Čitam brošuru na stranicama primalja:
http://www.udrugaprimalja.hr/baza/up...vi%20zivot.pdf
o tome što bi trebala biti uloga primalje u zivotu jedne trudnice.
I sjetila se zene moga brata koja to sve u Njemačkoj ima. Kada prica o svojoj trudnoci i porodu, a kasnije o savjetima o dojenju koje je dobivala, ona svaku recenicu pocinje s "Moja babica..." s puno topline u glasu. Naime, sve to vrijeme ona je imala uza se svoju babicu.
Da sam barem mogla i ja njoj reci: "moja babica...". Ja svojima ni ime ne znam.
U svim nastojanjima da se u hrvatskoj humanizira porod, veliki pomaci i pomoc dolazi od primalja. Ali one nazalost rade kao asistenti lijecnicima i bez nas ne mogu puno.
Promjene moraju doci od nas zena. U nasem ljubaznom, ali odlucnom nastojanju i zauzimanju za humaniji porod. Ako dodjete u rodiliste ko torbe, tretirat ce vas kao torbe.
Ne dajte svoje dostojanstvo!
(ajme ne mogu vjerovati, al sama sebi zvucim ko feministica )