upisi su prosli, ali nase dileme jos nisu razrijesene.
Naime, antuna smo planirali upisati u skolu koja je skroz blizu mog i muzevog posla, blizu stana, i blizu tonkinog vrtica.
No, prema mjestu stanovanja, mi zapravo spadamo u podruznicu te skole koja nam je podjednako daleko od stana, ali u suprotnom smjeru od posla i vrtica.
U zeljenoj skoli A je formiran samo 1 razred, koji je bio pretrpan, i pedagoginja nas je nagovarala da ga upisemo u skolu B. U medjuvremenu se guzva u skoli A (neznatno) smanjila, pa nam je do petka jos ostavljena mogucnost odabira.
Skola A ima vise prednosti:
- ja bih mogla sama ujutro odvoditi oboje djece (vrtic, skola i posao su mi u istom smjeru, u okviru 10-minutnog pjesacenja) - a kvart je takav (prometan) da toncek jos dugo vjerojatno nece sam ici u skolu
- skola je skroz blizu mog posla, sto ce mi biti dragocjeno nakon 3. razreda kad vise ne bude boravka
- u tu skolu ide i antunov najbolji prijatelj
- uciteljica je, kazu, jako dobra
Ali, razred je ogroman (28 ucenika).
Skola B nam jako jako komplicira jutarnju organizaciju, ali prezivjeli bismo.
O uciteljici kojoj je dodijeljen culi smo samo hvalospjeve (iako sam ja uvijek podozriva prema ocjenama vecine).
U razred takodjer ide nekoliko poznate djece.
I sto je najvaznije, u razredu je samo 20 ucenika, sto sigurno znatno utjece na kvalitetu nastave i interakcije.
Znam da odluku moramo donijeti sami (zasad vise naginjemo skoli A), ali voljela bih cuti vasa iskustva i razmisljanja o vrijednosti:
a) malih razreda
b) odrzavanja vrtickih prijateljstava
c) blizine skole i maminog posla, lakse kontrole nad djetetom, lakse suradnje sa skolom i svega sto to nosi...