Tečaj za tatice u St i još neke priče o DOBROBITI EPIZIO.

[Felix]

i jos samo nesto u vezi epiziotomije. ja do studija nisam znala (a niti su me zanimale ) nikakve pojedinosti o procesu radjanja dublje od boli-traje-tiskas-rodis-krvaris, s mamom nikad nisam puno pricala o tome... i zasto sam bila sokirana kad su mi frendice medicinarke ukazale na postojanje tog rezuckanja pri porodu, kao i da je to uobicajena stvar! jos i sad se sjecam tadasnjeg osjecaja nevjerice, pa zar nase tijelo nije vec tisucama godina prilagodjeno radjanju, zasto bi jedan porod s tako invazivnom, neprirodnom intervencijom bio bolji od onog bez nje?

wildflower, ja isto tako :? :? i jos mi to nije jasno. zato sam se (to je bio glavni poticaj!) uclanila u rodu 8)

i nevjerojatno je kako sam se nakon tog prvotnog soka kasnije sasvim privikla na cinjenicu da je to 'normalno' i da me to ocekuje

ali sto vise znam o tome, sve mi je manje normalno i za ocekivati! stovise samo me cini zeljnom otici tamo nekom doktoru koji tako pametno zbori da 99% zena treba epi i reci mu "cujte, ja cu vama cijelom duzinom zarezati vas **** 8) a onda zasiti, znate, to je samo prevencija, bit ce vam isto ko i prije nakon toga, jer aaaaaako to ne ucinim zbog (sad idu razlozi koje na licu mjesta smislim, jer ionako ne moraju imati ikakvu znanstvenu tezinu ) onda bi vam se mogle dogoditi straaasne stvari"

kako je lako izivljavati se na tudjem tijelu! :?

moja doktorica opce prakse se svojedobno jedva izborila da nju ne rezu iako je bila prvorotka sa 38 godinica, i morala se svadjati sa svim prisutnima tokom cijelog poroda i na kraju uspjela. naravno, nije pukla niti jedan savic... :? iduci dan su ju sve zene u sobi zavidno gledale dok je setala, sjedila bez problema, otisla na frizuru...

[Felix]

deebela vecina zena moze roditi (i prvo dijete!) bez epiziotomije. tu govorim o 80-90% zena! zasto bi zaboga njima trebalo raditi nesto rutinski zato sto je jedan osjetno manji postotak u opasnosti od intenzivnog pucanja?? :?

cak i kod lezanja na ledjima i prikacenog ctg-a, samo da maalo daju vremena medjici da se rasiri...

[seni]

mamma Juanita:
zasto "da si u Zagrebu" . trebamo mi i pomoc iz vana .

pa ne znam ima li za rode neke koristi od mene, kad sam tako rijetko u zagrebu? ali u principu rado.

[mamma Juanita]

seni, kako da ne :D !
imas pp .

[Saradadevii]

...u "zaru" suceljavanja ljudi cesto zaborave
da ne radaju neke imaginarni "standardizirani" likovi, vec zive osobe od krvi i mesa sa svim mogucim backgroundima.
i mislim da bi individualni pristup bila sigurno jedna vazna tema u smislu svih promjena za koje se roda zalaze

Seni, mislim da si ovime dotakla jednu drugu veliku problematiku koja se meni cini barem jednako vazna kao i mogucnost slobodnog informiranog izbora a o kojoj se ne uspijeva uopce govoriti koliko je potrebno jer se mi tu jos borimo za osnovno pravo na informiranost i izbor. Ali, kao sto je tvoje iskustvo pokazalo, mozes imati izbor i informiranost, zelju za neinterventim porodom, odgovarajucu pripremu i slicno ali u "trenutku suceljavanja" sa radjanjem, tijelo reagira na nacin koji nas tjera prema drugacijim odlukama od onih koje smo zamislili.

Ta druga problematika je, kako si ti nazvala, nas background, ja bih dodala, nase kulturolosko nasljedje (na razini nase porodice, drustva u kojem smo rasli, sto smo slusali i gledali od bliskih osoba preko sustava obrazovanja i medija itd...). S tim se puno teze nositi jer je podsvjesnije, dublje, osjetljivije, a i kada se malo proceprikamo i to dokucimo, nije se lako s time nositi jer smo tu vrlo ranjivi. I nitko nas na tecajevima za porod ne priprema na toj razini. (Nedavno je u Zagrebu zapoceo tecaj pod nazivom Art terapija za trudnice (inspirirana knjigom Pam England: Birthing from Within koju bi svakome toplo preporucila) koja je na tragu toga. )
Ono sto mene najvise boli u rutinskoj praksi interventnog radjanja u Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje, nije samo ta nemogucnost izbora i jednoumlje dostupnih informacija, nego te suptilne poruke da je zensko tijelo nesavrseno, da treba vodstvo, da je slabo i prljavo, da procesi koji se prirodno u njemu zbivaju tijekom zivota (menstruacija, trudnoca, radjanje, dojenje) su naporni, ogranicavajuci, bolni, rizicni, pogresivi, teski, ne toliko vazni da bi se trebalo zamarati oko pojedinosti (gdje i kako roditi, na primjer), na toliko vazni da bi trebalo sve od sebe i od drustva dati da ih se podrzi (na primjer, dojenje).
To su suptilne ili manje suptilne poruke koje vecina nas slusa tijekom svoje mladosti, ako ne u krugu svoje obitelji, onda barem u drustvu i citav taj zavezljajcic onda donesemo sa sobom u svoje trudove i na svoj porod.
Kako ga se rijesiti?
Svatko moze naci neki nacin prilagodjen sebi, a zajedno mozemo nesto uciniti tako da se udruzimo (Roda :D ) i stvaramo jednu pozitivnu i afirmativnu sliku o svojem tijelu (i umu) i svim tim stanjima kojima ga je priroda podarila.
I da volimo svoju zensku energiju i zensku bit.
I da svojim kcerima prenosimo takvu sliku tako da one budu ponosne na tu svoju zensku bit i da je vole, a sinovima da ju postuju (i ne budu zavidni! )
I da zajedno sa njima (kcerima) proslavimo dolazak prve menstruacije.
I da se veselimo kada su trudne (bez obzira na okolnosti)
I da ih podrzimo u njihovim izborima, ukljucujuci i izbor da nemaju djecu nego da se u zivotu posvete necem drugom.

Ako netko ima ideje, neka nastavi...

[Saradadevii]

I ja se divim onima kojima je porod prosao bez jakih bolova, jer sam ja trudove jedva izdrzavala. Doduse, ne mogu pricati o samom porodu, jer ga na kraju nisam dozivjela, ali mi je epiduralna (za koju sam gotovo molila iako sam je iz plana poroda kategoricni odbila ) puno pomogla da prodjem te zadnje, najjace trudove u boksu uz drip.

Mony, meni je bilo jako zao kada sam citala tvoju pricu s poroda, ne zbog tvojega iskustva koje mi se cinilo kao tvoj izraz hrabrosti i upornosti da se boris "do posljednjeg daha" i zbog kojega se ja tebi divim, nego zbog nekih "detalja" koji ponekada mogu biti vazni razlozi da se uopce nadjes u takvoj situaciji (iako, kako je seni to napisala, mozes se u toj situaciji naci i bez tih detalja...)
Meni je drip posast hrvatskih rodilista koja se dijeli sakom i kapom!
Svugdje pise da su trudovi na dripu bolniji i ja uopce u to ne sumnjam. Logika prirodnih trudova je da (u opustenoj okolini, bez kocnica i straha) daju zeni prostora i vremena da se prilagodi i nosi sa intenzitetom truda.
Kada se ubrzavaju, taj prirodni ritam se poremeti.
Zasto se tako velikodusno daju?!?

Jedna cura sa kojom sam bila na tecaju za pripremu za porod je radjala 40 sati, ali stvarno 40 sati od pocetka jacih trudova. I nije bilo nikakvog dripa da ubrza stvar.
Vazan detalj te price je da je radjala doma, imala bazen i podrsku svoje babice i muza.

Ja mislim da nikada nije dovoljno uvazena ta potreba za odgovarajucnom fizickom i mentalnom okolinom u trudovima i porodu; okolina koja te podrzava, ohrabruje, cini sigurnom i ne uznemiruje.
Za nekoga ili cak vecinu to moze biti i bolnica, ali mislim da za vecinu bolnicka rutina kakva postoji u Hrvatskoj poremeti barem jedan dio cijelog dozivljaja.

[wildflower]

Ono sto mene najvise boli u rutinskoj praksi interventnog radjanja u Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje, nije samo ta nemogucnost izbora i jednoumlje dostupnih informacija, nego te suptilne poruke da je zensko tijelo nesavrseno, da treba vodstvo, da je slabo i prljavo, da procesi koji se prirodno u njemu zbivaju tijekom zivota (menstruacija, trudnoca, radjanje, dojenje) su naporni, ogranicavajuci, bolni, rizicni, pogresivi, teski, ne toliko vazni da bi se trebalo zamarati oko pojedinosti (gdje i kako roditi, na primjer), na toliko vazni da bi trebalo sve od sebe i od drustva dati da ih se podrzi (na primjer, dojenje).
To su suptilne ili manje suptilne poruke koje vecina nas slusa tijekom svoje mladosti, ako ne u krugu svoje obitelji, onda barem u drustvu i citav taj zavezljajcic onda donesemo sa sobom u svoje trudove i na svoj porod.

wow, Saradadevii, super napisano (kao i sve ostalo) , tako nekako i ja osjecam/razmisljam. sad vise stvarno ne znam sto nadodati

[zrinka]

Saradadevii

[Audrey]

Drip se daje da bi se ubrzao porod, a to je nešto što je NJIMA bitno, kud bi oni došli da im žene rađaju po 40 sati !
Meni su došli dati drip jer se porod presporo odvijao. Meni se nikud ne žuri , rekoh. Komentar: he, he, ali morate misliti na bebu, da se previše ne muči. Ja, kokoš, poslušala...
Danas kad razmišljam o tome, da su me pustili bez dripa, možda bih se sama, iako sporo, uspjela do kraja otvoriti i izgurati porod. Ovako se, unatoč dripu (ili možda upravo radi dripa, koji je omeo moj interni ritam), nisam dalje ni centimetra više otvorila i završila sam na carskom radi ugroženosti djeteta.
Tko zna, vrlo vjerojatno ne bih i bez dripa mogla porod dovršiti prirodno, ali sad to više nikad neću znati.

[mamazika]

Problem je u tome što jedna intervencija prouzročuje drugu.
Brijanje i klistir - manje-više, ako je psihički prihvatljivo neće posebno naškoditi (ni koristiti) ali ako je ženi to šok, stres, onda škodi i to.
CTG - osuđuje te na mirovanje. Mirovanje ti oslabi trudove. Oslabljeni trudovi se pojačavaju dripom. Drip-trudovi postaju prejaki i, što zbog boli a što zbog reakcije mišića maternice, prestaje otvaranje. Uz to takvi prejaki trudovi slabe dotok krvi djetetu, ono postaje ugroženo i eto ti carskog... Ili u najboljem slučaju skok na trbuh i izlijetanje bebe uz, naravno epiziotomiju i dodatno pucanje...
Kod jakoh bolova od trudova (naročito ovih od dripa) mogu pomoći analgetici - smanjuju svjesnost (manje jamraš) i škode bebi (koja poslije završi u inkubatoru zbog recimo preslabog disanja...).
Ili epiduralna - pa porod slabo napreduje, beba se ne okrene glavom kako treba i krene na lice, pa opet treba opsežna epiziotomija. Ili carski.
Cure koje trebate roditi, nadam se da se zbog ovog divnog pregleda medicinskih intervencija nećete zavezati lancima za svoj krevet doma kad vas uhvate trudovi.
Znate što meni nije jasno - zašto oni žene pobacaju u te boksove, što ne naprave jednu sobu kao dnevni boravak onako sa foteljama, loptama, strunjačama i sl, pa da mogu žene (po mogućnosti s muževima) lijepo se namještati, masirati, hodati, raditi što hoće... možda i kakav bazen (tu sam pretjerala. Morali bi rodilište raditi skupa s fizikalnom terapijom. Omah bi mogli i TEENS koristit.)
Ako baš treba, svako toliko (sat-dva) izmjere se okucaji i eventualno pregleda vaginalno (a baš...)
Tako nešto bilo bi jeftinije od toliko boksova (rađala sam u Petrovoj) opremljenih sa svom opremom. Za neke baš kritične mogli bi imati i bežični CTG.
Tako ne bi bilo doktorima važno koliko dugo žena rađa.
Sorry, malo sam razdužila...

[anchie76]

Izvrsno opisane uzrocno - posljedicne veze :D

[Audrey]

Meni je teško palo što sam u onom boksu bila sama k'o pas, svako stoljeće te netko s vratiju pogleda, a znam (i čujem) da u okolnim boksovima ima mojih supatnica. Pa već kad k nama ne puste muževe, šta nas ne bi pustili da se do neposredno pred finale družimo, ogovaramo muževe i doktore, jedna drugu hrabrimo i bol i trudove okrenemo na zafrkanciju !
Zezancija, naravno, ali ne baš sasvim. Prije nego su me strpali u boks u predrađaoni sam bila s još 3 cure i malo pričaš, zezaš se s vlastitom situacijom i nekako popusti napetost. Još da je bilo kave... !
Kako bi to bilo dobro: odeš u boks samo na pregled, a onda trkom natrag na trač partiju!

[Noa]

Drage cure, sve ste vi to lipo napisale ali je činjenica da ovdje ideš ko ovca na šišanje, pa ako te dopadne bolja britva, bolje ćeš proć. Mislim da je sve stvar osobnog izbora i PRAVO IZBORA bi trebalo biti najsvetije, jer fućkaš ti to kad kažeš svom giniću ja bi epiduralnu, a on ti kaže može ali ćemo vidit koliko ste otvoreni, koliko ovo ako ono...što to znači? Pet likara pet stavova...jedan će ti dat drugi možda treći bolje ne, a tko mene pita. Ja bi krenula bez, ali ako me bude jako bolilo i puno se oteglo, volila bi i sigurnije se osijećala da mogu reći e sad mi dajte malo epiduralne i DA MI SE UDOVOLJI BEZ OBZIRA JEL DAN ILI NOĆ I IMA LI TKO VOLJE!!! Ovako mi samo preostaje nadati se da će sve proći ok i ako bude problema da će me dati na carski a ne mislit se par sati da vide što će bit....jer i ja sam ivf mama nakon operacija, punkcija i rizične trudnoće i želim samo da moja beba izađe živa i zdrava!

A BTW moja frendica ima užasna iskustva s bolnicom u St i želi epidur. pod svaku cijenu pa isto nije sigurna da će
ju dobiti i cila je u grču. Još kad se sjeti da joj je termin na Božić kad svi slave, fala Bogu i naši likari, ona se jadna počne trest od straha i ja je razumijem!
Ma platila bi ja samo da znam da mogu biti mirna....nadam se da me shvaćate.

[Mony]

Saradadevii, hvala na lijepim rijecima

Vidim da ne stanujes tu, pa blago tebi nemas doticaja s nasim medicinskim sustavom.

Moram citirati Audrey kad kaze da se kod nas zeli ubrzati porod. Tu kao da su svi businessmen-i i svima se nekud zuri.

Ja sam, primjerice, imala dogovor sa svojim doktorom da me dodje porodit. I zbilja jest, no vjerojatno mu to bas nije bilo u planu tog dana. On je vjerojatno sebi zacrtao do kada ce cekat, a ako ne ide - drip. Cekao je oko 3 sata - ja se valjda nisam otvarala brzinom koja je njemu odgovarala, a vec sam mu dala do znanja da odustajem od plana poroda pa mi je u boksu dao drip. To je valjda bilo prenaporno mojoj bebici - ritam joj nije odgovarao i nije se spustala, pa na kraju carski.

Uglavnom, da se ne ponavljam, ja sam napisala da se bunim protiv sustava jer radi ono sto njemu odgovara na zenama koje se ne bune. Mislila sam da necu biti jedna od tih, ali jesam - cak sam se predala sustavu.
Zato se trebamo boriti da se sustav promijeni - da svatko moze imati povjerenja u njega, a ne da se pitamo u kakve smo ruke pali.
A i u tom trenutku mi je zato i bilo dobro da sam imala alternativu od mog plana prirodnog poroda - primjerice epiduralnu.

I stoga se treba raditi upravo na tom individualnom pristupu koji je ta zena koja je radjala 40 sati imala.

Takvo sto sumnjam da cemo uskoro postic. Nadam se kad nam druga beba bude na putu

[anchie76]

A BTW moja frendica ima užasna iskustva s bolnicom u St i želi epidur. pod svaku cijenu pa isto nije sigurna da će
ju dobiti i cila je u grču. Još kad se sjeti da joj je termin na Božić kad svi slave, fala Bogu i naši likari, ona se jadna počne trest od straha i ja je razumijem!

Eto zasto svaka zena MORA dobiti ono sto je cini smirenom i opustenom!! Strah je apsolutno najgori neprijatelj porodu
Zasto? Zato sto prilikom straha nase tijelo pusta adrenalin u krv. Adrenalin direktno zaustavlja djelovanje oksitocina (koji uzrokuje trudove), i porod prestaje. Doktori su u zurbi pa se odlucuju na drip, to je vrlo neprirodno i katastrofalan osjecaj ne imanja kontrole nad situacijom (govorim iz vlastitog iskustva), kako doktori odredjuju jacinu trudova, daju sredstva za ublazavanje boli, itd. itd.. Znaci, opet lancana reakcija.

A zasto adrenalin zaustavlja djelovanje oksitocina? Zato sto je to priroda tako napravila u slucaju da se rodilja nalazi u opasnoj situaciji u kojoj ne bi trebala roditi (da naravno ne ugrozi sebe i dijete) da se taj porod zaustavi, pa kad se nivo adrenalina spusti, da se porod opet nastavi.

Ne moram vam ni reci da se tocno to meni desilo. Bez obzira koliko sam se uvjeravala da moram biti smirena, i na svjesnom nivou mislila da jesam, bolnicki ambijent je ucinio svoje. Svi moji trudovi su nestali kao gumicom obrisani kad sam dosla u bolnicu

Eto iz tog razloga SVAKA RODILJA treba dobiti ono sto njoj odgovara i sto je cini opustenom.

[Lilly]

Drage cure, sve ste vi to lipo napisale ali je činjenica da ovdje ideš ko ovca na šišanje, pa ako te dopadne bolja britva, bolje ćeš proć. Mislim da je sve stvar osobnog izbora i PRAVO IZBORA bi trebalo biti najsvetije, jer fućkaš ti to kad kažeš svom giniću ja bi epiduralnu, a on ti kaže može ali ćemo vidit koliko ste otvoreni, koliko ovo ako ono...što to znači? Pet likara pet stavova...jedan će ti dat drugi možda treći bolje ne, a tko mene pita. Ja bi krenula bez, ali ako me bude jako bolilo i puno se oteglo, volila bi i sigurnije se osijećala da mogu reći e sad mi dajte malo epiduralne i DA MI SE UDOVOLJI BEZ OBZIRA JEL DAN ILI NOĆ I IMA LI TKO VOLJE!!! Ovako mi samo preostaje nadati se da će sve proći ok i ako bude problema da će me dati na carski a ne mislit se par sati da vide što će bit....jer i ja sam ivf mama nakon operacija, punkcija i rizične trudnoće i želim samo da moja beba izađe živa i zdrava!


Prvo, ne mozes dobiti MALO epiduralne. Drugo, prije nego sto izaberes epiduralnu, da bi ti doktor udovoljio, trebala bi makar znati sta je to. A trenutak kad bi ti mozda odlucila da bi MALO epiduralne je vrlo moguce trenutak kad bi za to bilo kasno. Tako ne radi nigdje na svijetu, pa makar sto se toga tice, nemas sta zamjeriti doktorima.

Tvoja beba ima najbolje sanse da izade ziva i zdrava kad je porod bez intervencija. Vjerovala ili ne.


A BTW moja frendica ima užasna iskustva s bolnicom u St i želi epidur. pod svaku cijenu pa isto nije sigurna da će ju dobiti i cila je u grču. Još kad se sjeti da joj je termin na Božić kad svi slave, fala Bogu i naši likari, ona se jadna počne trest od straha i ja je razumijem!
Ma platila bi ja samo da znam da mogu biti mirna....nadam se da me shvaćate.

Ja bih iz svog dzepa platila kad bih znala da postoji nacin da se zene uvjeri kako su vrlo dobro sposobne podnijeti porod i kako su im sanse da se uvjere u tu snagu vece kada ih se pusti na miru, a u slucaju da se boje, da ih se ohrabri umjesto pristeka na infuzije, epiduralne i drugo.

[Saradadevii]

Drage cure, sve ste vi to lipo napisale ali je činjenica da ovdje ideš ko ovca na šišanje, pa ako te dopadne bolja britva, bolje ćeš proć..

Mislim da se zene trebaju poceti oslobadjati tog stava da je situacija u rodilistima takva kakva je, da su samo ovce koje prolazi kroz sustav i da ga svojim zahtjevima ne mogu mijenjati. Te ovce izdvajaju novac koji zaradjuju za financiranje rada tih rodilista i ona postoje da bi sluzila njima a ne obrnuto. Ako se s vremena na vrijeme pojedna zena pobuni protiv rutinske epi ili brijanja ili klistiranja ili stalnog ctga ili onemogucavanja biranja polozaja tijekom truda i radjanja (pa makar to bilo cucanje na vrh stola), tada tu jednu zenu mogu ismijati, neuvaziti njezin zahtjev, napasti, prisiliti ili nesto slicno, ali ako bi se svaka zena koja nesto od ovoga gore ne zeli, pobunila i imala u tome podrsku bliske osobe koja ju prati, tada bi se nakon nekog vremena promijenila klima. Promjene traze ulozeni napor i treba im vremena da se ostvare, ali negdje se treba poceti, zar ne?

[Saradadevii]

On je vjerojatno sebi zacrtao do kada ce cekat, a ako ne ide - drip. Cekao je oko 3 sata - ja se valjda nisam otvarala brzinom koja je njemu odgovarala, a vec sam mu dala do znanja da odustajem od plana poroda pa mi je u boksu dao drip.
)

3 sata je pateticno smijesno vrijeme za cekati! Iako je tesko govoriti ovako izvan konteksta pojedine situacije, ono sto znam iz vlastitog iskustva, iz iskustva meni bliskih zena koje su babice i koje same asistiraju pri porodu te iz razlicite literature o neinterventnom porodu, razlicite zene trebaju razlicito vrijeme za otvaranje i smatra se da ako se zena uspjesno nosi s trudovima, cak ako oni i stanu, a beba je ok, nema potrebe za ubrzavanjem.
Brzina nije uvijek vrlina, ali strpljenje zato jest!

Nedavno sam citala neki clanak M. Odenta u kojemu on kaze da je najbolje da babica koja prisustvuje porodu samo nenametljivo bude prisutna uz zenu, pomaze joj, prati bebu i da CEKA. A da bi sebi olaksala cekanje, neka radi nesto sto zaokuplja ruke a smiruje zivce.
On preporucuje strikanje.
Ja mislim da bi neki ljudi u hrvatskim rodilistima trebali brze bolje na tecajeve strikanja i kackanja.

[Noa]

Lilly, nisam se imala namjeru prepucavati, i znam i tekako dobro kad se epiduralna može dati a kad ne, a neznam da li si ti čula da ima žena koje se otvore 4 prsta npr. pa tu stoje par sati u trudovima, pa još jedan....i da se mogu umoriti i zatražiti epiduralnu( a ako ćeš me hvatat za riječ "malo" epid. se može dozirati kateterom i dati sat dva do izgona a može i 1o sati kapati)i da je baš puno njih reklo kako je odustalo od protokola poroda bez anestezije nakon sati bolova i pristale na epiduralnu.. I da li znaš da te u našem rodilištu znaju ostaviti po čitavu noć i ne pogledati plodnu vodu, da li je postala mekonijska ili nije i da ti sad ne pričam kao i da ima žena koje ne žele da ih boli 2o sati ako ne mora.....tko želi rađati 4o sati super, nek rađa, ali dozvoli da netko možda želi izbor! Uostalom vjerojatno si rodila u Amsterdamu.....(nisi ležala na podu u nedostatku kreveta, nisu ti se šavovi od epizio. zagnojili i da ne pričam što sve ne....)i oprosti ali sve žane uz najbolju volju ne mogu same odraditi porod iz onih ili ovih razloga....dozvoli razlike.....kao da većina nebi najrađe rodila prirodno uz supruge, bez dripa, epiziotom., već kako žele!

[dijanam]

Noa, predlazem da jos jednom procitas Lillyno:

Ja bih iz svog dzepa platila kad bih znala da postoji nacin da se zene uvjeri kako su vrlo dobro sposobne podnijeti porod i kako su im sanse da se uvjere u tu snagu vece kada ih se pusti na miru, a u slucaju da se boje, da ih se ohrabri umjesto pristeka na infuzije, epiduralne i drugo.

ili onaj predivan ranijin Saradadevin post:

...suptilne poruke da je zensko tijelo nesavrseno, da treba vodstvo, da je slabo i prljavo, da procesi koji se prirodno u njemu zbivaju tijekom zivota (menstruacija, trudnoca, radjanje, dojenje) su naporni, ogranicavajuci, bolni, rizicni, pogresivi, teski, ne toliko vazni da bi se trebalo zamarati oko pojedinosti (gdje i kako roditi, na primjer), na toliko vazni da bi trebalo sve od sebe i od drustva dati da ih se podrzi (na primjer, dojenje).
To su suptilne ili manje suptilne poruke koje vecina nas slusa tijekom svoje mladosti, ako ne u krugu svoje obitelji, onda barem u drustvu i citav taj zavezljajcic onda donesemo sa sobom u svoje trudove i na svoj porod.

Zene, oprostite mi sto vas citiram, ali cini mi se vrijednim.
Cini mi se da je ovo pitanje najvaznije kad pricamo o porodu u HR. Nije krivi sistem, odnosno, svi smo mi dio tog sistema. Svi mi vise ili manje podlijezemo diktatu tog sistema.

Rjesenje nije mijenjanje sistema nego mijenjanje stavova i mentaliteta, a to je naravno jako tesko. Ali jedino tako se mijenja i sistem. Zato mi se svidja ideja o odrzavanju i "nestrucnih" tecajeva o porodu i podrzavam je.

Upravo ta svijest zene, ne bih rekla samo u Hrvatskoj (jer ako se ne varam, epiduralna je cesto u uporabi u USA, ne zato jer imaju novaca za nju, nego zato jer imaju tendenciju da bjeze od svoje ljudske prirode, od stvarnog zivota), dakle upravo ta svijest zene da je izuzetno obdarena nevjerovatnim darom trudnoce, radjanja i dojenja i da je sve zamisljeno upravo nevjerovatno savrseno, bez ikakvih intervencija sa strane, vjera da ce sve biti bas kako treba je kljuc promjena. I naravno, ako vjerujemo u sebe i cijeli taj savrseni proces, znat cemo na vrijeme mudro prepoznati ako nesto nije u redu i upozoriti ljude koji su pokraj nas da je vrijeme da nam se pomogne. I onda bi takvi slucajevi bili, vjerujem cvrsto u to, jako jako rijetki.[/quote]

[Ifigenija]

Evo nešto literature vezano uz temu, pa koga zanima...

Jučer mi je barba Amazon poslao knjigice, jedna od njih je Ina May's Guide to Childbirth - pročitala sam knjigu u jednom dahu, ko krimić! Preporučila bih je svakome!

Tako osnažujuća, duhovita i zabavna knjiga!

[Lilly]

Lilly, nisam se imala namjeru prepucavati, i znam i tekako dobro kad se epiduralna može dati a kad ne, a neznam da li si ti čula da ima žena koje se otvore 4 prsta npr. pa tu stoje par sati u trudovima, pa još jedan....i da se mogu umoriti i zatražiti epiduralnu( a ako ćeš me hvatat za riječ "malo" epid. se može dozirati kateterom i dati sat dva do izgona a može i 1o sati kapati)i da je baš puno njih reklo kako je odustalo od protokola poroda bez anestezije nakon sati bolova i pristale na epiduralnu.. I da li znaš da te u našem rodilištu znaju ostaviti po čitavu noć i ne pogledati plodnu vodu, da li je postala mekonijska ili nije i da ti sad ne pričam kao i da ima žena koje ne žele da ih boli 2o sati ako ne mora.....tko želi rađati 4o sati super, nek rađa, ali dozvoli da netko možda želi izbor! Uostalom vjerojatno si rodila u Amsterdamu.....(nisi ležala na podu u nedostatku kreveta, nisu ti se šavovi od epizio. zagnojili i da ne pričam što sve ne....)i oprosti ali sve žane uz najbolju volju ne mogu same odraditi porod iz onih ili ovih razloga....dozvoli razlike.....kao da većina nebi najrađe rodila prirodno uz supruge, bez dripa, epiziotom., već kako žele!

Dijanam, hvala na citiranju, podebljala si dobar dio.

Noa, kako sam ja rodila nije tajna, stoji na portalu i relativno lako se nade.

Nisam te htjela hvatati za rijec "malo" ali mi je bas ta rijec pojacala dojam koji sam stekla citajuci tvoje postove: epiduralna rjesava probleme kod poroda, uopce nije losa, i malo epiduralne moze bas super pomoci. Je li tebi namjera bila prenijeti takvu poruku ili neku drugu sad nije vise vazno, ja sam reagirala na ono sto sam procitala. A da ne bi zavrsila kao bezobzirna glupaca koja ne zna citati sa razumjevanjem jos bih dodala da svi primjeri koje navodis u svom postu meni nemaju veze sa epiduralnom niti ce epiduralna pomoci da neka od grozota koje navodis kao primjere iz hrvatskih bolnica nestane.

Jedina razlika koju ja ovako iz daljine i kako mi se cesto spominje, ne upucena u stvarno stanje u Hrvatskoj, mogu vidjeti je da kad platis za epiduralnu platis za cijeli paket usluga malcice blizih standardima ljudskih bica.

Ne tvrdim da sam u pravu, ali ako nekim slucajem jesam, prodaja epiduralne uz pricu kako rjesava ovakve i onakve probleme je jedan od najbezobraznijih cinova koje mogu zamisliti u skrbi za trudnicu i novorodence.

[stray_cat]

meni se epiduralna nije primila. imala sam onu sa kateterom. djelovala je samo sat vremena i gotovo

epiduralna mi je takodjer izazvala sve moguce negativne efekte, smrzavicu, povracanje pa sam uz oxytocine dobila i infuziju da dodjem k sebi jer sam od povracanja dehidrirala

a zasto sam dobila epiduralnu, pa bila je lagano indikacija za carski, ja se nisam otvarala i nekon svega sam bila malaksala pa sam pristala na epiduralnu (carski sam odbila)

zbog medicinskih indikacija (beba s marker kromosomom) nisam smjela radjati doma (u nizozemskoj je standard roditi doma ali ak oces mozes u bolnicu i ak nisi sa medicinskom indikacijom)

uglavnom, isprobala sam i drip, i epiduralnu i rezali su me da brze istiskam jer je bebi srce pocelo cudno kucati

sto sam iz svega toga naucila? pa recimo da ako i nekim cudom krenem na drugo dijete ako se necu otvarati trazit cu oxytocine sto brze da sve to skupa prodjem dok jos imam snage i definitivno cu prehodati a ne prelezati i tiskat cu klececki a ne na ledjima

po meni trebate slusat vlastite instinkte, ako se bojite, ako imate los predosjecaj jednostavno krenitu u porod onako kako se vama cini da bi to trebalo obaviti. bez obzira da li je rijec o porodu u vodi, epiduralnoj ili cak carski