Želim s vama podijeliti lijepo iskustvo o baki (mama mm) koja čuva našeg mališu. Iako živimo u istoj kući (mi smo kao mala obitelj skroz odvojeni), baka je tek prije mjesec dana po prvi put čuvala Šimuna. Do sada je bio samo sa mnom i sa mm. Ona je sudjelovala u obiteljskim ručkovima, proslavama i igranju, i iako se je jako bunila što joj mališu nikada ne ostavljamo na čuvanju, ja sam znala da neće biti nikakvih problema jednog dana kada će ga čuvati na duži period. A meni je svaki trenutak proveden s njim predragocijen. Jako sam sretna što čuvanje protječe bez iakvih problema. Upoznata je s mojim stilom odgoja i prehranom Šimuna i drže se svih mojih naputaka. Imamo veliko dvorište, ljuljačku, bazen, puno igračaka, a i pješčanik je u završnim radovima. Šimun i jede i pajki kod nje. Ne držim se niti sama strogih pravila, ne očekujem to ni od nje. A niti joj ne sjedim za vratom, dok mi ne ispriča što su sve radili. Koliko uspijem skužiti puno se igraju, a to i je cilj čuvanja. Kada ga ostavljam maše mi pa-pa, a kada se vratim, da mi pusu i nastavi se igrati. Ma preskrasno! Stvarno sam sretna.
Nas dvije imamo tipičan odnos snaha-svekrva. I nismo se nikada baš nešto posebno slagale. Zato sam se bojala njenog ponašanja, ali ugodno sam se iznenadila. Planiram da Šimun do treće godine ostane doma, nadam se da sve bude ok, kao i do sada.