Bezizlazna situacija

[Dijana]

Ulijećem kao padobranac, nisam sve pročitala, samo sam stigla do nekih postova u kojima se veli da bi rado saslušali i drugu stranu medalje.
Međutim, na forumu svoje bračne probleme uvijek iznosi samo jedna strana, a čini mi se da je to da li će se povjerovati priči, uvelike ovisi o tome je li to pisala žena ili muškarac.
Nikad nisam vidjela da kad je pisala žena da je muž maltretira da je netko htio čuti i drugu stranu medalje. To se a priori prihvaća kao istinito.
Po meni, skroz nefer.

Tebi, tata77 držim fige da uspiješ spasiti brak, jer, po meni, samo ćeš na taj način stalno biti uz dijete. Hrvatski sudovi su izuzetno naklonjeni majkama, tako da ako nije u pitanju neka problematična osoba (droga itd), skrbništvo dobiva majka, pogotovu kod tako malog djeteta.

[Sun]

Međutim, na forumu svoje bračne probleme uvijek iznosi samo jedna strana, a čini mi se da je to da li će se povjerovati priči, uvelike ovisi o tome je li to pisala žena ili muškarac.
Nikad nisam vidjela da kad je pisala žena da je muž maltretira da je netko htio čuti i drugu stranu medalje. To se a priori prihvaća kao istinito.
Po meni, skroz nefer.

a osim nefer je i totalno blesavo jer čovjek ako laže laže samog sebe, mi s tim nemamo ništa. i nekako mislim da ako ti je već toliko teško da ideš tražiti pomoć i savjet na ovaj način, onda želiš što zornije prikazati situaciju inače je besmisleno.

[Dijana]

čovjek ako laže laže samog sebe,

Upravo tako.

[pomikaki]

još samo ovo, da se radi o muškarcu koji fizički napada članove obitelji nitko ne bi ženi savjetovao da pokuša spasiti brak, a još manje da prodaje kuću koju bi trebala naslijediti i kupi stan za sebe i muža. Što ako on to učini a brak se svejedno raspadne?

Prvo što ćete reći fizički maltretiranoj ženi biti će - ako te jednom istukao opet će! Ne vraćaj se tamo! Spasi djecu! Koliko puta ste se zgražali čitajući po novinama o zlim i licemjernim svećenicima koji savjetuju pretučenim ženama da pokušaju sačuvati brak?

Mislim da neki ovdje imaju dvostruka mjerila. Kad je muškarac nasilan, to je možda opasnije jer je u većini slučajeva (ali ne uvijek!) fizički jači, ali i žena može nanijeti ozbiljne ozlijede. Pogotovo ako jednom počne tući i dijete!

Osim toga nije stvar ni samo u fizičkom nasilju. Kad je žena žrtva govori se da i verbalno nasilje nanosi velike posljedice. Svi govore o psihičkim traumama žene, a pogotovo djece na koju to ostavlja neizbrisiv trag. Kao da se nekako podrazumijeva da bi muškarac trebao biti jači i izdržljiviji, i podnositi to kao histeričan i bezopasan ispad žene, pa pokušati smiriti situaciju. Čak i ako se to ponovilo više puta

Evo pišući ovo, vidim i sebe kako ipak ne mogu bezrezervno reći tati77 se razvede (ipak ne poznam njega i njegovu obitelj i nisam čula drugu stranu priče), dok bih to sigurno napisala ženi ako bi bila na njegovom mjestu (ne bih puno razmišljala koja je druga strana priče i rekla bih da nema opravdanja za nasilje!). Mislim da smo svi skupa zamjenili staru predrasudu o tome da je pretučena žena sigurno zaslužila batine nekim novim predrasudama.

[Luna Rocco]

pomikaki, ma točno to! Meni je od svega u njegovom prvom postu upala u oko ta informacija da mu je žena udarila majku - ako je tome doista tako (a isto ne vidim razloga zašto bi netko pisao anonimnu ispovijest tražeći savjete i lagao), onda o nekakvom eventualnom razumijevanju za tu ženu, što se mene tiče, nema govora. Isto kao što ne bih imala ni trunka razumijevanja za muškarca koji bi udario majku svoje žene. Nemam dvostruke kriterije.

[mama courage]

pa nasilje muskarca nad zenom pokazuje njegovu (nad)moc nad tom osobom i nad tom situacijom, koju zeli odrzati kako njemu odgovara (a nedvojbeno je da je fizicki jaci od zene). a u ovom sad konkretnom slucaju i sa svim nasiljem kojim se zena koristi ja ne vidim da ima ikakvu moc bilo sto uraditi, a kamo li promjeniti situaciju u kojoj se nalazi, a u kojoj se NJOJ ne svidja (al vidim mogucnost da muskarac prekine fizicke nasrtaje). ne opravdavam nasrtaje na njegovu majku, ni u kom slucaju, to je nedopustivo.

ja ne predlazem tati77 da spasi brak (kao sto nikom to nikad ne predlazem), nego mu pokusavam dati savjet u onome sto on zeli, a sto se mozda moze i ostvariti, a on, koliko vidim bi ipak, usprkos svemu, ostao sa svojom zenom. tako ima i zena koje usprkos svemu zele ostati sa nasilnikom. u tom kontekstu sam spomenula strucnu pomoc, i kao uvijek - bracno savjetovaliste.

inace, ne radi se tu o pitanju "laganja" il ne, nego o tome da svi mi znamo ponekad zabrazditi u nekom nasem filmu, a ne vidimo ono sto je ocigledno. recimo, u ovom slucaju tata77 konstantno kuje planove o (do)gradnji kuce, a ne vidi il ne zeli vidjeti da njegovoj zeni nije do toga. pa sad, ne mora on njoj popustiti, al tesko moze ocekivati idilu, ako i dalje tupi po necemu sto druga strana vise nije spremna prihvatiti. onda je razlaz mozda ipak najbolje rjesenje.

[Goge]

Meni je stvarno neugodno koliko se jedan realan i odgovoran čovjek mora opravdavati i doveden je do toga da piše detalje o svom privatnom životu kako bi dokazao da nije manipulator sa skrivenim namjerama nego čovjek koji uzima stvari kakve jesu i pokušava izvući najbolje za sve. Za razliku od supruge koja hoće sve sad i odmah, inače se ona više ne igra.

I ne sviđaju mi se posprdni termini kojim se karakterizira njegova majka, žena koja je prošla strašne tragedije i gubitke i sad je ponižena svojom financijskom situacijom i obiteljskom situacijom, pa čak i dobiva udarce u svojoj vlastitoj kući. Ali, naravno, "ne zna se što je tome prethodilo", mora bit da je strašno izazivala.

POTPISUJEM

[lavache]

Meni je stvarno neugodno koliko se jedan realan i odgovoran čovjek mora opravdavati i doveden je do toga da piše detalje o svom privatnom životu kako bi dokazao da nije manipulator sa skrivenim namjerama nego čovjek koji uzima stvari kakve jesu i pokušava izvući najbolje za sve. Za razliku od supruge koja hoće sve sad i odmah, inače se ona više ne igra.

I ne sviđaju mi se posprdni termini kojim se karakterizira njegova majka, žena koja je prošla strašne tragedije i gubitke i sad je ponižena svojom financijskom situacijom i obiteljskom situacijom, pa čak i dobiva udarce u svojoj vlastitoj kući. Ali, naravno, "ne zna se što je tome prethodilo", mora bit da je strašno izazivala.

nitko nikoga ne traži da se opravdava. uostalom, mi smo samo grupa virtualnih osoba. ko zna da li smo uopće žene.

naravno da nije lijepo posprdno se nekome obraćati, ali ja nekako mislim da se ipak treba osvjestiti ljude. na neki način. ne baš posprdnošću, ali...

da li je zaista ok nekoga stalno žaliti? za žaljenje postoji određeni period. on ne traje cijeli život.
isto tako nisu oni jedina obitelj koja je proživjela tragediju. eto, primjera ima.
moja je baka, domaćica, ostala sama sa sedmero djece. bilo je teško, ali su oni sada više - manje normalni ljudi sa svojim životnim putevima. bilo je tu svega, ali najviše njenog razuma.

a da ne spominjem svog tatu koji je sa 31 godinom ostao sam sa dvoje male djece - mojim bratom od 3 i samnom od godinu dana.
naravno da je doživio živčani slom i pretjerano brinuo za nas, ali je - kada je došlo vrijeme (i na tom sam mu uuužasno zahvalna) objasnio kako je bolje preživljavati i imati svoju slobodu, nego biti priljepljen za svoje roditelje. on i njegova nova supruga već su rezervirali dom jer im ne pada na pamet da nam budu na teret i da očekuju da ćemo mi odbaciti svoj vlastiti život zbog njihovog na izmaku.
a vjerujte - osjećaj odgovornisti i veliku zahvalnost što nas je provukao kroz djetinjstvo i pretvorio ga u magiju i te kako imam.

ali ni on ni njegova majka nisu živjeli na žaljenju. odžalovali su i onda sami sebi opalili pljusku i krenuli dalje.

uvijek postoji način. uvijek se sve može.
zato tata77 treba dići glavu i prestati samog sebe zavaravati sa ''jednom kad...''
netko je ovdje lijepo napisao - nema vremena!
samo se treba krenuti i stvari će se posložiti kako trebaju.

[ciciban]

lavache

[pomikaki]

pa nasilje muskarca nad zenom pokazuje njegovu (nad)moc nad tom osobom i nad tom situacijom, koju zeli odrzati kako njemu odgovara (a nedvojbeno je da je fizicki jaci od zene). a u ovom sad konkretnom slucaju i sa svim nasiljem kojim se zena koristi ja ne vidim da ima ikakvu moc bilo sto uraditi, a kamo li promjeniti situaciju u kojoj se nalazi, a u kojoj se NJOJ ne svidja (al vidim mogucnost da muskarac prekine fizicke nasrtaje). ne opravdavam nasrtaje na njegovu majku, ni u kom slucaju, to je nedopustivo.

pretpostavimo da je ona fizički slabija od njega.
I dalje ima moć skočiti s balkona s djetetom. Pretpostavimo da to neće učiniti, onda to možemo nazvati očajničkim potezom, ali i ucjenom, i nečim što ostavlja djetetu traume kakve većina od nas ne može zamisliti.

Ono što najmanje mogu shvatiti (premda prethodno djeluje ozbiljnije, većina nas zna biti neracionalna i napravili smo svakakve gluposti) su fizički napadi na svekrvu (ukoliko pretpostavimo da je svekrva vjerojatno često smeta, možda zna biti i naporna ali da je nije nikad fizički maltretirala). Tu otpada i pretpostavljena fizička nadmoć muškarca.

Ako misli da se nalazi u situaciji koja joj se ne sviđa i teško ju je promjeniti, jedina osoba s kojom to može rješavati je njezin suprug. Ako zaključi da on nema razumjevanja za nju i ne uvažava njezine poteškoće, razumljivo je da će se posvađati s njime, da će se osjećati zarobljena u bezizlaznoj situaciji što će je vjerojatno navesti da učini mnoge iracionalne stvari. Ali njezina svekrva nije kriva što živi u svojoj kući. Ako je možda njezin sin previše vezan za nju i to je problem koji se može riješiti samo s njim.

Još malo o fizičkoj nadmoći muškarca (premda to ne mora biti pravilo pogotovo ako se čovjek bavi web-dizajnom ): Ja sam jednom svom dečku (viši je od mene za glavu i pol i kad nisam trudna teži od mene 30 kila) u šali, jer me nikad nije udario, pri raspravi što bi bilo da me udari rekla: čekala bih da mi okreneš leđa, uzela tavu s teškim dnom, zveknula po glavi i još te istukla prije nego dođeš k sebi. Onda bih zvala policiju i rekla: muž me istukao, eno ga tamo na podu.

Dobro, šalim se zbilja... ja sam mirna osoba, i psihički ne vjerujem da bih to bila u stanju čak ni kad bi me zbilja udario, ali fizički je sasvim izvedivo - mogla bih prebiti muškarca koji je teži od mene za pola moje težine, samo ako uhvatim pravi trenutak, i čak nanijeti mu ozljede opasne po život. Pretpostavimo i nadajmo se da navedena supruga ipak to neće učiniti. I da neće nauditi svome djetetu. Ali izgleda da je preimpulzivna (da budem blaga), i da nije sigurno da bi se njihova veza mogla održati čak ni kad bi prodali kuću i smjestili majku u dom i povukli još par drastičnih poteza. Ima li onda smisla savjetovati mu da to učini?

[Zdenka2]

AdioMare, molim te nemoj raspravu i razilaženje u mišljenjima shvaćati osobno. Mi tu svi izlažemo svoja mišljenja da bi tata77 u svojoj realnosti našao najbolje rješenje, a i neki od nas i zato da bi mu dali podršku. Ja sam ga doživjela kao jednog solidnog i pouzdanog čovjeka u nezavidnoj situaciji. On ne odustaje od braka, nego ga je žena napustila. On joj nudi i brak i ljubav, pouzdanost i dugoročno sasvim dobra rješenja za njih dvoje i za njihovog sina, a i za majku koju ne može ostaviti na cjedilu. On ima plan i osnove da taj plan i realizira. Ali, žena je ta koja hoće instant rješenja, koja si dozvoljava agresivne ispade prema njemu i svekrvi i odlazi od kuće, po mom mišljenju zbog čiste ucjene.

Što se mene tiče u odnosu prema tebi, no hard feelings. Ja u ovom slučaju ne dijelim tvoje mišljenje, ali to ne znači da si mi manje virtualno draga. Ja volim čitati tvoje postove i u mnogim situacijama prihvaćam tvoje argumente.

[AdioMare]

Zdenka

Naravno da ne shvaćam osobno razilaženje u mišljenju, ali osobne primjere sam imala potrebu navesti kako bih pokazala da iako se ne vide - tragedije su prisutne u našim životima. Pa usprkos njima, stvari mogu izaći na dobro ako se ne zatrpamo u neke svoje tamnice i okove.
Ja sam mislila da znam u što bi moglo pomoći u rješavanju problema, ali...
kasno sam shvatila da tata77 nije došao po prijedloge, već po podršku u naumu koji je već pregorio. A tu je velika razlika.
Da sam to uočila odmah, ni u ludilu se ne bih javila.

Kada te prijatelj potraži pomoć, i ako zaista vapi za rješenjem, morat će se suočiti i sa stvarima koje sustavno potišće u sebi, ako ti smatraš da mogu biti od pomoći.
Prijatelju nije manje stalo i ako te stvari jako bole. Njihov izlazak na svjetlo dana može biti stravičan, ali mislim da je energija sunca jača od najmračnije tame.

[angie]

bas smo se mi zene okomile na tatu77

pa valjda covjek misli sve najbolje i trudi se , mozda grijesi...ali sto ima veze...nismo savrseni

tata77! bori se za svoje potrebe kako sto i tvoja zena to radi

nemA ovdje glavnog krivca vec svatko ima svoje potrebe...mama svoje, zena svoje, dijete svoje...a gdje si ti???

hrabro naprijed...

[Sanjica]

Ništa tu nije crno-bijelo, sve pršti od boja...

Tata77 ne može i ne mora (i ne smije) napustiti svoju majku i ne brinuti se o njoj, barem još jedno vrijeme.

Ni u ludilu kuću prodavati i kretati u ikakve zajedničke pothvate sa svojom ženom. Postoji vjerojatnost da je ona zaista neprilagođena i netolerantna osoba, da taj brak možda zaista nema budućnost...

Ali....dok to ne otkriješ i ne vidiš kako stvari stoje, dragi Tata77, tebi je mjesto uz tvoju ženu i dijete. Na tvoju žalost, u životu svakog muškarca dođe dan da mora birati između svoje obitelji i svoje majke. To je tvojoj ženi strašno važna stvar o kojoj zaista može ovisiti čitav vaš život.

To ne znači da ćeš majku napustiti, nipošto! Samo ćeš malo promijeniti mjesto boravka na neko vrijeme. Kad probaš, nije tako strašno.

U cijeloj ovoj priči, ja sam apsolutno uz tebe i potpuno te razumijem. Mislim da si dobar čovjek i da si zaslužio malo manje kompliciranu ženicu. Ali, sam si birao, njen temperament je vjerojatno bio protuteža tvojoj mirnoći.

Ali, kako god zbrojim, mislim da si dužan pružiti šansu vašoj obitelji i žrtvovati koji mjesec podstanarstva. Bez nekih većih planova za budućnost... Ako ne probaš, nikada nećeš znati šta bi bilo kad bi bilo...

Ako ne uspijete, bar ćeš znati da si probao sve i dao sve od sebe!


Moj je muž u vrlo važnom periodu našeg zajedničkog života morao donijeti takvu odluku (nisam je ja zahtijevala, ali bilo mi je jako neugodno ponižavati se i gurati sa njegovim roditeljima u stanu u kojem su nam svakog dana davali na znanje kako smo im na teret i smetnju).

Uzeo je mene i dvoje djece za ruku i otišao u podstanare. Nikada mu to neću zaboraviti. U mojim očima on je tada postao pravi muškarac, i niti jedna svađa između nas nikada nije mogla izbrisati divljenje koje osjećam prema njemu kad se toga sjetim.

Bilo mi je strašno važno to što je mene i djecu stavio na prvo mjesto u svom životu.

Sa njegovima se nikada nismo svađali, svekrvu poštujemo i danas, obilazimo je i ona dolazi k nama, pričuva djecu kada zatreba. U stan se nikada nismo vratili (taj stan je trebao ostati MM-u). Podigli smo kredit i kupili kućicu u predivnom dijelu grada u kojem nam je prekrasno.

U početku braka svekrve i snahe često znaju imati gadne sukobe, svekrve teško prihvaćaju snahe onakve kakve jesu a ne onakve o kakvima su maštale, a snahe opet idealiziraju sliku o braku i životu općenito pa su razočarenja česta i jaka.

Mamu i ženu ne možeš uspoređivati. Mamu imaš samo jednu. I ona zaslužuje posebno poštovanje, pažnju i brigu - do kraja svog života.

Žena možeš imati i voljeti više. Ali kad je imaš, onda s njom i živiš.

[mama courage]

fizički je sasvim izvedivo

pitanje je jel psihicki izvedivo. postoji sindrom maltretirane supruge. zrtva zlostavljaca ne postajes preko noci, prvo te ubije u pojam, izolira te, a onda doda svakodnevne batine. no, ovo je sad off topic.

tati77 u svakom slucaju sve najbolje, sto god da odluci.

[angie]

a mozda ga zena izaziva da pokaze svoju muskost -))) na nacin da ga ucjenjuje, pjeni, svađa se...jer u majci vidu krivca za njegovu mekocu i liniju manjeg otpora...
on bjezi u puno poslova, zaradi novac...ima opravdanje, ali ne zeli se suociti

komplicirana situacija do kraja....

[newa]

Možemo samo nagađati.
Čovjek je napisao svoju priču vjerojatno zbog toga jer se nije imao kome obratiti.
Dobio je podršku i pokoji savjet koji će možda primjeniti, a možda neće.

A mi možemo u nedogled ovako.

Neka napravi kako misli da treba!

Samo hrabro i ne daj se!!!

[tata77]

Nisam mislio da će moji problemi izazvati ovakvu raspravu i oprečne stavove. Shvaćam da su neke osobe na ovom forum pristrane jer sam muškarac. Da je ovo pisala žena-majka pretpostavljam da bi svaki post izgledao tipa: zgrabi dijete i bježi! Neprofesionalno je i s moje strane što sam se dao uvući u dublju raspravu i objašnjavati moje postupke i iznositi naš prljavi veš, ali samo sam htio da bolje shvatite kako nije sve crno-bijelo. Čini mi se da sam u vašim očima ispao mamina maza koja ne želi napustiti mamu i po cijenu raspada braka. To nije istina i žao mi je ako me netko vidi kao takvoga. U brak sam ušao iz ljubavi prema supruzi i iz želje za svojom obitelji. Ona prije braka nije bila pretjerano zainteresirana za dijecu, dok sam ja bio lud. Moj bratić ima troje dijece i sestrična troje. Njihova dijeca me obožavaju i ja njih. Kao klinac sam ih čuvao i igrao se s njima. Tada mi nije bilo teško se brinuti za njihovu dijecu, onda morate znati da mi za moje dijete ništa nije teško i nikakva žrtva preteška.

Kada je supruga ostala trudna, bilo me je strah kako će prihvatiti to naše dijete. Znam da joj je sve to teško palo, i nova kuća, brak i još trudnoća, međutim neke njene postupke i izjave nisam shvaćao. Imali smo sreće s našim dijetetom, nije imao grčeve, nije često plakao, nije bio bolestan, većinu vremena je spavao. Rodila je carskim rezom. Doktori su mi rekli da se nije dala uspavati dok joj ne obećaju da će napraviti mali rez koji se kasnije neće vidjeti. Isto tako nije htjela da je porodi taj doktor već jedna doktorica koja tada nije bila u bolnici. Za to vrijeme mali se nagutao plodne vode u kojoj je bilo mekonija i sam porod je bio dosta težak za njega. Za razliku od drugih beba, on je samo šutio. Nije ni glasa isputio, samo je tiho stenjao. Odmah su ga prebacili na pedijatriju i stavili ga u topli krevetić i spojili ga na infuziju i antibiotike. Kada sam došao u bolnicu doktor mi kaže da misli da će mali biti dobro Supruga je bila dobro. Vrsta reza joj je bil bitnija od svog sina, ali i to sam joj oprostio. I pušenje po kutiju dnevno cijelom trudnoćom sam joj oprostio. I sve ostalo sam joj oprostio i prešao preko toga. Cijelu trudnoću sam prošao s njom, i rođenje i brinuo sam se za dijete, hranio ga, mjenjao pelene i što god je trebalo.

Ona meni sada zamjera da je nakon rođenja dijeteta pao mij interes za nju. Da je manje sexa, i manje nježnosti. Slažem se s time, ali smatram da svi mladi parovi prolaze to fazu nakon rođenja dijeteta.

Sinoć smo razgovarali i iskreno priznao sam joj sve svoje greške i grijehe. Ona smatra da je njena jedina greška što je pristala uopće doći živjeti u tu kuću. I ona više nigdje nije pogriješila. Ja ne znam kako mi možemo dalje, ako ne priznamo svoje greške i oprostimo si da nam se u novom životu ne vuku repovi iz prošlosti. Ona nikad nije kriva i ona je uvijek u pravu. Do neke mjere to mogu trpjeti, ali negdje moram povući crtu. Ona je živa vatra i plane brzo, a ja sam smirena osoba koja pokušava razgovorom riješiti probleme. To nju živcira jer ispada da na nju vršim psihološki pritisak. Ako šutim ne valja ni onda jer to znači da me nije briga za probleme. Ako vičem i ja, onda opet ne valja.

Ona je htijela i da dignemo kredit i kupimo stan od 35m2. Izračunali smo zajedno koliko bi nam bili troškovi mjesečni i za takav život bi nam trebalo oko 11000 kn samo za najosnovnije stvari bez ikakvog luksuza. pristanem li na takav život i takvu žrtvu hoće li mi netko reći hvala? Neće. Pronaći će mi neku drugu grešku i opet ću ispasti loš. Ispasti ću loš jer sam često na poslu (da zaradim za život), da joj ne pomažem oko dijeteta, da je ona uvijek sama u ta 35 kvadrata, da ne može otići s prijateljicama na kavu, da si nije kupila cipele par mjeseci, da ne možemo otići na godišnji odmor i sl. I znam da ću ja za to biti kriv.

Ona se želi preseliti u podstanare i vodi dijete sa sobom. Kad sam to prvi put čuo prekipjelo mi je jer sam to shavtio kao ucijenu nečim što volim više od života: mojim sinom. I osjećao sam se bespomoćan jer je zakon na njenoj strani i koliko god ja bio dobar otac, mene se ništa ne pita. Fizički sam mnogo snažniji od nje (185 cm i 110 kg) međutim nikda mi nije palo na pamet ju udariti. Ona je mene jednom izgrebala a jednom ošamarila. kada sam je nekoliko tjedana nakon toga pitao što bi ona napravili da sam joj vratio šamar, rekla je da bi odmah zvala policiju.

Dogovorili smo se da će mali biti kod mene svali dan dok ona radi i svaki drugi vikend. Ja ću prilagoditi svoj posao da mogu biti s njim kada mi ga ostavi. Zajedničke stvari će ona uzeti. Jedan zajednički kredit ću preuzeti ja na sebe. Stvari za dijete ću kupovati koliko budem mogao i važno mi je da sinu neće ništa faliti. Obećala mi je da neće pušiti u stanu pred dijetetom. To vrijeme razdvojenosti ćemo oboje iskoristiti da se malo smirimo i stanemo na noge. Otvoriti ću stambeno štednju i štedjeti.

Obećao sam joj i da ću ih dolaziti obići i pomoći ukoliko što treba. Možda bih bih trebao biti seronja i reći joj nek se snalazi sama, ali tada bi samo dijete trpjelo. Sumnjam da će ona sve to uspijeti jer nije borac. Hirovi i nerealne želje su neke stvari za koje se teško boriti i podnositi žrtve.

Nakon par mjeseci ćemo vidjeti kud će nas to dovesti. Možda oboje shvatimo neke stvari, a možda i ne.

Sinoć sam uspavljivao sinčića i nakon što je popio svoju flašicu, nasmijao mi se i rekao TATA, stavio dudu u usta i okrenuo se na bok i zaspao. Pišem ovaj post i plačem ko kakva balavica. Nemojte krivit moju mamu, jer ona nije za ništa kriva i moja supruga sada to shvaća. Mama mi je rekla neka idem s njom u stan i da se ne brinem za nju, no ovo je stvar i problem mene i supruge i ona mora shvatiti da je i ona u nečemu griješila. Ako sam samo ja taj koji griješi, čemu uopće započinjati novi život?

Toliko od mene. Neću više pisati postove na ovom forumu, tj. ne više o ovoj temi.

[mama courage]

Sumnjam da će ona sve to uspijeti jer nije borac. Hirovi i nerealne želje su neke stvari za koje se teško boriti i podnositi žrtve.

dragi tata, nemoj nam zamjeriti nase razmirice i ako smo te nekim postom povrijedile. i pored svega mislim da si ipak nesto poucno iz nasih rasprava i pitanja mogao izvuci za sebe. imas donekle pravo, sa tako nestabilnom osobom ne treba ulaziti u jos dublje kredite. nek bude ovako kako ona hoce, ako uistinu nije borac, onda budi samo strpljiv, jer vrijeme je na tvojoj strani. kad sutra sva briga oko djeteta i kucanstva bude na njoj, brzo joj mozda to sve i dosadi i tebi se posloze kockice bolje nego sto si mislio. pomozi joj onoliko koliko treba da ti sin (previse) ne ispasta, a u ostalom, pusti nju malo nek vodi igranku, kad je bas htjela. stoga, sabur selamet. strpljen spasen.

inace, mozda je bas dobro ovu bitku sad voditi, dok je klinac jos mali i dok potpuno ne razumije sve. vjerujem da ce sve ispasti u tvoju korist, tvoje je samo da sacuvas zivce, budes smiren i dozvolis da vrijeme radi svoje.

sve najbolje

[ciciban]

Ja ne odustajem .

Posto je moj bracni staz duzi od bracnog staza tate77,evo par doronamjernih konstatacija,koje stices bracnim iskustvom:

Tata77,tvoju uzu porodicu cine supruga i (za sada) jedno dijete.
Tvoju siru porodicu cine tvoja mama i zenini roditelji.

Svoje porodicne probleme rjesavaj u svoja 4 zida,sa svojom zenom!

Ne petljaj svoju mamu i zenine roditelje u rjesavanje bracnih problema! Sto se krije izmedju vasa 4 zida ne moraju oni saznati!

Iz tvoje perspektive situacija je BEZIZLAZNA,tako si nazvao ovaj topic.
Vide li izlaz iz ove situacje ostali akteri ove
zivotne price?
To je ona druga strana medalje,poznata je samo tebi,ja cu sebi dozvoliti da glasno razmisljam.Pa slusaj sta bih ja izabrala da sam ja:
TVOJE DIJETE-voljela bih mamu i tatu kraj sebe
TVOJA ZENA-voljela bih da si uz mene i nase dijete
TVOJA MAJKA-voljela bih da ides putem za koji ste se odlucili tvoja supruga i ti.To bi bio dokaz da sam uspjela sama izvesti svoje dijete na pravi put i od njega napraviti covjeka!
Sreca tvoje porodice bila bi i moja sreca!
Cemu tolika briga za mene i odgovornost prema meni?Meni su tek 54 godine! Konacno se mogu i ja posvetiti sebi,dosta sam patila za prosloscu.
Sto se brines ti za macka?Ja cu rado preuzeti brigu o njemu .Kupicu i 4 koke, .Bice svjezih jaja za mene,ali i za mog unuka,moju snahu i mog sina,bice i za snahine roditelje .

Imam malu bastu,samo za svoje potrebe,radujem se plodovima koji niknu,nije mi tezak posao u basti,jer je ona mala,to je rekreativno ceprkanje.Imam voce,povrce,jaja,meso,meni ne treba puno.Ne treba mi ni ovolika kuca,ali vidjecemo vremenom sta cemo s njom.

Ono sto nemam je deterdzent,to cu kupiti kad dodjem kod vas na kafu.Dolazi proljece,bilo bi lijepo da snaha i ja popijemo kafu poput prijateljica u basti nekog restorana ili kafica
Kad mognete ,ako vam bude zgodno iznenadite me lijepom vunom(da strikam unuku dzemper za rodjendan), ili konac za heklanje ponesite,heklala bih za snahu stolnjak,obradovace se.U gradu ima i goblena,ima boja kojima se moze obojiti staklo-to je bas interesantno!

Malo se brinem za vas kako cete se snaci u gradu,ali snasao si se ti u Kini i Parizu,pa sto ne bi i 6 km od svog sela.Neces biti ni prvi ni posljednji,koji je otisao iz sela.


To je to,bas vam moze biti lijepo!
Slozila bih se s tatom77 kad kaze,da je dosao do zida,ja samo hocu da mu kazem da ako malo bolje pogleda taj zid,vidjece na njemu vrata.Ona su izlaz iz njegove bezizlazne situacije.

Sretno,pozuri da obojis jaja sa suprugom i sinom,nije li ovo njegov prvi Uskrs?

[sorciere]

to što si ti muškarac - nije presudno za moje komentare. (ja npr. NISAM htjela ući u takvu situaciju. vjerojatno bi završilo gore nego kod tebe. jer sin nije želio otići iz zajedničke kuće.)

iz tvog posta je vidljivo da si ZNAO kakvi su stavovi tvoje buduće žene (bar po pitanju djeteta), i da si SVJESNO ušao u to. zašto joj to sada predbacuješ?

ne znam imaš li vidovnjačkih sposobnosti, ali predviđanje MOGUĆIH budućih reakcija tvoje supruge - spada u to područje.

i da, slažem se u potpunosti s "jedinom greškom" tvoje supruge - dolaskom u zajedničku kuću. jer TA greška je rezultirala ostatkom priče. ona ju svojim odlaskom sad ispravlja. ostatak je na tebi.

[ciciban]

Nisam uzela u obzir dva posta koja prethode mom,jer smo pisali istovremeno.
Mislim,nakon letimicnog citanja,da bih opet napisala isto.
Dajem sansu vasem braku.Kao sto medalja ima dvije strane,tako i tvoja supruga ima dobru i losu stranu,imas ih i ti tata77,imam i ja,i svi ostali...Ljudi smo,svi mi grijesimo,ali i oprastamo i pomazemo jedni drugima.Na tebe je red da oprostis,da pomognes .

[Zdenka2]

Tata 77, drži se. Puno si učinio, vjerujem da ćeš i dalje biti realan i činiti najbolje što možeš, ali, nažalost, mislim da u tome i dalje nećeš imati podršku supruge.

[pomikaki]

ja sam isto napisala više-manje sve što sam imala...
tata77, želim ti puno sreće. Žao mi je (u tvom slučaju, jer mislim ipak da je u većini slučajeva majka bar malo više bitna za odgoj djeteta) što je zakon danas pristran pri dodjeljivanju majke djetetu. Ipak ako ostane po dogovoru, moći ćeš dosta vremena provesti s djetetom. Možda je tako bolje nego povlačenje po sudu.

[rinama]

Ja sad malo gledam iz kuta tate77 i mišljenja sam da on nikako nebi smio pristati na odvojeni život od sina i žene i to iz dva vrlo bitna razloga, a to je velika ljubav prema vlastitom djetetu koja je normalna i prirodna i na koju ima pravo, a druga stvar su onakve izjave njegove žene, a ona koja me posebno pogodila je onaj skok s balkona s djetetom.
takve izjave mi govore da je žena vrlo labilna psihički, jer neznam koja bi me to situacija dovela u takvu fazu da otvoreno prijetim povrjeđivanjem vlastita djeteta. Ona ima veliki problem jer se ne želi prilagoditi iz njoj znanih razloga, a za koje ne kažem da možda nisu opravdani, a on ima problem koji želi riješiti, a nezna kako jer nema podršku i razumjevanje za nekim suvislim razgovorom sa ženom, kojim bi mogli dogovoriti daljnje poteze. Njegova mama u svemu tome nama veliku ulogu, ona je mama svome sinu, misleći da radi najbolje, radila je najgore jer je prala, kuhala, čistila,a nitko je nije to tražio, ali eto trudila se i dobila pljusku, on je voli i poštuje i želi uklopiti u svoj život, ali nažalost nema podršku supruge koja je samo željela odvojeni život od svekrve, ali ne na selu, već u gradu. :/
Totalna zavrzlama koja se lomi i u ovoj prići preko nejakih pleća malog djeteta i to zbog odraslih ljudi koji su nespremni ušli u zajednicu misleći (očekujući) da ljubav lijeći sve probleme, a sad kad su naišli na problem jedino rješenje koje vide je odvojeni život.
Tu netko nekoga ne voli iskreno i jako, nažalost.

[pino]

tata77, sretno!

[fegusti]

Toliko od mene. Neću više pisati postove na ovom forumu, tj. ne više o ovoj temi.

Tata 77, sada kada si iznio svoju situaciju voljeli bi znati kako se stvari odvijaju, pa nam se javi kroz neko vrijeme da vidimo da li je tvoja životna priča završila happy end-om.
Sretno!

[Betty]

tata , najbolje da sjednes negdje sam i zamisli sebe u kozi svoje zene . Sta bi tebi smetalo da si na njenom mjestu .Bez cega bi mogao , bez cega ne bi mogao nikako .. Zbog cega bi bio onakav kava je ona . Nadji pozitivan razlog za njeno ponasanje . Pokusaj da okrivis sebe , majku ...dijete . Pokusaj ...Znam da djeluje tesko i nerealno ali pokusaj da shvatis njene mane i sjeti se vrlina ..

Onda se stavi u kozu svoje majke ... Sta bi zelio da si na njenom mjestu , sta bi ti smetalo ...bez cega ne bi mogao nikako ...pokusaj da shvatis njene mane i sjeti se vrlina ..

Onda zamisli sebe u kozi svog djeteta . Sta bi ti selio , sta bi ti smetalo , bez cega ne bi mogao nikada ...u kakvoj bi sredini zelio da zivis ..

Onda se sjeti sebe . Kako si zamisljao svoj zivot ...kakav je tvoj zivot sada .Sta planiras u buducnosti ?? Koga i sta moras zrtvovati da bi se tvoj san ostvario ? Zenu ? Majku ? Djete ? Sebe ?
Iskreno , zena ce se snaci , majka takodje , ti isto .
Obrati paznju na djete . Da li djete moze pravilno da se razvija u takvom okruzenju ? Da li je prljav ves na sudu samo prljav ves da bi dobio svoje djete sebi na staranje ili je prljav ves istinska briga za dobrobit i zdravlje svog djeteta . Ako mislis da mu kod majke nije dobro , zasto cutati , normalno da ces se boriti . To je tvoje dijete .
Ti imas svako pravo da vidjas svoje dijete i niko ti to pravo ne moze oduzeti .
Vazno je samo sacuvati hladnu glavu i ako vec nisi bio u mogucnosti da ostvaris svoj san i izgradis sretnu porodicu , barem se potrudi da tvoj sin zivi sretno djetinjstvo sa oba roditelja , makar oni ne zivjeli zajedno . Bez obzira kod koga je dijete , vazno je da ono bude sretno .

[Ivana2]

Sretno tata77

[bublić]

Željela bih samo primijetiti da je u ovom slučaju žena totalni negativac. Agresivna, nezrela, netaktična.
Da je kojim slučajem ovaj post pisala žena i tako opisala svoga supruga, odmah bismo joj savjetovale da se makne i učini sve da spasi sebe i dijete.

Ovoga puta ja navijam za ovoga oca da učini isto, da se makne od takve žene, da spasi sebe i dijete. Pod uvjetom da je sve napisano doista i tako.

tata77, držim ti palčeve da se sve riješi najbolje za tvoju obitelj.

potpisujem od riječi do riječi

[fritulica1]

Potpisujem AdioMare 100%.

[vendela]

tata 77- nemoj se predavat
Bori se za svoje dijete i svakako se raspitaj koja su tvoja prava
Imam frenda koji je prije tri godine osto sam sa sinom od 3 god, (njezina visost se pokupila i otisla s drugim , ) Frend je na sudu dobio skrbnistvo , a njegova bivsa ima pravo vidjat malog prema dogovoru ali se na zalost po to dijete koje je sad Deckic za u školu ona javi samo kad njoj pase a to je jako rijetko ponekad prodje i po mjesec dva da ni ne pita!
Zato ti u svakom slucaju kazem bori se kad ti je toliko stalo!

[neva]

tata77 ,sretno

[ANKARA]

Tata77. Doletjela sam na ovaj post i pročitala tvoju priču i nekoliko odgovora. Mogu ti iz vlastitog, nedavno proživljenog iskustva reći da vi, očevi, u većini slučajeva ne dobijete skrbništvo. U tvom slučaju je to na žalost i tebe i djeteta a i tvoje majke koja se vjerojatno na to dijete navikla koloko i ono na nju. Ono što će ti sud zakonski dodijeliti je maksimalno viđanje djeteta dva puta tjedno p nekoliko sati i svaki drugi vikend te jedan ljetni mjesec. Ti bi bio dužan ženi isplačivati alimentaciju u visini od 15% svojih mjesečnih prihoda.

Čitajući priče o karakteru tvoje žene, mislim grozno. Pa kakva je to majka. Isto, iz opet sličnih iskustva iz svoje bivše familije znam da se takve žene koriste prijetnjama bježanja sa djetetom kako bi dobile što žele i često puta zamijena svoju odluku da će pobjeći sa djetetom za jedne dobre cipele. I naravno to traje dok joj te iste cipele ne dosade. Ali na kraju sud ipak dodijeli dijete njima.
Ona neće ostaviti dijete tebi iako ga nevoli jer bi u tom slučaju bila izložena ruglu državne uprave u kojoj radi i ne bi imala pravo na bolovanja koja državna služba na osnovu djeteta dozvoljava.
Što god da se desilo u vašem rastavljenom životu, bili vi zakonski razvedeni ili ne, maleni će biti više s tobom nego s njom. Situacija će se možda promijeniti ako ona pronađe novog partnera koji će eventualno biti dovoljnop tolerantan prema tvome djetetu kao prema svome pa će se i njena gledišta prema djetetu promijeniti. To naravno, ne bi bilo dobro za tebe.

Ja sam se nedavno bojala da neću dobiti skrbništvo nad svojim djetetom kao majka, jer nisam imala stan nego živim s djetetom u jednom sobičku, pošto me je bivši skupa s djetetom izbacio iz stana. Pa eto uspjela sam. Hoću ti ovim reći da majke uvijek dobivaju skrbništvo, a na tebi je da pružiš sinu kvalitetan odgoj i dijete će samo kasnije vidjeti gdje mu je bolje. Te stvari bole, to znam i dijete voli čas jednog čas drugog roditelja ali vjeruj mi djetetu je ipak najteže.

I još nešto. Nemoj da ti PADNE NA PAMET DA LETIŠ OKO ŽENE I DA TE VUČE ZA NOS ZATO JER DJETETU NEŠTO TREBA. Nikakve suvišne novce za djetetove potrebe joj nemoj davati jer maleni sigurno od toga neće ništa dobiti. Kad je kod tebe daj mu sve, a kad je kod nje pusti ju da se brine za svoje dijete sama i sigurno će promijeniti ploču.

Nadam se da nisam bila prenaporna. To su samo neke činjenice koje su proizašle iz mog vlastitog iskustva. Pozdrav

[ANKARA]

Tata77. Doletjela sam na ovaj post i pročitala tvoju priču i nekoliko odgovora. Mogu ti iz vlastitog, nedavno proživljenog iskustva reći da vi, očevi, u većini slučajeva ne dobijete skrbništvo. U tvom slučaju je to na žalost i tebe i djeteta a i tvoje majke koja se vjerojatno na to dijete navikla koloko i ono na nju. Ono što će ti sud zakonski dodijeliti je maksimalno viđanje djeteta dva puta tjedno p nekoliko sati i svaki drugi vikend te jedan ljetni mjesec. Ti bi bio dužan ženi isplačivati alimentaciju u visini od 15% svojih mjesečnih prihoda.

Čitajući priče o karakteru tvoje žene, mislim grozno. Pa kakva je to majka. Isto, iz opet sličnih iskustva iz svoje bivše familije znam da se takve žene koriste prijetnjama bježanja sa djetetom kako bi dobile što žele i često puta zamijena svoju odluku da će pobjeći sa djetetom za jedne dobre cipele. I naravno to traje dok joj te iste cipele ne dosade. Ali na kraju sud ipak dodijeli dijete njima.
Ona neće ostaviti dijete tebi iako ga nevoli jer bi u tom slučaju bila izložena ruglu državne uprave u kojoj radi i ne bi imala pravo na bolovanja koja državna služba na osnovu djeteta dozvoljava.
Što god da se desilo u vašem rastavljenom životu, bili vi zakonski razvedeni ili ne, maleni će biti više s tobom nego s njom. Situacija će se možda promijeniti ako ona pronađe novog partnera koji će eventualno biti dovoljnop tolerantan prema tvome djetetu kao prema svome pa će se i njena gledišta prema djetetu promijeniti. To naravno, ne bi bilo dobro za tebe.

Ja sam se nedavno bojala da neću dobiti skrbništvo nad svojim djetetom kao majka, jer nisam imala stan nego živim s djetetom u jednom sobičku, pošto me je bivši skupa s djetetom izbacio iz stana. Pa eto uspjela sam. Hoću ti ovim reći da majke uvijek dobivaju skrbništvo, a na tebi je da pružiš sinu kvalitetan odgoj i dijete će samo kasnije vidjeti gdje mu je bolje. Te stvari bole, to znam i dijete voli čas jednog čas drugog roditelja ali vjeruj mi djetetu je ipak najteže.

I još nešto. Nemoj da ti PADNE NA PAMET DA LETIŠ OKO ŽENE I DA TE VUČE ZA NOS ZATO JER DJETETU NEŠTO TREBA. Nikakve suvišne novce za djetetove potrebe joj nemoj davati jer maleni sigurno od toga neće ništa dobiti. Kad je kod tebe daj mu sve, a kad je kod nje pusti ju da se brine za svoje dijete sama i sigurno će promijeniti ploču.

Nadam se da nisam bila prenaporna. To su samo neke činjenice koje su proizašle iz mog vlastitog iskustva. Pozdrav

[igica]

Joj tata77, tvoja priča me rasplakala i rastužila. Vjerujem ti skroz, svaku tvoju riječ. Na ovom ludom svijetu ima jako puno dobrih mama i onih koje se trude podignuti svoju djecu, ali nažalost ima i onih loših, koje nisu same sebe upoznale i prihvatile, pa ne mogu ni dijete i muža. Nismo svi rođeni za roditelje, ali ako smo to postali moramo sve učiniti da naša djeca dobiju samo najbolje od nas. Jer ona su naše ogledalo.
Ako dvoje ljudi ne može funkcionirati zajedno, dijeliti sve dobre i loše strane života (a ima puno više loših, ali živimo za dobre), najbolje je da se razdvoje. Tu ne bi trebalo biti nikakvih prepucavanja, jednostavno nema smisla držati nekog ako on to ne želi. I stvarno sam shvatila da ako nekog voliš, bit ćeš sretan ako je i on sretan, pa makar i s nekim drugim daleko od tebe. Svatko gradi svoju sreću, a život je prekratak da bi forsirali nešto što ne ide.
Znam dosta ˝očeva˝ koji ne žele čuti za svoju djecu, a kamoli im kupovati pelene i čokolino, ali isto tako znam i dosta ˝majki˝ koje se koriste djecom samo da bi izvukle novce. Ne znam gdje su i šta rade socijalne radnice? :? Toliko je ljudi bez posla, a nekima se plaća da pijuckaju kavice i rašpaju nokte. Ne govorim to bezveze, imam jako neugodna iskustva s njima.


Drži se tata, i samo slijedi svoje srce jer će sve doći na svoje. Nada umire posljednja!

[loonalee]

ja vam samo želim da sve na kraju bude ok. Za sve aktere ove tužne priče

[korisnik]

Pozdrav svima.Ovo je moj prvi post.Nisam pročitala sve postove,ali prepoznajem sebe u ovome/u nešto blažem obliku/.Mislim da ovo nebi trebali komentirati oni koji nisu probali život sa svekrvom,jer poučena iskustvima iz moje okoline takvi su se ili rastavili ili odselili.Oni koji su ostali u takvoj zajednici su rijetki i to su uglavnom jako nesretne žene.Ovaj tata je previše vezan za svoju mamu i ne razumije ženine potrebe.Vjerujem da je ona s njim razgovarala o tome,a kada razgovor više nije pomagao onda je nastupila agresija i prijetnje kao alternativa razgovoru,a to da joj je dijete uništilo život vjerovatno nije istina nego je to rekla samo da ga razljuti.Oni su predugo živjeli sa njegovom majkom da bi sad mogli živjeti u adaptiranom dijelu.Moja ne živi sa nama,nego par kilometara od nas,ali ima prevelik utjecaj na naš život da je i to previše.To sve me dovelo do toga da ja odlazim.Volim ga,ali ovo je već postala nepremostiva prepreka i mislim da djeci nije zdravo živjeti sa roditeljima koji se svako malo svađaju.Tebi tata jedan savjet:probaj prodati kuću i kupi dva manja stana,jedan za vas,a drugi za mamu.Možda ti žena na kraju postane najbolja prijateljica sa tvojom mamom.

[korisnik]

Tek sad vidim da su ovi postovi iz 2007!!!
Nema veze ima još dosta parova sa ovim problemima.Zanima me kako je ovo završilo,nadam se sretno za svih

[DiLala]

Evo i ja čitala tek sada - ali da - takvi problemi su uvijek aktualni, ja sam se donekle našla u njemu, naime moj 1. pokušaj braka bio je slična situacija, ja ne poznam ni ovdje spomenutu ženu a ni tatu no uvijek treba poslušati i drugu stranu, no sigurna sam u jedno - bračni partneri moraju biti sami, i uvijek bi se muškarac trebao boriti za ženu i svoju novostečenu obitelj a to što je rekla da ona mrzi dijete - pa što ju je natjeralo da to kaže, možda je žena pred slomom živaca i hormoni divljaju..... možda je zaista i gad--- no ne bi olako osudila sve njene ispade, svaka čast starijim ljudima, no ima staraca koji nam mogu biti uzor svojom plemenitošću, dobrotom i mudroću a ima i onih koji nam život pretvaraju u pakao - gdje spada spomenuta svekrva ne znam.
Za novosteenu obitelj se treba boriti - za to dijete na kojem svijet jednog dana ostane a baba bude u to vrijeme već godinama .... zna se gdje.
Nadam se da se situacija riješila u korist djeteta - da ima sretno djetinjstvo bez svađa u kući. Moguće je to i sa bakom u kući - moguće no rijetko.