Kao što sam već napisala na jednom forumu, ne smeta mi, niti bi mi uopće trebalo što značiti kada netko odluči imati puno djece. Kuća im nikada neće biti prazna, jednog dana kad im dođe sva unučad... Ali, ako stvarno sagledamo realnu situaciju, za puno djece treba imati neku financijsku potporu. Naime, ne možeš staviti njih 5 u jednu sobu, npr... Kako će ta djeca učiti, steći samostalnost i odgovornost??? Ja imam prijateljicu koja je drugo od osam djece jedne obitelji, nemaju novaca za režije, često nemaju što jesti, mama nikad nije radila, tata im je teško bolestan, ima tumor i na bolovanju je već nekoliko godina, s njima živi baka koja ima 2000 mirovinu, i da nema socijalne pomoći i dječjeg doplatka, ne znam kako bi živjeli. Sva sreća, neki od njih su se sada zaposlili. Ali, nitko od njih nije bio odličan učenik, nikome nisu mogli omogućiti fakultet, bili su takinuti za hrpu stvari koje su sada nebitne. I iz njihovog stajališta da se zaključiti da nisu bili baš sretni. No, pustimo sada njih. Smatram da bi trebali imati broj djece prema mogućnostima. Ne moraju oni biti ne znam kako obučeni, imati ne znam kakve igračke ili nešto, ali, ako im ne možeš priuštiti vodu u kući za redovnu higijenu, hranu ili neke osnovne stvari za preživljavanje, onda smatram da je puno djece ludost. Nisam odgojena da se nekome rugam ili da se hvalim ili nešto takvo, samo sam realna i kažem po ne znam koji put, DA za djecu prema mogućnostima i ljubavi roditelja, posebno ako imaju nekoga tko će im kroz život pomagati, ali NE za glad, hladnoću, nehigijenu i bolesti... Pa se ispričavam unaprijed ako sam nekoga svojim komentarom povrijedila.