Majo
 |
|||
|
|
|||
Majo
Pa vrlo teško,vjerojatno.Ali zato bi možda bilo bolje prestati dojiti starije dijete prije nego se rodi beba.Ja sam tako napravila,bila sam 2 mjeseca trudna i prestala sam dojiti tad tek jednogodišnjeg sina.Ali razlog nije bio nekakav strah od tandema ili nešto nego čisto fizičke oprirode,bila sam iscrpljena do granica izdržljivosti i bila mi je ugrožena trudnoća.Anci prvotno napisa
Ja nisam tandemašoca, tj. moja djecaali volim malo ovdje pročitati!
Trina, ja ne znam kako bih objasnila starijem djetetu da zanjega više nema cice. A tu je mlađi brat/seka...
Majo,jasno mi je da drugo dijete ne može imati sve što i prvo ali,kao što Adio Mare kaže,bebi je cica sve,starijem djetetu ne treba biti.
Ma nije nikad starijem cica sve, to je recimo još jedna od posljedica forumske komunikacije, da stvari drukčije izgledaju. Starija djeca gotovo nikad ne doje u tom opsegu i trajanju kao bebe, samo su njhovi zahtjevi jasni i glasniji, nemoguće ih je ignorirati, a na forumu se mame tandemašice uglavnom žale na potrebe starijih, ne mlađih. Kad te smeta smeta te jednako jedan podoj dnevno, kao i njih deset, svejedno ti je. Zato mislim da je dojam kriv, da stariji tandemaši ne doje ništa češće od svojih vršnjaka (Jan je recimo kroz cijeli tandem dojio manje nego neki njegovi vršnjaci)
Ja mislim da su neke odluke na nama,djeca su samo djeca i rade instinktivno ono što im odgovara.A ponekad njihove potrebe i želje treba malo i oblikovati.Meni to sve skupa nema smisla,trgat samu sebe da bi zadovoljila trogodišnje dijete koje pod svaku cijenu želi cicu.Trogodišnjaku po mom mišljenju cica ne treba ni s tandemom ni bez,a u ovakvim situacijama definitivno ne jer pati i mama i beba.Zamisli situaciju di mama noću vadi cicu na jednu pa vadi cicu na drugu stranu,pa jedno plače,pa drugo za njim...dođe jutro a mama je neispavana, živčana i luda od svega toga.I i dalje nastavlja s tim zato što je potrebno dojiti dokle god dijete to želi.Meni su takve stvari smiješne jer ipak smo mi roditelji,oni koji nekad moraju povući crtu i odrediti granice.
MIslim (znam) da stvari ipak nisu tako jednostavne. Kao što sam gore i napisala, svatko treba pogledati u sebe i biti na čisto sa samom sobom. A isto tako, ponekad se dobro i prisjetiti da su ovakve situacije sasvim moguće i bez dojenja, i nije taj osjećaj umora i rastrganosti rezerviran za tandemske mame.
maja, to je baš to. meni su forumske priče prilično nametnule očekivanja i to uglavnom ta da me je bilo strah kako ću to ja izgurati. da - "izgurati"! koja je to uopće riječ. uglavnom se većina priča svodi na to - početno oduševljenje splasne i postane neka vrsta "mučione" za mamu. a vjerojatno i za djecu.
razmišljala sam prekinuti dojenje u trudnoći, pa nisam.
pa je došla beba, pa sam samo čekala kad ću puknuti - pa nisam.
i nekako ide. dobro, naš tandem traje tek 6 mjeseci.
i moram reći (nadam se da neću požaliti, jer obično kad nešto kažem već sutra me spuca to isto) - nije bilo dana kad sam uopće dovela tandem u pitanje. iskreno uživam u tome, i dan danas kad doje skupa, uf... nemam riječi za to. rukice, dodiri, pogledi. meni srce ko kuća.
istina, ima olakotna okolnost. zapravo dvije.
prva je ta da noa već dugo ne doji po noći (negdje polovicom trudnoće smo prestali) i ne spavamo skupa
druga je ta da david, slično kao i dinnin mihael, cicu doživljava gotovo isključivo kao hranu. nema tu dugosatnih nacicavanja - dvije tri minute i to je to. ponekad mislim da će prestati dojiti i prije nego noa... i da, ima dana da noa doji duže i češće od njega. moguće je i to
no kako god, prilično sam to pustila njima. i za sada uživamo svi skupa. i idemo dan za danom, više ništa ne očekujem. jer svaka priča je posebna.
no čim tandem postane ono što nikako ne bi smio biti - muka za majku - definitnivno sam za prekidanje.
Naravno,ali to nema veze sa temom.Ja sam samo htjela reći da meni tandemi nemaju smisla,naročito kad starije dijete ima 3,4,5,6 godina.
Slažem se da nije sve jednostavno. Također se slažem s Majom u tome da mama teba pogledati duboko u sebe i vidjeti što želi. Sve me ovo podsjeća na jedan topik... (naj)starija djeca. Nije bio o dojenju, ali ne znam zašto, nekako sam ga se čitajući ovo prisjetila...
Moj post je bio odgovor Maji
Ok, al to nije važno, ima li tebi smisla ili ne. Mama tandemka je ta kojoj to treba ili ne treba imati smisla.
Ok, al to nije važno, ima li tebi smisla ili ne. Mama tandemka je ta kojoj to treba ili ne treba imati smisla.
Treba imati ili nemati smisla.
da, to sam zaboravila napisati, meni jan isto tako nije dojio po noći od nekih 14 mjeseci, od prije druge trudnoće - odvikla sam ga kako bih mogla zatrudniti jer mi nije dolazila nikako menstruacija. Slažem se da je to jako jako olakšavajuće kad si u tandemu, ja sam teško mogla zamisliti da se šaltam po noći od jednog do drugog. Spavali smo svejedno svi zajedno.
istina, ima olakotna okolnost. zapravo dvije.
prva je ta da noa već dugo ne doji po noći (negdje polovicom trudnoće smo prestali) i ne spavamo skupa
druga je ta da david, slično kao i dinnin mihael, cicu doživljava gotovo isključivo kao hranu. nema tu dugosatnih nacicavanja - dvije tri minute i to je to. ponekad mislim da će prestati dojiti i prije nego noa... i da, ima dana da noa doji duže i češće od njega. moguće je i to
S ovim se slažem u potpunosti. Stvari uopće nisu jednostavne i ja se sjećam da mi je bilo svakako kada sam s njenih 30 mjeseci odlučila prestati dojiti, bilo je svakako - samo ne jednostavno.
I s ovim se slažem.beba ne može nikada imati istu situaciju kakvu je imalo starije dijete (prvo), koliko god se mi trudili možda učiniti je takvom. Zapravo niti ne mislim da bi se trebalo nešto posebno truditi napraviti je takvom. Starije dijete je starije dijete, mlađe je mlađe, život se dogodi i neke karte su nam jednostavno podijeljene.
Kada sam rekla da beba ima pravo imati istu situaciju kakvo je imalo i starije dijete mislila sam isključivo na dojenje i na baš ništa više. Mislila sam (i mislim) da mu treba osigurati mirnu atmosferu i mamu koja je pri dojenju posvećena isključivo njemu u tim prvim danima. Bebi je to izvor života. I tu nikako ne mogu gledati na dojenje starijeg djeteta (bez obzira koliko je staro) blagonaklono ako je mlađe na bilo koji način tu zakinuto.
Sori, to je osobno moje mišljenje sada, ovog trenutka. Kako sam se već složila da nije jednostavno, ne garantiram što bih napravila da se nađem u toj situaciji. Vjerojatno bih ju preduhitrila.
Sve je super kada mama uživa u tandemu. Kada je mami tandem tlaka, onda se zapitam koliko je isforsiran i čime. :/
Evo, ja se i s ovim slažem i zapravo si mislim tko me je i što pitao. Valjda sam se zaletjela.
Nisam mama tandemka, ali nadovezat ću se samo na ona pitanja kako noću prekinuti dojenje.
Naime, Damjanovo cjelonoćno natezanje cice me u posljednjih par mjeseci dovodilo do strašnog umora (M-ovo noćno dojenje nije mi uopće predstavljalo problem jer je bio drukčije dijete, bilo je to bez nogetanja i bez problema smo prestali kad je imao 2 godine i 8 mjeseci, o tome sam već negje govorila pa neću ponavljati).
Ali ovome se noć pretvorila u rusvaj: preko dana se cice niti ne sjeti, a preko noći mu je doslovno stalno u ustima.
I napravili smo rez.
Tata ga je počeo uspavljivati, a ja bih otišla spavati kod M u sobu (na što je ovaj bio sav oduševljen)
Prve 2-3 noći su bile isprekidane plakanjem, ljuljanjem mm-a, ali ja bome cicu nisam donijela.
I negdje oko 4. noći valjda je prihvatio nova pravila i mogu vam se pohvaliti da već više od 10 dana noću uopće ne dojimo.
Rezultat - D konačno prespava noć, ujutro se probudi u normalno vrijeme i onda "pocuga" svoje 2 sike, bez problema. A i ja sam normalnija.
Mislim da se sve može ako smo u glavi čvrsto odlučili da nešto promijenimo. A najgore je (za nas i za njih) biti u sredini, odnosno neodlučan.
Ovo mi se baš sviđa, ovaj kut gledanja. A tu ulazi po meni u priču i ta naša današnja najčešća situacija nuklearnih obitelji gdje to starije dijete jako često nema tko preuzeti i previše su mame same s klincima. I naravno da je onda puno dojenja i od puke "dosade".
U mom, tj. u nasem slucaju se nikada i nikako ne moze govoriti o zakidanju beba za nesto. Bebe su i instinktivno i svakako na prvom mjestu, kad je dojenje u pitanju. Ono o cemu se kod mene osobno radi je pokusaj pruzanja starijem djetetu onoga sto je i do tada imalo. Starija djeca tu automatski padaju u drugi plan i po mom iskustvu dojenje apsolutno pomaze odrzavati tu nekakvu ravnotezu. Unatoc svim poteskocama.
Za divno cudo, u mnogim situacijama su mi se tek sada poslozile kockice i shvacam znacenje tandema. U vrijeme dok sam imala dvoje djece sam prolazila kroz gomilu kriza, ali mi nikad nije zao sto Zorki tada nisam oduzela dojenje. Bez obzira koliko mi je nekad bilo psihicki tesko, osjecala sam duboko u sebi da je nastavak dojenja za mene i moju djecu jedini pravi izbor.
Zorana, meni je uvijek u tvojim "kriznim" tandemskim postovima bilo jasno da ti ne tražiš "izlaz za van". To što je nekome na momente teško ne znači da je izbor kriv.
Ovo je stvarno bitno. Ti si sigurna u svoju odluku i želju da ih dojiš.Bez obzira koliko mi je nekad bilo psihicki tesko, osjecala sam duboko u sebi da je nastavak dojenja za mene i moju djecu jedini pravi izbor.
I kod mojih cura je bilo ispada bijesa, tj. Laninog bijesa isto prema jednoj maloj Jeleni. Ali, Lana ne doji više, svojom voljom je prestala prije druge trudnoće. Ali, prolazi... ovo je OT: samo mi je izgleda trebalo vremena da to prihvatim kao takvo i kao normalno i tek kad sam ja se skulirala i Lana se puno promijenila prema njoj. Mislim da joj je sad super da ima seku
Ovo ovome o čemu trina i adiomare pričaju mene je dosta zaokupljalo u trudnoći. Posebno u prva tri,četiri mjeseca trudnoće kad mi je dojenje Vita bilo nepodnošljivo (dojio je svakih 10 minuta danju, noću se budio i po 20 puta, a bradavice bolne...), ali sam nekako osjećala da to nije pravo vrijeme za prestanak. Sada mi je prilika da zahvalim Maji jer mi je na radionici rekla nešto što mi je pomoglo da taj period izdržim, a to je da ne razmišljam, da ne moram odlučiti ništa, da ne stvaram otpor jer otporom i odbijanjem dojenja, pokušavanjem smanjivanja podoja u tom trenutku, samo još više stvaram frustraciju i sebi i Vitu. Tako sam i napravila, i podoji su se smanjili, što zbog mog otpuštanja frustrirajuće situacije, ali i zbog smanjivanja količine mlijeka. Vito je ostatak trudnoće dojio dvaput dnevno, samo za uspavljivanje, noću se sam prestao buditi. Meni je naše dojenje postalo užitak, ali me strašilo što slijedi nakon poroda. Kako je Vito oduvijek bio veliki cicoovisnik, a i tandemske priče me nisu previše ohrabrivale, očekivala sam da će Vito, nakon mog povratka iz bolnice, biti na cici 24 sata. Međutim, dogodilo se nešto o čemu nisam mogla niti sanjati. Vito je odlučio da mu više dojenje ne treba i svojom voljom je prepustio maminu cicu (cicao je samo lijevu
) u potpunosti svome bratu. Prestali smo prije više od dva mjeseca. I dalje svi spavamo u istom krevetu.
Eto i mi smo dokaz da tandemske, odnosno "skoro tandemske" priče, ne moraju biti teške i frustrirajuće
Napeto vas pratim
Naime mi smo slucajno dosli do (pokusaja) prekidanja nocnog dojenja.
Neku vecer mi je zaspala na cici u dnevnom boravku,pa sam rekla muzu nek ju donese kad se probudi,a ja cu do tad sat-dva mirno otspavati.
No kad se probudila,samo je zakmecala,on joj je rekao nek samo spava i-spavala je! Tako da sam se ujutro probudila sama na ogromnom krevetu. Davno zaboravljen osjecaj!
Pa smo istu pricu ponovili i sutradan,kad je vec tako dobro krenulo.
I sad vec 4 noci nije sisala nocu.
Svi smo se posteno naspavali,i previse-do 10!
Samo sad neznam kako dalje :/ Htjela bih i dalje nastaviti zajednicko spavanje,no nebih htjela da sad sve padne u vodu i da ponovno pocne sisat nocu.
Sto mislite,jel dovoljno spavat nekih 3 tjedna odvojeno,a da se ne vratimo na staro?
ma, ovaj topic postoji da se malo požalimo, podijelimo dojmove i utješimo kad smo u krizi. ne znači da bilo tko žali što je u situaciji u kakvoj je.
mene je tandem jednostavno snašao, nisam to planirala, ima dana da sam skoro i požalila, ali zapravo- ne bih ništa mijenjala, ništa ne žalim. jer, do toga me nesvjesno dovelo niz koraka i odluka koje sam donosila instinktivno i s osjećajem da radim najbolje za svoju djecu.
kad sam u trudnoći pokušala u jednom očajnom trenutku mateja odviknuti od noćnog cicacanja, njegov me plač koštao kontrakcija jačih i opasnijih od bilo čega tada, i to jednostavno više nije bila opcija.
odgovorno tvrdim da je zbog zajedničkog dojenja, tj. dijeljenja cice matej puno blaže i s manje ljubomore reagirao na bebu.
što se tiče noćnog cicanja- ja jako volim komoditet u krevetu, dobro se naspavati, važan mi je taj moj prostor, mir i ne volim nikog osjećati blizu dok spavam. matej mi je noću počeo jako smetati već u trudnoći, no voda mi je do grla u pravom smislu došla tek kad je bebač imao već 3 mjeseca. jednostavno sam morala nešto poduzeti, inače bih poludjela.
bez uzmaka, nema cice, ona spava i bok. možeš ju podragati, reći joj laku noć, poljubiti, nasloniti se na nju, ali ona se sad odmara i to je to. valjda je u meni dijete osjetilo tu odlučnost i sve je ispalo lakše no što sam mislila. a pomogao mi je iritual pranja zubića, iza kojeg više cicanja nema.
to je bio trenutak kad sam se morala zauzeti za sebe da ostanem normalna i pribrana tijekom dana.
Moram priznati da su me Trinini i AdioMarini postovi malo pogodili.
Ja nisam pitala da li trebam prekinuti, nego KAKO prekinuti. Savjete da sam trebala prekinuti još kad sam saznala da sam trudna mogu dobiti od bilo koje susjede ili prodavačice u dućanu. Ali pitanje nisam postavila njima, nego ovdje na forumu gdje sam očekivala ipak neke konstruktivne prijedloge kako smanjiti ili čak prekinuti dojenje, a bez psihičkih posljedica i stvaranja mržnje među braćom.
Jer, nisu sva djeca ista. Neki su cicoovisnici, a neki prestanu dojiti vrlo rano, i bez ikakvih trauma.
I meni se tandem dogodio. Nisam ga priželjkivala, kao što nisam ni priželjkivala tako brzo ostati trudna, ali ne možemo baš sve planirati. Bilo mi je prerano prekidati dojenje, ali i glupo uskraćivati sinu nešto što mu je toliko značilo samo zato što dolazi brat. To mi se činilo totalno nefer.
Pronašla sam i prije dosta savjeta kako izbaciti noćno dojenje ubacivanjem tate, ali kod nas to apsolutno nije palilo. Pogotovo ne nakon šokova koje je mali proživio nakon što sam tjedan dana bila u bolnici. Iz istog razloga nije dolazilo u obzir ni da ja odem spavati negdje drugdje. Jer mu nisam ponovo htjela stvarati traume da mame nema.
A kako za svaku situaciju na kraju postoji rješenje, samo treba dočekati pravo vrijeme, tako se i naša situacija ipak počela rasplitati. Skužila sam da ipak mogu umiriti ga bez cice, ali tako da ga ja nosim. Ovo je definitivno bilo neizvedivo u trudnoći jer tada se definitivno nisam mogla svako malo dizati i nositi 15 kila. Dala bi mu da malo pocica, a kad bi mi postalo naporno, onda bi ga nosila. Ali palilo je samo da ga ja nosim, naravno. Onda smo se pomalo počeli spuštati u sjedeći položaj, pa sam ga uspijevala uspavati i bez nošenja. Na kraju smo ipak dogovorili da cica spava. Naravno, ako se beba probudi dok je sin budan, i za njega cica spava, i uspavljuje ga MM nošenjem. Budi se i dalje, ali zaspi bez cicanja.
Po danu sam mu počela skraćivati podoje, i to tako da mu kad mi je dosta kažem da ćemo sad prekinuti, pitam hoćemo li brojiti do tri ili do pet da se oprosti od nje. On uvijek kaže do 5
Uglavnom, ide na bolje, ali ne baš skroz glatko jer sin prosječno svaka tri tjedna ima opstrukcije, i onda nam se sve poremeti jer dok se bori s disanjem traži samo cicu.
Eh, da, još da dodam da sam i ja primjetila da je puno bolje prihvatio bebu baš zbog tandema.
Rhea, skroz te kužim. I meni je na početku bilo slično. Poslat ću ti na pp link da vidiš koje smo mi sve poze izmišljali, kako bi mogli istovremeno dojiti.
Posljednje uređivanje od spajalica : 11.05.2021. at 21:29
Nina, pretjeruješ.Moram priznati da su me Trinini i AdioMarini postovi malo pogodili.
Ja nisam pitala da li trebam prekinuti, nego KAKO prekinuti. Savjete da sam trebala prekinuti još kad sam saznala da sam trudna mogu dobiti od bilo koje susjede ili prodavačice u dućanu.
Posebno s ovim drugim dijelom citata. Daj si truda pa pročitaj još jednom moje postove, a onda ćeš vidjeti da niti te osuđujem, niti ti pametujem. A da bih prekinula dojenje prije rođenja drugog djeteta ja sam govorila samo u svoje ime.
Ja moram priznati da sam se malo iznenadila kad sam vidjela koja se lavina pokrenula nakon mog posta.
Eto, kao što ninaxy kaže, nisu sva djeca ista, s tim se u potpunosti slažem, jer ja i da želim prekinuti dojenje Marka, zaista ne znam kako to učiniti.
Da krenem ispočetka, u vrijeme kad smo planirali trudnoću i za cijelo vrijeme trudnoće u niti jednom trenutku nisam pomišljala o prekidu dojenja, jednostavno sam osjećala da želim dojiti bez obzira na sve, jer smo oboje u tome uživali. Kao vječni optimist, mislila sam da će druga beba biti manje zahtjevna, da neće non stop visiti na cici, ali se ispostavilo da ona želi papati cicu non stop, a istovremeno se i Marko zbog velike količine mlijeka i bebinog plača počeo buditi ne znam ni ja koliko puta noću. Eto, neke stvari ne ispadnu baš kako isplaniraš, pa sam se sad našla u situaciji u kojoj lagano gubim živce i shvatila sam da je vrijeme da preispitam sebe.
Uglavnom došla sam do zaključka da ne želim prekinuti dojenje Marka (iako sam svjesna da njemu cica nije neophodno potrebna i da bi mi bilo lakše da on ne doji), ali ono što hitno treba učiniti je prekid Markovih noćnih dojenja, jer tandemsko dojenje u kojem starije dijete ne doji noću meni izgleda kao pjesma.
E sad ostaje pitanje, kako to izvesti, jer ni kod nas spavanje s tatom ne pali. Zadnjih par dana ja se pokušavam s njim dogovoriti da se nećemo buditi jer cica spava, ali zasad nije upalilo, ali ja sam i dalje optimistična, pa se nadam da je ovo samo jedan težak početak, koji će uskoro biti iza nas.
Cure tandemašice, najbitnije je što vi želite, kakvu ste odluku vi donijele. Sad možda grozno zvuči, ali i dojenje jednog djeteta zna biti naporno i teško- ragade, 15 noćnih nacicavanja,...da ne nabrajam. Ali meni nikad nije bilo upitno hoću li dojiti...sretna sam da dojim
X
je, neopisivo je lakše. ne preostaje vam ništa nego da lagano, kako vam se čini da je najbolje (jer najbolje poznajete svoju djecu) krenete u smjeru odvikavanja.X
kad sam čitala savjete kako, sve je to lijepo zvučalo, no opet se svodi na to da moraš sama procjeniti kako bi najbolje išlo kod tvog djeteta i, važna je odlučnost i dosljednost. jer, bit će plača, bit će teško, djelovat će pogrešno, a onda samo jedne noći- dijete prespava i to je to. za dvoipogodišnje ili trogodišnje dijete to nije trauma ni neko mučenje. to je odvikavanje od jedne navike (ne više potrebe), za veće dobro svih.
e sad- ne znam kako bi to izgledalo da sam bila sama sa njih dvoje, jer osjećaj sigurnosti da MM može držati bebu dok ja dilam sa vrištućim starijim i tješim ga ipak ipak mi se čini važan u cijelom tom pothvatu.
Nina,žao mi je što te pogodio moj post.Ali nije bio namjenjen tebi nego ženama koje su pisale koliko im je sve to skupa naporno i iscrpljujuće.rekoh,meni tada tandem gubi smisao
I meni su moja trojica ponekad naporni i iscrpljujuci, jel to onda znaci da ih nisam trebala ni imati, jer eto, takvo sto onda gubi smisao?
Martić, to je rijetko lijepa situacija i kada zna bit' gusto. to sam od tebe čula
Što to Trini i meni toliko uzimate za zlo?
Ja nista. Dapace, slazem se. Kad budem odlucila krenuti u novu trudnocu, polako cu i njezno prekinuti dojenje malise.
Pa da mi tandem nije naporan i iscrpljujući, ne bi ni otvorila ovaj topic.Nina,žao mi je što te pogodio moj post.Ali nije bio namjenjen tebi nego ženama koje su pisale koliko im je sve to skupa naporno i iscrpljujuće.
I onda ti pitaš koji je smisao tandema? Da znam kako, prekinula bih ga. Ali vjerojatno znaš (s obzirom da imaš troje djece) da ne možeš kod svakog djeteta samo reći "od danas za tebe nema cice", a bez da to izazove buru negativnih reakcija prema mlađem bratu. I onda kad sve to skupa odvagneš, ispadne da se je lakše nositi s tandemom, nego s ispadima dvogodišnjeg cicoovisnika u apstinencijskoj krizi.
Nina
Muku sam mučila sa svojom cicoovisnicom zadnjih par mjeseci dojenja dok jedan dan nisam sebi rekla ovako dalje ne ide. Kod tebe je situacija kompleksnija i zato ne znam kako ti savjetovati prekid dojenja, a da starije dijete to ne prihvati tragično. Biva li to uopće tako, ili samo mi mislimo da je prekid starijemu trauma s kojom se ono ne može nositi? Ne znam. Ako starije dijete nije željno tvoje ljubavi i pažnje, šetnje i zajedničke igre, mislim da bi mu to bilo dovoljno da shvati da se mama s njim igra, šeta, gleda crtić, zajedno kuha, a onog mlađeg jer je beba (i to im nekad imponira, biti velik, stariji) mazi tako da ga i doji i mislim da je to to. Odnosno, mislim da bih ja tako postavila stvari da budem načisto sa svojom eventualnom grižnjom savjesti i tako prekinula tandem.
Ali kako nema univerzalnog rješenja niti garantiram da bi svi bili sretni, tako i ti moraš sama vidjeti možeš li se nositi s mukama po tandemu ili ćeš napraviti rez, pa se nadati i raditi na tome da djetetu to ne bude trauma ili kamen spoticanja u odnosu prema mlađem bratu.
Nina
Muku sam mučila sa svojom cicoovisnicom zadnjih par mjeseci dojenja dok jedan dan nisam sebi rekla ovako dalje ne ide. Kod tebe je situacija kompleksnija i zato ne znam kako ti savjetovati prekid dojenja, a da starije dijete to ne prihvati tragično. Biva li to uopće tako, ili samo mi mislimo da je prekid starijemu trauma s kojom se ono ne može nositi? Ne znam. Ako starije dijete nije željno tvoje ljubavi i pažnje, šetnje i zajedničke igre, mislim da bi mu to bilo dovoljno da shvati da se mama s njim igra, šeta, gleda crtić, zajedno kuha, a onog mlađeg jer je beba (i to im nekad imponira, biti velik, stariji) mazi tako da ga i doji i mislim da je to to. Odnosno, mislim da bih ja tako postavila stvari da budem načisto sa svojom eventualnom grižnjom savjesti i tako prekinula tandem.
Ali kako nema univerzalnog rješenja niti garantiram da bi svi bili sretni, tako i ti moraš sama vidjeti možeš li se nositi s mukama po tandemu ili ćeš napraviti rez, pa se nadati i raditi na tome da djetetu to ne bude trauma ili kamen spoticanja u odnosu prema mlađem bratu.
Nista ja ne uzimam za zlo. Ja bih se prva pretrgla da se izvucem iz mozebitne situacije da imam tandem. Meni osobno se na rijec tandem dize kosa na glavi, ali samo u vezi mene osobno. Takodjer, ne bih bila ni prva ni zadnja da mi se tandem unatoc tome sto ga se plasim ipak dogodi. Ja sam vase komentare dozivjela u stilu "ko ti kriv sta si si to dozvolila". To me rastuzuje, jer mi ulazi u kategoriju komentara "ko ti kriv sta si dala bocicu pa sad imas problema".Martić, to je rijetko lijepa situacija i kada zna bit' gusto. to sam od tebe čula
Što to Trini i meni toliko uzimate za zlo?
Žao mi je što je tako ispalo.
U stvari, rijetko komentiram ako ne pročitam sve postove od prvog do zadnjeg, bar glavninu, a ovaj puta sam to učinila. Ispričavam se tisuću puta ako me je netko doživio kao onog koji pametuje, zaista.
Mi smo prekinuli tandem...mogu reci bezbolno za S. Jedan dan sam samo shvatila da ne mogu vise. Zalepila sam flastere na cice i rekla da sam se jako udarila i da ih ne smem skidati. Nije ni jednom zaplakao niti trazio da ih skinem. Mogu reci, prilicno razumevanja je pokazao. (premda, skoro svaki dan pita tek reda radi...u sred igre ili sl). Prestali smo pre skoro mesec dana.
Bravo, nelzi :D
I meni se čini da smo na početku kraja.
Par dana dojimo, onda 2 dana pauze, pa opet 2 dojenja i evo sad 2 dana bez dojenja. Nadam se da je to TO
Nelzi, to kod mene ne pali. Ja sam jednom iz fore rekla da su se ispraznile. Naravno da je prihvatio. I onda je za 15 minuta Ian tražio jesti, ja mu dajem a Patrik veli "Hu'aaaa, napunije su seee!!" (hura, napunile su se).
Ja ne mogu prekinuti sve da se na glavu postavim, jer Patrik zaista treba cicu. Ok, ponekad je to iz dosade jer kao što Maja reče, mi smo puno sami (bez tate) ali ja znam da on bar 2 puta dnevno treba to dojenje. I nije mi to bed. Mene samo muči kad se ne može skoncentrirati da ne "žvače" pa me boli ili kad su me (sad manje) na početku prali totalno čudni nelijepi osjećaji vezani uz dojenje starijeg djeteta dok novorođenče tamo negdje u nečijem krilu čeka svoju mamu... valjda se priroda pobrinula da novorođenče tako zaista i dobije ono ekskluzivno iskključivo dojenje. Uglavnom, ja se sad samo trudim smanjiti. I ne umarati se toliko jer sam onda nervozna, nestrpljiva i nabrijana pa mi zato smeta.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom