'kako su rađale naše bake'
Sve vi koje me znate s foruma, znate i za moju ne opsesiju carskim već bih rekla - preokupaciju kako naći doktora u Hrvatskoj koji će udovoljiti mojim željama (a bez kuverti i sličnog). Moja je velika želja bila roditi carskim rezom. Zašto? Ne strah, od boli. Više strah od nemoći, od nikakve emancipacije, želja za provođenjem vlastite volje i samostalnog određivanja vlastite sudbine i - vlastitog poroda.
Mnoge ste mi puno pomogle da dođem do cilja, ili informacijama ili podrškom.
Nakon nekoliko doktora koje sam mijenjala zbog njihovog nerazumijevanja prema mojim željama, na Svetom Duhu naišla sam na zbilja dobrog, stručnog i susretljivog doktora. Doktor Klobučar, predstojnik klinike, predbilježio me za carski rez (o kojem sam maštala zadnjih 9 mjeseci...!) za četvrtak, 29.3. Nije bilo sretnije osobe od mene u tom trenutku. NAPOKON. Moram pohvaliti i sestru kojoj nažalost ne znam ime, koja me tako lijepo primila, s tako širokim i iskrenim osmijehom, neću je nikada zaboraviti i jednostavno joj moram odnijeti neku bombonijeru uskoro.
I eto, cijelu trudnoću tresla sam se od nemoći i panike da neću stići urediti situaciju prema svojoj volji. Uspjela u zadnji čas...
Ali...
Kad je krenuo čep (o kojem sam se žalila ovdje na forumu), uskoro su krenuli i trudovi... Sve jači i jači, čak 4 dana prije termina za carski. Grčila sam se u krevetu i pokušala zaspati, jer moj je doktor imao kliniku tek slijedećeg jutra, a nikako nisam htjela ni kod koga drugog...jednostavno ženska intuicija (sada već vjerojatno i majčinska), znala sam da neće ići po planu.
I nije išlo po planu.
Morala sam hitno u bolnicu. Stigla sam oko 23 sata sa sve jačim trudovima, sve češćim. No ctg nije pokazivao trudove, rekli su mi neka ostanem ako hoću ali da se neću noćas poroditi. Ostala sam, naravno, jer nisam htjela biti jedna od onih koje je porodio taksist
Da ne duljim, oko 3 sam jecala za epiduralnom..... oko 4 su mi objasnili da ako hoću na carski trebam pričekati jutro (za razloge me ne pitajte, to ću ja pitati doktora Klobučara ili nekog nadležnog...čisto iz znatiželje).... točno u 5 poslali su me u box i bilo je jasno da od mog carskog ništa, a bogme ni od epiduralne...
Uglavnom, drage moje, rodila sam onako kako bi većina od vas priželjkivala
U 6:45 na svijet je došao moj mali ljepotan, 3060 g, 49 cm. Kad su mi ga stavili na prsa odmah je prestao plakati, okrenuo se prema meni i nasmijao se.
Rodila sam potpuno neinterventnim porodom, bez brijanja, klistiranja, dripa, bušenja vodenjaka, epiduralne, operativnih zahvata, ikakvog sredstva za smirenje ili protiv bolova, bez pucanja ili epiziotomije. Čak nisam bila ni pod onim jakim bolničkim svjetlom, već skoro u mraku, bez navale bolničkog osoblja - većinu vremena sama ili uz primalju koja mi je tumačila kako da dišem u kojem trenutku. Već slijedeći dan sjedila sam 'na turski', i trčkarala uokolo. Za 3 dana - doma.
I eto! Doktor Matijević (jako drag čovjek, nije me porodio ali me obilazio svakoga dana) ispričavao se uz nadu da nikome nisam ništa zamjerila. No isto i uz veliku pohvalu - kaže da se rijetko koja rodilja drži tako hrabro i ponosno, i da je malo koji porod tako idealan i potpuno prirodan, da se slučajevi poput mojeg pamte. "Baš kao što su rađale naše bake, tako je ona rodila. To je pravi porod", rekao je mojoj mami.
Ja, zagovarateljica carskog uzduž i poprijeko, na kraju rodila 'kao u polju'
I moram vam reći da mi nije žao. Bolovi se zaborave isti tren - tek sada vjerujem svim mamama koje to govore. Istovremeno sam ponosna sama na sebe, jer kroz ovaj sam se porod suočila s nekim problemima vlastite ličnosti. Ono od čega sam možda nesvjesno bježala, sada mislim da nestaje. Da isparuje iz mene. Sve dileme, svi strahovi, sve čega sam se bojala kao posljedice na vlastitu ličnost...
Naravno, zahvaljujem Bogu da je sve ispalo tako idealno. Tko zna kako bi sada pričala da nije.
I ne osjećam se niti prevareno, niti kao da nisam ispunila neke svoje ciljeve... ispunila sam ih itekako. Shvatila sam da mi je najvažnije bilo imati 'papir u džepu', potvrdu da mogu roditi kako hoću. Da sam do toga uspjela dogurati.
Sada više ništa nije važno. U naručju imam malog čovjeka kojeg volim nevjerojatno jako....(i kojeg ću nevjerojatno jako razmaziti
Divno je biti mama. I divno je biti žena.
 |
|||
Odgovori s citatom
Luna Rocco prvotno napisa
...
. Da se slijedeći put priprmam za carski pa da bude obrnuto!!
