Bezizlazna situacija

[tata77]

Došao sam do zida i ne znam kako dalje. U braku sam godinu i pol i imam sina od 10 mjeseci. Sa suprugom živim u mojoj kući i s nama živi i moja majka. Problemi su počeli od prvog dana zajedničkog života, jer se moja supruga nije mogla (htijela) prilagoditi novom načinu života. Dogovor prije braka je bio da zajedno živimo u toj kući dok ne uštedimo neku kunu da si možemo potražiti novu kuću negdje u gradu. Sve ovo vrijeme braka su svaki mjesec dana redovito izbijale svađe i to najviše jer joj je smetala moja mama, iako nam je ona kuhala, prala, prala suđe, spremala kuću i čuvala dijete. Nekoliko puta je i nasrnula na nju i udarila ju je. Planirao sam napraviti iza kuće mali stan samo za mamu tako da se možemo odvojiti i biti sami i pokušati iznova, međutim zbog novčanih problema nisam to mogao do sada napraviti. Ja sam obrtnik i koliko radim toliko i zaradim, međutim svaki put kada počnu svađe ja zablokiram i nemogu više raditi. Primanja mi nisu redovita, mogu proći i dva-tri mjeseca bez kune, a onda mogu zaraditi 10 tisuća kuna. Radim 4 posla u isto vrijeme. Trudim se ko konj da zaradim novce da nas mogu razdvojiti. Ona radi u državnoj službi.

Sada kada konačno imam dovoljno novaca da napravim mami stan i da nas razdvojim, ona bi htijela da mi idemo u stan kao podstanari. Sada mi se čini da nikad nije ni htijela da se razdvojimo i pokušamo sami u istoj kući. Moja mama nema nikakvih primanja i nedavno joj je umrla sestra. Ako odem u podstanare, morat ću plaćati režije na dva mjesta, davati mami nešto novaca za život i još plaćati stan. U ovakim uvijetima novčane nesigurnosti to ne mogu. Radije bi te novce uložio u stambenu štednju pa da za 3-4 godine možemo dići kredit i kupiti kuću u gradu.

Ona prijeti da će ona otići sama u stan i odvesti moje dijete kojeg volim najviše na svijetu i bez kojeg ne mogu ni minute. od kada se rodio brinem se za njega više nego ona, kupam ga, mjenjam pelene, hranim i igram se s njime. Sve sam dugo zapostavio i prijatelje i hobije, sin mi je na prvom mjestu. Kad je bila trudna rekla mi je da mrzi to dijete jer joj je upropastio život. Cijelu trudnoću je pušila kutiju dnevno i više, iako sam je preklinjao da prestane. Kada se mi posvađamo malog neće ni pogledati. ja sam odrastao bez oca (poginuli su mi i brat i otac kada sam imao 6 godina) i ne želim da i moj sine bude bez oca.

Što da napravim, imam li ja kao dobar otac koji voli svoje dijete ikakva prava? Može li ona samo tako otići i odvesti mog sina? trebam li se predati ili boriti za njega? Ona misli otići i njega odvesti ali ne misli podnijeti zahtijev za razvod. Rekla je neka ja to učinim.

Molim neki savijet.

Ispričavam se na dugom postu.

[iri]

Dragi tata77,
pročitala sam post i iznenadila se da uopće ima muških kojima je teško, a ne samo nas žena. Dok sam čitala sam si mislila, Bože kad bi ovaj moj htio napraviti samo 1/3 toga šta ti radiš, ja bi bila najsretnija žena na svijetu! Teoretski, tvoja žena tebe ne voli i stalno traži neke izgovore. Znam da je teorija jedno, a praksa drugo. Teoretski mene moj muž ne voli, niti naše dijete jer nas je izbacio iz kuće kad se napio i prijetio da će nas ubiti, uključujući moju mamu (beba je bila još u trbuhu, 8.mj), isto tako me udario kad mi je mala bila na rukama... U teoriji je sve jednostavno, pokupiš se i odeš kad te netko maltretira, a u praksi su stvari malo drugačije. Ja želim obitelj, da se svi volimo, poštujemo, pomažemo bla,bla,bla , a ne da svako vodi svoj život. muž radi karijeru, a mi se šlepamo. Ozbiljno razmišljam o rastavi jer ne želim da mi dijete gleda (sad ima 8 mj) kako me muž tjera svako malo iz kuće i prijeti. Problem je što nemam posao i ne mogu se brinuti za nju, a kad odlučim otići to dam dužna jer sam samim njenim rođenjem odgovorna za nju i dužna dati sve najbolje od mene.
Nažalost pravno ti ne mogu ništa reći jer nisam te struke nego sam se jednostavno požalila.

[anchie76]

Postoji vec jedan topic. Ovo je dupla tema, pa cu je zakljucati