Odgoj u duhu vjere

[AdioMare]

Ja se uvijek iskreno začudim kada ovdje (ili bilo gdje drugdje) pročitam osude i kritike vjernika prema nekome tko ne vjeruje i ogorčen je iz bilo kojeg razloga na Crkvu ili roditelje koji su mu "dali" sakramente.
Jednako tako se čudim i nevjernicima koji nemaju niti malo obzira, pa rješavajući se svoje gorčine zbog neželjenih sakramenata ne misle da bi neko nevino vjerničko stvorenje mogla povrijediti njegova žuč.

Meni je zaista muke iz mog jednog jedinog dana dosta, da skrušeno i poklopljena ušima molim za oprost svojih grijeha. Ne mogu si ni zamisliti da bih išla crpiti dragocjenu energiju bez srama se osvrćući na one koji su se došli ženiti iz interesa, pričešćivati ili krizmati - iz interesa, ići isključivo za blagdane na sv. misu da ih se vidi - pretpostavljam opet iz nekog interesa...
Oprostite, ali bilo bi mi interesantno pročitati kakav to materijalni ili bilo koji ovozemaljski interes možeš na prijevaru ili prepad dobiti od - Boga?
On najbolje zna kakav tko ima interes kada kroči u kuću njegovu.
Za nepovjerovati! Ali vjernicima koji se brinu za te i takve. I istini za volju, ne zanima me odgovor.
Tko smo mi, koji nismo u stanju jednu crnu vlas učiniti bijelom, da kritiziramo bilo koga?

To što će netko unaprijed ili naknadno odbaciti Božju milost kroz sakramente i molitvu (kao odbačeni dar, kako reče Bambi) nije direktan udarac Onome tko poklon daje. On je vrlo dobro znao kako će poklon završiti, ali razlozi za kušnje pred koje nas Gospodin stavlja samo su njemu znane.
Zašto mi vodimo Božju brigu? Zar neće svatko od nas dobiti svoju plaću?

I zašto se bar na ovom topicu ljudi koji vjeruju i ne vjeruju ne mogu ponašati dostojanstveno?

[Astralis]

Ja se uvijek iskreno začudim kada ovdje (ili bilo gdje drugdje) pročitam osude i kritike vjernika prema nekome tko ne vjeruje i ogorčen je iz bilo kojeg razloga na Crkvu ili roditelje koji su mu "dali" sakramente.
Jednako tako se čudim i nevjernicima koji nemaju niti malo obzira, pa rješavajući se svoje gorčine zbog neželjenih sakramenata ne misle da bi neko nevino vjerničko stvorenje mogla povrijediti njegova žuč.

Meni je zaista muke iz mog jednog jedinog dana dosta, da skrušeno i poklopljena ušima molim za oprost svojih grijeha. Ne mogu si ni zamisliti da bih išla crpiti dragocjenu energiju bez srama se osvrćući na one koji su se došli ženiti iz interesa, pričešćivati ili krizmati - iz interesa, ići isključivo za blagdane na sv. misu da ih se vidi - pretpostavljam opet iz nekog interesa...
Oprostite, ali bilo bi mi interesantno pročitati kakav to materijalni ili bilo koji ovozemaljski interes možeš na prijevaru ili prepad dobiti od - Boga?
On najbolje zna kakav tko ima interes kada kroči u kuću njegovu.
Za nepovjerovati! Ali vjernicima koji se brinu za te i takve. I istini za volju, ne zanima me odgovor.
Tko smo mi, koji nismo u stanju jednu crnu vlas učiniti bijelom, da kritiziramo bilo koga?

To što će netko unaprijed ili naknadno odbaciti Božju milost kroz sakramente i molitvu (kao odbačeni dar, kako reče Bambi) nije direktan udarac Onome tko poklon daje. On je vrlo dobro znao kako će poklon završiti, ali razlozi za kušnje pred koje nas Gospodin stavlja samo su njemu znane.
Zašto mi vodimo Božju brigu? Zar neće svatko od nas dobiti svoju plaću?

I zašto se bar na ovom topicu ljudi koji vjeruju i ne vjeruju ne mogu ponašati dostojanstveno?

Pa upravo zbog ovakvih postova

Zapravo stav u rukavicama 8) koji kritizira dosta toga. Psihići bi rekli potisnuti bijes gdje "čudim se" znači bijesna sam i ljuta, mas pater ....i to



Tri četiri sad....

[AdioMare]

Vidiš, Astralis, dvojila sam da li da ti odgovorim na ovu provokaciju ili ne. Svatko, pa i ti zaslužuje odgovor.
Moj stav iz prethodnog posta je nedvojben i sažet glasi: gledajući svoja posla, proći će ti 24 sata dnevno. I to iskreno i od srca mislim.
Posebno me smeta kada Crkvu i vjeru dovedu u poziciju mjere za istjerivanje neke pravice, kao da se radi o gruntu.
Kako svašta raste u Božjemu vrtu, tako i rukavice nosim samo kada čistim WC. Zbog tamo nekih bakterija. Inače, ne.

[Hana_Sara]

jedno pitanje za sve vas vjernice (ili vjernike, makar ni jednom muskog nisam na forumu primjetila- vjernika to jest!) : kako ste birale bracnog partnera sto se tice pogleda na svijet? koliko vam je bilo bitno da je vjernik? ako nije vjernik, kako ste odlucili o odgoju djece u vjeri?

[pujica]

jedno pitanje za sve vas vjernice (ili vjernike, makar ni jednom muskog nisam na forumu primjetila- vjernika to jest!) : kako ste birale bracnog partnera sto se tice pogleda na svijet? koliko vam je bilo bitno da je vjernik? ako nije vjernik, kako ste odlucili o odgoju djece u vjeri?

to mi je bilo kljucno - sve ostalo: boja koze, nacionalnost i slicno nevazno, ali je morao biti vjernik (cak mislim da ne bi bilo vazno da je iz drugacije tradicije tipa protestant ili pravoslavac, ali bitno da je krscanin). Zasto? Zato sto uza svu ljubav i toleranciju neke razlike u shvacanju vrijednosti (a posredno naravno onda i odgoja djece) kad tad dovode do problema

[ljiljan@]

jedno pitanje za sve vas vjernice (ili vjernike, makar ni jednom muskog nisam na forumu primjetila- vjernika to jest!) : kako ste birale bracnog partnera sto se tice pogleda na svijet? koliko vam je bilo bitno da je vjernik? ako nije vjernik, kako ste odlucili o odgoju djece u vjeri?

MM i ja nismo bili ono što se kaže aktivni vjernici kada smo se upoznali. Samo smo imali sakramente. Stupili smo u brak iz velike ljubavi, a ipak nismo u početku bili osobito sretni. Stoput smo se pitali - zašto si sami stvaramo probleme kojih objektivno nema. Onda je došao poziv Gospodnji. Odazvali smo se. I ta silna ljubav sve je preobrazila. Riječima to ne mogu opisati. Danas smo druge osobe. A kad pomislimo da smo mogli sve upropastiti, samo se zahvaljujemo Gospodinu. Silne darove on ima za nas koji ih s ljubavlju primamo...

[Zdenka2]

Meni je bilo bitno da je MM vjernik, jer mi je to općenito bitno u životu i ne znam kako bih živjela s nekim tko ne bi dijelio taj svjetonazor. Tu bi se morali raditi kompromisi na koje ja nisam bila spremna, pogotovo ne u odgoju djece.

[Zdenka2]

Da, imamo mi na forumu i muških vjernika - koliko ja znam, to su tata mata i Juroslav, a i prognani Bubimirko se izjasnio kao vjernik.

[AdioMare]

Dakle, ja sam se prvo zaljubila, pa tek onda sa zadovoljstvom zaključila da je MM vjernik, odgajan u vjeri, sa svim sakramentima.
Imala sam nepunih 17 godina, pa nije čudan ovaj redoslijed događanja.

a i prognani Bubimirko se izjasnio kao vjernik.

Da, i ja sam to pročitala.

[Hana_Sara]

Da, imamo mi na forumu i muških vjernika - koliko ja znam, to su tata mata i Juroslav, a i prognani Bubimirko se izjasnio kao vjernik.

hvala Zdenka, na ispravku. samo ne znam di su nestali? a sto je Bubimirko nesto gadno zgrijesio?

btw, to sto kazete da ste svi trazili muza bas po tom aspektu... divim vas se jer kod mene je to iskreno bila cista sreca. a prije toga sam bila u jako ozbiljnoj vezi s osobom koja je crkvu i katolicanstvo doslovno prezirala. ah mladost ludost - tad su mi neke druge stvari bile vazne...

[realna]

ja djetetu neznam objasniti pojam vjere i crkve...i nemogu je ni tako odgajati uz najbolju volju...

isla je jednom sa prijateljicama na misu, takva je bila njena zelja i ja nisam nikad imala namjeru da joj branim ako pokaze zelju za time...

kad je dosla doma bila je vise nego zbunjena...

pitala je "zasto mama i Sara ( prijateljica ) moraju dati stricu popu novac?"...ja sam joj objasnila da ne moraju...da daju ako zele...ona kaze...ja mislim da moraju, jer onaj stricek koji pokuplja ceka dok mu ne bacis u torbicu i svi te gledaju...ja na to jos jednom potvrdim da je to dar crkvi koji da svatko koliko moze i koliko zeli...i da je to novac za pomoc onima koji je najvise trebaju..

na sve to mi djete odgovara...ja jos uvijek mislim da mora, jer da ne mora onda bi sara platila u skoli marendu, a ne da joj uciteljica govori kako vec 4 mjeseca mama nije platila njenu hranu...

na to sam ostala bez rijeci...moje djete se okrene meni i pita...dali mama vise voli popa od sare?..rekla sam da ne, da mama vjerojatno najvise voli saru...

na to ce meni djete...pa ako je tako voli zakaj stricu popu daje novac kad on zivi sam u takoj lijepoj kuci kraj crkve, a sara nema ni svoj krevet...i jos joj se sva djeca smiju jer ima pokidane papuce...

pri izlasku iz sobe je samo jos rekla...a mogo bi joj i stricek pop kupit...a ne da mi skupljamo kad sara nema novaca da ide sa nama na izlet...

[mama courage]

Bambi reci mi molim te gdje si to pročitala da si išla prozivati "one druge" da se ne javljaju ovdje?Baš me zanima? :? :?

nisam ulazila u raspravu jer sam ovaj topic shvatila kao "razgovor" medju vernicama, a ne kao jedan od mnogobojnih topica na temu vjerskog odgoja... no, cini mi se da je spajanjem dva topica, tj. kopipejstom nedoumica la_mame topic malo skrenuo s prvobitne teme...

nadam se da svojim doprinosom necu doprinijeti jos vecoj zbunjenosti... al htjedoh se javiti...

A kod vjere mi je stvarno važna ta dosljednost.

kod svega mi je bitna dosljednost. a najbitnija kod mene osobno. ne vjerujem u postojanje boga, jos manje vjerujem u crkvu kao instituciju, imam izrazito lose misljenje o crkvi u hrvata... nikako se ne mogu vidjeti kao pripadnicu kc (tj. nijedne od ovih svjetskih religija), jer su nam misljenja o nekim stvarima dijametralno suprotna. sto sam starija sve veci sam skeptik prema svemu "duhovnom"... za mene je jasno - ja osobno necu dijete odgajati u vjerskom duhu. i u pogledu nekog ev. vjerskog odgoja djeteta smatram samo misljenje mog muza bitnim (kao oca)... tj. bitno je da mi nadjemo kompromis, sto ce reci da sam spremna na odredjene ustupke, kao sto ce i on biti spreman na odredjene sa svoje strane.

sto se tice misljenja drugih (iz blize i daljnje okoline) - nisam konformista, niti mali mujo koji trci kud i svi turci... odgojit cu dovoljno samostalno i jako cheljade koje ce se znati nositi s cinjenicom da svojim ateistickim stavom predstavlja iznimku u drzavi gdje je vecina stanovnistva katolicke vjeroispovijesti. nece joj mozda uvijek biti lako, mada, vremena se mijenjaju i fala bogu nije vise pocetak devedesetih kad su se upraznjavali crash-kursevi u vjerskom odgoju i primanju svih mogucih sakramenata (sto imadoh u mom slucaju prilike vidjeti kod pravoslavnih vjernika, kad dojucerasnji visokopozicionirani komunisti pohrlishe u prve redove u novoizgradjene crkve) i kad su se svi busali u junacka vjersko-nacionalisticka prsa, gdje se prozivanje i pljuvanje po neistomisljenicima smatralo dio narodnog folklora... ta vremena i ti osjecaji su nadam se i na brdovitom balkanu prosla. il barem splasnula... stoga... ne bojim se za moju malu...

u real lifeu sam upoznala samo jednu dosljednju (a ujedno divnu, blagu) vjernicu! koja uistinu zivi onako kako propagira crkva (katolicka) kojoj pripada. mene kao ateistkinju dosta zacudjuje stav i nacin zivljenja velike vecine vjernika, koji su si nekako "prilagodili" vjeru kako njima odgovara. kuzim, tu se prica o nekoj slobodi, koja je valjda dozvoljena, o preispitivanju sebe, pa na kraju i o tome da smo svi gresnici i grijesimo... ne poznam nijednu vjernicu koja je kao djevica usla u brak. i nije moje da prozivam i osudjujem takav nacin zivljenja, al da mi je potpuno jasan.... nije... u cemu je onda bit nazivati se katolikom, ako neces barem osnovne postulate katolicke crkve postivati? i ako ces se uvijek moci izvuci na to da smo svi "grijesnici" ? za moj pojam, malo mi se tu previse grijeshi.

ja nastojim biti dosljednja u svom ateizmu, sto ce recimo reci, da za razliku od nekih nisam htjela crkveno vjencanje. i da ne pozivam boga kad mi je najteze, koliko god mi zna tesko biti. i da ako se mene pita moje dijete nece pohadjati vjeronauk gdje se uci da je homoseksualizam i abortus grijeh i sl.

sto se tice odabira partnera - meni nije bio bitan taj vjerski momenat (mm bi se mogao nazvati kao neki vjernik), nego jedan drugi. i tu sam nasla perfektnu osobu. mog basherta

[Zdenka2]

pitala je "zasto mama i Sara ( prijateljica ) moraju dati stricu popu novac?"...ja sam joj objasnila da ne moraju...da daju ako zele...ona kaze...ja mislim da moraju, jer onaj stricek koji pokuplja ceka dok mu ne bacis u torbicu i svi te gledaju...ja na to jos jednom potvrdim da je to dar crkvi koji da svatko koliko moze i koliko zeli...i da je to novac za pomoc onima koji je najvise trebaju..

na sve to mi djete odgovara...ja jos uvijek mislim da mora, jer da ne mora onda bi sara platila u skoli marendu, a ne da joj uciteljica govori kako vec 4 mjeseca mama nije platila njenu hranu...

na to sam ostala bez rijeci...moje djete se okrene meni i pita...dali mama vise voli popa od sare?..rekla sam da ne, da mama vjerojatno najvise voli saru...

na to ce meni djete...pa ako je tako voli zakaj stricu popu daje novac kad on zivi sam u takoj lijepoj kuci kraj crkve, a sara nema ni svoj krevet...i jos joj se sva djeca smiju jer ima pokidane papuce...

pri izlasku iz sobe je samo jos rekla...a mogo bi joj i stricek pop kupit...a ne da mi skupljamo kad sara nema novaca da ide sa nama na izlet...

Mozda bi bilo najbolje da svoju prijateljicu pita zašto daje milodar u crkvi ministrantu koji ih skuplja. Možda ona i njezina majka ipak imaju neke svoje razloge, koji nisu vezani uz prisilu ili uz bogaćenje "stričeka popa", odnosno svećenika. I pitam se koliko daje. Deset kuna, možda pet kuna, kao što daje moje dijete, možda dvije kune? Stvarno zbog toga nema marendu i papuče? Ne znam o kojoj se crkvi radi, ali u svom životu još nikada nisam doživjela da sam morala dati milodar i da se mjerilo i gledalo koliko sam dala.

[ronin]

Ne znam o kojoj se crkvi radi, ali u svom životu još nikada nisam doživjela da sam morala dati milodar i da se mjerilo i gledalo koliko sam dala.

Potpisujem.

I vjerujem da striček pop uz najbolju svoju volju ne može namiriti sve koji su u ova današnja vremena potrebiti.

[realna]

Ne znam o kojoj se crkvi radi, ali u svom životu još nikada nisam doživjela da sam morala dati milodar i da se mjerilo i gledalo koliko sam dala.

Potpisujem.

I vjerujem da striček pop uz najbolju svoju volju ne može namiriti sve koji su u ova današnja vremena potrebiti.

ne upustam se u sta moze ni sta nemoze, al taj doticni stricek vozi audi A6....

[ronin]

Meni se čini da tebe više muči to nego milodar.

[Zdenka2]

Ne znam o kojoj se crkvi radi, ali u svom životu još nikada nisam doživjela da sam morala dati milodar i da se mjerilo i gledalo koliko sam dala.

Potpisujem.

I vjerujem da striček pop uz najbolju svoju volju ne može namiriti sve koji su u ova današnja vremena potrebiti.

ne upustam se u sta moze ni sta nemoze, al taj doticni stricek vozi audi A6....

Gledaj, krenula si od ničim potvrđene insinuacije da neki svećenik na neki način prisiljava siromašnu djevojčicu da daje svoj novac za milodar i da si zbog toga otkida od usta, a sad smo već došli i do voznog parka. Možda je potrebno raspravljati o imovinskom statusu pojedinih svećenika, ali ovaj topik je posvećen odgoju djece u duhu vjere, pa te molim da o toj temi otvoriš novi topik na kojem će zainteresirani moći raspravljati o tome čiji je taj Audi, tko ga je platio, koje je godište i kakve on veze ima s milodarom.

[realna]

Meni se čini da tebe više muči to nego milodar.

ma ni najmanje..ja sam odavno prerasla ta pitanja...
...nije vazno dal je to 2 kn niti 200 kn......zanima me kako to objasniti djetetu koji to vidi, a ima samo 7 godina...

[flower]

realna - ja bih joj rekla da je to odluka njene mame, a kad bi me pitala zasto joj mama ne placa skolsku marendu, a daje za crkvu - rekla bih da su neke odluke nama cudne, ali da ih trebamo postivati jer je to novac koji zaradi ta zena pa ga ima pravo i trositi na taj nacin, mi bi drugacije...

a sad bih ipak apelirala da mi ateisti, agnostici i sl. dopustimo da ovaj topic stvarno ostane oaza vjernika i njihovih razmisljanja o vjeri i odgoju

sve druge teme mogu na posebne topike.

[renci]

MM i ja smo vjernici, duhom stopostotni, a tijelom kad stignemo. Djecu, a Bog mi ih je dao troje, odgajamo u vjeri. Na moju žalost, nedjelja je prekratki dan da bismo stigli otići do župe u koju mogu dovesti djecu na Misu, ova Crkva koju gledam s prozora ima za vođu svečenika kome djeca koja ne sjede mirno i šute nisu baš po volji. Čak smo i krstitke "odradili" nakon Mise da ne bi bilo nemirno za vrijeme nje.
Jako mi je lijepo čitati vaše postova, one provakatorske i neumjesne sam preskakala, a uživala u Ljiljaninim, Zdenkinim...
Osobno sam se nebrojeno puta osvjedočila u vjeri, u prisustvo Boga, u Duh i moga Anđela čuvara. Želim to podijeliti sa svojom djecom, Ema je već dovoljno velika pa o tome dosta pričamo, Iva ne razumije puno, a Andrija je premali. Veselim se danu kada ćemo otići svi zajedno do Međugorja, bili smo u Mariji Bistrici, vodila sam ih u Tabor kod Fra Zvjezdana, odemo ponekad preko tjedna do Franjevaca na Kaptol...
Te minute su ono što mi pomaže da napunim baterije, vraća osmjeh djeci i meni na lice, MM i meni služe kao oslonac i kočnica u teškim trenucima.
Uz Boga sve je lakše!

[ljiljan@]

a sad bih ipak apelirala da mi ateisti, agnostici i sl. dopustimo da ovaj topic stvarno ostane oaza vjernika i njihovih razmisljanja o vjeri i odgoju

sve druge teme mogu na posebne topike.

Eto, još jedan dokaz da i među nevjernicima ima poštenih ljudi

[ljiljan@]

Htjela sam podijeliti s vama događaje ovog vikenda. U našem "malom mistu" održavao se Tečaj Filip - neka vrsta katoličke karizmatske duhovne obnove. Pokrenula naša divna časna koja toliko brine za našu mladež, a u našem mjestu itekako ima razloga za brigu. Tečaj je prilično naporan, traje od petka poslijepodne do nedjelje navečer, od jutra do kasne večeri. Moja kćer je već prošla jedan tečaj u Puli...sada joj se nije dalo, opterećena je završetkom školske godine i obvezama. U subotnje jutro zove nas časna - trebaju bebu koja će glumiti Isusa, moli da to bude naš šestomjesečni Ivan. Dolazimo Ivan, Valentina i ja. Ivan je pospan, cendrav, plačljiv. U određenom trenutku predajem ga curi koja glumi Mariju na pozornicu. Časna i ja straga molimo da ne zaplače na pozornici. Nije plakao! Valentina je ostala na tečaju. Otišla je i jučer, drugi dan. Provela je dva dana u molitvi i slavljenju Boga.
Kad pomislim da je jednostavnije bilo reći "ne"! Ali bi u tom slučaju subotu i nedjelju moja skoro petnaestogodišnjakinja mogla provesti s kolegicama u kafiću ili lutajući gradom bez cilja, tražeći ne znam što!!!
Kako Gospodin malo traži, a puno daje!!!

[Zdenka2]

a sad bih ipak apelirala da mi ateisti, agnostici i sl. dopustimo da ovaj topic stvarno ostane oaza vjernika i njihovih razmisljanja o vjeri i odgoju

sve druge teme mogu na posebne topike.

Eto, još jedan dokaz da i među nevjernicima ima poštenih ljudi

Nadam se da to nitko od vjernika uopće ne dovodi u pitanje. Ne da ih ima, nego poštenje nije ni vezano uz vjeru ili nevjeru.

[Ivana2]

M. ide druge godine na prvu pričest. Ja sam radi toga jako uzbuđena i počela sam s njim diskretno razgovarati o tome jer želim da na jedan neupadljiv način shvati važnost tog događaja. To je prvi prvi prag prema zrelosti: prosuđivanje svojih postupaka, samokritičnost, opraštanje samom sebi i puno drugih važnih stvari. Možda bi bilo bolje da se to radi dvije-tri godine kasnije, ali nema veze. Dat ću sve od sebe da ga pripremim, zajedno s vjeronaukom u školi i crkvi.
Zanima me kako ste vi koji već imate pričešćenu djecu tome pristupali prije prve pričesti.

[martinaP]

Eto, još jedan dokaz da i među nevjernicima ima poštenih ljudi

Sorry, ali ovo je uvredljivo .

[mama courage]

potpisujem martinu

[momze]

ja se iskreno nadam da se ljiljan@ samo nespretno izrazila i da, zapravo, razmislja kao i Zdenka2.

[~Dedi Kul~]

Eto, još jedan dokaz da i među nevjernicima ima poštenih ljudi

Vjerujem (nadam se) da je to samo nespretna konstrukcija, jer ova ''izjava'' ne da nema veze sa vjernik7nevjernik, nego nema veze sa zdravim razumom....

Inače, pratim temu, i super mi je ozračje koje vlada .... ne želim se mješat jer se slažem sa izjavom

dopustimo da ovaj topic stvarno ostane oaza vjernika i njihovih razmisljanja o vjeri i odgoju

Moji stavovi su negdje na tragu MC (kao i u mnogim drugim temama :? ) doduše malo ''mekši'' po pitanju vjere, malo ''tvrđi'' po pitanju ''crkva kao institucija''. Ali nije im ovdje mjesto, pa se neću mješat i opstruirat!!

Užuvajte!

[AdioMare]

ja se iskreno nadam da se ljiljan@ samo nespretno izrazila i da, zapravo, razmislja kao i Zdenka2.

I ja vjerujem da je tako.

[ljiljan@]

Eto, još jedan dokaz da i među nevjernicima ima poštenih ljudi

Sorry, ali ovo je uvredljivo .

Onda oprosti ako je uvredljivo. Htjela sam samo da se vratimo na temu kako da odgajamo djecu u duhu vjere, a kao što kaže flower o ostalome možete na drugim topicima. Otvorila je Anita jedan na Zdravlju odraslih, Duhovnost i ljubav. Ne želim niti pomišljati da vam je cilj da topic bude zaključan

[ms. ivy]

srčekima usprkos, tvoja je izjava krajnje uvredljiva i nema baš nikakve veze s molbom moderatorice.

[ljiljan@]

srčekima usprkos, tvoja je izjava krajnje uvredljiva i nema baš nikakve veze s molbom moderatorice.

Rekohprosti! Svatko može pogriješiti, a na forumu je pogotovo lako nespretno se izraziti.

[ronin]

Malo nespretna izjava,još nesretnija isprika,no ja stvarno vjerujem da ljiljana nije loše mislila.

Život me uvjerio da se ljudi dijele na dobre i loše,a ne na vjernike i nevjernike.
Srela sam divnih i predivnih ljudi-vjernika koji duboko i istinski žive svoju vjeru.Isto tako i vjernike koji su čisti licemjeri,prvi kod oltara,a hladnog srca i sitnih duša.Kao da riječ od onoga što svake nedjelje slušaju-ne čuju.

S druge strane,poznajem puno ljudi koji nisu vjernici a najbolje su osobe koje poznajem.
Moja najbolja frendica nije krštena,tipični agnostik,no ta nam razlika među nama apsolutno nije nikada smetala-ja je obožavam .

Uopće,gnušam se bilo kakvih klasifikacija.

[ljiljan@]

Da Ronin i ja sam se na ovom topicu već izrazila o tome što svi kršćani baš i nisu uvijek prepoznatljivi u svijetu. A moja je prijateljica iz djetinjstva nevjernik sa sakramentima, to mi ne smeta da je istinski volim. A ne-fer postupaka se može naći i u inače poštenih ljudi, vjernika ili nevjernika, tako svejedno. Svakom se dogodi.
Ali ovdje sam htjela zaista podijeliti iskustva s roditeljima vjernicima, koliko crpe snagu iz Euharistije da prepoznaju ono najvažnije u svom životu - biti roditelj; uza svu ostalu zbrku, strku i žurbu koju donosi život. Htjela sam da razgovaramo o molitvi u obitelji, da li odvajate vrijeme za zajedničku molitvu, jer unatoč tome što je vremena malo, milosti koje molitvom primamo su obilate...
Htjela sam roditelje vjernike pitati kako savjetuju i usmjeravaju djecu kad su pod lošim utjecajima okoline, a da ne osuđuju one koji i nisu krivi..Ma tisuću tema i pitanja, toliko toga se ima za reći...a onda se ubaci nešto što nema veze s temom. Normalno je da želim da topic ostane na životu. A oni kojima je svejedno...pa nastojte nas shvatiti! Molim vas! Bizi bi super si, jako si strpljiva, bolja od mene!!!
Ima još topika, kao što rekoh Anita AZ je otvorila na temi Zdravlje odraslih topik koji je, ako sam je dobro shvatila upravo zamislila da se vode rasprave na temu različitih duhovnosti, života bez vjere itd. Pa- zašto ne tamo?

[Ivana2]

:?
Ljiljana, ja ti savjetujem da se ne opravdavaš i da se općenito ignoriraju replike i upadice "uvrijeđenih" te da se ovdje nastavi u duhu vjere pisati o odgoju u duhu vjere, i da se ne obaća pažnja na one koji se hvataju rečenica koje mogu skrenuti raspravu s teme.

[ljiljan@]

Ivana2, sve u ruke Gospodina, sve Njegovoj volji. Nego, vezano na tvoj prethodni post, pretražila sam hrpu Glasa koncila u potrazi za jednim predivnim tekstom jedne predivne pedijatrice o tome kako pripremiti svoje dijete za prvu pričest. Ma žao mi je, toliko mi je žao što ne mogu pronaći. Mora da sam upravo taj broj a zbog tog teksta "spremila" pa ga sad ne mogu naći .
Uglavnom, kaže - pokažite na taj poseban dan djetetu koliko ga volite, koliko ga Bog voli, koliko je to važan događaj, koliko ste ponosni na njega, ljubite ga i veselite se s njime.
Pazi da ti se ne dogodi moja pogreška, bila sam tog dana više opterećena što će biti poslije, hoću li po povratku iz Crkve na vrijeme zakuhati juhu a muž donijeti janjetinu i odojak iz pečenjare, kako im stoji odijelce i haljina!!!
Iako je u tekstu riječ o prvoj pričesti, primijenila sam ga na Svetu potvrdu svoje djece prije dva tjedna. Bilo je predivno! Tako sam sretna i ponosna.

[Zdenka2]

Moj M. će tek za 3 godine na prvu pričest, ali ja sam već odavno počela neprimjetne pripreme za to, kroz razgovore o Posljednjoj večeri, o euharistiji, o transupstancijaciji, o značenju koje pričešćivanje ima za mene, za moje snaženje i vezu s Bogom. I pričala sam mu o svojoj prvoj pričesti, o tome zašto ispovijed, što znači ispovijed za kršćane, to jest pomirenje sa sobom, s ljudima i s Bogom. On o tome razmišlja, ispituje, želi se sam pričesti, katkada se i ljuti zbog toga što ne može. Uvijek, baš uvijek me prati kad ja idem na pričest.

Druga tema, baš me je jučer razveselio. Iako je njemu nerijetko dosadno u crkvi, kaže on meni jučer da mu je jako krivo što na moru s vrtićem neće moći ići na misu i da bi volio ići i tamo na misu. Ja znam da jedna teta koja ide na more s njima ide redovito na misu, pa sam mu savjetovala da nju pita da ga povede sa sobom. A on meni onako klimajući glavicom žalosno kaže: Neće to ići mama, ne može ni ona na misu, nema joj tko paziti na djecu. Onda sam mu rekla neka je barem zamoli da ga u šetnji časkom povede u crkvu, da se malo pomole. Kaže da hoće, živi bili pa vidjeli.

[mama courage]

Pa- zašto ne tamo?

forum je javan, i nije do pokretaca topica da zahtjeva odredjenu privilegiranost za vlastiti topic. samo je dobra volja nas nepostenih bila odlucujuca da postivamo tvoju zelju za ekskluzivnoscu, a opet, ponavljam, cini mi se da je dosta njih zbunilo spajanje dvaju topica, pa su se neki, kao ja, osjetili slobodni dati svoj doprinos temi, jer i nije rijetka pojava da prvobitna tema topica krene u drugom smjeru.

ne mislim da si zlonamjerno napisala onu izjavu, al ipak puno govori o tebi. kao i ivanin komentar.

[lunahor]

idemo redovno na mise i znamo osnovne molitve doista je prekrasno kad pocnu spontano moliti gledati okolinu a i sama se rastopim
od uskrsa izdrze cijelu misu u miru

[ljiljan@]

Uživam čitajući Zdenkine, Ivanine postove, evo sada i Lunahor i mnogi drugi koji imaju kontinuitet u vjeri. Da smo barem mi tako od samog rođenja naših blizanaca. Djeca jako osjete raspoloženja roditelja od prvog dana.
I sama se ponekad osjećam zakinuta i trebalo mi je dosta da shvatim i ne osuđujem svoje roditelje što su me odgajali u tom smislu da treba imati sakramente, ali na misu se ne mora, osim tu i tamo. To me udaljilo od Boga nakon krizme, baš u najosjetljivijem razdoblju odrastanja, studiranja, mladenaštva.
Na Tijelovo smo bili na misi. Svi. Blizanci su obvezno morali napomenuti: mi smo jedini od krizmanika ovdje. Podsjetila sam ih da sigurno znaju zašto su tu . Žao mi je kad vidim koliko roditelja čini svojoj djeci ono što su meni moji. Međutim, Gospodin ne napušta one koje je odabrao. Eto danas i moji roditelji idu s nama na svete mise. Naše obraćenje i naša preobrazba pokrenulo je i njihovo...

[lunahor]

Međutim, Gospodin ne napušta one koje je odabrao.

ne zaboravite u srijedu na blagoslov djece u crkvama sv antuna padovanskog
hej ljiljan i mi smo duplici

[lunahor]

Zanima me molite li svaki dan? Ako da, osjećate li da ste u Njegovoj milosti na taj način?

da molim svako vece obavezno 10 krunice, + uvijek neku 9 -etnicu
nedjeljom i blagdanom misa na koju idem s curama uglavnom a ako one ne zele onda ili s jednom ili sama -na smjenu dok ih mm cuva
naravno da smo u milosti

[Hana_Sara]

Moj M. će tek za 3 godine na prvu pričest, ali ja sam već odavno počela neprimjetne pripreme za to, kroz razgovore o Posljednjoj večeri, o euharistiji, o transupstancijaciji, o značenju koje pričešćivanje ima za mene, za moje snaženje i vezu s Bogom.

Zdenka, nije li tvoj decko ipak jos malo premali da bi ga pripremala !kazes "odavno") za takve delikatne stvari? ja se sjecam iz vlastitog djetinjstva koliko me baka svojevremeno zbunila (imala sam 5 godina) pricom o ispovjedi i grijehu. sad kad gledam unatrag, stvarno jos nisam bila spremna za to. a ona uopce nije bila zlonamjerna, dapace... samo mi se i tada, a i sad cinilo da je prerano pocela sa takvim teoloskim obasnjavanjima...

[dijanam]

Ja nekako mislim da nikad nije prerano. Bitno je samo kako.
Djeca to tako dobro razumiju da mozemo uciti od njih.

Jucer smo opet bili u nasem klaustru a djece je bilo jako puno i kako se medjusobno svi znaju to je bilo sve samo ne sv. Misa. Igrali su se kukala svi zajedno.

Nakon Mise sam sa jos par mama o tome malo pricala i bile su u nedoumici kao i ja. Pa sam odlucila pitati za misljenje mog omiljenog fratra.

I rece mi da ne mozemo ocekivati od djece ono sto oni ne mogu (da se ponasaju kao on, trebalo bih ih psihijatru odvesti). I jos mi rece: mi nismo na treningu joge nego u najintenzivnijem cinu ljubavi.

Znala sam i prije da njemu ne smetaju djeca, moje pitanje je bilo upuceno vise tome da li je to sudjelovanje potpuno za nas roditelje...



Mi s djecom molimo. Oni se spontano ukljucuju (cak je i zezanje dozvoljeno). Prekrasno mi je cuti kako se mole. Tako je Cvita jednom rekla:

"hvala ti Boze sto si začarao svijet da bude tako dobar"

Molimo se i za konkretne ljude oko nas u njihovim konkretnim potrebama.
Kad je dido bio jako bolestan to im je dalo osjecaj da ipak nesto mogu i napraviti da pomognu i da se u zivotnim poteskocama moze biti jak uz Bozju pomoc.

[makita]

Moj M. će tek za 3 godine na prvu pričest, ali ja sam već odavno počela neprimjetne pripreme za to, kroz razgovore o Posljednjoj večeri, o euharistiji, o transupstancijaciji, o značenju koje pričešćivanje ima za mene, za moje snaženje i vezu s Bogom.

Zdenka, nije li tvoj decko ipak jos malo premali da bi ga pripremala !kazes "odavno") za takve delikatne stvari? ja se sjecam iz vlastitog djetinjstva koliko me baka svojevremeno zbunila (imala sam 5 godina) pricom o ispovjedi i grijehu. sad kad gledam unatrag, stvarno jos nisam bila spremna za to. a ona uopce nije bila zlonamjerna, dapace... samo mi se i tada, a i sad cinilo da je prerano pocela sa takvim teoloskim obasnjavanjima...

Što ti je konkretno rekla o ispovijedi i grijehu, pa te zbunilo?
I Zdenka, što konkretno rečeš svom djetetu i smatraš pod pripremom?

Baš me zanima.
Inače, mislim da i djeca opraštaju, prihvaćaju, osijećaju krivnju, tugu, žalost,radost, pa i sa manje od 5 godina....

[AndrejaMa]

Djeca jako dobro razumiju kad ima se nešto objasni na njiha prilagođen način. KAko mi molimo svaki dan zajedno (Anđele čuvaru, Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, te kratka molitva -spontana) moj dvogodišnjak svako malo zna iznenaditi.
Npr. moja nećakinja bila je prošli tjedan na moru (škola u prirodi). I kako smo u toku tih par dana pri tel. razgovoru s ujnom i ujom pitali kako je ona i sl, navečer Matej kaže između ostalog " i daj Isuse da sa Tonija vrati kući."
Toliko o razumjevanju i shvaćanju. Mislim, ako će te netko plašiti grijehom, ispovijedi ili odlaskom u crkvu kaonečim strašnim i neoprostivim ni nama ne bi bilo ugodno.
A i djeca uče ono što doživljavaju i vide. U svemu, pa tako i u odnosu prema crkvi i vjeri. Ako vodite djete u crkvu, i ako je to dio vašeg života i djete će to tako prihvatiti. Ako ga upozorite da bude mirniji i tiši, može se i to postići (ne mislim na apsolutnu tišinu i mir, ali da baš ne divljaju po crkvi). Mi kad idemo na crkvu Matej sam kaže: "Matej mora biti tiho i miran, i moliti Isusa."

[Hana_Sara]

Što ti je konkretno rekla o ispovijedi i grijehu, pa te zbunilo?

ma u biti mi je krenula objasnjavati sam koncept ispovijedi, kako smo svi gresni pa zato moramo uci u jednu malu kucicu i fratru ispricati sve o svojim grijesima, pa sto je grijeh, pa da koliko god se ja trudila biti dobra, grijeh se ce uvijek dogoditi... uglavnom bilo mi je to malo :shock: u toj dobi...

zapravo se slazem da se djeci moze govoriti o tome svemu kroz pricice i prilagodeno, ali takoder mislim da su premala da ih se u toj dobi opterecuje konceptom osobne gresnosti. to je onaj dio koji se meni zamjerio.

[Hana_Sara]

ma meni je zapravo i treci razred prerano za prvu ispovijed. pre"nevini" su mi jos za to. moja kcer je prosla godine bila i uzasnu ankcioznost joj je stvorila ta situacija... sad je vec bolje, nakon puno razgovora i od nase strane i sa nasim kucnim prijateljem svecenikom,ali da joj je to doslo prirodno... e pa bas i nije. 13 godina mi se nekako cini bolje doba za poceti se ispovijedati, ali sta ja znam

[Zdenka2]

Hana Sara, ne mislim da je prerano. Imam malo neobično dijete koje mnoga pitanja postavlja ranije nego druga djeca, a u svom odgoju vodim se time da, ako je zreo da postavi pitanje, zreo je i da dobije odgovor. Jasno, i pitanja i odgovori "rastu". Moj M. je negdje oko 4, 4,5 godine imao fazu intenzivnih teoloških razmatranja. Puno smo čitali Bibliju i pričali o stvaranju, posljednjim stvarima, o Bogu. Davao je izjave kao: Ja najviše volim razmišljati o Bogu; bit ću svećenik i sl. To je to "odavno", kada smo počeli, sada će sedam godina.

Što se tiče pričesti, sam me je pitao što i zašto mi na misi jedemo i tada sam mu pričala o Posljednjoj večeri, što je tome prethodilo, što se i zašto odvijalo nakon toga. Objasnila sam mu Božju volju da bude prisutan s nama, da uvijek ostane uz nas u materijalnom obliku pričesti, o pretvorbi kao ključnom dijelu mise, o tome koliko nam misa i pričest pomažu u našem životu. Ne znam, moguće je da su neke od vas plašili s ispovijedi, naglašavajući grešnost i kaznu (pretpostavljam). Ali, to nije pravi koncept ispovijedi. Ispovijed je sakrament pokajanja i oprosta i u tom smislu sam ja to objasnila M. To je mogućnost pročišćenja i oprosta, znak Božje ljubavi zbog koje mi ne moramo stalno živjeti s osjećajem krivnje, unatoč svojih slabosti. Uvijek pamtim jedan krasan film u kojem se dječak židovske vjere sprijateljuje s malom katolkinjom i zaljubljuje se u nju. U jednom trenutku ona mu je objašnjavala što je to ispovijed - rekla je da, ako i pogriješiš, kroz ispovijed dobivaš oproštenje i ti si čist. Dečko je s oduševljenjem uskliknuo: "Kako civilizirano! A mi moramo cijeli život živjeti u krivnji". . Ljudi se danas tako lako "ispovijedaju" psiholozima, psihijatrima, novinama, pa i forumu. Sve je to OK, ali to nije ni blizu ispovijedi koja donosi pomirenje i oprost.

Jasno da sasvim mala djeca nemaju jako razvijene moralne koncepte, ali ja već dulje vrijeme osjećam da moj M. razlikuje dobro od zla. Kod psihologice kod koje ide na radionice imao je jednu zadaću da svaki dan napiše što je mogao bolje učiniti, odnosno što nije bilo dobro u njegovom ponašanju. Da ne duljim, on je vrlo precizno locirao svoje slabe strane i ponudio rješenja. Tu se posve slažem s onim što piše makita. Sasvim je jasno da on to shvaća, a odatle do ispovijedi je jako kratak put. Kad sam rekla da ga odavno pripremam mislila sam na ukupnost njegovog odgoja u vjeri.

[ljiljan@]

Ma sve ti to Hana Sara ovisi od slučaja do slučaja. Ti najbolje poznaješ svoje dijete i znala si kako je treba pripremiti. A poznajem dosta ljudi koje malo zbunjuje doživljaj Boga u djetinjstvu. Naš ga je kateheta predstavio nama djeci kao suca. Neki su se zato Boga bojali. Sama sam ga doživjela kao pravednog suca, jedinog pravednog. Tako ga shvaćam i dan danas...jedino što sam puno godina kasnije shvatila da je osim suca Bog i Otac. Ta mi je spoznaja donijela punu dimenziju ljubavi Božje. Kad Otac sudi djetetu koje mu se vratilo sve ono loše otprije briše, prašta onako kako čovjek nikada ne može oprostiti, ne baca u tamnicu, ne šalje na odsluženje kazne, ne naplaćuje globu.
A jedan primjer koliko nježna dječja duša može osjećati tu silnu ljubav možete pročitati u novom Veritasu. Jedan teolog dok je bio dijete slušao je radijske emisije o janjetu Janku. Ja se sjećam televizijske verzije, crtića o janjetu Janku. Janje Janko uvijek je upadalo u nevolje, ali je unatoč tome zadržavalo pristojno ponašanje. Uvijek bi govorilo: molim vas gospodine Policajče, molim vas gospodine Gradonačelniče. Ako je netko stalno mrmljao bio bi g. Gunđalo, ako je netko izvodio trikove bio bi g. Mađioničar i sl.
U kući su imali sliku Presvetog srca Isusova. Po uzoru na janjeta Janka, taj je teolog, tada petogodišnjak pokazao prstom u plamteće Isusovo srce i rekao: Ovo je Gospodin Ljubav! Svi su se smijali. Ali kad je to rekao pred svećenikom, njemu nije bilo smiješno. Pitao ga je od kuda mu to?! To je bilo vrijeme kad se Bog shvaćao kao policajac, onaj koji kažnjava, pa je svećenik želio znati od kuda malom djetetu nadanuće da ispravno shvati značaj Boga...a maleni nije odgovorio jer se bojao da će ga i svećenik ismijati što mu je janje Janko poslužilo kao nadahnuće
Gospodin najlakše dođe do srca malenih. Pa i rekao je: "Pustite malene k meni!"