prestravljena sam!
ovo je kao neka horor priča... žao mi je što si imala tako ružno iskustvo
ali probaj zaboraviti...imaš svoju dječicu, mazi ih i pazi i uživaj sa
njima
 |
|||
|
|
|||
prestravljena sam!
ovo je kao neka horor priča... žao mi je što si imala tako ružno iskustvo
ali probaj zaboraviti...imaš svoju dječicu, mazi ih i pazi i uživaj sa
njima
jesam,jesam,ali..................ne znam što bi odgovorila....Felix prvotno napisa
tocno! ribice, jesi li razmisljala da posaljes ovu pricu doticnoj lijecnici? i sefu rodilista? nemas sto izgubiti, a oni se mozda zamisle.Ako ništa drugo trebalo bi toj zblajhanoj gospođi koja se naziva doktorom poslati ovu priču. Često se pitam da li takvi likovi ikad pomisle kako bi se oni osjećali da su na mjestu pacijenta koji im je dopao u ruke.
to što se dogodilo znam ja,ona i primalja ,čistačica...ali ko će potvrditi da je istina kad na otpusnom pismu ne piše NIŠTA!!!
moja riječ protiv doktoričine...hmm....
ima još dijelova...u rađaoni sam bila još 4 sata na promatranju zbog krvarenja,dobila lijekove(koji isto ne pišu na otpusnom),u magli se sjećam i neke injekcije,ali mislim da je to za stezanje maternice...ne znam...dr. mi je u nekoliko navrata sa obje šake gnječila trbuh,a u sobi je oko 10 počelo curiti dok je prolazila vizita i kad sam zazvonila za hitno,sestra se počela derati šta zvonim dok je vizita,a kad je vidjela da samo curi,trčala je po drugu doktoricu i opet su mi jašili po trbuhu,opet je pljuskalo...
mm je rekao mami i onda je ona digla frku i zvala nekog tipa u zagreb koji je glavni???,pa sam nakon par minuta dobila ponovnu posjetu od neke mlade doktorice koja je bila jako pažljiva i pitala dal sam ja od tog tipa??,da je zvao pitat za mene...(javit ću sutra ko je to bio),uglavnom neka veza je trebala da se finije postupi... :shock:
a,šta da kažem toj zblajhanoj??- hvala što već 2mj. ne fukcioniram zbog vas'! i što me muči ppd i trga mi obitelj?? :?
da, tako nesto!
gle, ne predlazem da ih tuzis. nego da posaljes pismo u kojem ces objasniti svoj kut gledanja - kako si ti dozivjela svoj porod, koji je njima mozda bio nesto normalno i uobicajeno. da ih uputis u svoje emocije, u svoj osjecaj bijesa, nemoci, patnje, za vrijeme poroda i nakon njega. da ih podsjetis da zene ne zaboravljaju kad sve prodje. da su zene ljudska bica sa osjecajima.
ne predlazem da ih izvrijedjas i govoris o tuzbi, nego ono, izbaci srce na papir i pusti rijeci da same izviru... vjerujem da ce ti na jedan nacin biti lakse.
a ona se mozda zamisli. mozda i ne, ali vrijedilo je pokusati.
bilo je jedno slicno pismo na portalu, zena je pisala o svom iskustvu na sv.duhu. pokusat cu pronaci pa staviti link.
koja ironija,sutra idem na razgovor kod psihologice koja je u istoj zgradi di i rodilište,samo 2 kata iznad.......,na katu di su rodilje...
već me sad sve stislo od straha...
ali kod mene je potpuno drugačija situacija bila,nije bilo požurivanja,samo me boli što sam bila SAMA,a nekoliko puta sam MOLILA da mi zovu mm...
....da osoba koju volim najviše na svijetu i osoba koja je bila uza me 9mj,bude uz mene i tih par sati... zar postoji doktor koji ima veće pravo prije vidjeti dijete od njegovih roditelja koji će ga voditi kroz život??
da se što prije oporaviš od ovog, stvarno groznog, iskustva.
ribice, obrisala sam ti par smajlica u postu, bilo ih je previse
ja bih poslala na tvom mjestu. da, nisu te gnjavili, ali nisu ti ni bili pomoc. ocito uopce ne kuze (ili to ne zele) kako si se osjecala. mislim da bi im tvoja prica dala materijala za razmisljanje.
Draga ribice, zao mi je da si prozivjela ovakvo iskustvo, 3.put! E upravo sam ja, iz straha da cu biti sama, isprala im mozak i mm bio u predradaoni samnom cijelo vrijeme, tako treba s njima, nemos' drukcije. Mrcvarili su me po toj predradaoni, na kraju poslali na 4.kat. E tu je i mm u jedno vrijeme morao doma, pa sam jaaako plakala, da nisam do zraka mogla doci. Al' ujutro je bio prvi,
Ribice, i meni su oči pune suza nakon tvoje priče...
Meni je isto tako bilo kod trećeg djeteta,veselili smo se da će ovaj puta MM biti uz mene i da će prisustvovati porodu (što je silno želio i s prvo dvoje, ali njih sam rađala prije više od desetak godina). Na našu žalost, išla sam na carski i oboje smo se s tugom u srcu pomirili s tim tješeći se da je najvažnije da naša bebica živa stigne na ovaj svijet. Ali meni se ništa ružno nije dogodilo pa je je naše žaljenje samo malo, malecno... Za razliku od tvojega, jer kod tebe baš ništa nije moralo tako biti kako je bilo.
Nađi utjehu u svojoj djeci, ali ovo tvoje pismo, pa čak i opširnije napisano zaista bi trebalo proći po našim rodilištima, neka ga čitaju mladi doktori, sestre, primalje... Barem na nekoga će ostaviti traga, barem netko od njih sjetit će se tvoje priče kada vide napuštenu i samu rodilju pa će se trgnuti i pomoći joj, pružiti ruku, nazvati muža...
probat ću poslati pismo,sa malim prepravcima na adresu primalja,ako radi....jednom sam probala,ali ništa....valjda je sad proradilo :/
svaki put me dirne kad vidim koliko vas mi je poslalo...
hvala
ribice - evo i ja sam se konacno dokopala malo slobodnog vremena i procitala i tvoju pricu..nisam ni slutila da ti je bilo tako grozno
sva cast na svemu sto si odtrpila, pokusaj se izboriti za sebe svaki sljedeci put..sve su to male pobjede, saljem ti
kasnim, ali ipak veeliki
jedan od dobrih načina da se izbaci iz sebe PPD je raspisati se po nadležnim instituacijama kojima je posao da vode računa da se takve stvari ne događaju: hrvatska liječnika komora, Ministarstvo, ima ih još ...
Čak i ako se ne ulazi u to koliko je bio ugrožen živto majke i bebe, jer je rađala praktički sama, i koliko je sam po sebi porod na zadak opasan bez tuđe pomoći i konstantne skrbi; ostaje činjenica da je to neetički, nemoralno, okrutno itd., a liječnici se obavezuju između ostalog i na Kodeks liječničke etike.
Pa eto materijala, da ne bi taj tekst bio samo mrtvo slovo na papriu, itekako ima slučajeva kada se teško krši, nadam se da će se sve više pacijenta odlučiti o tome dati na znanje onima koji trebaju voditi računa da se taj Kodeks i poštuje.
o moj bože ovo je strašno...
tek san sad vidila tvoje iskustvo...
drži se za svoje cure
ajme, vjerujem da ti je bilo grozno, ali sad se nadam da je sve lakše. Mazi Janu i svoje curice i nemisli na ono što je iza tebe, a ako te netko pita -RECI ISTINU.
Uživajte svi na okupu!
Ajme ovo mi je skoro najgroznija priča s poroda. Stvarno zvuči kao iz nekog horor filma. Čitala sam bez daha i ježila se.
Izbacuj iz sebe tu priču, možda će biti bar malo lakše.
Jesi na kraju pisala kome?
tina, ti si prava Majka Hrabrost!
zbog svega što si onda prošla, i zbog svega što si svojoj djeci sada...
da, nije potrebno tužiti, ako ti se neće
sasvim dovoljno je staviti svoje osjećaje na papir, do detalja opisati kako si proživljavala njihove postupke, nije nužno čak napisati niti svoje ime, niti imena osoblja ako ne znaš (možeš opisati izgled, prepoznati će se onaj tko se treba prepoznati), a onda poslati ne samo primaljama na e-mail, nego i ravnatelju bolnice, na odjel ginekologije, u rađaonu, ne sve adrese koje se sjetiš - i to poštom, tako prođe kroz ruke što više ljudi. I još kopija na Ministarstvo i Liječničku komoru.
Imaš sreće što si u zagrebu, pa nikada više ne moraš kročiti nogom baš u tu bolnicu, i možeš napisati apsolutno sve što ti leži na srcu.
tinnaz nisam u zg,ja sam rodila u kbc rijeka,ali inače sam došla 50km od zg
iskreno....nisam poslala nikome,ali jaaako želim...pa ako mi netko može na pp dati adrese ili mailove gdje bi sve bilo pametno poslati...bila bih zahvalna...
o nekakvoj tužbi za sada ne razmišljam....osjećala bi se kao da sam izdala par jako dragih osoba koje su isto u toj bolnici i koje mi jako puno pomažu
ne mogu vjerovat da je prošlo 5mj...a sve još taaako boli
boli ponos,boli poštovanje,boli vjera u ljude i povjerenje,boli razočaranje,boli.... puno toga....
Uvijek može gore.Muž i ja smo otišli na trudnički tečaj kako bi on mogao biti samnom čak smo imali i nekakvu vezu ali od svega toga ništa nakraju.Taj dan je mm bio na sprovodu jer mu je umro djed meni su u 10 h dali gel da se počnem otvarati i zamolila sam ga da prije sprovoda dođe u bolnicu,ali kao nije stigao.Čekala sam ga cijeli dan da se pojavi,ali umjesto da dođe k meni otišao je sa sestrom i šogorom da im pokaže naš stan jer ga još nisu vidjeli s obzirom da žive u inozemstvu. :? Tek navečer u 20 h on dolazi k meni i uopće nerazumije u kojem sa ja stanju i kaže mi da se nađemo na hodniku udaljenom od rađaone 50 m.U međuvremenu mi je pukao vodenjak i dali su mi drip.On dolazi u 20 h k meni (pijan) ja tražim da me puste da ga vidim međutim doktor ga ne pušta u rađaonu već mu kaže da dođe oko 3 ujutro.Ostajem sama slomljena i povrijeđena do boli.Nepojavljuje se u tri ujutro ja ga zovem iz rađaone i uopzoravam ga da je vrijeme,ali mi kaže da je sada previše pijan i da ima puno murije i nemože voziti.Cijelu noć je proveo za šankom sa svojom frendicom jer svaki muškarac kada treba dobiti sina pije(njegov komentar ).Neću mu nikada oprostiti takvo ponašanje,ali to je samo početak bezobzirnosti........
elafiti, pa to je grozno!!
komentar mu je vrlo primitivan, jadan!!svaki muškarac kada treba dobiti sina pije(njegov komentar ).
Elafiti, stvarno grozno od njega.
Mislim da je jedino gore od bezobzirnih postupaka osoblja kada je prema zeni bezobziran netko njoj blizak, to uvijek boli najvise.
Imas jedan veeliki virtualni
Cure držite se
_________
D 1998.
I 2007.
Nekako prije poroda sam prestala čitati priče s poroda, jednostavno mi se više nije čitalo, a ni nakon toga. I tek sam sad ovo pročitala.
Nemam riječi kojima bih opisala osjećaje koje je ova priča u meni izazvala. Vjerujem da svaka žena koja je rodila, može shvatiti kako si se osjećala i samo pretpostavljati kako je i sada.
Budi hrabra i ljubi Plačku, Ljutku i Cicku, pobijedit ćeš ti PPD, ne sumnjam u to!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom