"dosadni gosti"

[Trina]

meni se i prvi i drugi put mama doselila - sa jurajem je mm uzeo prvi tjedan godišnji i onda mama dva tjedna. sa marom je mm uzeo 3 dana godišnji, a mama tjedan dana. i onda - zbogom kuhanje, pospremanje, snalazi se sama .

a svaki put su me, kad sam došla iz rodilišta, dočekali mama, sestra, sveki i moja nona od 93 godine
i sad mi je milo oko srca kad se sjetim...

eto, ljudi su različiti, nekome paše da su sami, nekome paše šušur. treba poštivati želje roditelja u svakom slučaju, ali mislim da i za želje nona da vide svoje unuče treba imati razumijevanja.

Meni ne paže gužva,šušur,nedajbože da mi se netko useli,ali srećom moja mama me toliko poznaje pa joj nešto takvo nije niti palo napamet.Totalno nisam taj tip i volim svoj mir i svoj prostor.Ali to meni nema veze s tim da mi je nenormalno braniti babi i didu da vide unuka.Mene su isto dočekali mater,otac i svekar i svekrva.Ne samo to,i u rodilište su došli jer su ih htjeli vidjeti.Pa to je tako normalno.Nisam samo ja dobila dijete,i oni su dobili unuče,nije to mala stvar.

[štrigica]

najjednostavnije... isključi telefon i zvono na vratima... zaključaj vrata a s vanjske strane napiši obavijest da ste odselili na nepoznatu lokaciju

šalim se... samo nemoj okolišat i u rukavicama... reci da želite bit malo sami, neka vas dođu vidit na po ure kad dođete iz rodilišta i onda neka nestanu na kratko dok se vi sredite u novom postavu.... i to je to

[kate]

Reci da dođe kad ti suprug počne raditi, da ti je tad pomoć potrebnija.

[piplica]

Meni to nije normalno,da 5,6 tjedana ne daš bakama i djedovima da vide unuče.Pravo iživljavanje.I za to ne može postojati nikakav dobar razlog osim da je mama prekomotna,presebična damica koja izigrava kraljicu koja sad ima moć nad drugim ljudima.Prebolesno.Kod mene se nitko nije nikad uselio,ni mama ni svekrva,niti mi je itko kuhao,čistio,spremao...ali čim sam došla iz bolnice sva tri puta,bake i djedovi došli su ih vidjeti.Pa jedva su čekali da rodim da vide bebu,to je tako normalna i ljudska stvar.

Potpis!

[sladjanaf]

Zanima me vaše mišljenje - znate li za koji opravdani razlog zbog kojeg mama i tata bebe ne dopuštaju posjet bakama i djedovima više od 5 tjedana nakon dolaska iz bolnice? Prvotna je priča bila da je doktor rekao da nitko ne smije doći 4 tjedna (već mi to zvuči kao loš izgovor - jasno da nitko ne želi promenadu po kući nakon dolaska iz bolnice, a uostalom i nekakav bonton i kućni odgoj nalažu da se niti ne dolazi bar prvih mjesec dana - ali to se pogobu ne odnosi na bake i djedove!!! Kao što je netko gore napisao, oni su najbliža rodbina!). Onda je prošlo tih 4 tjedna (možete si misliti bake i djedove koji nakuhavaju ručkove i dostavljaju ih pred vrata, ali ne smiju ući!!!), pa se ''rok'' produžio, sada je prošlo i više od 5 tjedana, a oni još nisu vidjeli svoje unuče :shock: :shock:. Pa se pitam može li postojati koji objektivan razlog ili samo nisu baš normalni...

ma nisu baš normalni...

[blue angel]

Moje mišljenje je da je potpuno normalno da najbliži dođu vidjeti bebicu odmah,kad god to požele.Barem je tako bilo u mom slučaju.Djedovi i bake su jedva čekali da vide svoju 1.unuku pa da im to zabranimo :? Istina je da je ženi potreban odmor i mir nakon poroda ali to si uvijek može osigurati kad joj je dosta svega.

[Lucija Ellen]

Kod nas nije bilo posjeta prvih mjeseci ali mi je to i zao. Imala sam uzasnih problema s dojenjem i nikako nam nisu odgovarali dolasci, a kasnije mi je dijete bilo bolesno. Dakle, nisu ljudi ne dpčazili jer se nama bilo samima i sl. Nego jer su postojali problemi i sad kad se osvrnem i sjetim tih mjeseci - pitam se kak sam sve to izdrzala.
Ipak, dosli su je vidjeti nakon koji mjesec i sad redovito dolaze i to mi je bas lijepo. Volim primati goste ali volim i kad nas zovu u goste. Opcenito smo drustvenjaci.

[sladjanaf]

Kod nas nije bilo posjeta prvih mjeseci ali mi je to i zao.

ni bake i djedovi?

[Lucija Ellen]

ma to ne smatram pod posjete, pisala sam bas o tome na prvoj stranici. Ono, sira rodbina i frendovi.

[maria71]

ma to ne smatram pod posjete, pisala sam bas o tome na prvoj stranici. Ono, sira rodbina i frendovi.

pa to mi je ok....

tako sam i ja napravila

meni su iz škole htjeli doći 4 tjedna nakon što sam rodila ...

primila sam ih kad je marko imao 3 i pol mjeseca i to mi je bilo rano

[dorotea24]

Prvih dana su mi dolazile bake, a nakon 2 tjedna došle su mi prijeteljice i jako mi je godila njihova posjeta. Imala sam veliku potrebu praviti se važna sa bebom i pokazivati ga, pričati sa nekim i podijeliti svoju sreću s drugim ljudima. Jedino mi je malo sveki znala prvih dana smetati jer se previše petljala i cijelo vrijeme dijelila savjete koji su totalno proturječni mojim stavovima. Prvi dan su mi odmah po dolasku iz bolnice došle sveki, moja mama i moja sestra, a ja sam tada bila u teško depresivnom stanju jer mi dojenje nije nikako išlo, zadnja 4 dana sam spavala sveukupno 8 sati, uplašena i željna samoće. One su došle, donijele ručak i stale oko mene dok sam ja sva nikakva počela dojiti dijete, sestra me slikala i čudila se strijama, svekrva mi popipala sisu rukom da vidi jel ima mlijeka :shock: i tu sam zamračila i sve ih izbacila van. Idućih dana sam već došla sebi i stalno visila na telefonu i baš sam htjela da mi netko blizak dođe, a svi su mislili da je prerano pa su me izbjegavali. Uglavnom mi je tih prvih dana pasalo društvo svježih mama s kojima imam slične stavove da možemo podijeliti iskustva i da me savjetuju.

[sladjanaf]

moje su potrebe za društvom nakon dva poroda bile skroz različite. Nakon prvog sam bila k'o pčelica, ništa mi nije bilo teško, nisam bila umorna, prvi tjedan doma sam bila sama s djetetom, rodbina i prijatelji su počeli dolaziti odmah i to mi je bilo baš super.

nakon drugog sam bila više poput jako umorne pčele, iznimno napeta, nervozna, nenaspavana, s puno zahtjevnijim djetetom koje uopće nije spavalo, s mužem na odmoru i bratom kao ispomoći. prvih dana su dolazili samo baka i dida, MM-ov brat i cura. da su se neki gosti najavili (što, hvala bogu, nisu) valjda bih se zatvorila u sobu da nikog ne vidim i ne čujem jer sam sama sebi bila previše.

[Savitri]

Nama nitko nije dolazio prva 2 tjedna jer smo svima unaprijed objavili
da bude oko kuće bodljikava žica, unutra doberman i oko svega
minsko polje , ak samo netko pokuša........ (poznajući moj divlji
temperamentić, svi su se složili bez pogovora )

rekli smo da se želimo prvo sami upoznat s bebačicom, malo odmorit
i doć k sebi i da beba neće ishlapit, da budu ju vidli svi na vrijeme....

Bila sam dost pod stresom kaj se nisam svaki dan po par sati mogla riješit
patronažne kojoj je 'kod nas baš lijepo i ugodno' i koja je mljela i
mljela i mljela i mljelaaaaaa....

[ZIMA]

Nikada nisam bila kod nekoga kada je stigla beba dok nije prošlo barem mjesec dana i to samo ako me zvala novopečena mama. Isto tako ne bi voljela da meni bilo tko dolazi dok ne osjetim da je vrijeme za to i znam da rečenicu ' žao mi je ali stvarno sam premorena... možemo to malo odgoditi ? ' mogu ponavljati beskonačno ako treba pa tko se naljuti njegov problem. Bake i djedove ne računam pod posjetioce. Znam koliko sam bila povezana sa svojim bakama i djedovima od prvih dana i koliko mi je značila njihova ljubav - to svome djetetu ne želim uskratiti.

[icyoh]

mi smo do 2mj stalno visili po bolnicama tako da do onda nisam pustila (skoro) nikog u kuću. Bila mi je mama i best frendica. Njegovi starci nisu jer sam i ovako bila pod stresom radi bebe, nisu me još oni trebali nervirati svojim glupostima (pogađate, nismo si dobri)