2 u 1
Nakon dužeg vremena završila sam i ja svoje pričice i odlučila ih podjeliti s vama.Bilo je to ovako...
Porod prvi-carski
Proljeće ' 98.Test na trudnoću pokazao je dvije crtice.Sjedila sam na wc-u i tulila od sreće.Podijelila sam saznanje s MM koji je kao i uvijek bio hladne glave pa se je sretno nasmijao i rekao da ipak pričekamo nalaz ginekologice.Naravno da je sve bilo ok i bila sam spremna na sljedećih 8 mjeseci iščekivanja najdražeg paketića.Trudnoća ok,malih problema stvarala je cista na jajniku i pred kraj trudnoće otečene noge.Moram reći da sam ja jedna jako veeelika mama i da sam zbog toga očekiala većih problema tjekom trudnoće.Bilo me je strah preuranjenog poroda i niske porođajne težine bebe.Dan po dan ipak sam dočekala dugo očekivani termin 20.12.Na kontrolu sam došla na polikliniku gdje me je pregledala jedna simpa doktorica i rekla da bi me zadržala u bolnici zbog visokog tlaka koji je taj dan bio 150/105.Pristala sam jer me je bilo strah.
Dani su prolazili,stigao je i Božić.Taj dan doslovno mi je izletio čep ali osim toga drugo se ništa nije događalo.Sljedeći dan bila sam na UZV i dok. je ocjenio da je beba malo veća i da ima oko 4000-4500g.(koje li greške- pokazat će se kasnije).
27.12. probudila sam se,istuširala,legla natrag u krevet brojiti bebine pokrete.U sat vremena moja se je inače jako aktivna beba pomaknula samo jednom.Prijavila sam to sestrama i rekle su mi da brojim još 1 sat a onda će me netko pregledati.Beba se više nije pomaknula niti jednom.Počela me pomalo loviti panika.Ubrzo je stigao dok. i pregledao me.Rekao je da sam otvorena 1.5 cm(kao i proteklih tjedan dana) i da se tu više nema što čekati,neka idem u rađaonu.
Klistirali su me,obrijali i poslali s još jednom curom u rađaonu.U boxu nas dvije,jedna nasuprot drugoj,ona s redovitim i jakim trudovima a ja...ništa.Prikopčaju me na CTG,igla u ruku,drip i obavezno ležanje na lijevom boku.Šutim,ne bunim se,samo se u sebi molim da bude sve u redu.Nakon 4 sata cura preko puta mene rađa,sve gledam i slušam:nju kako bez jauka tiska,sestre kako se sprdaju na njezin račun da tiska kao da pušta guma od kamiona,bebica izlazi(veličanstven prizor),plače,daju je mami...Kada ću ja više???I dalje nikakvog pomaka.Prolazi još 1 sat,pregledavaju me.Nisam se otvorila niti milimetra više i bez moga znanja buše vodenjak.Kada sam se dignula iz mene je potekla tamo zelena voda,onako kao kada kuhate blitvu.Sada sam stvarno u panici i pitam ih što će biti dalje.Pratiti će me još neko vrijeme...svakih 15-ak min. dižu mi tlak s pitanjem:ima li što novoga?Kao da se ne znam što može dogoditi u tih 15 min.Nije se događalo ništa i ni danas ne zna gdje je i zbog čega zapelo.
Nakon 7 sati dripa došao je dok. i rekao da će mi morati napraviti carski jer predugo se beba ne čuje,voda je zelena,otkucaji slabe,ne otvaram se,nemam trudove...Mirno sam primila tu vijest i samo pitala da li mogu biti operirana pod spinalnom.Govore da ne jer da je to hitan carski.Na stolu sam,briju mi trbuh,mažu ga onom narandžastom tekućinom,Dok. mi se predstavlja,veoma grubo mi maže trbuh i gura hvataljke s gazom natopljenom s istom tom tekućinom u rodnicu.Anesteziologinja mi objašnjava postupak i govori da će mi sada uvesti iglu i da brojim od 10 unazad.10,9,8...Br.7 nisam izgovorila...
Sestra me lagano trese za rame i priča mi kako sam rodila veliku curicu,56 cm dugu i 5290 g. tešku(procjenjena na 4000-4500,sjećate se)i pita me kako ću je zvati.Govorim joj da će se zvati Laura i pitam da li je s njom sve u redu i gdje je.Kaže da je Laura dobro i da ću je vidjeti kasnije.Smeta mi drmusanje kreveta na kojem me voze,previše je lampi na hodniku...Tražim da mi daju vode,odgovaraju da ne mogu dobiti...Tonem nazad u san.Laura je rođena 27.12. u 18.08 h,tek kada smo otpuštene saznala sam da je dobila apgar 7/8 koji mi nitko nije objasnio.Vidjela sam je na 10 min. oko 22 h i sljedeći dan tek popodne oko 16 h.Cijelu sam noć provela na intenzivnoj jer mi je tlak skakao u nebesa i samo sam spavala.Prvi put Lauru su mi na cicu stavili sljedeći dan.
Četvrti dan NP(nakon poroda) temp. 39.9,gaza preko rane krvava...Ovdje počinje moja kalvarija koja je potrajala mjesec i pol dana.Rana se zagnojila,izolirali su me od ostalih mama i beba,Lauru sam dobivala samo povremeno.Sva sila antibiotika,poboljšanja nema.Slijedi ablaktacija.Tužna sam zbog toga a i svega što mi se događa.16 dana NP tražim da idem kući.Puštaju me na vlastitu odgovornost i 8 dana idem na previjanje.25 dan NP dok. govori da moram nazad u bolnicu da mi otvore i očiste ranu i za 2 dana sam kući.Ostavila sam svoju malenu bebu i MM same i otišla u bolnicu u nadi da sam za 2 dana doma.Ujutro dolazi dok. koji me je operirao i govori da on ipak ne bi otvarao ranu već da ćemo malo provjeriti krv i vidjeti na koji lijek reagiram.Nakon 25 dana???To se nije moglo prije :? Pokazalo se da su mi tijekom operacije posijali stafilokok u ranu.Kada sam dobila odgovarajući lijek rana je počela cijeliti.
Provela sam još 13 dana u bolnici krivicom liječnika koji me je operirao.Ne želim navoditi ime doktora ali mislim da bi se ovakve greške trebale kažnjavati.
Doktoru koji me je otpustio iz bolnice rekla sam:"vidimo se za koju godinu".Rekao je da ne može vjerovati da nakon ovoga što mi se je dogodilo želim ponovno roditi.Odgovorila sam mu da ono što me čeka kući vrijedi svake prolivene suze,svake boli i da ću se sigurno vratiti.Nasmijao se a ja sam se vratila,samo malo kasnije nego što sam mislila.
Porod drugi-VBAC
Kada je Laura imala 4 godine MM i ja poželjeli smo još jednu bebicu.Trudili se jesmoali zatrudniti nismo mogli.Pregledi su pokazali da imam policistične jajnike.Na lijevom jajniku prikazala se je cista promjera 4.5 cm,na desnom oko 4 cm i začepljenje jajovoda.Na ljeto 2005. odlučila sam se otići na HSG .Dok sam se naručila prošlo je još 6 mj. ali vrijedilo je.10.02. bila sam na HSG-u i već nakon nekoliko dana ostala sam trudna :D
Testić je i ovaj put pokazao dvije crtice,ista reakcija MM kao i prvi put.Dan nakon testa krvarenje.Gin. pregled i UZV pokazuju trudnoću.Preporuka-mirovanje.Prošlo je kritičnih 12 tj. i dobila sam dozvolu za lagane šetnje i razgovor s dok. da se mogu opustiti.Uživala sam.Cijelo sam ljeto s Laurom provela na moru gladeći pomalo svoj trbuh.32. tj. trudnoće.Dok. traži ponoviti OGTT pošto sam ja rizična za šećernu bolest(puuuno kila).Nalaz pokazuje poprilično povišene vrijednosti.Govore da će biti sve ok,samo se moram pridržavati dijete.Svijesna sam da majke šećerašice rađaju veliku djecu i da ću vjerovato opet na carski.Pridržavam se dijete i slijedeći rezultat je bolji a konačni je da sam dobila samo jednu kilu cijelu trudnoću.Razgovaram s dok. o carskom i kaže mi da ako beba bude veća od 4000 g. ponovno ću roditi kao i prvi put.Tužna sam zbog toga jer ne želim scenarij prvog poroda.Jako želim VBAC.4 dana prije termina dok. mi govori da ću morati u bolnicu jer sam prvi put rodila carskim rezom.Izmuljam ga da me pusti doma bar do dana "D".Na pregled dolazim dan poslije termina(malo sam ga prevarila) i na pregledu ništa novoga.Otvorena 2 cm,voda bistra ali je beba procjenjena na 4100-4200g.Na brzinu pozdravljam MM,ljubim Lauru,izbjegavam je pogledati u oči i kupim se na 4. kat(patologija trudnoće).U sljedećih tjedan dana ispratila sam 4 cimerice,dva dana potpuno luda sama u sobi ...
S 12. na 13.11. oko 2 ujutro dignula sam se na wc.Neobično mi je bilo što ne mogu prestati mokriti i skužim da će to ipak biti plodna voda.Stavljam uložak i vidim da je tekućina bistra.Trudova nemam te se vraćam natrag u krevet.Do ujutro se ništa nije promjenilo,voda je lagano curila i obavještavam oko 7 i 30 jutarnju smjenu sestara o novosti.Šalju me na pregled i dok. kaže da se ništa nisam otvorila ali je porod definitivno krenuo.Govori da imam super zdjelicu(koji kompliment)za roditi.Malo je rizično zbog tako velike bebe ali je bolje probati nego žuriti s operacijom.Zahvalna sam mu na tome.
Javljam se MM i idem na 3. kat(rađaone) gdje me klistiraju i briju.Klistir mi paše zbog opstipacije a brijanje mi ne smeta.Nakon klistira se tuširam i odlazim u predrađaonu.Sestra me pita da li želim da mi zovu muža ali ja govorim nešto što si nikada neću oprostiti:"ne,što će mi ovdje,ja ću i tako roditi na carski".
Šareni prekrivač na krevetu,u jednom kutu vidim loptu,stolčić,strunjaču...Sestra mi govori da legnem kako mi paše i prikopča me na CTG te mi stavlja drip na koji sam pristala jer rađe ću roditi s dripom nego da opet moram prespavati i ovaj porod.Bilo je 10 h.Sestra me još pita da li želim da mi priguši svjetlo i da li želim vode.Na oba pitanja odgovorila sam potvrdno,opustila se i pridrijemala.Svakih otprilike pola sata netko me je obišao pitati kako sam,prenijeti pozdrave MM i obitelji.Dok. se šali i kaže da ni u ludilu ne smijem priznati MM da me ništa ne boli.Cijelo vrijeme slušam iz nekog boxa žena jako viče.Malo me je strah.Bilo je podne kada sam počela osjećati nekakve slabašne bolove u donjem djelu trbuha.Govorim to dok. i šalje me na pregled.Oh,veselja.Pokrenulo se je nešto.Otvorena 5 cm i peru me lagani trudovi.Još postoji opcija carski ali mašem pa-pa predrađaoni i odlazim s primaljom u box.
Legnem na krevet i ona me pita kako želim ležati.Dogovorimo se za neki polubok u poluležećem položaju.Ponovno CTG,nastavak dripa,prigušuje mi svjetlo,neka lagana muzika svira ali ja slušam plač novorođenih beba.Boli me sve jače i oko 3 sata dolazi do mene anesteziologinja pa mi objasni neke stvari oko carskog ako do njega dođe.Malo sam razočarana jer nju sam zadnju očekivala ali kada je već ovdje razgovaramo o spinalnoj.Kaže da je to ok i da sada većinu carskih rade u spinalnoj.To me baš ne smiruje,ona odlazi a ja sam sada nervozna i krivo dišem pa mi se vrti u glavi.Primalja diše samnom i ponovno lovim ritam.Lakše mi je kada me dok. pregledao i rekao da sam otvorena 7-8 cm i da ću ja ipak roditi vaginalno.U 17 h već mi je poprilično papreno.Vrti mi se u glavi misao da sam svakim trudom sve bliže svojoj bebici.Između trudova spavam.Ne mogu se tome načuditi ali ja sam stvarno spavala pola minute,minutu i onda bez problema nastavljala s prodisavanjem sljedećeg truda.Primalja je diskretna.Stalno je tu negdje oko mene i znam da je tu ako mi zatreba ali vidjela je da meni paše šutnja i tako se i odnosi prema meni.Ne gnjavi,samo odgovara na moja pitanja.
Pogled na sat.17.45.Dolazi dok. i pregledava me.17.50.Primalja mi govori da ću sada roditi.Ne mogu vjerovati.Ma boli me stvarno ali ipak sam mislila da će boljeti više.Krevet na kojem ležim pretvara se u nekakvu porođajnu stolicu.Skidaju jedan dio kreveta i stavljaju nogare.Podižem noge i primalja mi govori da sljedeći trud tiskam.Jednom jako tiskam,drugi put,prolazi trud...na sekundu se odmaram i idemo ponovno.Tiskam jako,jako... i osjećam malenu glavicu kako izlazi.Još jednom i moja curica klizne cijela van :D .18.00.Čujem je kako jako plače,očiste je,izmjere i govore da je mala dobila prvu životnu ocjenu 10/10,da ima 4350 g. i da je 58 cm duga.Primalja ju mjeri još jednom jer ne može vjerovati da je toliko dugačka.Ali je,moja malena velika Emili.Daju mi je na prsa.Ne plače više.Gledamo se po prvi put.Suze mi teku niz lice i nekoliko joj puta govorim da sam ja njezina mama,da je jako volim i da je ista seka.Dok tako ležimo porađa se i posteljica.Nakon toga dolazi dok. koja me šiva.Naravno da su me rezali,ipak je to bila glavica od 37.5 cm.Šivanje kao ni rezanje ne osjećam,samo par puta osjetim ubod igle jer mi dok. daje injekciju protiv bolova.Primalja me dolazi pozdraviti.Kaže da sam bila jako hrabra i želi mojoj curici i meni puno sreće u životu.Osjećam se jako ponosna i sretna.
Sljedeća 2 i pol dana začas su prošla i od tada moje curice,MM i ja uživamo jedni u drugima.
Moja dva poroda daleko su od onoga što bi se nazvalo idealnim iskustvom,ipak uvijek bih birala ovaj drugi put a na kraju krajeva za još bolje uvijek ima vremena...
 |
|||
Odgovori s citatom
sandy2006 prvotno napisa
tebi i curama
za onog doktora iz prve priče i stafilokoka, to znači da ne samo da su bili neljubazni nego i nestručni i nemarni
