...što bi to točno značilo?
Stalno nalijećem na tu konstataciju - da nije bed ako dijete ne priča, ali da mora razumijeti što mu se govori.
U kojoj bi mjeri 14-mjesečno dijete trebalo razumijeti što mu se priča? Kako procjenjujete koliko dijete razumije (ok, jasne su mi očite provjere - "donesi mi loptu" = dijete donese loptu)?
Kaleb bez sumnje kuži:
- lopta - gdje je lopta (traži je), baci loptu (baca je)
- daj mami/tati (daje predmet koji drži)
- piti vode (mislim da je par puta i rekao "oda" za vodu)
- gdje su pas/maca (dva psa - Arija i Donu - zna po imenima, kad ga pitam gdje je Dona digne pogled prema balkonu na kojem ga ona svaki dan čeka)
- gdje je lampa (pogleda lampu), sat, lavić (na slici), riba (na slici)
- Polako! - uspori
- idemo presvući kakanu pelenu (sam je prijavljuje)
- papati/am
- gdje je tata/mama/baka/osobe koje često viđa
- gdje je nos i oko ponekad brka, kosu i nogu pokaže kad mu se da
- ne papati kamenčiće - stavlja sijaset kamenčića u usta i smije se
I...Mislim da je to sve od njegovog razumijevanja. Po mojoj procjeni, razumije malo, a ne govori ništa (mislim, brblja svašta, ali teško da sa stopostotnom sigurnošću mogu za nešto reći da je namjerna i smislena riječ vezana samo za taj jedan pojam).
Mi se ipak dobro skužimo jer mu puno toga objasnim tako da mu pokažem ono o čemu govorim ili skuži po kontekstu (npr. ne zna što znači ići spavati, ali skuži da je vrijeme za spavanac jer pustim uspavanke. Ili ne reagira kad kažem da se idemo kupati, ali dojuri u kupaonu kad pustim vodu u kadu).
Ajde budite ljubazni pa mi objasnite to s razumijevanjem, koliko bi dijete te dobi trebalo razumijeti i kako skužiti što točno razumije, osim očitog?