Ovo pitanje se do danas nisam pitala, stoga molim sve mame koje nemaju veliko dijete da se suspregnu u savjetovanju svega što sam slijedila i što je davalo rezultate do danas (od škole je krenulo na lošije.... )
Danas sam, trčeći po nju, koja po 3. put nije došla doma nakon škole, intenzivno razmišljala koji je to pravi način da moje dijete shvati da se ne može tako ponašati.
1. put kad se nije vratila iz škole (prije 3 tjedna), nazivala sam sve naokolo, našla je kod fontane (500 m od škole) s frendicama (koje smiju ostajati poslije škole tamo jer čekaju bus), bila sam toliko zabrinuta i preplašena za nju da sam bila manje ljuta, a više preplašena i ubrzo sam se rasplakala kad sam joj objašnjavala svoju zabrinutost, a i ona sa mnom. Mislila sam da se to više neće ponoviti.
2. Unatoč dogovoru da poslije škole ide ravno doma (prošli tjedan), a onda nakon ručka i zadaće, dogovaramo ostalo po njenim željama... otišla je baki, lagala da je zvonila doma i da me nije bilo, te odmah istrčala van s frendicama. Baka me srećom nazvala. TAda sam bila ljuta kao pas... ljutitim glasom, ali ne vikom sam joj govorila o neprihvatljivosti i laži i iskorištavanja bake i nedolaženja doma.
3. DAnas, maloprije, nakon škole ostala je opet s frendicom, njena mama mi je poslala sms da su u parku koji sam tek kasnije vidjela, no taj sms ništa ne znači i ljuta sam kao pas. Djelomično je odgovorna i njena mama, jer ja do mamine potvrde ne uzimam tuđe dijete, ali nije odgovorna skroz i osim toga, njeno dijete nikad ne bi ostalo bez pitanja. Zašto? Njeno dijete dobija batine od tate kada napravi tako nešto.
______________________________________________
Prije ova 3 puta slične su se stvari događale i razgovorom smo sve uspijeli rješavati.
No, ona će za igru i frendicu učiniti sve.
Kako da bez batina i sličnih agresivnih, zastrašujućih metoda (koje bi stvorile strah radi kojeg ovo više ne bi ponavljala) moje dijete shvati ozbiljnost ove situacije, ako normalnim metodama nije? Što je to toliko intenzivno i jako da shvati da je ovo ozbiljnije od sitnica koje uspješno rješavamo razgovorom?
_____________________________________________
Možda je mogu opravdati time da joj se frendica odselila dalje (prije su bile susjede u istoj zgradi) pa se ne druže kao ranije.... ali to ne bi nikad napravila druga djeca! A ta druga djeca se jaako boje svojih roditelja. Ona ima onu "zdravu" razinu osjećaja našeg autoriteta, ali vidim da bez straha dijete nije motivirano da si ugrozi svoju vlastitu slobodu, zaigranost, a u konačnici i sebičnost.
Mogu ja ovo i pustiti... ta, nije se ništa dogodilo, znam gdje je bila.... ali što ako se jednom dogodi da mislim da je sve u redu, ali ne bude? Tada ću žaliti što danas nisam postupila drugačije.
____________________________________________
Molim vas za savjet, isprobat ću sve! Hvala.