 |
|||
meni fale koncerti. najvise od svega. uuu, ala sam voljela ici na koncerte. sve, od world musica, preko hard corea i death metala, tompsona, cajki i trubaca u bg, do klasicne glazbe u lisinskom..
ovo sve ostalo mi je palo u osmi plan, ali kad vidim plakate za koncerte samo me nesto zigne oko srca. kad klinci narastu, vracam se punom parom.
e da, to je jedino što mi fali - koncerti. bila sam na jedno 5 u zadnjih 5,5, godina ali to je premalo
I kod mene je isto....mikka prvotno napisa
...ne znam zašto sam toliko vezana za "vanjski" svijet, svijet izvan obitelji....nisam tipična mama koja uživa u takvom jednom skladu, a rado bih bila.... ne želim biti vezana, kao što moj partner A. kaže, za lažnu sigurnost, jer na kraju krajeva sve je to prolazno...svi ti ljudi oko mene i sve te godine....obitelj ti je tu....uvijek na dohvat ruke... :/ ...obitelj predstavlja stalne prijatelje...(mislim isključivo na ovu užu obitelj!
)
Sto se tice koncerata, izlazaka, kina, pa i tuluma- ono sto je drugacije jest da sam sad izbirljivija, tj. idem samo na ono sto me stvarno zanima.
Naprosto sam svjesnija da moji izbori znace istovremeno dobitke i gubitke: tj. necu biti sa svojim djetetom, necu se naspavati, nadimit cu se ko suseno meso, pa samo ako je zelja dovoljno jaka onda je to moj izbor. Ne idem na tulume s ekipom s kojom mi nije bas nesto zanimljivo (npr. korporativne partije), ne gledam filmove koje s podjednakim uzitkom mogu gledati i doma na DVD-u, idem samo na koncerte koje stvarno zelim cuti i po mogucnosti gdje cu se isplesati... Više biram. I naravno, ne spavam ko nekad :/
A veliki plus mi je sto imam 2X baka+djed koji Filipa obozavaju i s kojima se on super slaze, voli ici kod njih, rado i prespava (bas sinoc bio kod mojih, jutros mi sve objasnjavao koji su manevar izveli s krevetom, sto su crtali...) tako da mi nije nikakav problem ostaviti ga. On ima svoje šeme s svakim ko ga čuva, s svekrvom jedan đir, s mojim tatom drugi-njih su dva "Budalaši i zezatori", s mojom mamom crtanje i priče, s MM-ovom sestrom na kompu brije po igricama...
U našem slučaju je sreća jer imamo cijeli " village to raise a child", a Filip jest mali people person koji voli druženje i upoznava se bez frke.
imam ja njih kome ostaviti... ali mi se ne da.dok sabila u srednjoj izlazila sam svaki dan, vidla sve, probala sve i bila svuda. Divljakuša. onda sam rodila i u meni se prelomilo. ljepše mi je s njim.
Prije nego sam se udala, dok smo još ja i T živjeli kod moje mame, ona bi me jednom mjesečno doslovce nagovarala da odem nekud s curama, pa bi i otišle. i onda bi ja svakih 15 minuta pomislila na malenog, dal spava, dal je cendrav, jesu se snašli... i bila odsutna duhom...
danas je masa toga di smo mi išli zatvoreno ili prenamjenjeno, ekipa se promjenila... i ne da mi se.
ali nije da se ne družimo, to su sad postaladruženja uz večerice icugu kod nas dok mi klinci sudjeluju do nekog doba , a onda idu na spavanje u drugu sobu gdje ja znam da je sve ok, pa se mogu maksimalno opustit. i svi moji frendovi(naši) sad imaju neke druge prioritete nego prije desetak godina i više nam svima ovako paše.
a one moje frendice iz mog prvog posta koje ne razumiju, ni ne moraju, njihov problem.
e da, sjećam se ja vraćanja kući preko pola grada pješke s cipelama u rukama po ljeti, dok sam u 4,5,6,ujutro hodala po bijeloj traci na cesti, da ne moram kroz drvored, i ničeg me nije bilo strah. a sad, u 21 h..... :/
ja se uvijek mogu dogovoriti da ju pričuvaju baka ili tata, uglavnom uvijek.
i u ovih 2,5 god sam bila na 2 svadbe svojih jako dobrih prijatelja, i 2-3 koncerta.
Priznajem svako malo poželim otići u kino ili sjesti pred tv i pogledati seriju ili film, ili popiti kavu s prijateljicom. Ne fale mi neki česti izlasci i sati i sati provedeni na kavama.
A kada moje zlato ode s tatom na par dana kod njegovih shvatim da mi te stvari uopće ne fale i na kraju ne odem ni u kino ni na kavu. A nemam mira ni sjediti pred tv-om koliko mi fali moje dijete.
Da ja želim biti mama! Volim to i uživam u toj ulozi!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom