Meni to etiketiranje djece lakše ili teže odgojivima ide grozno na živce. Ne poznajem sudionike ove rasprave, pa ne mogu komentirate vaše primjere (znam samo ono što sami pišete), no među ljudima koje poznajem situacija je doista onakva kakvom je MC prikazuje: roditeljima čija djeca su "dobra i poslušna" (užasava me takva kategorizacija, pa zato termine stavljam pod navodnike) poluposprdno se govori da "imaju sreće" što imaju lako odgojivo dijete, eh da im je jedan dan s njihovim djetetom, vidjeli bi što je izazov...Mislim
Djeca su karakterno različita, pa će neka biti popustljivija ili će više surađivati, dok će druga biti kompliciranija i svojeglavija u nekim aspektima - ali baš da postoji dijete koje je u svim aspektima svog bića "lako odgojivo", to mi zvuči kao pojednostavljeno (i uvredljivo) gledanje na jedno kompleksno ljudsko biće. Što se tiče pripisivanja zasluga, isto tako sam se imala prilike uvjeriti da roditelji koji imaju (po svojoj procjeni) "teže odgojivo" dijete sebi pripisuju zasluge za uspjeh. Bez uvrede ikome, ali i ovi komentari da neki smatraju kako je dijete sretno što je završilo s njima a ne s nekim drugim su mi, u najmanju ruku, pretenciozni.
Primjer: moja prijateljica ima prekrasnu djevojčicu koja uglavnom tako divno surađuje s njom da joj ljudi uglavnom zavide i olako potežu taj "argument" o "dobroj, poslušnoj, lako odgojivoj djevojčici". No, kako se često družimo ja itekako imam prilike vidjeti "teške" osobine te curice - no, njezina mama se tako dobro postavlja i to tako lijepo riješava da dijete na kraju bude sretno i zadovoljno - i naravno da surađuje.
Druga mama ima četverogodišnjeg sinčića za kojeg mi nikad ne propušta napomenuti kako je posve drugačiji od sve djece, nevjerojatni individualac, težak karakter (no uz to i sve ono što je MC poluironično navela - superinteligentan, nadaren, "indigo") - a imala sam prilike prisustvovati scenama koje je ta mama opisala kao "tantrume" - i definitivno su bili blaži nego tantrumi djevojčice iz prve priče! Razlika je bila u pristupu tih majki.
Opet naglašavam, ograđujem se od ovdje spomenutih primjera, govorim o primjerima iz okoline...Navela sam dva, ima ih puno više. Vjerujem da ima izuzetaka, ali ne pušim teoriju o lako i teže odgojivoj djeci (a imam svoju teoriju o tome zašto se roditeljima čini da je jedno dijete, najčešće mlađe, lakše odgojivo).