 |
|||
u rodilištu 24 sata bez bebe
Ma uopće ne znam kako da nazovem ovaj topic i da li je ovo pravo mjesto, ali sam tako ljuta da bih mogla vrištati.
Dakle moja frendica je rodila u utorak popodne i do jučer popodne (kad sam zadnji put čula vijesti) nije dobila bebu.
Takva je navodno gužva u bolnici, da je ona još uvijek ležala u predrađaoni gdje joj nisu mogli donijeti bebu.
Mislim da je ovo nedopustivo! Pitam se jel to uopće moguće i tko to radi u našim rodilištima kad je tako nešto moguće?
nazalost, moguce je
mislim, neka zahtjeva svoju bebu i buni se i trazi i nek bude dosadna
:shock:
Nekako imam osjećja da bih se ustala i sama otišla po svoje dijete i doma..
Hm da, lako meni tu za kompom govoriti, ali ovakve stvari su stvarno nedopustive.
moguće, moguće....pogotovo ako šutiš i ne buniš se!
ja svoju bebu nisam vidjela od kad sam rodila (7 ujutro) skroz do navecer, a za to vrijeme sam ležala na hodniku ispred rađaone!
i da nisam počela luđački vikati sigurno bi me ostavili do daljnjega! opravdanje: gužva!
doduše to je bilo pred 8 godina, no izgleda da se neke stvari još nisu dovele u red
gdje je rodila?
na svetom duhu.
Nek lijepo ode na neonatalogiju i traži bebu. Mislim, to bi ja napravila.
Ovo je stvarno
evo nisam čula novosti od jučer, ali jučer je bila jako ljuta i naravno rekla je da joj je strpljenje na kraju, pa vjerujem da se pobunila!
cure su i prije radjale na SD i neke su se uspjele izboriti. poruci svojoj prijatlejici da bude uporna i da ne odustaje!
reci joj da im otvoreno kaze "zelim da moje dijete koje sam 9 mjeseci nosila, bude uz mene! ne zelim da ga hranite bilo kakvim nadomjestcima pored mene - donesite mi dijete na podoj!"
jasno i otvoreno. i neka se ne boji. vec je bilo cura prije nje koje su izvojevale bitke na SD, a nadam se da ce i ta praksa razdvajanja uskoro nestati.
kako je to žalosno da moraš tražiti i moliti da vidiš svoje vlastito dijete.
Nije li baš na SD onaj prodojeći doktor (sad sam zaboravila ime)! Pa kako on dopušta takve stvari?
Misliš na Stanojevića. On je super, ali nažalost nije šeg i u većini slučajeva ne zna baš sve kaj se odigrava, ali da uspije doći do njega vjerujem da bi bebica bila s njom u roku 3 milisekunde
nije šef, a ne šeg
Joj...ja sam svoju mrvicu vidjela tek nakon 13 sati...da sam mogla ustati, sama bih otišla, ali bila sam sva jadna, na infuziji i transfuziji, pa mi je preostalo samo grčiti se u sebi i pokušati prespavati noć da vrijeme što brže prođe...neću nikada zaboraviti taj osjećaj žudnje za bebom.
ako se dobro osjeća, može potpisati da odlazi s bebom doma.
pa na ped. pregled ode tamo gdje želi.
jel imala kakve komplikacije ona ili beba?
Evo, da ne otvaram novi topic, podižem postojeći - naime, frendica mi je danas u 10 ujutro rodila. Sad smo se čule i veli da bebu nije vidjela, jer na hranjenje u 14 sati nisu nosili djecu budući da su doktori imali neku feštu
Pa šta da čovjek kaže na to?
ovakve stvari mene izbace iz cipela
Kad sam se spremala za porod, čitala sam puno na portalu i forumu. Bila sam spremna na sve 8) . Srećom prema meni su bili jako pristojni i nemam velikih zamjerki osoblju u rodilištu. A da nisu... Bila sam spremna na opako svađanje, zamjeranje pa do toga da odem sama po bebu i kući pa makar bio prvi dan. Prepristojne rodilje uvijek nastradaju.
ja sam bila jako nepristojna i dosadna, pa sam bebu dobila tek nakon više od 30 sati :shock:
prokleta pedijatrica, tako mi je žao kaj joj ne znam ime, mi je, nakon mog upornog gnjavljenja rekla donijet ću vam bebu, ali samo da ju vidite. ja sam mislila da će mi ju ipak ostaviti, bar da dojimo, ali ona je doslovno došla, skinula mu pelenu s glave, dala mi da ga poljubim, ISTRGNULA iz ruku i odnesla
otišla sam doma 2. dan, uz potpis, ali sam se bome namrdala s tim. i nikome nije bilo jasno da kaj nije u redu?!?!
užas...anki prvotno napisa
ja sam bila jako nepristojna i dosadna, pa sam bebu dobila tek nakon više od 30 sati :shock:
prokleta pedijatrica, tako mi je žao kaj joj ne znam ime, mi je, nakon mog upornog gnjavljenja rekla donijet ću vam bebu, ali samo da ju vidite. ja sam mislila da će mi ju ipak ostaviti, bar da dojimo, ali ona je doslovno došla, skinula mu pelenu s glave, dala mi da ga poljubim, ISTRGNULA iz ruku i odnesla
otišla sam doma 2. dan, uz potpis, ali sam se bome namrdala s tim. i nikome nije bilo jasno da kaj nije u redu?!?!
Ajme, mene sve to skupa još malo čeka....
Samos e nadam da mi bebu neće tako dugo odvojiti od mene, jer i ja odoh kući
Meni Andriju nisu donijeli na dojenje u 12 sati ( a očekivala sam to jer sam ga rodila u 9:15), pa kad ga nisu donijeli ni u 15 sati sama sam otišla do sobe di su bebe, pokucala i pitala di je moj sin? Sestra me ovako pogledala :shock: i rekla da što se već šećem!? Bila sam pristojna, iako sa suzama u očima, zamolila sam je da vidi zašto mi nitko ne donosi dijete i što je s njim. Mislia sam da ga možda još nije stigla dr. pogledati, ali kaže meni sestra da je s njim sve ok ali da nemaju dovoljno navlaka za jastuk pa da ge ne mogu nositi samo u peleni! Sad sam ja ostala :shock: !
Odmah sam rekla da ću je ja donijeti od doma (mislim MM), i da pošto nisam prvorotka i znam proceduru da ga želim uz sebe - na vlastitu odgovornost. Rekla je da će razgovarati s glavnom sestrom. Na sljedeće dojenje su mi ga donijeli, još uvijek samo u peleni ( i tako još do druge većeri!), ali isplatilo se što sam išla ga tražiti jer da su stvarno čekali navlake ne bih ga dobila još do sljedeće večeri kad im je tek stigla pošiljka opranog veša iz praone!
Eto, da nisam išla tamo pitati što je ne bih bila uz njega tko zna koliko dugo!
Treba biti uporan, pristojan po potrebi
žene, našoj djeci je mjesto uz nas.
imamo na to pravo, ne čekajte da vam netko za to da dozvolu, nego zahtijevajte!
svi ti "tehnički" razlozi bi bili presmiješni da nisu žalosni.
Upće nemam komentara!
A ja sam mislila da je problem kad rodiš na carski i ne daju ti djecu na prvi podoj dok ne prođe 24h i više....meni je taj jedan dan na intenzivnoj bez svojih beba bio prestrašan, a kamoli nakon prirodnog, pardon, vaginalnog poroda!
Prvi put (prije 6 godina, Rijeka) sam rodila vaginalno i nisu mi dali djecu na prsa odmah jer kao dvoje su (??! pa šta?! sve je bilo u redu s njima!) i kao ja se moram odmoriti (?!
Treba tražiti, zahtjevati, buniti se - kad bismo sve glasno govorile koja su prava i potrebe nas i naših bebica, stvari bi se brže mijenjale! Na žalost, kad si u sistemu, u ranjivom si položaju, ovisiš na neki način o medicinskoj pomoći i onda misliš da trebaš bit pristojan.
nas je bilo 4 u istoj situaciji, s tim da bi ove 3 cure svaki put samo slegnule ramenima kad bi im sestra ili doktor odgovorili da ne nose djecu na druge odjele. još sam ja ispala nemajka kad sam inzistirala jer su one popušile priču o velikim zarazama koje bi njihove bebice mogle pokupiti ako ih se bude nosilo.
još bi samo izdvojila izjavu dotične pedijatrice koja se doslovno zderala na mene jer sam joj se popela na glavu:
joj, pa kakva ste vi to mama?!? vi bi uznemiravali svoju bebicu, zar ne znate da se beba ne smije dirati jedan dan dok se dobro ne odmori i ne naspava? umorila se u porodu, znate kak je njima to naporno.... :shock: :shock: :shock:
jooooooooj
fakat sam sad živčana i iz ovih stopa bi išla demonstrirati ispred bolnice.
no nažalost ovo sam čula prečesto:
i ponekad mi se čini da su ljudi kao stoka, idu kud ih gone
kakva ste vi to mama?
normalna, normalna, draga doktorice!
dakle, ovo je inovacija... nije više izgovor da se mama mora odmoriti (htjela ili ne), sad se beba mora odmarati umjesto da je mama sebično maltretira maženjem i dojenjem.
dakle, ovo je inovacija... nije više izgovor da se mama mora odmoriti (htjela ili ne), sad se beba mora odmarati umjesto da je mama sebično maltretira maženjem i dojenjem.
stvarno
ja sam svoju bebicu rodila na carski i pet tjedana prije termina i budući da prvi dan nisam mogla se dić iz kreveta a bebica je bila u inkubatoru m ju je sliknuo tako da sam svoju curku prvi put vidjela na slici, hvala bogu na digitalnim fotićima inače bi se načekala da je vidim, ovako sam ju gledala na slikici i bilo mi je puno lakše
Da, fakat je lako govoriti sjedeći pred kompom kako bi mi sad ovo ili ono.
I ja sam rodila na SD i nije bilo mjesta na odjelu pa smo ležale u predrađaoni nakon poroda i gore nam nisu nosili bebice. Pedijatrica je ujutro došla reći nam kako su, ali smo ih dobile tek kad smo doile mjesto na odjelu.
I šta da vam kažem, jadne ste, ljute ste, žalosne, ali znate da ne možete ništa.
Dijete vam donjeti neće, nema šanse (što uostalom kužim da ga neće donjeti gore), vi teško možete sami otići ako nemate sreće da vam netko objasni kuda i kako i da vam otključa jer i sami znate da su ti odjeli zaključani i da nema šetnje (bar su bili zaključani kad sam ja bila, neznam kako je sada).
Ma ne znam šta da vam pametno kažem osim da nekad stvanro ne možete ništa. Meni je bilo najteže što nisam mogla potpisati da odemo jer je A. dobila žuticu, a ja sam na porodu ostala bez elektrolita i svakodnevno sam ih dobivala infuzijski. Pustit me nisu htjeli dok ne dođem na neku normalnu razinu. :/
Ja sam rodila u 21:30 navečer, bebu vidla sutradan oko 13. BIlo mi je užasno, no ni sad iz ove perspektive ne vjerujem da sam nešto mogla učiniti.
dajte bebe mamama!!!!!!
zašto bi , kad imaju besplatno adaptirano
neka bolnica plaća ad, pa ćeš vidjeti kako će "odjednom" postati "svjesni" važnosti kolostruma i majčinog mlijeka :/
a ionako ih hrane tim umjetnim mlijekom, to znam sigurno, bebe su gladne kad su one gladne a ne kad bolnica odredi termine hranjenja, onda kad svi počnu urlikati od gladi samo im uvale flašice, mene je hvatala depra u bolnici jer mala nije htjela dojiti samo je spavala, a kad sam došla doma natezala je ko luda, to ti je to
prije 9 godina kada am rodila beba je bila sa mnom 24 sata. krevet do kreveta. nije mi jasno da nakon toliko vremena ima još bolnica u kojima bebe i mame nisu zajedno.
ja sam svog zapca cekala 23 sata!!!!!!!
kad su mi napokon nasli sobu i prebacili me sa krivog odjela na pravi mame su taman bile sa svojim bebama i dojile a ja sam morala jos cekat iduci podoj da mi ga daju jer nisu htjeli posto je proslo vrijeme kad sestre daju djecu na podoj!!! pa sam cekala jos nekih sat dok nisam vise placuci svih ispilala da mi ga daju a nisan se mogla ustat iz kreveta nego kako bi koja sestra usla ja bi je molila da mi ga daju i napokon san ga dobila nakon 23 sata! to su mi bili najtezi trenutci u rodilistu!
oni ko da ne kuže kako devet mjeseci čekaš bebu, brineš se o njezinom zdravlju i prije nego što dođe na svjet na način da se pravilno hraniš i odričeš se stvari koje bi mu mogle naškoditi, i onda napokon dođe na svijet a ti se osjećaš neobično i prazno jer bebač više nije u sigurnosti tvog trbuha već je negdje iza nekih vrata a tebi ne daju do njega i ne žele ti ga donijeti...strašno , strašno...to je nesigurno trauma kako za majku tako i za bebu
Žalosno, ali ja svoju bebu nisam dobila 5 dana. Sad mi je to nezamislivo i mislim da bi drugi puta kampirala ispred pedijatrije. Naime, rodila sam u subotu popodne, padala u nesvijest, problemi sa tlakom. Stavili su me na odjel ginekologije jer na babinjačama nije bilo mjesta (mjesto radnje: Merkur) tako da mi bebu nisu donosili jer ih ne iznose sa tog odjela. U ponedjeljak su me prebacili na babinjače, a mali je u međuvremenu dobio žuticu i do četvrtka bio na sunčanju, a imao je i neku infekciju o čemu mene uopće nisu obavještavali. Ja sam nekoliko puta doslovno se dovukla do beba samo da ga vidim, a kad sam se raspitivala za njegovo stanje pedijatrica me pitala da li sam ja zdravstveni djelatnik kad se toliko raspitujem.
ja svoje prvo dijete nisam vidjela 5 sati, pa iako se to vama čini vjerojatno sitnica meni su to bili najtjeskobniji trenuci u tim prvim danima. I danas mislim da je to razdvajanje naštetilo uspostavljanju onog instiktivnog odnosa između nas dvije, a osoblje bih podavila u kapi vode zbog toga samo da imam tu moć. Uz sve to nisam znala da su u pitanju proceduralni razlozi, nego sam mislila da se bebi nešto dogodilo u porodu, i da je nikad više neću vidjeti, knedla mi je stala u grlu i nisam uspjela niti otvoriti usta da pitam gdje je.
Danas bih iste sekunde zvala MM-a neka se nosi u bolnicu, i neka nazove odvjetnika da se pripremi isto za slučaj da mi je isti tren ne daju.
ja sam cudo cekala 12h bez rijeci objasnjenja.
bila sam smjestena u predradjaoni, skupa sa jos 6 mama koje su dobile svoju djecu na podoj, dapace, gotovo na cijeli dan jer jedva da su ih odnosili...a ja nista...poludila sam, jer sam rodila u ponoc, nisam spavala, nije mi trebala infuzija, drugi klinci su bili s mamama od 5.30 a meni nitko nista nije htio reci niti objasniti..
tek oko podneva je stigla doktorica s neonatologije i objasnila mi da smijem doci i vidjeti svoje cudo jer je u inkubatoru - poplavio je na tren prije nego sto su ih nosili na jutarnji porod pa su ga stavili u kontrolirano okruzenje na par sati! ok, sve 5, ali da ja moram cekati jos 6h da mi to netko kaze iako sam pitala svakih 15min sve sestre po redu i trazila da mi dovedu doktora ako oni ne smiju/ne znaju reci!?!
sve to na vingradskoj
zavrsilo je sasvim ok, pusteni smo doma nakon 2 i pol dana jer je bila prevelika guzva. sva sreca pa nisam jos i to morala zahtijevati jer mi je tad vec bilo stvarno dosta bolnice
ispravka
ah, moj mis je bio na intenzivnoj i dobila sam ga na ruke tek nakon 3 dana, kad su mi dali da dolazim dojiti
do onda sam ga gledala 2x dnevno preko stakla na pola minute
Sve ovo mi je prestrašno! Majkama braniti da budu uz bebe :/ Nevjerojatno. Ja sam sve tri moje bebe dobila odmah u rađaoni i više se nismo razdvajale. Znam da su neke žene bile protiv toga da im se odma donese beba jer su se željele naspavati, ali da majka mora moliti da joj se da beba, to je strašno.
nemojte moje rijeci shvatiti kao prodiku, samo cu pokusat dati i jednu drugaciju sliku vezano za ovu temu.
pokusajte zamislit kako je mamama kad im beba lezi na odjelu intezivne njege. do petog dana kada sam ih krenula dojit bebe sam vidjela 3 puta (po 30 sec). prvi puta sam ih mogla poljubit tek nakon 3 tjedna kada smo krenuli s njima doma.
ili zamislite moju prijateljicu koja je malenog doma donijela nakon 3 mjeseca, ili njenog muza koji je gledao kako im beba prestaje disat (srecom samo nakratko).
sto zelim reci- budite sretne sto su vam bebe "kasnile" samo zbog proceduralnih razloga. ja bih istog trena potpisala da se i meni tako dogodilo, da mogu zaboravit suze i osjecaj koji sam imala kada su druge mame dobivale svoje bebe, a ja ne.
ali, opet, necu se zalit jer moji malci su bili samo mali, ali, hvala Bogu, zdravi.
na zalost iz bolnice nosim i tezu i tuzniju uspomenu. i sve drugo ( i dojenje i 24-satni rooming in) je minorno naspram toga.
(da me se ne bi krivo shvatilo-ja sam za to da se bebe ne razdvajaju od mama-osim ako je zdravlje u pitanju).
ja ne mogu biti manje ljuta jer su od mene razdvojili zdravo dijete (pa i da je bilo nešto, ja sam prva koja je za to trebala znati) - zato što neke majke i djeca prolaze i gore od toga, i kad ima i kad nema razloga.
Tuđa veća patnja, ne umanjuje moju.
ja niti onda, bolesna beba pogotovo treba toplinu i sigurnost svoje mame, a o blagodatima majčinog mlijeka nema potrebe govoriti
depresija i stres snižuju imunitet i beba postaje osjetljivija na ostale patogene, a upravo to se i desi kad bebu odvoje od jedine osobe koju zna
potpisujemja niti onda, bolesna beba pogotovo treba toplinu i sigurnost svoje mame, a o blagodatima majčinog mlijeka nema potrebe govoriti
depresija i stres snižuju imunitet i beba postaje osjetljivija na ostale patogene, a upravo to se i desi kad bebu odvoje od jedine osobe koju zna
svi dobro govorite.
no ne želim da se ono kako se Val osjeća sad minorizira, zato što je točno da bebe treba biti s majkom od prvog trena.
i ja sam prošlo odvojenost, srećom relativno kratko,
i isto tvrdim da za to nema potrebe,
i da - sretna sam i zahvalna Bogu da su mi djeca sva bila zdrava, jaka i velika,
ali znam da nije uvijek tako. i razumijem da se majkama koje su se suočile s pitanjem života i smrti novorođenčeta, naši problemi čine mali.
ne znači da oni jesu mali, ali žena ima pravo na svoje viđenje.
nije rekla nigdje da je bilo tko u krivu.
samo je podijelila svoje bolno iskustvo.
mir s vama!
pardoncek, ovdje me se krivo shvatilo ili ja nisam dobro napisala.ja niti onda, bolesna beba pogotovo treba toplinu i sigurnost svoje mame, a o blagodatima majčinog mlijeka nema potrebe govoriti
depresija i stres snižuju imunitet i beba postaje osjetljivija na ostale patogene, a upravo to se i desi kad bebu odvoje od jedine osobe koju zna
pod ovu odvojenost mislim na bebe u inkubatoru koji mora biti smjesten na intezivnoj.na zalost, ne postoji mogucnost da mama bude 24 sata uz inkubator, ali sto cesca "druzenja" s bebom bi trebala biti omogucena.
duplice, nisam ocekivala da cu biti bas ovako neshvacena, ali opet kuzim da netko tko se nije nasao u slicnoj situaciji i ne mora to ni shvatit.
Val, ne čini mi se da te Duplica nije shvatila. Svi smo shvatili da je tebi bilo teže podnjeti odvojenost jer su tvoje bebe bile vjerojatno u kritičnom stanju. Ali, čak i tada je potrebno da se omogući majkama što češći boravak uz bebe i čak i fizički dodir, makar i maženje u inkubatoru, jer i to pomaže malim bebicama da brže oporavljaju. Sigurno si čula za klokan-metodu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom