Empatija

[alanovamama]

Ima jedan problem koji me muči već duže vrijeme, ali je sad preko ljeta posebno došao do izražaja. Moj 5-godišnjak naime teško prihvaća kikiće jasličke dobi. Sada preko ljeta kako u njihovom vrtiću postoje samo dvije grupe mješovita jaslička i mješovita vrtićka grupa spojeni su i budući da u sobi «velikih» ima puno sitnih stvari borave u jasličkoj grupi. Mom malcu to teško pada i ne ide rado u vrtić. Pokušavam mu objašnjavati iz svih perspektiva, ali on se i dalje drži svog mišljenja malci mu samo smetaju, čupaju ga, ruše mu i trgaju što napravi i samo plaču. Uvijek sam s negodovanjem gledala na takve «veće klince» a sad me valjda uslijedila kazna. Voljela bi kod njega povećati empatiju, prekrasno mi je gledati curke kako se brinu o malcima, možda i dečki , ali to nisam vidjela, i uživaju biti s njima u sobi, pa mi je onda teško, jer želim da i moje dijete pomaže, tješi i uči malce, a ne da bježi od njih i tjera ih – verbalno. Može i prigodna literatura.

[Zdenka2]

Uvijek sam s negodovanjem gledala na takve «veće klince» a sad me valjda uslijedila kazna.

OT, kada mame manje djece s negodovanjem gledaju mog sina i njegove vršnjake, misleći u sebi, ne bi moj nikad kao ta zločesta djeca, ne pomišljam, doduše, na nekakvu kaznu koja bi im mogla uslijediti, ali pomišljam na to da i ne slute da ne sve konce u svojim rukama i da razvoj djeteta ne ide u svemu putevima koje su oni utabali.

Moj sin spada u one koji ne vole male bebe. On ih jednostavno ne voli i točka. Ja ga ne želim niti mogu natjerati da ih voli, mazi i pazi, pa sam svoje djelovanje na tom planu ograničila na to da svoje primjedbe o malim bebama zadrži za sebe. Napadao ih nije nikad, a sad ih niti ne komentira, samo ih izbjegava ili drži na distanci i pri tome se ponaša miroljubivo. Meni je to dovoljno.

Tvog sina u potpunosti razumijem i smatram da je vrtić pogriješio što je spojio jasličku i vrtićku grupu, jer to nije dobro ni za jedne ni za druge. Ni jedni ni drugi ne mogu se igrati kako žele. Istina je da su curice sklonije manjoj djeci, ali, baš sam jučer bila u društvu gdje je bila oveća skupina djece različite dobi i primijetila da je taj njihov interes za malo dijete zapravo bila velika gnjavaža. Cure su jednogodišnjakinju natezale kao lutku, dok su je dečki ignorirali i igrali svoje. Ovo drugo mi se činilo puno boljim za malu.

[Ivana2]

M razniježeno gleda bebe, ali kad mu neka priđe onda okreće očima i govori: iš, iš. Kad ja spomenem da je neka beba slatka, opet okretanje očima i govori da nije, da je baš ružna.

[alanovamama]

Nikada nisam o većim klincima razmišljala kao o zločestima a i tek kako sam svjesna nedržanja konaca u rukama ali isto tako djecu treba kako po drugim pitanjima tako i po ovom usmjeravati. Jednostavno mi je jako žao kad ti malci trče za njim, a on ih totalo ignorira, tu ne mislim na bebe, već djecu 2,5 - 3 godine koja se već znaju igrati. Ali morat ću se pomiriti s tim da je takav i točka-kako Zdenka2 kaže.[/quote]

[vesna72]

Mi u vrtiću imamo isti problem. Bebe mu "idu na živce".

Ali ja to više doživljavam kao nekakvu vrtićku "hijerarhiju".

Ne tako davno i on je bio beba koja je trčkarala za tada velikim dečkima i išla im na živce. Onda ga je smetalo što oni bježe od njega, skrivaju se (što sve i on danas radi vrtićkim bebama), a neki ga i tuku (to ipak ne radi. Dokaz da je nešto i naučio)

S druge strane, s djecom naših prijatelja, koja su iste te jasličke dobi, super se igra. Na njih pazi, pokazuje im ovo i ono, i ne da "svojim" dečkima da ih zezaju

[Zdenka2]

Alanovamama, djeca od 2,5 - 3 godine su za njega klinci, on se nema čega s njima igrati. U našem (bivšem) vrtiću su bile dobno miješane skupine, 3-7 godina. Kad je M. krenuo u vrtić bila sam zadovoljna zbog toga, ali kako je vrijeme odmicalo shvatila sam da su dobno približne skupine puno bolje. U ovom našem slučaju grupa je funkcionirala kao dvije grupe u miroljubivoj koegzistenciji.

[paci]

moje curke se međusobno divno igraju i nadopunjavaju, baš ih je milina gledati

ali kad starijoj dođu frendice, onda mlađu baš ne fermaju jer su one "velike" - meni to ide na živce jer ova malena ko miš trčkara za njima i cvili i onda ih na kraju nagovorim da ju uključe što je loše, al puklo bi mi srce inače (možda imam komplekse - i ja sam bila "mlađa" :/ )

[tulip]

Uh, moj je recimo ovo ljeto bio najmlađi od svih klinaca na moru (rodbine i prijatelja). Naravno da se htio igati s većima, ali uglavnom kad ih je bilo više, onda su ga izbjegavali, čak otvoreno govorili Ti se ne možeš igrati s nama. Za neke igrice kojima nije dorastao znam da im smeta, ali to su radili čak i u onim igrama koje je komotno mogao igrati s njima.
Kad bi bili jedan na jedan, onda su se uglavnom htjeli igrati, jer nije bilo izbora valjda.
Ne moram reć da je to meni bilo tužno gledati. Znala sam i intervenirati, ili njihove mame, pa bi se tu i tamo potrudili zajedno igrati.
Uglavnom, sad kad dođe u park on tjera manje od sebe, onim istim riječima...
To je valjda prirodno, ali mi je teško gledati..

[alanovamama]

Zdenka2 i moj malac je u mješovitoj grupi 3-7 godina, tako da je neminovno u svakodnevnom kontaktu s djecom od 3 godine, ali OT možeš li mi komentirati zašto nisi bila zadovoljna mješovitom grupom, što prema tebi dobivasju a u čemu su na gubitku veći klinci u takvoj grupi.

[Zdenka2]

Alanovamama, po mom mišljenju su definitivno veća djeca na gubitku u takvoj grupi: neminovno se tete moraju više baviti s manjima, pomagati im u svemu, od prilagodbe, do odijevanja i jela; u igri postoji velika razlika u motorici i to tete rješavaju na takav način da sputavaju velike - oni ne smiju ići na penjalicu da mali ne bi išli za njima, ne smiju u pijesak, ne smiju trčati; većina vrtića ima problema s prostorom, tako da veliki nemaju gdje biti za vrijeme spavanja - to se rješava tako da djeca koja ne spavaju i ne spava im se moraju mirno ležati u krevetu i buljiti u strop 1,5 sat; na to gube vrijeme, pa često nema vremena malu školu, itd. itd. Nakon iskustva u vrtiću definitivno sam pristalica približno istodobnih skupina.

[alanovamama]

Zdenka2, hvala