Kako počinje raspadanje veze/braka?

[Anita-AZ]

Zanima me, drage moje mame i žene, kad vratite film unatrag - gdje i kako su se počeli nazirati prvi znakovi raspada sustava? Kako su oni izgledali? Koliko dugo je to trajalo? Da li je ljubav nestala? Postalo dosadno? Previše svađa? Previše puteva koji su vas udaljili?

Jako puno brakova oko mene raspalo se. Previše brakova za koje sam rekla i vjerovala da se nikad neće raspasti. Stoga sam oprezna i kako sam neke znakove uočila, želim rasčistiti sama sa sobom jer ponekad znam percipirati stvari potpuno pogrešno (ili ih percipiram ispravno pa na kraju ipak zabijem glavu u pjesak poput noja i svi se zajedno složimo da je ono ranije bila bezrazložna drama?!! Kako ustvari znati?).

Kako prepoznati razliku između premora i nezainteresiranosti?
Iscrpljenosti i nedostatka ljubavi?
Stanje pred živčanim slomom za koji mu treba podrška i extra super power žena ili pasivno/aktivno tlačenje i pokušavanje preoblikovanja sustav u patrijahalni?
Potreba za promjenom i ciljevima jer ima potrebu stvarati (što je razumljivo) ili zato što mu nismo dovoljni da bude zadovoljan sa ovim što imamo (jer imamo sasvim dovoljno)?

_______________________________________________

Hvala vam svima! Imam feeling da su samohrane majke žene koje su toliko bliže onoj pravoj ženi vučici nego mi "u sretnim brakovima" čije stranice lista vjetar....

Kao što je netko rekao, svaka žena ima dva izbora: feminizam ili mazohizam. Jako sam dugo vjerovala da ne mora biti tako... i još uvijek vjerujem i ne dopuštam... ali šabloniziramo se i ja sam uuuužasno preplašena radi toga i želim to spriječiti svim svojim snagama.

[tatek]

Prije sadasnjeg braka (upravo prolavili 8-godisnjicu veze :D ) nemam prethodni brak, no imam 7-godisnju vezu koja se od braka razlikovala samo po tome sto nije bila ozakonjena pred maticarom (i da, dobra strana je bila ta sto nismo imali djece).
Taj prekid mi je vrlo tesko pao iako sam ja bio taj koji je prekinuo vezu, no tek nakon visegodisnje agonije.

Ja mislim da je kljuc velikog broja prekida veza (a time i brakova) prekid komunikacije. Nesto u vezi ide lose, ima problema, neslaganja, frustracija i to se onda samo trpa pod tepih umjesto da se o tome prica i pokusa rijesiti ako se rijesiti moze.

Ako druga strana ne zeli komunicirati (ili se pak komuniciranje svodi na napade ili samo povrsno razglabanje bez istinske zelje da se nesto poduzme) tad je to put prema kraju. Uvijek postoji mogucnost da drugu stranu nesto muci, da ima problema ovakvih ili onakvih (posao, zdravlje, depresije itd), no tad je do nje da jasno i glasno kaze o cemu se radi pa da pokusate zajedno to rijesiti ili barem da se zna u cemu je problem.

[plavaa]

Kraj počinje kad prvi put pogledaš tog nekog u oči i shvatiš da ljubav nije dovoljna.
- iz posta s bloga Rahatli does Dallas

Ova recenica mi je jako odzvonila u glavi.. Mislim da je i kod nas bilo tako. (4godisnja veza, ne brak)

[white_musk]

Nesto u vezi ide lose, ima problema, neslaganja, frustracija i to se onda samo trpa pod tepih umjesto da se o tome prica i pokusa rijesiti ako se rijesiti moze.

gorka istina

[Moover]

Ja mislim da je kljuc velikog broja prekida veza (a time i brakova) prekid komunikacije.

Prekid komunikacije je posljedica nečega, a ne uzrok...

Ja mislim da je najčešći uzrok prekida komunikacije frustracija uzrokovana apstinencijom...

Sad će me popljuvat kak sam neozbiljan, al ipak razmislite o ovome što sam napisao...

[Mukica]

ko o cemu ti o seksu

[tatek]

Ja mislim da je kljuc velikog broja prekida veza (a time i brakova) prekid komunikacije.

Prekid komunikacije je posljedica nečega, a ne uzrok...

Ja mislim da je najčešći uzrok prekida komunikacije frustracija uzrokovana apstinencijom...

Sad će me popljuvat kak sam neozbiljan, al ipak razmislite o ovome što sam napisao...

Naravno da i tu ima nesto ... imam iskustva i sa tim simptomom ali i sa frustracijom zbog apstinencije od komunikacije.
Pa si ti vidi, jel ti drazi seks bez komunikacije ili komunikacija bez seksa. Meni osobno je ipak onda draze ono pod b), tu ima sanse da se na kraju nesto i dogovori pa da svi budu zadovoljni, za razliku od onog pod a).


Jos nitko nije spomenuo kao razlog prekida upornu zelju partnera da napravi od vas nekog drugog, covjeka iz svojih snova, dok zanemaruje ili cak prezire stvarnu osobu. I to smo dozivjeli, ali i brzo prozreli ...

[AnaDelVito]

kad nestane bliskosti i kad suživot postane nadmetanje, onda je, mislim, vrijema za uključivanje alarma

[Anita-AZ]

Ja mislim da je kljuc velikog broja prekida veza (a time i brakova) prekid komunikacije.

Prekid komunikacije je posljedica nečega, a ne uzrok...

Sa ovim se moram složiti! Ustvari, prekid komunikacije je posljedica nečega što sa prekidom raste i događa se ovo što tatek kaže.

Što se apstinencije ili manjka keksića tiče.. to može biti često uzrok problema, ali je opet i to posljedica nečega!

U jednoj je knjizi pisalo kako je za želju za keksima ženi potrebna nježnost, razumjevanje, toplina..... a muškarac tek nakon što pojede dobrih par kutija može osjetiti toplinu i bliskost. To ponekad ispada začarani krug.
______________________________

AnaDelVito.... do te faze ja recimo ne bi nikad dopustila da odnos ode! To mi je nekako posljednja stanica do kraja. Mene zanima više kako otkriti da je vlak krenuo u tom smjeru.

[tatek]

kad nestane bliskosti i kad suživot postane nadmetanje, onda je, mislim, vrijema za uključivanje alarma

Ili nadmetanje ili odmetanje.

Jos jedna stvar koju sam zapazio: poznajem dosta veza kod kojih su se partneri stalno bockali, jedan drugome spustali nekakve fore itd, puno puta su drugi ljudi govorili, ma to ti oni onako prijateljski, nema to veze, bas su si dobri. No, svih tih nekoliko veza (ljude sam osobno poznavao vise godina) koje su imale taj elemenat su tokom vremena popucale - niti jedna jedina nije opstala. Mislim da je to znakovito.

[seni]

Kao što je netko rekao, svaka žena ima dva izbora: feminizam ili mazohizam. Jako sam dugo vjerovala da ne mora biti tako... i još uvijek vjerujem i ne dopuštam... ali šabloniziramo se i ja sam uuuužasno preplašena radi toga i želim to spriječiti svim svojim snagama.

svatko ima vise izbora. (a necu o tome da je postavljeno feminizam ili mazohizam )
ja feminizam uvijek vidim sa i - feminizam i...sto vec zelis.

sto se tice sablona ako se one odnose samo na "pakovanja", ne bih se puno zabrinjavala.
ako se radi o sabloniziranju biti, sadrzaja, osnova i koncepta, onda bih duboko o tome razmislila.

mada sablone same po sebi ne moraju biti nuzno lose ili dobre. ovisi o kontekstu.

[tatek]

U jednoj je knjizi pisalo kako je za želju za keksima ženi potrebna nježnost, razumjevanje, toplina..... a muškarac tek nakon što pojede dobrih par kutija može osjetiti toplinu i bliskost. To ponekad ispada začarani krug.

Taj se zacarani krug lako prekine drugom carolijom - razgovorom.
No, neki na zalost ne znaju da rijeci mogu biti tako carobne.

[Anita-AZ]

Seni... citati (f-m) nije bitan... neki dan sam čitala hrpu ženskih citata pa mi je upalo u oko..

Nego, sto se tiče šablona... kasnije ćemo o tome... sad me zove moj mali najslađi muškarac na svijetu...

[Anita-AZ]

Dečki, recite mi da li vam se čini da je vaš emotivan svijet jednostavniji od onog vaše žene ili je to ženska zabluda?

I da li je (po vašem mišljenju) većina muškaraca sklona zatvaranju i ne razgovoru o onome kako se osjećaju?

[seni]

[quote="tatek"]

U jednoj je knjizi pisalo kako je za želju za keksima ženi potrebna nježnost, razumjevanje, toplina..... a muškarac tek nakon što pojede dobrih par kutija može osjetiti toplinu i bliskost. To ponekad ispada začarani krug.

koliko god ta literatura zabavno zvucala, ja bih se u ozbiljnim situacijam klonila knjiga tipa: zene su ovakve, a muskarci onakvi,
i koncentrirala se na razlicitosti temperamenta, potreba, zelja, karaktera i inog vas dvoje kao jedinki.

odnosno gore navedeni citat bi mogao stimati ako ste vas dvoje 100% prototipovi ovih jedaca i nejedaci keksi

[tatek]

[quote="Anita-AZ"]Dečki, recite mi da li vam se čini da je vaš emotivan svijet jednostavniji od onog vaše žene ili je to ženska zabluda?[quote]
Mislim da je to zabluda.
Jasno, mogu kvalificirano govoriti samo o mom osobnom, no ipak mislim da mogu odgovoriti i generalnije da muski emotivni svijet nije nimalo jednostavniji. Meni se cini da je veca razlika izmedju zena i muskaraca u izrazavanju tog emotivnog svijeta prema van (vidi odgovor na donje pitanje) nego u samom emotivnom svijetu.

I da li je (po vašem mišljenju) većina muškaraca sklona zatvaranju i ne razgovoru o onome kako se osjećaju?

S ovime se slazem. I moje iskustvo u komunikaciji sa drugim muskarcima je bas takvo - velika vecina muskaraca izbjegava razgovor o svojim osjecajima ili se pak kod toga osjecaju neugodno.
(i meni je poznat taj osjecaj iz ranijeg, skolskog i fakultetskog doba)
Zasto je tako? Pojma nemam - vjerojatno u utjecaju roditelja ("decki ne placu"), okoline, drugih muskaraca ("sta si se raspekmezio k'o kakva curica"), ali i zena ... neke zene smatraju da samo one imaju "dozvolu" da imaju osjecaje i da ih izrazavaju i pokusaje muskog izrazavanja osjecaja dozivljavaju ili kao salu ili kao cendravost.

[tatek]

Istina je, ne bismo smjeli generalizirati ... mene je jednom (s pravom ) prekorila jedna forumasica zbog toga sto sam na jednoj drugoj temi o nekim stvarima govorio u ime cijelog muskog roda. S druge strane, na topike o ovakvim temama se od muskih obicno javljam samo ja i eventualno jos 2-3 forumasa tako da bas nemate puno prilike cuti vise muskih vidjenja.

Ja imam neki feeling koje stvari su cesce ili pak rjedje kod muskaraca nego kod zena, no pokusat cu se kloniti iznosenja takvih opcenitih misljenja ... ovo sve sto sam do sada napisao sam i osobno prozivio, a sad da li se to dogadja i drugim muskarcima ili ne, nek oni sami kazu.

[bauba]

Recimo ovako: ljubav kao odluka. Odluka da volimo tu osobu neovisno o okolnostima u kojima se nađemo. Naravno, odmah isključujem agresivnog partnera ili zlostavljače svake vrste.
Ako se cijelo vrijeme očekuje "bed of roses", to je već unaprijed osuđeno na propast. Na žalost, nemoguće je cijelo vrijeme održavati ushit sa početka veze gdje smo opijeni, zaneseni i zaljubljeni. Svaki odnos ima uspone i padove i u svima njima još boljeupoznajemo partnera: vidimo njegove nove crte karaktera. Ako ih želimo vidjeti i prihvatiti, postajemo bliži i povezaniji.
Svakodnevnim razgovorom, trudom oko izabranika možemo izbjeći da veza postane banalna.
Tako je, veze propadaju kada se partneri prestanu truditi, kada misle da je ljubav nestala.. ona ne nestaje- nestaje samo naša zanesenost i zaljubljenost.
Toliko sam upoznala rastavljenih ljudi u životu i velika je većina utonula u uvjerenje da jednostavno nije išlo, da su prerazličiti "iako se vole".
Rijetki priznaju da se nisu potrudili već da su samo otišli do druge osobe nadajući se da je bolja i zanimljivija od predhodne.
Univerzalnog recepta za sreću nema. Fatum često spoji srodne duše ali često se i poigra sa nama.

[bejb]

tatek, divno si ovo napisao

[Bubica]

Kraj počinje kad prvi put pogledaš tog nekog u oči i shvatiš da ljubav nije dovoljna.

Ovo je jako romansirana verzija, meni se više čini da ovime prestaje zaljubljenost. Brak je nešto u što treba jako puno ulagati, što zahjeva jako puno ulaganja, strpljenja i tolerancije. Mislim da ne potoji univerzalni odgoovr na to koji su simptomi kraja, da je to jakoo individualno, ovisi o osobnim granicama u osoba u braku. Konačno u braku svi mi rastemo i razvijamo se, meni se čini da toleriram stvai za koje bi pred deset godina dala ruku u vatru da ih nikada neću tolerirati, dapače više mi uopće ne smetaju. Dovoljno smo sazreli da dozvoljavamo jedan drugome da budemo različiti.

Što se tiče razlika u emocionalnom doživljavanju braka i veze, naravno i seksa, između muškaraca i žena, ćini se da nisu ipak sve stereotipi i generalizacije, istraživanja su stvarno pokazala razlike u tome kako žene i muškarci doživljavaju isto. Neki dan sam slušala i vrlo zanimljiva evolucijska objašnjenja zašto je tome tako.

[sorciere]

najte se srditi... moram malo razvedriti ovu tešku temu...



Kako sacuvati brak

Moja zena i ja imamo tajnu kako nas brak traje:

Dva puta na tjedan odemo u restaurant na dobru klopu i laganu razbibrigu.
Ona ide utorkom, a ja petkom.

Uz to, ne spavamo zajedno. Ona spava u Zagrebu, a ja u Splitu.

Ja svuda vodim svoju zenu, ali ona stalno pronalazi put natrag.

Pred neki dan pitao sam zenu gdje bi htjela da proslavimo godisnjicu i ona mi je odgovorila da bi voljela proslaviti negdje gdje vec dugo nije bila - pa sam joj ja predlozio da proslavimo u kuhinji.

Kada smo moja zena i ja vani, uvijek se drzimo za ruke. Ako je pustim, odmah ode u kupovinu.

Cijelu je kucu opremila: imamo elektricni mikser, elektricni toster, elektricni pekac i onda se ona buni da je sve opremljeno ali nema kamo sjesti . Tada sam joj naravno kupio i elektricnu stolicu.

Jedno jutro me je zena probudila i kaze da joj auto nece paliti. Ona misli da je voda usla u karburator. Na moje pitanje gdje je auto, ona mrtva hladna odgovara - u jezeru.

Kao i svaka zena, opsjednuta je sa svojim izgledom te stalno isprobava neke nove dijete. Sada je na novoj dijeti: kokosi i banana. Naravno, nije izgubila nista kilograma, ali se zato penje po drvecu kao luda.

Jednog je dana moja ljubljena zena otisla u kupovinu i kupila si je masku za lice. I kada ju je primjenila izgledala je zaista prekrasno.
Sve dok je nije skinula.

I naravno, kao i svaka zena uvijek nesto zaboravlja. Tako vec dva tjedna nije odnijela smece iz kuce. Uvijek kasni i trci za kamionom uzvikujuci:

"Jesam li zakasnila za smece". Ali zato uvijek dobije odgovor: "Ne, uskaci".

I zapamtite, brak je na prvom mjestu uzroka rastave. Statisticki gledano, 100% svih rastava zapocinje brakom.

I tako vec 18 mjeseci nisam niti rijeci progovorio sa svojom zenom, jednostavno je ne volim ometati. Ali priznajem, zadnju svadju sam skrivio sam. Pitala me je sto je na televiziji, a moj odgovor je glasio

PRASINA.

I za kraj:

Na pocetku, Bog stvori Zemlju i odmori se.

Tada Bog stvori muskarca i odmori se.
Nakon toga Bog stvori zenu i od tada se nisu odmorili ni Bog ni muskarac.

[sorciere]

Imam feeling da su samohrane majke žene koje su toliko bliže onoj pravoj ženi vučici nego mi "u sretnim brakovima" čije stranice lista vjetar....

Kao što je netko rekao, svaka žena ima dva izbora: feminizam ili mazohizam.

daj malo pojasni ove svoje tvrdnje...

što ti smatraš ženom vučicom (kakvo ponašanje ona ima), i kakav je to izbor između feminizma i mazohizma...

ja kao pripadnik grupe koju si spomenula - nemam takav osjećaj (a nemam ni zube )...

a i ova druga tvrdnja (tko ju je izrekao?) - mi nekako ne stoji... em sam daleko od feminizma, a ni mazohizam ne volim ...

dodala sam ovu pričicu "kako spasiti brak" - jer iako je ona na prvi pogled šaljiva, zapravo ukazuje na nedostatak komunikacije...

ja sam jednom, kad mi je veza počela štekati - stavila na papir sve stvari koje su me povrijedile. i dala svom (tadašnjem) dečku... ostao je šokiran, i rekao je da to ne bi pomislio ni u snu... nije imao pojma - iako sam mu ja pokušavala reći što me muči. očito - nije išlo riječima...

komunicirati se može na razne načine.

[s_a_n_d_r_a]

jao sorci odvalila sam od smijeha na pvaj tekst

[Anita-AZ]

U jednoj je knjizi pisalo kako je za želju za keksima ženi potrebna nježnost, razumjevanje, toplina..... a muškarac tek nakon što pojede dobrih par kutija može osjetiti toplinu i bliskost. To ponekad ispada začarani krug.

koliko god ta literatura zabavno zvucala, ja bih se u ozbiljnim situacijam klonila knjiga tipa: zene su ovakve, a muskarci onakvi,
i koncentrirala se na razlicitosti temperamenta, potreba, zelja, karaktera i inog vas dvoje kao jedinki.

odnosno gore navedeni citat bi mogao stimati ako ste vas dvoje 100% prototipovi ovih jedaca i nejedaci keksi

Ja sam se samo nadovezala na ovu temu koju je začeo MHoover.... mislim da sam to čitala u Mars i venera knjigama koje su (iako banalne na prvi pogled) ipak sadržavale štošta i povisile razinu razumjevanja naših prirodnih različitosti.
No, to uopće nema veze s našim trenutnim problemom. Niti je naš problem zaljubljenost (i nakon 11 zajedničkih godina), niti strast i zanos, niti ljubav, niti mrak keksi.... mi se obožavamo. Khm, točnije... obožavali smo se do sinoć.

Ono što me ustvari užasno muči jest to što mi je jučer rekao da već neko vrijeme nije sretan i uostalom vidim da je već neko vrijeme stalno umoran, zaspi gdje god ga staviš, nema baš onog ushićenja životom kao nekad..... Ustvari, tada sam počela sumnjati da možda nosim naočale i gledam kroz neki ružičasti veo. I dvoumim se treba li mu pomoć, podrška i odmor ili je njegova ushićenost sa mnom i našom obitelji jednostavno odlepršala....

____________

Sorciere....
ne bih se raspravljala u vezi citata...
tu ih ima hrpu, tu sam našla i ovaj između ostalih
http://www.wisdomquotes.com/cat_women.html

A što se tiče žene vučice... jednostavno, imam feeling da si dopuštam biti nesposobna u vezi masu stvari u vezi kojih ne bi bila da sam sama. To su banalne sitnice, ali i bitne stvari. U najmanju ruku je tako. Ma ne znam...ja sam ustvari cijeli život mislila kako ću biti sama... a vidite me sad... imam muža i dvoje djece, 3 preživjele ribice, balkon bez cvijeća i dobar odnos sa svekrvom!

[sorciere]

ja ću početi od zadnje rečenice...

svekrva će sigurno rado pričuvati djecu (ti procijeni kad je potrebno). tvoj balkon mi se sviđa "na neviđeno" :D , čestitam na ribicama...

imaš "privilegiju" da si dopustiš ne znati neke stvari. nije to baš neki luksuz, ali čovjeka veseli . zašto ne uživati?

razloga za neraspoloženje i umor tm-a može biti jako puno. zdravlje, posao, sama pomisao o jednoličnosti života... kad ste zadnji puta napravili neku glupost? (odite se bez djece vozit u autićima u lunaparku, ili se odvezite navečer na sljeme, i ljubite se u autu ... ili... ma ima milijun stvari na koje inače gledaš :shock: ... iskoristi!)

daj mu pomoć, podršku, i omogući mu da se odmori... kad to napraviš - znat ćeš.

nemoj odmah polaziti od scenarija katastrofe.

[tatek]

Sorcie dobro zbori, poslusaj ju ... 8)

[sorciere]

tatek, ajde ti iz "muškog ugla" !

koju glupost bi najrađe napravio, da ti netko da 24 ili 48 sati fraj?

[Josipova_mama]

ja sam uvijek mislila da je brak neka jaaaaaako važna stvar. moj se sad raspao, tako da sam skužila da nije brak baš toliko važa (jer eto može se živjeti i ako nisi u braku... )
No, ono što ja mislim, je da se odnos dvoje ljudi, ne nužno brak, počinje raspadati kada doživiš prvu laž, jer to znači da netko od dvoje ljudi u odnosu ima manjak poštovanja - i prema onoj drugoj osobi i prema odnosu.

[Mukica]

da, tak nekak
(u ovo, ofkors, ne racunam brakove zacinjene nasiljem u obitelji)
ja mislim da je gubitak i/ili nedostatak povjerenja najgore sto se moze dogoditi u vezi koja je inace stabilna

i ono kad pocnes uzimati osobu s kojom zivis zdravo za gotovo... tipa normalno je da on/ona sve to (sto) cini (cini) zbog mene - jer ja to ZASLUZUJEM

[abonjeko]

Vidite mozda manjak komunikacije uopće nije upitan...možda je upitna sebična interpretacija te komunikacije....kada sam ja nedavno svome dečku rekla kako sam mrtva umorna i da mi silno treba nježnosti i pomoć on se oglušio i počeo nabrajati kako je njemu teško...i tu se uvijek lomimo jer ja pokusavam udovoljiti i maksimalno komuniciram dok on "siječe" komunikaciju i udaramo tako svaki puta u zid...što se sexa tiče, njegovo mišljenje je da žena treba uvijek prva dati i da će tako probuditi u muškarcu latentne osjete....

nekad ga ne podnosim upravo zbog tih sovinističkih i sebičnih preseravanja i mislim da je KRAJ definitivan kada se više ne podnosite i kada vas iritira sve što druga strana napravi....nazalost, ja previše toleriram i moja teorija je da sam takva (popustljiva) upravo zato sto sam kod svojih staraca gledala cetverostruko gore stvari....ali u stvarnosti granice moje veze su odavno pale u vodu a ja se još uvijek trudim spasiti cijelu stvar....bezuvjetno pomagati i praštati te male "sitne" stvarcice koje naposlijetku prerastu u velike rupe koje gutaju....

[tatek]

Vidite mozda manjak komunikacije uopće nije upitan...možda je upitna sebična interpretacija te komunikacije....kada sam ja nedavno svome dečku rekla kako sam mrtva umorna i da mi silno treba nježnosti i pomoć on se oglušio i počeo nabrajati kako je njemu teško...i tu se uvijek lomimo jer ja pokusavam udovoljiti i maksimalno komuniciram dok on "siječe" komunikaciju i udaramo tako svaki puta u zid...što se sexa tiče, njegovo mišljenje je da žena treba uvijek prva dati i da će tako probuditi u muškarcu latentne osjete....

nekad ga ne podnosim upravo zbog tih sovinističkih i sebičnih preseravanja i mislim da je KRAJ definitivan kada se više ne podnosite i kada vas iritira sve što druga strana napravi....nazalost, ja previše toleriram i moja teorija je da sam takva (popustljiva) upravo zato sto sam kod svojih staraca gledala cetverostruko gore stvari....ali u stvarnosti granice moje veze su odavno pale u vodu a ja se još uvijek trudim spasiti cijelu stvar....bezuvjetno pomagati i praštati te male "sitne" stvarcice koje naposlijetku prerastu u velike rupe koje gutaju....

abonjeko, cini mi se da bje vrijeme da se pogledas u ogledalo i sama sebi (i kasnije njemu) kazes "imas jos jednu sansu, ovo je za istac" i pokusate zajedno zaista nesto ozbiljno pomaknuti s mjesta. Ako ne ide - adio, svak svojim putem.
Meni je ruzno ovo i citati, a vjerujem tebi i jos puno gore to zivjeti.

Sorcie, iz mog kuta (slucajno je to muski )? obzirom da mi je trenutno preko glave guzve, strke, djecje vike itd ... rado bih se sam ili sa najdrazom mi zenom povukao barem na pola dana na neko brdo gdje nema ni psa ni izletnika i sjedio satima na nekom mirnom vrhu sa sirokim pogledom i slusao TISINU. A kad bi mi bilo toga dosta onda bih otisao u neki nepoznt grad na jedan dan, bio to Daruvar, Zalaegerszeg, Banja Luka, Bologna ili Lienz, neobavezno se setao, gledao izloge i ljude, fotkao zanmljivosti ...samo bez strke i vike.
Nije osobito ludo, ali me bas privlaci ...

[sorciere]

tatek, mogu s tobom?

i meni fali slušanje tišine...

[tatek]

tatek, mogu s tobom?

i meni fali slušanje tišine...

Jesi li sigurna da bi vladala tisina da se nas dvoje nadjemo ...?

[miha]

....granice moje veze su odavno pale u vodu a ja se još uvijek trudim spasiti cijelu stvar....bezuvjetno pomagati i praštati te male "sitne" stvarcice koje naposlijetku prerastu u velike rupe koje gutaju....

a onda do raspadanja veze dođe:

- kada izgubiš volju da stvari koje se samo gomilaju, a ne nestaju, spasiš.
- kad postaneš preumorna i shvatiš da ti se suživot svodi upravo na gore navedeno.
- kad shvatiš da ćete razilaskom postati puno kvalitetniji ljudi jedno prema drugom i puno bolji roditelji svome djetetu.

nažalost, za takvo što je potreban odmak i vrijeme za razmišljanje, a ja sam (hvala bogu) prošlo ljeto na moru provela sama s malim 8) ...

[Anita-AZ]

Hvala vam ljudi!

Izgledala da sam ipak pretjerala....

Došao je kasnije s posla.... gledam ga, tako zgodnog i sexy, najradije bih ga zagrlila (i koješta još), ali neću, čekam neku njegovu reakciju, no on se posvećuje djeci i mene kao da ne vidi. Ipak, suzbila sam infantilne težnje da ga polijem vodom (ustvari, pokušala sam i zalila dijete ) koju sam držala u ruci ili da ne znam već.... napravim bilo što da izbacim taj gnjev iz sebe (koji je ustvari potisnuta ljubav pretvorena u ljutnju). Nazvala sam mamu da pričuva djecu pa da razgovaramo.
Ok. Razgovaramo. Puštam ga da govori, no on priča sve već poznato i ne pretjerano duboko i ne vidim da baš nešto dopirem do njega ili on sam do sebe, sve mi se čini nekako banalno i površno, zakočeno, blokirano, neiskreno (ne u smislu laži, već u smislu oskudne istine) i to me razočarava, no nisam se ljutila i slušala sam ga. Vrijeme je proletjelo, djeca uletjela.... i nazvah prijatelja. On podjeli sa mnom kako ima isto takvo zakočenje sa svojom ženom i kako u kritičnim situacijama ne može reći niti prave niti nikakve stvari i smatra to muškom odlikom. Stvarno mi je to prikazao na način da sam uspjela shvatiti da neki muškarci doista ne mogu tako tečno verbalizirati svoje emocije i da ga ne trebam radi toga piliti još gore ili odustati od svega. Da li gotovo svim mojim prijateljima treba psihijatar ili muškarci ipak jesu nešto zatvoreniji, više nije ni bitno radi generalizacije. Bitno je da ja znam da moj jest takav i da trebam ili pokušati postupno otvarati njegov emotivni svijet ili prihvatiti kakav jest.

Bottom line je da ga beskrajno jako volim i da ne smijem samo tako susprezati svoju ljubav i povjerenje i toleranciju iz kojekakvih strahova!
Uh, sad lakše dišem. Gdje sam sve bila u scenarijima, strašno je i za pomisliti. Izgleda da sam krajičkom oka ipak gledala sapunice sa svojeg vječno neupaljenog tv-a...

_________________

I ja se pridružujem za slušanje tišine?!! Kad idemo?

[tatek]

Anita, drago mi je da si opet "u sedlu"!

A tisinu odi slusat sama, bilo gdje i bilo kad, tako jedino pomaze.

[Mukica]

anita
napisi mu pismo

i predlozi njemu da on tebi napise jedno

[Anita-AZ]

Mukica može! Dugo si već nismo pisali pisma!

Tatek, a jesi me otpilio...

[stray_cat]

Ja mislim da je najčešći uzrok prekida komunikacije frustracija uzrokovana apstinencijom...

po meni zene refleksno odbijaju sex kad ostatak price ne funkcionira a mislim da u vecini veza komunikacija nikad ni ne pocne

komunikacija je otvoreno razgovaranje o svemu i nalazenje kompromisa, a ne borba za prevlast, po meni jedino takva veza se moze razvijati, takodje razvijati i u sexu jer ako funkcionira komunikacija i povjerenje normalno je da jedan drugog inspirirate na sve i svasta

moje sve veze sa rvatima nisu imale sanse jer su svi do jednog, muljali, varali i jednostavno samim tim sto su muskarci ocekivali da su ipak oni vazniji-jaci dio te veze i u konflikte se ulazilo kad nije bilo po njihovom jer ako POPUSTI onda je papak i nekog dijaloga tu apsolutno nije bilo

nizozemci su vrlo emancipirani partneri, ovdje se muskarac koj ne kuha i ne radi po kuci tretira ko da nije normalan, ko da je nesposoban. smjesni su mi hr kriteriji koji dizu u zvijezde muzeve/partnere koji su prisustvovali porodu a ovdje nikad nije ni bilo drugacije

koliko se zapravo pogledi na svijet razlikuju

moguce je da veza utrci u krizu i zbog financijskih problema, a moguce je i zbog trece osobe (uz vec spomenuti problem u komunikaciji)

pokusajte naci profesionalnu pomoc prije nego sto se kroz svadju dovoljno zamrzite i zgadite jedan drugom jer ste si izgovorili preruzne stvari (a kako je i problem u komunikaciji opceprisutan onda pod to spada i da se jednostavno neke izgovorene stvari ne mogu oprostiti jer bla bla bla)

[Luna Rocco]

... i nazvah prijatelja...

...a za to vrijeme sam te ja bezuspješno pokušavala dobiti na telefon.

Presretna sam zbog ovakvog razvoja situacije.

[bejb]

anita
napisi mu pismo

i predlozi njemu da on tebi napise jedno

slazem se
mi to cesto radimo
ja nisam bas "audio - vizualni" tip kad su emocije u igri. napisem i posaljem e-mail. kad ga posaljem, jos pet minuta sjedim ispred compa i cekam odgovor, koji nikad ne dođe u tom periodu, al ne mogu si pomoci.

odgovor uvijek stigne, ili me rasplace ili me usreci, al bar znam sto on, covjek stjena , osjeca

[tatek]

anita
napisi mu pismo

i predlozi njemu da on tebi napise jedno

To je prava stvar, mukice, kako sam na to zaboravio ... ja volim pisati pisma, i kad zagusti ili pak kad jednostavno zelim saopciti nesto vazno, veliko, bitno ...

[lucky day]

ja ne bi znala odgovoriti i bas mi je drago da sve ipak ide izmedju vas dvoje divnih

[Moover]

Razlika između muškaraca i žena je:

- muškarci - ako ima sexa, bit će i komunikacije
- žene - ako ima komunikacije, bit će i sexa.



stray_cat, po tvojoj teoriji, ja sam onda više nizozemac nego hrvat.

[vertex]

Ako ćemo opet generalno, i ja mislim da najveće probleme u braku stvara nedostatak komunikacije, a uzrok pojave nedostatka komunikacije je često lijenost (ili linija manjeg otpora, drugim riječima).

[Lenni]

Ja imam jedan brak iza sebe(bez djece).Nakon mjeseci razgovora,pisama,strucne pomoci i sl.,nismo uspjeli.Zvuci tuzno...ali nije bas tako.Kada pogledam unatrag,vidim dvoje ljudi koji su imali svoju lijepu pricu i koji su tu pricu na lijep nacin i zavrsili.Ne kazem da nije bilo tesko,da nije bilo suza i raznih drugih emocija ali nakon svega sto smo poduzeli shvatili smo da nam je bolje ovako.Nismo danas best friends ali nemamo ni gorcinu.Znam da i danas ne mogu nekim svojim prijateljima objasniti cinjenicu da se nismo blatili okolo,da smo u cijeloj toj situaciji bili i vise nego fer jedno prema drugome, da smo svu zajednicku imovinu na normalan nacin podijelili(bez sukoba),i odlazak na brakorazvodnu parnicu odradili zajedno.Mozda nisam bas "u temi" ali sam htjela reci da sam uvijek za trud dok god postoji zelja,kjubav....ali isto tako mi je danas drago sto se moja situacija barem rijesila na normalan i ljudski nacin i sto nemam osjecaj u sebi da su moje godine braka bile potraceno vrijeme.Danas smo i on i ja u sretnim vezama i zelim mu sve dobro u zivotu.

[marči]

moje sve veze sa rvatima nisu imale sanse jer su svi do jednog, muljali, varali i jednostavno samim tim sto su muskarci ocekivali da su ipak oni vazniji-jaci dio te veze i u konflikte se ulazilo kad nije bilo po njihovom jer ako POPUSTI onda je papak i nekog dijaloga tu apsolutno nije bilo

nizozemci su vrlo emancipirani partneri, ovdje se muskarac koj ne kuha i ne radi po kuci tretira ko da nije normalan, ko da je nesposoban. smjesni su mi hr kriteriji koji dizu u zvijezde muzeve/partnere koji su prisustvovali porodu a ovdje nikad nije ni bilo drugacije

ajme...moram stati u obranu 'rvata. možda nešto ne štima s tvojim signalima koje si slala dotičnima, pa si naišla na takve.
vjerujem da će ih se naći na svakom meridijanu i paraleli kugle zemaljske...nisu baš svi 'rvati takvi...barem ne u mom mikro i makro okruženju...možda nisu jaki u verbalizaciji emocija, ali emancipacije im ne nedostaje...


Anita-mene je ušokirala razlika u našem braku/odnosu, razlika u percepciji očekivanja, u riešavanju običnih malih svakodnevnih stvari prije i nakon dolaska djece...još uvijek se nismo snašli.
a toliko sam slušala o propadanju brakova, veza nakon dolaska djece i mislila sam da nas to ne može poljuljati, jer smo toliko željeli tu dječicu i prolazili velike krize koje su nam pokazivale koliko smo ustvari snažni...a sad....gdje je ta snaga...gdje smo mi...leluja negdje između pelena, presvlačenja, hranjenja, kupanja i padanja glave čim sjednemo...prioriteti su se promijenili, odnosno mi smo dozvolili da nam se promijene.

sad samo treba naći snage i vratiti ih natrag...možda je to ključ uspjeha.

[Mony]

Ja samo mogu rec: nedostatak slobodnog vremena je gadna stvar.
Sve dulji boravak na poslu i izmorenost, pa nedostatak komunikacije vrlo cesto i nije zbog ovog sto vertex kaze: lijenost, vec jednostavno: premorenost.
Anita AZ, lijepo da je sve bio samo tvoj scenarij
Kod nas obicno zna isto tako biti - moja bujna masta + ovo gore spomenuto

[kli_kli]

anita
napisi mu pismo

i predlozi njemu da on tebi napise jedno

To je prava stvar, mukice, kako sam na to zaboravio ... ja volim pisati pisma, i kad zagusti ili pak kad jednostavno zelim saopciti nesto vazno, veliko, bitno ...

i mi ovo praktikujemo, ili se ispricamo preko nekog instant messengera.

[stray_cat]

ja cu se vratiti na pricu o komunikaciji

postoji vam u treningu pasa metoda pozitivne motivacije, di se nagradjuje pozitivno ponasanje a negativno ignorira

znaci, ako recimo imate zdravog partnera puno ce bolji rezultat biti kad ga pohvalite kad opere wc (makar i lose) jer ce to napraviti ponovo umjesto da mu odrzite predavanje kako to treba raditi

slicno je sa svim, okrenete se na pozitivu, za svaki skuhani rucak, ma koliko bio bljutav se zahvalite, za svako sredjivanje vesa isto i imate bolju osnovu jer ako partnera (partnericu) non stop kritizirate partner se zatvara, komunikacija se pretvara u borbu za prevlast

e sad o tome kako su odgajani rvati (ti bolesnici koje sam ja skupljala jer sam slala krive signale) su decki koji su bili vrlo zabavno drustvo, ali na samo ih je prala potreba da je ipak muska zadnja, da su oni samim tim sto su muski ipak malo u prednosti, pa se na to nadovezivala prica sa podjelom uloga u zivotu, na muske i zenske poslove, na izlaske petkom sa dackim (pa sam i ja petkom izlazila sa drugim deckima, pa kad bi sve isplivalo na povrsinu bile su drame)

njihove su mame po doma radile sve, uz to su naravno i isle na posao pa im je savrseno normalno bilo da zena u kuci ima na sebi sve, a on mijenja gumice na pipi, osigurace i zarulje (e sad niko njemu nije kriv sto ove nove jednorucne pipe vise nemaju gumice pa sad vise on to ne mora raditi)

ja sam se u svim tim vezama zapravo morala sa njima boriti za sebe takvu kakva jesam, za svoje hobije i svoje prijatelje ili prijateljice jer su si oni uredno davali za pravo moje slobodne aktivnosti proglasavati za glupe, da ih ne volim ako sad odem na probu ili na trening, a moje su frendice bile najobicnije glupe krmace i od mene se ocekivalo da odanost pokazem time sto sjedim doma, cekam da on nazove, zaboravim na sve sto me veseli jer je to iz ko zna kojih razloga glupo i bla bla

kad se vec spominje komunikacija i sex, pa da li vi uopce znate sto najvise pali vaseg partnera? da li znate koje su mu namracnije i najbolesnije zelje? da li vas partner zna sto je vama najveca fantazija? da li bi vam pomogao da tu fantaziju ostvarite? da li partner zna kako vas moze zadovoljiti? da li mu se uopce usudite reci sto i kako ili vas je sram? ili svoje zelje i fantazije drzite najzakljucanijoj ladici u glavi?

ako ste 10 godina funkcionirali ko dva stranca na istom prostoru tesko cete se poceti otvarati i stvarno pokazati svoje parvo lice ako ste se zacahurili u ulogu koju igrate u zivotu

problem je i u tome sto nas nikgde niko u zivotu ne uci kako ziviti sa nekim, kako se prilagoditi i dijeliti prostor sa nekim ko dolazi iz drugacije obitelji, iz drugacijih obrazaca ponasanja i sustava vrijednosti

i tu se sad dogadja fenomen balkanske komunikacije, kod nas je sve svedeno na borbu za prevlast, muski tu cesto kao argument potezu saku jer je balkanski sindrom da je u pravu onaj koj je glasniji, koj jace lupa sakom po stolu

mi se stvarno nismo naucili razgovarati, pregovarati. mi ne znamo saslusati drugu stranu, prihvatiti da je taj neko osoba sa svojim vidjenjem svijeta i da to nije namad na nas ego. po meni raspad komunikacije pocinje upravo tu, jer se na neki nacin borimo za prevlast umjesto da se naucimo dogovarati sto i kako

pa nama je dio folklora biti control freak (recimo, koliko ste partneru puta predbacivali kako je trapavo stavio pelenu ili kako wc ili prozore treba oprati upravo onako kako to vi radite jer je upravo to onaj pravi nacin)

pa moja stara brije na detalje kako narezati luk, poprecno ili vise ni ne znam koj je ispravan nacin da se nareze luk, pa hrpa se ljudi gubi po potpuno besmislenim detaljima i nemaju ni vremena ni umijeca da se stvarno otvore i daju partneru

jos samo da ne preskocim mogucnost da ste uspjeli pokupit pacijenta sa kojim nista od navedenog nece proci, u sretnijoj varijanti takveg pacijenta necete dobijati batine, ali tagvi su control freakovi vrlo naporni i vrlo dominantni i vrlo u stanju psihicki slomiti sve oko sebe

kod ovih zadnjih je jedina mogucnost da pokusate pobjeci