ja razumijem
 |
|||
|
|
|||
ja razumijem
ma duplica me shvatila.minići prvotno napisa
nije shvacen moj komentar da na zalost ima i gorih situacija nego ona kad cekas bebu zbog proceduralne greske. no, iskreno, kad sam malo bolje razmislila i ne ocekujem da se to shvati.
srecom, moje bebe nisu bile kriticno. bili su nedostascad i zato su bili na intezivnoj. no, na zalost, beba moje cimerice nije bila tako dobro. i zbog toga je ova recenica:
a slazem se i da s bolesnom bebom treba biti mama, samo nije to svaki puta moguce. (opet iskustvo).na zalost iz bolnice nosim i tezu i tuzniju uspomenu. i sve drugo ( i dojenje i 24-satni rooming in) je minorno naspram toga.
bilo bi prekrasno da uz sobu gdje su smjestene takve bebe postoji soba/e za mame tih beba pa da maksimalno budu uz njih. nadam se da ce se u buducnosti to i dogodit. da se ne bi dogadjalo ovo:jer tu smo izgubili puno. to vidim tek sad kad imamo jos jednu bebu.prvi puta sam ih mogla poljubit tek nakon 3 tjedna kada smo krenuli s njima doma.
Val, nadam se da si barem sa novom bebom bila stalno.
vall, mislila sam ovo što kaže minići.
nije da nisam shvatila, nego zaista smatram da se i dok su bebe na intenzivnoj i može i mora majci (i bebi) omogućiti češće kontakte.
nisam ničime htjela umanjiti niti omalovažiti tvoju bol niti tvoje iskustvo.
oprosti ako sam te uvrijedila tonom ili čime drugime.
Ja svoju bebu nisam dobila punih 31 sat i to samo zbog guzve. Iako sam se bunila, molila, plakala, vikala, vukla veze... I nisam bila jedina, nas 4 smo rodile u otprilike isto vrijeme i sve smo prosle istu muku s nedobivanje beba. Pobunile se, otisle na pedijatriju i zahtjevale da nam daju barem da ih dojimo. Jedino sto su nam dali je da ih pogledamo sa 1 metra udaljenosti, nismo ih smjele ni taknut a moj malac je tako plakao...
I sta sam ja mogla? Riskirat i uzet dijete doma?
ono što mi trenutno pada na pamet, poziv ravnatelju i prijetnja prijavom pravobraniteljici ...
Pravobraniteljici, Hrvatskoj liječničkoj komori i Ministarstvu bih prijavila bez obzira i naknadno.
Ne radi se samo o duševnoj boli i patnji djeteta i majke, dok gleda kako ju dijete traži i plače a ona ne može do njega, nego se ti prvi neprocjenjivo vrijedni dani ne mogu vratiti više nikad.
Za sve ove naknadne postupke treba biti mrvicu zločest, ali k jarcu ako možemo biti nemilosrdni i uporni u xy situacija pogotovo u tinejdžerskim danima ... ma dobro, govorim iz svojeg kuta, ja sam ja, netko drugi je netko drugi, svi imamo svoje načine.
a što se tiče uzeti dijete doma: netko od nas će se odvažiti i uzeti bolesno dijete na njegu doma, na vlastitu odgovornost (konkretno u mom slučaju upala pluća, tražili smo da se liječi iz dnevne bolnice, znači vođenjem djeteta na terapije), isto tako možemo uzeti i zdravo dijete doma, a netko će na kraju krajeva i roditi doma, pa neće niti biti u toj situaciji da majka i dijete proživljavaju razdvajanje u prvim satima, a kamoli danima života, ... opet svi smo različiti, različito reagiramo, različite stvari nam se motaju po glavi.
Međutim, jako malo nas uspije, kad se nađe prvi puta u takvoj situaciji nepripremljeno, odregirati onako kako bismo htjeli i kako kasnije mislimo da smo trabali. Ja sam s prvim djetetom bila zatečena, nepripremljena i šokirana razdvajanjem od 4-5 sati, toliko da sam bila paralizirana od straha i nisam uspjela izustiti niti pitanje što joj se dogodilo da je ne dovode. Niti 5 godina nakon, ne mogu si to oprostiti, kao niti što 5 dana nisam skužila da mi lažu da je ne nadohranjuju, a šopali su je prije svakog dojenja i šutjeli kada sam bila ukomirana zašto dijete uporno pljuje bradavicu van i plače.
Roda čini koliko može, ali bez naših malih pojedinačnih koraka, teško može sama promijeniti svijet.
i ja sam često opaka, ali tada se nisam najbolje snašla...kad si u "njihovim" rukama, ranjiva od poroda, nemaš iskustva - onda je prirodna reakcija da prihvaćaš barem dio onoga što ti se servira.
šteta je samo da se više nas barem kasnije ne pobuni ili kakogod aktivira.
ne nužno kritikom, može se i pozitivnom, ali odrješitom sugestijom.
ako je porod prošao ok, viruj mi ja i tako napravila
nitko nema pravo da me zaustavi
svakako se slažem, ako ne radi žena koje će rađati iza nas, onda radi naših kćeri. U današnje doba tehnike, emailova, faxa, na kraju krajeva i pošte, stvarno nije problem naknadno dati kritiku, pohvalu. Ne mora nužno biti tom odjelu, toj konkretnoj osobi, može biti službama koje su zadužene da nadgledaju ili koordiniraju rad zdravstvenih ustanova.
Ma porod je prosao savrseno i ja jesam ozbiljno razmisljala o tome da uzmem dijete doma, razgovarala sam s jednom sestrom o tome i ona mi je objasnila da ako uzmeme dijete i ono dobije zuticu ili nesto drugo, ja vise nemogu biti s njim u bolnici. Znaci jos gora varijanta.ako je porod prošao ok, viruj mi ja i tako napravila
nitko nema pravo da me zaustavi
To mi je prvo dijete, sa sljedecim, ako se tako nesto ponovi, sigurno cu ga uzet doma jer sad ipak znam malo vise stvari. Onda me bilo poprilicno strah "neznanja" o brizi za dijete.
Da se sad bunim? Neznam, nekako mi sve to sad vise nema smisla. Znam da bi trebala i ja i sve zene kojima se to dogodilo ali iskreno, ja mislim da se to nece promjeniti nikada. Kad bi znala da ce moj glas nesto pomaknuti, vjerujte, culi bi me svi. Ali realno, ni njima u bolnici nije jednostavno kad im u jednom danu rodi 17 zena a odjel babinjaca je pun.
Svjesna sam da mi nisu mogli donjet dijete na hodnik na kojem sam bila 15 sati ili na odjel na koji moze uc bilo tko i jos k tome je propuh. Ali vjerujem da se dojenje moglo organizirat. Ili barem izdajanje. Moj malac je na adaptiranom i sigurna sam da to nije moja greska. Ja sam dala sve od sebe, plakala sam skupa s njim dok je plakao jer ga moje mljeko nije dovoljno zasitilo. Jasno da nije, 2 dana je bio samo i jednino na adaptiranom.
Eto, neznam, ako mi mozete dati konkretan savjet kome bi se mogla pozaliti, gdje bi to imao utjecaja...
hoće sigurna sam u to 101%, iz vlastitog iskustva. I da ne govorim iz vlastitog ikustva, bila bih i dalje sigurna 100% da će se pomaknuti i samo zbog jedne prijave, a kamoli da su ih 2,3.Znam da bi trebala i ja i sve zene kojima se to dogodilo ali iskreno, ja mislim da se to nece promjeniti nikada
Ne trebaš se buniti, napravi aninimnu prijavu na Ministarstvo i ravnatelju ako ne želiš u osobni koflikt. Ili kao ja prijavu sa osobnim podacima, uz zamolbu da se u eventualnoj kontroli isti ne ističu, na što mi je odgovoreno da će se moja želja poštovati, i da bez konkretnih prijava oni na žalost ne mogu ništa (odnosilo se na nešto drugo, ne na odvajanje bebe). Danas se u tom istom rodilištu štošta pomaknulo. Neću biti skromna, pa ću misliti da jednim djelićem i zbog mene.
i ja sam možda trebala biti svjesna da bolji renome rodilišta može donijeti istom i gubitke, što danas čitam da je vž rodlište valjda milion kuna u deficitu proračuna i da se bore sa ministarstvima i kime već da se to korigira (kao nastupile su drugačije okolnosti nego prošle godine). I jesu. I jeste istina da su sada u deficitu. Ali baš me briga. Moja briga je bila mrvica pomaka na bolje, za mene, druge žene, i za moju djecu kada budu rađala u tom rodilištu. U tom trenutku sam mislila sam na jednu točku svega, o krupnom planu i financijama neka misle oni koji su plaćeni za to.
Uf, užasno mi je žao što vam se to dešavalo, jer zaista nije normalno da zdrave bebice odvajaju od mama (opravdanje mogu naći tek u medicinski zahtjevnijim slučajevima) no mislim da to ipak nije pravilo u našim rodilištima..
Većina žena bebice dobije kroz par sati, odnosno čim ih presele u sobu, osobno sam Leona dobila već u 15,30 h (rodila u 13,30). Ne vjerujem da itko namjerno odavaja bebice, već mi se čini da je to prije loša organizacija/skučenost prostora/manjak osoblja i sl., a to je posve stara i nadasve tužna priča o ukupno lošem stanju u našem zdravstvu.
i mi
Tena se rodila u 4.55 u Merkuru također u ogromnoj guzvi i jos su preuredjivali dio bolnice pa je bila koma.
Na hodniku sam bila do pet popodne nitko me nije sljivio ni dva posto. pitala sam za tenu da mi ju donesu. rekli su mi kad se ustanem, pa sam se ja ustala, pa sam opet pitala pa je bilo kad se istusirate ali nemojte jos, pa sam onda molila cure da se tusiram u njihovoj sobi jer svoju nisam imala.
pa sam ju tek onda dobila. sva sretna i ponosna i prematala ju kad se pokakila i sve i tako i drugi dan i spakirale se za doma i slijedece jutro dodje gda pedijatrica i kaze gospodo dijete vam je zuto i ide na suncanje.
ja bi pitala jos sto pitanja ali ode ona. izdajala sam kao blesava i nosila svaka dva sata svojoj bubici i plakala i plakala kad sam ju vidla sa povezima i iglama u glavici i rukici, a pedijatri kad su dosli svaki put sam htjela pitati nesto a odgovor je bio da na meni nije da brinem nego da izdajam i mislim samo na mlijeko. ah tada sam se osjecala kao kravica nema nikakvog kontakta. u dva ujutro sam se svadjala sa sestrom da mi kaze koliki je onaj bilirubin da znam i dal je palo ili raste ili koji vrag a ona je odgovorila da sta mi brojevi znace pa je tu bilo i vrijedjanja i svacega.
bio mi je tezak porod a kreveti koma a nemas bebu kao da si imala prometnu i sad si u bolnici sve te boli. u sobi se u tjedan dana promijenilo deset cura i mirnih i divljih i smirenih i histericnih i sve smo prosle isto malo smo se jadale, smijale ismijavale same sebi. sjedile na krevetima jedna iza druge i izdajale istovremeno. natjecale se tko ce prije napuniti bocicu. grozno mi je bilo ali je proslo i sada se jos znam smijati i plakati koliko smo tam u toj bolnici svi bili jadni, ali je proslo i bilo je ok sestara i doktori super, jedino su mi ti pedijatri bili fuj fuj. ali eto valjda sam im mast izvadila pa su nas na kraju pustili u ponedjeljak u pola osam ujutro nismo cekale vizitu.
ma sve je to bljak ali uglavnom traje dosta kratko i samo treba plakat, smijat se, vristat jer uvijek imas izgovor da si rodila pa nisi urancunljiva.
pozdrav svima
Ajme meni... Nakon ovakvih iskustava poljuljale ste me u odluci da idem na Sveti Duh. A baš sam mislila da je rooming in ono kaj će riješiti sve moje dileme, a sad vidim da ću možda morati moliti da ga uopće vidim?!
Pitala sam i svoju doktoricu je li kolostrum dosta da nahranim bebu dok mi ne krene mlijeko jer su me "dobronamjerne" prijateljice uvjeravale da je bolje da se odmorim i da će mi dijete biti gladno ako ne dam da mu daju adapatirano...uglavnom, dr mi je preporučila SD i rekla nek se ne brinem da će biti gladan i da ja imam sve kaj će mu trebati.
puno stvari logika već definira, i trebale bismo češće prvo pitati za savjet svoju logiku i intuiciju ... manje bismo bile nesigurne i podložne savjetima.
sve ostalo je uglavnom pokušaj imitacije ili nadomjestak u sili.i da ja imam sve kaj će mu trebati.
sad sam ko padobranac.vall, mislila sam ovo što kaže minići.
nije da nisam shvatila, nego zaista smatram da se i dok su bebe na intenzivnoj i može i mora majci (i bebi) omogućiti češće kontakte.
nisam ničime htjela umanjiti niti omalovažiti tvoju bol niti tvoje iskustvo.
oprosti ako sam te uvrijedila tonom ili čime drugime.
duplica, nisi me uvrijedila. mislila sam na drugu forumasicu kad sam spomenula nerazumijevanje.
a s tobom se slazem u potpunosti.
jutros sam slucajno naisla na ovu temu i morala sam se ponovno vratiti. kada citam sva ova nasa iskustva, pitam se koji je Bog tim ljudima sta rade u rodilistima. pa ne radu s kumpirima nego s ljudima i to zenama na porodu i nakon njega.
ja sam rodila u zd i imala sam stvarno ok porod. rodila sam u 20 do 10 navecer i to mj dana ranije. beba je bila pothladena pa su mi je donili tek sutradan ujutro. imala sam problema s mlikom. nikako da procuri. kako se tada rodiliste preuredivalo, svi smo bili strpani u par soba i na hodniku. nije bilo tako grozno kako ovako zvuci. u svakom slucaju, bebe nisu bile s nama nego na neonatologiji kat ispod.
za dva dana chiara je dobila zuticu. morala je bit na suncanju. a kako ja nisam imala mlika, sestre su mi rekle da nema smisla kao da je vode kod mene. kontan, bolje da smanji bilirubin doli, lakse meni doci kod nje, nego da je vade svako malo. prije cemo doma jer sam ja mogla vec dan nakon, a ostale smo tjedan dana radi nje.
kada sam skuzila da je ne vode uopce kod mene, pitala sam sestre na neonatologiji da me puste k njoj par puta dnevno, a ne samo u vrime posjeta koje je bilo samo sat vrimena i to samo popodne. pocele su mi nesto ovo ono, rekla sam da sam ja mama i da iman pravo vidit svoje dite koje sam nosila 8 miseci i za koje sam se mucila u radaoni. nakon nekoliko svadi s njima, pustile su me. vise se nisu ni trudile me zadrzati. sve sta sam imala pitat, sam pitala. makar trcala za njima.
sa mnom u sobi je bila cura, ciji je sin bija izmedu zivota i smrti. ona je svako popodne cekala kada ce moci do njega. pitan je ja jednom da zasto ne ode kod njega. i sam joj je pedijatar reka da ce bebi biti lakse kada osjeti njenu prisutnost, sta je i normalno. kaze ona meni, "a ne pustaju me" i cudi se meni kako sam uporna. kazen ja njoj, to je tvoje dite, svadi se s njima ako triba, ali udi unutra. nije me poslusala nego je svaki dan cekala popodne da ude kod njega. ja san izludivala samo gledajuci je i nije mi bilo jasno kako se ona samo tako miri s tim.
od osoblja u rodilistu svi su stvarno bili ok, osim jedne glupaste sestre s neonatologije, koja nam je nosila bebe gore. jednom, kada je chiara bila sa mnom gore, tribali su je prominiti i ja je dala i idem za njima do stolica za previjanje u hodniku (par metara dalje od mog kreveta), da vidim kako oni to radu i da vidim sta uopce radu (prvo dite pa neman pojma sta i kako triba). a meni sestra (ta!) u facu da sta ja idem za njima, i ispri mene govori drugoj sestri da kako mrzi kad joj se neko zakaci za vrat dok radi (kao, sta ja sad glupaca tamo ocu gledat kako ona privije moje dite). kazen ja njoj da je u njenim rukama ono najvridnije sta iman i da svaka mater ima pravo pristupa bilo di di je njeno dite. ma uzaaaaaas!!!!!
netko od vas je napisa da se ne moze nadiviti zenama koje nakon poroda vise brinu oko mista di ce zapalit duvan, nego oko vlastite dice (diteta). i ja isto spadam u tu kategoriju... ne mogu se nadivit ni ja! :? :? :?
Bertha svaka čast na bistrim, pravovremenim odgovorima i majčinskoj borbi!
Meni je trebalo vremena da naučim i prisilim se odgovarati takvima odmah, valjda te u djetinjstvu nauče slušati i prihvaćati sve što netko servira.
a Tinna, to ti je dvosjekli mac. moras dobro odvagati kada ces odgovoriti, a kada ne. ne mislim samo u rodilistu, nego inace u zivotu. inace, kao osoba sam otvorena i bez dlake na jeziku. to ljude ponekad iritira, ali polazim od sebe. vise volim da mi neko nesto kaze u facu, bilo dobro ili ne, nego da to cujem okolo. pogotovo ako je neka kritika ili komentar u pitanju. onda cu barem razmisliti o tome da li je to sta radim ispravno ili ne. ali ako sam uvjerena da je nesto sta govorim ili radim 100 % ispravno, nema tog ko me moze zaustavit. a majcinska ljubav, slozit cete se svi sa mnom, nema granica!
Nažalost i ja imam takvo iskustvo...
Rodila sam u 7 navečer, babica mi ga je samo pokazala (nisam ga ni poljubila), odmah su ga odnijeli jer je bio kraj smjene.
Nakon toga su mi ga donijeli na podoj tek sljedeći dan u 3.30h popodne. Bila je gužva u bolnici, pa sam dotad bila u predrađaoni, zapitkivali smo kad će nam donijet bebe, ali nikog nije bilo previše briga.
Plače mi se i dan danas kad se sjetim toga... Sad mi je žao što nisam protestirala i zahtijevala da mi donesu dijete.
Iako sam bila slaba i nisam se usuđivala niti dignut iz kreveta.
Ovdje je riječ o tome kad ti ne daju vlastito dijete iako je sve u redu s njime.
Stvaralo se u meni, raslo, lupkalo, živjeli smo dvoje u jednom i onda nas odjednom razdvoje.... jako ružan osjećaj.
Nije 24, ali je 18 sati. Za to vrijeme nisu je nahranili, pa je dehidrirala i pala na težini. Mene su optužili da ne znam dojiti, sestra mi je bacila bočicu u krevet dase izdojim da ona vidi, a ja nisam ni vidjela svoje dijete. Da ne pričam da sam stajala ispred dječje sobe i molila... Onda mi je puko film, potegla sam veze sve koje ima šira familija i doprla do neonatologice koja je napisala čitabu da Di bude uz mene zajedno s infuzijom. Pustili su nas četvrti dan na njezinu garanciju. Ja sam došla doma bez kapi mljeka i uspijela ga navući zahvaljujući Rodinom telefonu i pre pre divnoj patronažnoj sestri iz DZ jarun -Gajevo. Di je nakon toga dojila tri godine :
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom