kada čujem kako su neke škole organizirane ulovi me dodatna tuga...
 |
|||
|
|
|||
kada čujem kako su neke škole organizirane ulovi me dodatna tuga...
Fegusti, imaš pravo, krivo sam napisala - upisi su bili 31. i 1. i tjedan iza toga, početkom srpnja, imali smo taj roditeljski sastanak. Napravili su i zakusku tako da smo mogli malo ostati, popričati s njima i s drugim roditeljima, bilo je vrlo ugodno. U tih tjedan dana oni su sastavili razrede, radi se samo o dva razreda, u svakom po 11 dječaka i po 9 djevojčica. Pročitali su imena djece iz svakog razreda. (M. je akavac, kao i mama i tata.) Imali su za sve nas pripremljene materijale s imenima i kontaktima svih osoba koje će raditi s našom djecom i ugovore za DB. Bila je i učiteljica iz DB koja nam je detaljno objasnila strukturu vremena i rada u DB. Isto tako su i sve ostale učiteljice izložile kratko o svojim planovima. Prekrasno je to što je škola organizirala besplatno fakultativno učenje drugog jezika (njemačkog) za svu djecu koja to žele, a na to su se praktički svi roditelji odazvali. Radi se o običnoj državnoj školi, "Miroslav Krleža" na Kaptolu.
Baš me začudio ovaj topik - znam da postoje razlike među školama, ali sam ipak mislila da neke stvari koje se tiču organizacije spadaju u minimalni standard rada. Pretpostavljam da je olakotna okolnost naše škole to što je mala - ima samo po dva razreda u svakoj generaciji i jutarnji turnus svih 8 godina. Zbog toga im je i lakše organizirati razrede i sve ostalo. Ipak, osim toga, vidim tu i puno reda i dobre volje i to mi je jako ohrabrujuće za M. nastup u školi i za suradnju s nama roditeljima. Jednostavno osjećam da smo svi skupa dobro startali i zato jako smireno i s veseljem čekam prvi dan škole.
M. je isto posve miran, veseo, jedva čeka da upozna nove prijatelje i pomalo žali za vrtićkim društvom. Nažalost, nitko iz njegovog vrtića neće ići s njim u školu, jer škola nije u našem sadašnjem kvartu. Što se tiče pripreme, u školi su nam savjetovali da im ne spominjemo školu preko ljeta i da ih ne opterećujemo time, pa smo tako i postupili. To nam je savjetovala i TS. Baka je kupila M. neke radne listove pripreme za školu od Mozaik knjige. To smo ostavili na vidnom mjestu tako da on to uzima i rješava kad sam želi, a mi ga nismo na to poticali niti smo išta dodatno radili s njim.
Kod nas su 4 prva razreda, 1 redovita nastava i 3 produženi boravak. U svakom razredu ima od 21 do 27 djece.
to je samo dobra volja osoblja škole.Zdenka2 prvotno napisa
malo tko bi se dodatno potrudio a za iste pare.
vaša je škola vrijedna svake hvale.
p.s. ima i kod nas malih škola, ali za ovakvu organizaciju i dobru volju nisam čula.
.... 14 dana :D :shock: :D :shock: :?
bilježnice su vam jako jeftine. iz mog iskustva mi uvijek doma imamo više komada tih pisanki i crtančica, jer to obično zatreba preko noći. Preporučam da si isto tako unaprijed kupite omote. Nama se lani dogodilo da smo doslovce u jedno popodne morali omotati sve udžbenike i taj dan u niti jednoj knjižari u smb više nije bilo samoljepivih omota.
Što se jezika tiče mi smo mogli zaokružiti koji želimo ali mislim da su na kraju svi razredi bili engleski.
Uživajte svi prvi dan to je zaista nešto predivno
i nemojte ih u uzbuđenju zaboraviti slikati
prvi dan je prvi dan!
a ne, na to smo spremni...frendica čak priprema malu fešticu za prvi dan pa cemo svi na kolace :D
Nego, alamama, ovo sto si na drugom topiku pisala o rutini - to mi se cini jako vazno. Pokusavam osmisliti nacin na koji bi B uvela malo rutine jer on jednostavno bježi od svake rutine. Ono što sigurno znam je da ćemo dnevno, mimo zadaće, deset minuta čitati (ne duže, ali bitno da je svaki dan), a i ova fora od tri rečenice je super ( ako ih ne bude puno imao za zadaću) jer mi se čini da će s tim dijelom imati najviše problema...
da, ja planiram napraviti i kolace i kao pravi rodendan to proslaviti, da i meni i njemu bude laksei nemojte ih u uzbuđenju zaboraviti slikati
prvi dan je prvi dan!
Bubica, ja sam nekako tu rutinu i upornost skroz zaboravila od kad je krenula škola. Raspored je bio ionako natrpan i nekako mi se činilo da mu je i bez mene preteško. Ali mislim da sam tu pogriješila.
Sad sam skroz okrenula ploču, nema više toga da on usred obilježavanja pribora za likovni kaže da će kasnije dovršiti, svaki ručak postavlja stol i rasprema. Točno se zna što su njegove obaveze i na njima inzistiram. Za divno čudo on se uopće ne buni.
Čini mi se jako važno ustrajat da dovrše svoje obaveze.
da, slažem se...
no, kada pomislim što sve moramo ugurati iza četiri sata, u startu me je strah...a, već ga vidim - on bi sve obveze odgodio za devet sati navečer...
tako je to točno bilo kod nas, i onda je naravno navečer umoran pa mi ga je žao i tako u krug. Zato sad krećem u akciju prvo obaveze pa zabava
Slijedeći tjedan mu planiram predstaviti raspored njegovih obveza usklađen isto tako s našim obvezama (posao).
Zanima me koliko je po vašoj procjeni dnevno potrebno da ponovi ono što je toga dana naučio u školi. Ide u produženi boravak pa će zadaće pisati u školi, ali trebat će nešto i vježbati i učiti kod kuće.
Moj plan ugrubo je slijedeći:
7 ustajanje
8-16 škola
16-17 odmor/igra
17-18 ponavljanje/učenje
18:30 trening (Pon, Sri, pet), inače igra vani
21 spavanje
Moj odmoru najboljem slučaju od 23 do 6
pridruzujem se
malo me frka lare u skoli, jos uvijek ne mogu zamisliti da ona ide u skolu, pa do maloprije je dojila i jos sada nam je svima "beba". al na srecu imam vec nekog iskustva sa skolom, jel, i dobrih i losih
ono sto je aleta pisala o prolazenju lekcija s djetetom - ne bih se slozila. to je najbolji put da NE nauci kako uciti. na prvi pogled zvuci dobro i logicno, ali ima kvaku: dijete ce linijom manjeg otpora ocekivati da roditelj s njim uci i uvijek ce cekati da mama sjedne i ispita ga. pokazati jedamput, dvaput kako se to radi da, ali nikako svaki dan prolaziti s njim lekcije.
meni je to uvijek dvojbeno: savjet moje prijeteljice-učiteljice je da radimo s djecom, da sjedimo s njime dok piše zadaću ili bar da smo u istoj prostoriji jer da su zahtjevi ipak veći nego prije. Velim, meni se čini da ja nisam sjela i učila lekcije do petog razreda.
Isto tako, mama je samnom dosta radila, posebice u prvom razredu. I, ja sam razvila super navike učenja. S bratom nije, jer on je, uz mene, i s dosta pameti, super sve savladavao. Ali tek se kasnije pokazalo da su mu navike učenja stvarno bile na nuli, sva sreća - to je osjetio tek na faksu
Ribice plan ti zvuči jako naporno. ako ide u boravak nemaš potrebe za sat vremena rada svaki dan.
Što se zadaća i učenja tiče, ja se muvam oko njega dok rad ali ne sjedim pokraj njega. Nekad sjednem ako želim baš proraditi nešto sa njim tipa iz matematike. On jako voli učiti, više nego vježbati. Npr ako pišu test iz matematike ili priorode on sam krene u sobu i kaže moram učiti ili "mama pitaj me". Ali to se skroz uklapa u njegov kampanjski stil (takva sam i ja bila
On što nema nikako volje je pisanje, ali mislim da će mu se sa ovom rutinom to stabilizirati
Alamama, nije ovo sat vremena učenja
Već je i sada dosta samostalan u rješavanju zadataka, pa ćemo to iskoristiti za učenje, jer ja ne mogu garantirati da ću svaki dan biti u 5 doma, a on do tog vremena može sam nešto napraviti što ću ja kasnije prekontrolirati.
Imamo dva tjedna da to usavršimo
Ovakav savjet sam u zadnjih par tjedana dobila od nekoliko uciteljica ili ljudi iz prosvjete (profe i sl.)
mi sa idom nismo po difoltu posebno sjedali i radili, osim ako bi izricito oko neceg trazila pomoc...
na kraju smo ustanovili da kad ima nesto za radit (ja bih to nazvala - fizikalija (uvjetno receno,naravno)) - tipa vjezbat pisat slova, citat novi tekst na glas ili vjezbanje racunanja - to je radila vrlo savjesno i uporno.
ali - kad se radi o predmetu koji je "apstraktniji" - tipa prirode - tu uopce nije pojmila da se ima sto raditi... kako je to na kraju ispalo?
pa na testu iz prirode, na pitanja:
- ujutro pozdravljam:
- uvece pozdravljam:
- u podne pozdravljam:
odgovori su trebali biti: dobro jutro, dobro vecer i dobar dan, a ida je napisala redom:
- mamu i tatu
- mamu i tatu
- prijatelje
ove godine moramo poraditi na tome da i predmet koji naizgled nema posla - ima smisla i potrebe uciti...
, zakon!
Plus za Idu! A minus ide na druge adrese.
Sjecam se kako sam kao dijete mrzila takve testove i doslovce se osjecala prevareno.
Snašla se i dala je odgovore.
Iz ovog, ali i iz mog prije opisanog iskustva zaključujem da s djetetom ipak treba učiti. U početku temeljito, a kasnije kontrolirati.
Napisani pojmovi u bilježnici su jasni, ali ih dijete ne zna protumačiti/primijeniti. Npr. to je jedna izjavna rečenica koju prilikom učenja nitko možda nije postavio kao upitnu rečenicu ili nekako drugačije formulirao pitanje.
Ujutro se pozdravlja s DOBRO JUTRO.
Kako pozdravljamo ujutro?
DA li se ujutro pozdravlja s Dobar dan?
Pozdravili smo se dobro jutro, u koje doba dana smo se sreli?
Ustali smo se i pozdravili s ......
Neki dan sam se igrala s Mišom jednu igricu s danima u tjednu, a pitanja idu ovako:
Koji je danas dan?
Koji je jučer bio dan?
Koji će dan biti sutra?
Koji je dan iza četvrtka?
Koji je dan ispred srijede?
Do ovdje je išlo super, ali smo dalje počeli blokirati
Ako je danas četvrtak, koji je dan bio jučer?
Koji je dan između nedjelje i utorka?
Ako je sutra Petak, koji je danas dan?
Uspješno smo savladali :D
ja, kad sam vidjela njezin test, iskreno sam se odusevila i krepala od smijeha. ali - dobila je - 2. istina, nju to nije ni najmanje piknulo, i sama se smijala svojoj interpretaciji i nije bila nesretna ni zalosna zbog ocjene. (to sto ucitelj nije prepoznao/priznao snalazljivost - to je drugi par postola :/ )
ali, ukazalo mi na taj problem poimanja, tj. ne-poimanja jos jedan "incident" s prirodom. upravo o ovome o cemu prica ribica...
na posljednjem testu iz prirode prvo su bila tri pitanja i ispod svakog prazna crta. ali - nigdje nije pisalo "odgovori na pitanja". onda su slijedila dva crtezno-opisna pitanja (spajanja pojmova sa slicicom i sl.) i jasno je pisala uputa: spoji pojmove s crtezom...blablabla...
trebam li reci? na prva tri pitanja nije uopce odgovorila! kad smo je pitali zasto nije odgovorila, je li problem u tome sto ne zna ili u cemu je kvaka, odgovorila je: nisam znala da treba odgovoriti!!!:shock:
i, opet, naravno - dvojka
na kraju je imala cetiri. ja sam bila uvjerena da ce imat, ako bude srece - trojku...
Današnja djeca su jednostavno takva, 1000 puta im moraš reći i ponoviti ,inače ......ostave praznu crtu
Ja sam iskreno mislila da me zafrkavaju, ali oni stvarno ne vide i ne povezuju da na testu treba odgovoriti na sva pitanja....
još ako je učitelj stariji, pa su mu ove nove generacije strane, evo ti veselja...
pa vidite koja koma s tom prirodom! da me je netko upozorio, bila bih opreznija...
upravo o tome govorim što litala kaže - kome bi palo na pamet ispitivati dijete zna li da se ujutro kaže dobro jutro.
a da smo uzele knjigu, to pročitale u lekciji i postavile djetetu to pitanje - prepoznalo bi to i u testu (možda).
ja sam gore napisala da moram s djetetom prolaziti lekcije jer vidim da ne zna učiti. naravno da mi je cilj da nauči sama učiti - pa nisam planirala od sad pa dok ne diplomira učiti s njom.
dok piše zadaću ona je u svojoj sobi i dođe mi pokazati kad je gotova. s tim nema problema. voli biti sama i na miru, na taj način joj ni brat ne smeta i slično. a i ponosna je kad mi pokaže gotov proizvod. no, vidim da ne zna učiti i bogme ću sjest s njom i tražiti da mi prepriča lekciju i izdvoji bitno. ne mislim da je to način kako da ne nauči učiti.
Ne znam bih li to pripisala "današnjoj djeci".
Sjećam se da je i u "naše vrijeme" nastavnik za katedrom podignuo jedan primjerak testa i za svaki zadatak objasnio što se treba napraviti.
Inače, ako nije eksplicitno postavljeno pitanje, kako da djeca znaju?!
Ne bih ni ja znala što me netko pita da samo stane ispred mene i podigne obrve :/
Voljela bih da imaš iskustvo predavanja pa da možemo o tome razgovarati...
djeca 97 i djeca 07 nisu ista....ne kažem da su bolji ili lošiji nego drugačiji, a na meni je da se probam prilagoditi , te da postignem očekivani rezultat stečenih vještina, upravljanja informacijama i baznog znanja
Poneki mogu ocekivati i ovako nesto!
a što sam ja rekla?
bi li im ti pročitala zadatak ili samo podigla obrve?
mislim da bi moji đaci krepali od smijeha da se podbočim i podignem obrve
jel to Andrija s lopatom ?
malo zaigrano
motikom draga. a i rukopis mu je taki. vidi se odma koje mu alatke leze.
ne brini, muks, nek uci njemacki, dobro ce mu doc, a preko ljeta ce dobit engleski uzivo, bolje neg ga ikoja skola moze naucit
kako je to izgledalo, malo detaljnije?
a tko bi se sjetio detalja, meni u pamćenju ostalo samo da sam vodila frendicu iz škole prvo mami na posao da joj ona ispriča što imamo za zadaću jer bi ja sve pozaboravljala
No, osim mame, mislim da je važan faktor bila i učiteljica (koja je btw. predavala i mojoj mami, mislim da je mama time osjećala veću odgovornost...) bila jako zahtjevna, imali smo jako puno zadaće, meni je to, očito, odgovaralo jer me je prisililo da si ustalim neke navike.
I ja stalno razmišljam da li je i koliko pametno sjediti i biti uz dijete dok uči ili mu samo pokazati ako negdje zapne, ne bih voljela da ona stekne naviku da moramo učiti skupa.
A vidim da to masu roditelja radi.
Ići će u boravak, pa će zadaće tamo pisati.
A i ne znam da li da nosim knjige svaki dan doma ili samo preko vikenda?
Sve me to zbunjuje, jer se sjećam da kad sam ja išla u osnovnu školu (poč 80-tih) nikad moji roditelji nisu morali s bratom i sa mnom učiti, čak nisu ni znali što imamo za zadaću, a bili smo odlikaši, stekli smo naviku učenja, ja nešto malo manjeiako sam bila odlikaš, nego moj brat, kojem je malo trebalo za učenje doma, jer je sve pohvatao na nastavi.
Koliko pitanja i nedoumica, :?
ma, sve što se nauči može se i odučiti
Na početku nikako ne mogu od B očekivati da će sam u svojoj sobi napisati zadaću a da ću ja samo na kraju baciti oko, on jednostavno nije, još, takvo dijete.
Mislim da je to kako će tko učiti dosta individualno.
Pa sada kako je u produženoj nastavi (DB) i tamo bi trebao pisati zadaće, nama vjerojatno ostaje vježbanje i učenje.
Planirala sam malo više pažnje tome posvetiti prva dva tjedna škole i vidjeti kako mu ide. Prvi tjedan sjediti baš s njim i ponavljati, a drugi tjedan pustiti ga da nešto napravi/naući sam pa ga onda ispitivati na razne načine.
Možda netko iz drugog razreda ima bolji prijedlog :?
ti u tjednima, ja u polugodištima
mislim da moj prvi tjedan neće niti skužiti što mu se događa
tak si nekak i ja mislim za oskara
sad bas gledam kak je razlika izmedju ribicinog malog i mog oskara 16 mjeseci
rekao mi je od sestricne mali ( i on je najstariji u razredu) kak je izmedju njega i najmladjeg klinca u razredu godinu i pol razlikei bilo mi je to tesko uopce i zamislit... a kad ono.. fakat...
Mislim da niti moj neće.
Neki dan me pitao da mu opišem kako to u školi traje dan. Ja mu rekla da se ustaje , doručkuje ide u u školu, pripremi se za prvi sat, onda uče npr. matematiku. Dalje nisam stigla jer je on pitao:" A kada se igramo?"
Kuma, učiteljica razredne nastave, rekla je da ona u svojem prvom razredu od njih u prva dva mjeseca očekuje najviše 15 min pažnje i koncentracije. Isto je rekla i naša buduća učiteljica na prvom roditeljskom.
Mislim da je jako tesko za prvasica unaprijed osmisliti kako cete raditi. Osim što su djeca individualna i učiteljice su. Tako da u nekom školama prvih par tjedana nećete imati ništa za raditi.
Npr matemarika kreće sa tijelima, jedino što smo mi u to vrijeme doma radili je da sam sa Adiem radila od papira tijela i da smo se igrali npr ja pokažem knjigu on kaže kvadar ja pokažem papir on kaže pravokutnik i tak.
ostalo je prvih tjedana sve stigao napraviti u školi, osim kad je skraćeni vikend pa smo pisali zadaću. Ja mu uvijek pogledam torbu kad dođe doma i informativku i eventualno ako mi se čini da u boravku nije dobro napravio zadaću ispravlja tu zadaću. Tek sa drugim polugodiše kad su krenuli sa računanjem i testovima iz prirode smo ozbiljnije učili.
Jedino što bi promijenila je da ne bi čekala sa spremanjem torbe do navečer nego ću mu sad uvesti da to napravi čim ja dođem doma, on samoinicijativno dosta čita ali sam skontala da uz to moram ponekad slušati kako čita. I Ancica je jednom super rekla da treba nastaviti djeci čitati i kad sami znaju.
da, razliciti su i djeca i uciteljice i programi i pristupi u skolama, a i roditelji
evo naseg jako opustenog primjera
ivar nikad nije doma pisao niti ponavljao od gradiva nista, osim onda kad je izostajao s nastave zbog bolesti ili putovanja.
kroz cijeli prvi razred skola mu je bila obaveza iskljucivo do 3:45 dokad mu traje produzeni boravak.
s vremena na vrijeme bi ga pokupila ranije iz boravka, ali on je jako brz u pisanju zadace pa kad god da dodjem po njega, on bi vec sfinisirao (znao bi unaprijed kad cu doci pa bi se bacio na posao da stigne).
jednom sam ga pokupila odma poslije nastave i isli smo u grad pa na neki rodendan, a on je izvadio zadacu iz talijanskog na stol kafica ispred profila :shock: da je tamo odma rijesi (iako je talijanski bio tek za 5 dana) jer ne zeli ostavljati nista nerijeseno.
lektire je sam uzimao u knjiznici, vecinu ih je procitao u skoli, i to na nastavi s uciteljicom, ostalih nekoliko je procitao sam i rijesio isto tako u boravku dok su drugi rjesavali regularne zadace. ni to nije ostavio za doma.
svaki dan sam mu pregledala biljeznice i informativku cim bi dosli doma, podnio bi izvjestaj o svim dogadjanjima u skoli (ne samo meni nego i mamama ostale djece, uz njega ne trebaju informacije i roditeljski
ja pretpostavljam da ce se to sad mijenjati kako program bude postajao tezi i da ce traziti malo vise strukture i naseg zalaganja, ali ova prva godina je bila super
ne mogu vjerovati kako mi je takav predan i savjestan pao s neba
ja živim u nadi da će takav biti Lukas. Ovo "želi sve doršiti da mu ne ostaje" je nama SF
Ovo me podsjetilo kad je moja mama jednom došla po Dinu a on nije stigao završiti zadaću u razredu, sjeo je vani na klupu pred školom, a baka i Oliver su morali čekati da on to završi. Ili kad smo trebali na kontrolu u Klaićevu jer ga je nešto boljela kičma i onda on stalno ispituje koliko će sati izostati iz škole, kad smo izostali samo jedan sat cvao je od sreće. Uvijek me obavijesti što je rekla učiteljica, jednom nije htio ići gledati utakmicu Liverpool-Manchester United (a to obožava) jer je završavao zadaću i kad sam mu došla u sobu reći da je počela tekma, a on meni: pusti tekmu, doći ću kad završim (a ja :shock: ).
Moja sestra je profesorica i mama dviju kćeri, odličnih učenica (13 i 8). Ona kaže da s djecom obavezno treba raditi u prvom razredu: pregledati bilježnice, proći lekcije, postavljati pitanja. Na taj način pomažemo im da nauče učiti, a kasnije to mogu i sami, dok roditelji samo pregledaju zadaće i bilježnice. Njezina djeca nisu išla u boravak, tako da mislim da neću doslovno primijeniti njezin savjet, jer želim da M. ima i slobodno vrijeme, ali ćemo torbu svakako nositi doma, pogledati zadaće, propitati poneku lekciju, tek toliko da i ja steknem uvid u to kako on savladava lekcije i kako uči. Ne bih bila mirna da to prepustim samo učiteljicama.
Mi smo uvijek s klincima dok rade zadace, ili aktivno s njima radimo ili smo u pozadini (tipa peremo sude) ali smo tu. Vise od toga da ih se "prisiljava" nasom prisutnoscu na rad, mislim da je vazniji feeling koji oni dobivaju od nas a to je da nam je stalo i da zelimo biti ukljuceni. Naravno, u tom slucaju i interakcija mora biti pozitivna (ne gnjavatorska). S Petrom je sad sve vise nasa uloga pozadinska s tu i tamo ubacivanjem kroz neobavezni razgovor o onom sto uce i na cemu rade i razmjeni znanja (jer cesto oni nauce nesto sto i mi ne znamo pa i mi od njih ucimo). Robiju jos uvijek treba dosta direktnog i interaktivnog poticaja.
Ove godine ocekujem da cemo se opet morat aktivnije ukljucit u rad na samim zadacama i s Petrom cisto zbog novih okolnosti (skole na stranom joj jeziku).
pa na kojem sad jeziku?!
francuskom, cini mi se
Bingo!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom