Odbijanje hrane i izbirljivost

[BusyBee]

Evo nove roditeljske teme. Ovdje!

[imported_Zvončica]

U pravi čas!
Ne navaljujem, strpljiva sam, ne gnjavim, kuham uzalud i tako tjedan dana, a onda osmi dan puknem i kažem da nema mesa ili cice dok ne pojede bar dva zalogaja mrkve. Do kad će to tako?
Ah divni dani kad je sve htio jesti

[momze]

Zvoncica, that makes the two of us.

Meni je tekst dobar i poucan, posebice onaj dio koji kaze da ne pravimo veliku tragediju oko jela tj. da ne forsiramo dijete. Ja sam shvatila da moje dijete nece biti gladno (za vikend me nije bilo gotovo cijeli dan i on je, za divno cudo, pojeo 4 obroka!)

[paci]

Ja nemam problema s dječijom prehranom, ali sam zato ja bila dijete koje nije htjelo ama baš ništa jesti! I upravo su radili ono što se ne smije - tragediju oko hrane, molili, tjerali, ucjenjivali, ostavljali 2 sata kraj tanjura - bez efekta! Sve što bih ja pojela u toku dana je komadić mesa za ručak i par gutljaja jogurta i hektolitre čaja i soka! I toga se i sama sjećam, ja sam i dan danas izbirljiva, gadljiva, svakakva oko hrane... Ali zato moja djeca jedu vrlo dobro - starija je u stanju pojesti i više od mene (ima 4,5 g.), manje je izbirljiva i ako je gladna, ide sama tražiti u kuhinju što ima za jesti. Manja je sasvim drugi tip, nije izjelica, ali svaki dan uredno jede 4 obroka, pa koliko može, kad više ne može - odnesemo tanjur :D
Znam da je svako dijete drugačije - evo, i moje dvije su drugačije. Pogotovo je teško kad je dijete bolesno i odbija hranu, to može čovjeka izluditi, ali je isto vrlo nerealan roditeljski strah. Smatram da je glavni i osnovni razlog odbijanja hrane kod djece stav roditelja oko iste. Eto, ja govorim iz vlastitog iskustva, a u tekstu samo nalazim potvrdu svom mišljenju.

uf, i mi imamo taj problem
Tea je katastrofa sa jelom, ali imam i ja gesaka, tipa da kada vise ne znam sta cu ucenjujem je i da ona gleda TV dok jede

moracu neke stvari da promenim
a i jede obicno satima, moze da sedi za stolom satima dok ne pojede

[željka-vt.]

Nema stvari koje nisam pokušala oko hranjenja i rezultat je uvijek isti - ona uvijek jede malo!
Često odbija hranu i kad hoće nešto sa žlicom - onda je fešta.
Sve bi to bilo o.k. da se odbijanje hrane ne odražava na njen rast. Ima godinu dana i samo 7 kg.!!!! Srećom, zdrava je, pa se ne živciram previše onih dana kad donekle normalno jede, no kad dođe faza odbijanja hrane poludim jer s tavom kilažom nema nikakvih zaliha......
Mislim da i nije toliko riječ o odbijanju hrane već o nezainteresiranosti..
Svi ovi savjeti su o.k., no da joj ne dopustim da se igra i pritom trčim za njom i hranim je - ne bi ništa pojela, a to jednostavno ne mogu dopustiti..!

[Stijena]

kad sam proučila tekst koji me zaintrigirao naslovom koji je valjda u jednom životnom razdoblju svakom roditelju noćna mora, shvatila sam da zapravo više-manje sve tako i radim - ne radim big deal od toga što neće SAD ODMAH jesti, ne forsiram namirnice koje vidim da mu ne odgovaraju, nastojim da uvijek sjedimo za stolom dok jedemo (bar za malim u boravku, ali da je za stolom), ne podmićujem ga, ne dajem grickalice i slatkiše skoro uopće (jedina "greška" su povremeno sokovi)....., ali u posljednje vrijeme P. ne pojede niti jedan obrok više od par žlica (ne, ne brojim mu žlice ) i to samo juhe (pardon, prstićima prebire mrkvu iz juhe, a poslije srče samo juhu bez ičega), variva, ali bez mesa. Od mesa mu "leži" samo pečena janjetina (stvarno ne znam na koga ) i eventualno batkić kuhan u juhi, ali nedajbože s juhom nego samo ako smije uzeti u ruku.
Za ručak još kolko-tolko pojede, ali doručak i večera su nula bodova. Svojedobno je za večeru bar pocuclao 7-korn ili rižine pahuljice na flašicu (niti jedan lino ne želi niti vidjeti - pametno mamina glavica), ali već mjesecima prije spavanja popije samo i do 1/2 litre mlijeka. Znam da bih mu kao trebala malo srezati to silno mlijeko koje popije preko dana (i do litrei pol), ali opet onda mi je ipak malo lakše jer kao ako ništa baš konkretno nije pojeo, bar je popio mlijeko.
Jedno vrijeme je jako lijepo jeo i to skoro sve i voće i povrće i meso, nešto manje kruha i peciva, a slatkiše mu nikada nismo davali (tu i tamo samo komadić kakvog kolača kad i mi jedemo)...za voće je i inače lud (pogotovo bobičastim), ali kako ga sad nema spali smo na komadić banane ili jabuke 1. tjedno...nekako se nadam da će na ljeto opet pasti kupine, borovnice, grožđe.....