"O čemu vi to pričate?"

[Linda]

... da li vam je poznato ovo pitanje?

O čemu god ja razgovarala s mm-om, frendicama, susjedima, telefonski... Megi (4 i pol g.) jednostavno MORA znati, i to odmah.
Pokušali smo raznim taktikama, ali nemam dojam da su učinkovite:
- Odgovor na pitanje uz kratko objašnjenje- koma, jer se ne zadovoljava površnim objašnjenjem, milijun potpitanja na koja uglavnom ne znam što odgovoriti i rezultat je propali razgovor i s dotičnom odraslom osobom, a i s Megicom.
- Odgovor da je to nešto što ona ne razumije, i da mama i tata/frendica/xy žele malo razgovarati u miru- uglavnom ne pali, jer ne prihvaća činjenicu da nešto ne razumije i ne shvaća potrebu za "mirnim razgovorom odraslih"
- Ignoriranje- to je najgore, jer me odustaje, nego sto puta ponovi "O čemu vi to pričate?", dok na kraju ne primijenim nešto od već napisanog.

Uglavnom, kako god postupila, uvijek imam dojam da nije ispravno, da je zakinuta ili odrasla osoba s kojom razgovaram ili Megi, koja uglavnom ne dobije zadovoljavajući odgovor.
Ta faza traje već neko vrijeme i prilično je iscrpljujuća. Najgore joj je kad mm i ja razgovaramo u autu. Primjerice, jučer se vraćamo s jedne ugodne posjete i razgovaramo o tome, a Megi već unaprijed komentira "O, ne, opet razgovarate o ljudima!!! Poludjet ću!"
A prije par dana vozim sama nju i Lindu u autu i čim smo ušle, Megica pobjedonosno konstatira: "Hvala Bogu da nema tate, da ne razgovarate cijelo vrijeme."

Ona je dijete kojoj ne fali pažnje, razgovora ili objašnjavanja i zato mi je koma kad uhvatim samu sebe da je ignoriram ili pobješnjelim tonom odgovaram da nas pusti na miru i uvijek se uhvatim u zatvorenom krugu nerazumijevanja i nezadovoljstva.

Imate li neki dobar savjet?

[mamma san]

Ja čekam da Lovro dođe u tu fazu...

Ali, kad sam bila klinka, jedva sam čekala da mami dođe doma neka frendica...
Bože moj...uši su mi bile ko antene!!! Bzzzzzzzz..bzz...bzz...bzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz zz

[Luna Rocco]

Čim sam vidjela naslov, znala sam da je riječ o Megici, bez da sam i pogledala tko je otvorio temu.

Čini mi se da sam ja kriva za ovaj topic , a u principu sam ti na to skrenula pažnju kao zgodnu ilustraciju kako su curice već u toj dobi drugačije od dečkiju.

Meni se čini da ti to prilično dobro hendlaš - najčešće joj objasniš o čemu se razgovara, koji put joj kažeš da su to razgovori za odrasle...Ja bih, u principu, probala upotrebljavati treću opciju, odnosno, podvrstu druge - izbacila bih onaj dio o nerazumijevanju (jasno mi je da ne želi biti mala i bedasta i nešto ne razumijeti), ali bih se držala onog da mama/tata sad pričaju sa svojim prijateljem/prijateljicom, uz eventualno podsjetnik da se niti nju ne prekida kad priča sa svojim prijateljicama.

Poznavajući Megicu, kod nje pali kad je se doživljava kao ravnopravnog i "odraslog" sudionika (sjeti se "gospođe Magdalene" 8) ili našeg izlaska) i mislim da je najpoštenije biti iskren - pričam sa svojom prijateljicom, želimo malo popričati u miru, a nakon toga ćemo se mi skupa igrati. I to je to.

Megici, kao ni Lindi, doista ne fali pažnje, igre, maženja niti ljubavi i mislim da se uopće ne moraš osjećati krivom zbog toga što ćeš ovdje povući svoju granicu. Btw, si vidjela kako D. - u to najčešće uspijeva i u principu ona odmah surađuje?

[Zdenka2]

Moj M. je primjer da to nema nužno veze sa spolom. To je djelomično motivirano njegovom znatiželjom, ali još više potrebom da ja budem usredotočena samo na njega. Zna mi poprilično ići na živce da ne mogu u njegovoj prisutnosti izmijeniti ni par rečenica s MM, a da se on ne ubacuje pitanjima, upadicama i slično. Isto tako, čim se ja dohvatim telefona, eto ti njega: S kim razgovaraš? O čemu pričate?....

[sandraf]

ja cu samo pazljivo pratiti odgovore i savjete. moj je u toj fazi vec godinama (sad ima 5,5). on u stvari postaje nemoguc kad ga pukne luna i pokusava se utrpati u razgovor, neovisno radi li se o razgovoru telefonom, gostima, meni i mm, meni i bilo kome. ne pamtim kad sam telefonski obavila bilo koji kratak razgovor, a da se on nije pokusao ukljuciti, sto je naporno jer on ne zna sto prica onaj s druge strane i onda to ide otprilike ovako: "sto je rekla? sto je rekla? reci mi! reci mi da znam! i ja bih pricao, reci mi o cemu se radi! daj mi telefon! tata, ne da mi telefon!! taaattta!! mama, daj mi telefon! nana (ako pricam s mamom), ja bih pricao s tobom, jelda da bi i ti pricala sa mnom?! eto vidis!!" (pobjednicki izraz kad se napokon docepa telefona i moram naglasiti - razgovor je gotov nakon 2 i pol sekunde...

sto se taktika tice, potpisujem sve sto si nabrojila.

[ms. ivy]

ajme meni, a duplo je stariji od andreja.

[paci]

moja curka je mrvicu starija, ali radi iste stvari, a pogotovo kad sam na telefonu - s kim pričaš, a zašto, a što, i ostala deklinacija

počela sam primjenjivati to da joj kad smo same, ali neposredno nakon neke od tih situacija, objasnim da kad mama priča na telefon/s tetom/s bakom ili sl. ako ju nešto zanima, jednostavno se mora strpiti sa svojim pitanjima i pitati me ili kad završim razgovor ili kad smo same, jer to tako i veliki rade i jer je tako pristojno

i onda, kad opet uleti u sred priče, ju podsjetim "pričekaj ljubavi sad mama i xy razgovaraju, mi ćemo malo kasnije"

čini mi se da počinje djelovati. vrlo polako, mic po mic, ali ima pomaka

[Mima]

U slikovnici o Ani i lijepom ponašanju koju mi imamo ima dio:

Kad mama i tata pričaju Ana tada šuti.
Mama i tata jako vole kad ih ne prekidaš dok govore.

Mi smo to preoblikovali u - ne trebaš šutiti, ali nemoj se ni ljutiti.

Ali svejedno imamo: nemojtepičatinemojtepičati. Nemojte pičati o stanu blablablablabla. A neki dan sam ja mojoj mami rekla: moram ti nešto reći, a Lea je dojurila iz sobe i rasplakala se jer je 'zakasnila da čuje što ću ja reći baki'. Što reći, jako je znatiželjna Još kad je bila mala beba i kad bi se poveo neki zanimljiv razgovor sva bi se umirila ne bi li čula o čemu se priča.

[a zakaj]

moje dijete ima suprotan problem, ali sa slicnim rezultatom (po mene).
naime, njega apsolutno ne zanima ono sto odrasli pricaju, i sve mu je to dosadno. nase razgovore vidi kao gnjavazu, i osjeca uzasnu potrebu da ih omete.
Dakle ako ja telefoniram, on obavezno nesto treba, bas on tad hoce nesto govoriti, ili pocne namjerno raditi spacke (npr. gnjaviti sestru).
ako imamo goste (koji su dovoljno bezobrazni da ne dovedu sa sobom djecu) onda poglasni tv do nepodnosljivosti.

[alanovamama]

I mi se pridružujemo klubu znatiželjaca, laganim korakom idemo naprijed, ali kad mu dođe žuta minuta zna biti i tek kako naporno. Iza toga popričamo i dogovorimo se kako se treba ponašati , ali češće prevlada znatiželja.

[sandra123]

A Roko obožava kad netko dođe sjest za sto i pričat sa svima.On ima tri g.i slabo kuži kad mu pokušavam objasniti da za to vrijeme posjeta bude sa igračkama.A tek kad ljudi krenu doma ,on ih sve mora ispratit i to čeka sve dok svi ne odu.Uvijek se zezamo da će bit otpravnik vlakova.A ko god zove na telefon i on se mora javiti bar sekundu inače bude urnebes.To je stvarno tlaka ,jer ove starije sam dosta rano navikla kad dođe netko u posjete da ne smiju cijelo vrijeme biti za stolom.

[ninochka]

mene Ian zadnjih mjesec dana sve češće pita "o čemu pričate" - sad ima 3g i 10 mj

obično mu odgovorim "o tebi, o vremenu, o xy" i on kad i ako ima podpitanje upozorim ga da ni ja njega ne prekidam kad on govori

obično posluša, al ustraje pitati dalje kad završim rečenicu nekad mu dosadimo pa produži svojim poslom

[Linda]

Poznavajući Megicu, kod nje pali kad je se doživljava kao ravnopravnog i "odraslog" sudionika (sjeti se "gospođe Magdalene" 8) ili našeg izlaska) i mislim da je najpoštenije biti iskren - pričam sa svojom prijateljicom, želimo malo popričati u miru, a nakon toga ćemo se mi skupa igrati. I to je to.

Ma, da, neki put to stvarno pali, zapravo je to jedini način koji funkcionira, ali neki put je k'o mala stjenica i ne možeš joj dokazati nikako.
Luna, da te razočaram, nije ni D. nešto vičan po tom pitanju. Jučer mu je u autu baš pukao film i povišenim tonom joj rekao da nas se okani i da ne mora baš uvijek sve znati. Bilo mi je žao Megice, a opet, zar je i njemu za zamjeriti?

Što se tiče telefonskih razgovora, prije je uvijek tražila slušalicu, a u prvo vrijeme bismo joj dali, ali onda smo došli do zaključka da to sugovornicima ide prilično na živce, a ona sama niš pametno ne kaže, nego uglavnom šuti. Jednom prilikom smo joj objasnili da to više nećemo raditi i sad, uvijek kad zvoni telefon, unaprijed kažemo da zove taj i taj i da molimo da nas ne prekida. Uglavnom pali.

[sandra123]

Kad su moji stariji imali te faze prisluškivanja ja sam jednom udarila kontru .Došli njima prijatelji(imali su tad otprilike 6-7 g.)i otišli oni u sobu da se igraju.Ja fino za njima i isto što i oni mojim gostima upadala u riječ dosađivala podpitanjima i svašta slično.Gledaju klinci u čudu a moji skužilipa će ti moj J."Ajde mama izađi znam šta radiš.Baš je to dosadno raditi drugome."I poslije toga nikad više nisu bili napadni.Poslije sam se naravno ispričala njihovim prijateljima i rekla zašto sam bila dosadna.Klinci se smijali i jedan čak priznao da je i njegova mama jednom tako napravila i daje pomoglo.

[Linda]

sandra123, jako mi se sviđa metoda.

[ivarica]

Čini mi se da sam ja kriva za ovaj topic , a u principu sam ti na to skrenula pažnju kao zgodnu ilustraciju kako su curice već u toj dobi drugačije od dečkiju.

zasto to mislis?

kopanje torbi i prisluskivanje razgovora je bio i moj omiljeni hobi, ivar je naslijedio ovo drugo, moje torbe nisu dovoljno atraktivne osim laptopa, novanika i kljuceva nikad nista ne nosim

[Luna Rocco]

Čini mi se da sam ja kriva za ovaj topic , a u principu sam ti na to skrenula pažnju kao zgodnu ilustraciju kako su curice već u toj dobi drugačije od dečkiju.

zasto to mislis?

Ma ovo je gruba generalizacija, mislila sam na curice i dečke koje ja poznajem. U biti sam uspoređivala jednog konkretnog dečkića, megičinog vršnjaka, s Megi. Jasno mi je da tako nešto ne drži vodu uvijek i također nisam ljubiteljica takvih muško-ženskih generalizacija.

[Luna Rocco]

Megičinog

[vertex]

Otprilike sve što ovdje piše događa se i nama, s tim da je telefon više manje riješen, ali ne u 100% slučajeva. Auto je najteži slučaj, jer A. iza ni ne čuje dobro što mi međusobno govorimo pa traži da se ponovi svaka rečenica, i to ne samo glavna misao, nego svi detalji. Inače postavi beskonačno potpitanja.
Mislim da smo se i mi ovdje trebali ranije izboriti za sebe i svoje pravo na malo mira. Moje su dileme bile kao i Lindine: on je znatiželjan, naravno da želi znati o čemu se razgovara, nikome nije ugodno kad je isključen iz razgovora...Možda sam predugo smatrala da je on premali da bi bio strpljiv i davala mu prednost kad to više i nije bilo potrabno. A možda s njim jednostavno nije bilo moguće drugačije.
Sad uglavnom kažemo jasno da želimo razgovarati i da se mora strpit dok ne završimo, a ako ga zanima što govorimo neka se potrudi pažljivo slušati. Onda on pričeka prvu stanku u razgovoru u trajanju od milisekunde i zaključi da je na njega red. Sve skupa, veselo! Ali ipak je puno naučio.
D. sad bez pardona kažem da pričeka ako mi nešto govorimo, ili ako počne govoriti uglas s bratom i on je to zapravo već naučio. Ali on inače rado uči od drugih.

[Linda]

Luna, sad se izvlačiš k'o ja kad sam blebnula da bebe nisu za dečke.

[Brunda]

Javljam se u klub mama turbo znatiželjne djece.
Još nismo uspjeli naći riješenje tome jer sve do sada pokušano nije nam uspjelo.
Trenutno sam sretna što sam uspjela postići da mi ne ulazi u wc :D pa ću jadikovke na ovu temu danas preskočiti.

[Linda]

Trenutno sam sretna što sam uspjela postići da mi ne ulazi u wc

Lucky you! 8)

[Zdenka2]

ako imamo goste (koji su dovoljno bezobrazni da ne dovedu sa sobom djecu) onda poglasni tv do nepodnosljivosti.

To redovito radi i M., ali to je bolje nego kad komentira razgovor. Isto i ovo kao vertexin A. u autu, s pauzom od milisekunde.

[Luna Rocco]

Luna, sad se izvlačiš k'o ja kad sam blebnula da bebe nisu za dečke.

Ma ne, stvarno smo pričale konkretno o B. i M., sjećaš li se? Baš sam na njega mislila.

[Linda]

Ma, sjećam se (i nije ista stvar), al ti malo vadim mast. Neki dan na ljuljama.

[Luna Rocco]

E, ovo s WC-om - ja fakat mislim da to ima veze s tim kako se cijela obitelj postavlja prema tome. Ja ne ulazim MD-u dok je na WC-u, MD ne ulazi meni i Kaleb bogme već sad zna da se ne ulazi...Protokolarno lupa po vratima, ali odustane. A on inače nije dijete koje lako odustaje, to mogu posvjedočiti svi koji su preživjeli susret s njim.

[Luna Rocco]

Ma, sjećam se (i nije ista stvar), al ti malo vadim mast. Neki dan na ljuljama.

Vadi, vadi, ionako je ima previše.

Nego, da ovo ne bude OT post - upalo mi je u oči ovo s poglašnjavanjem televizije, kako reagirate na to? Meni takav odnos prema gostima djeluje kao debelo gaženje roditeljskih granica, jer bi i roditelji trebali imati privilegiju neometanog druženja sa svojim prijateljima...Naravno, ja se ne zanosim da ću uspjeti u tome još koju godinicu, ali u dva navedena slučaja riječ je o dječacima od 7 godina, pa me zanima kako postupate (a sigurna sam da obje imate dobra rješenja).

[a zakaj]

luna, ja zapravo na to ne gledam kao na debelo gazenje granica.
ja tu imam prilicno razumijevanja, iako mi smeta.
Nisu svi odrasli koji dolaze k nama talentirani za komuniciranje s djecom, a nekad nam je jednostavno do nekih odraslih razgovora.
A ocekivati da ce se dijete dva sata igrati u svojoj sobi i pustiti nas na miru :/
ne znam, u tom slucaju mi je ok da on gleda neki film/crtic, ali kako nam je tv u dnevnoj sobi, onda on 'ne cuje dobro' od naseg razgovora, pa poglasni. pa se mi ne cujemo dobro i pocnemo glasnije pricati, pa opet on poglasni tv...
jedno rjesenje o kojem ozbiljno razmisljamo (iako mi je prije to bilo vrlo odbojno) je tv u spavacoj sobi.
u zadnje vrijeme hoce igrati i igrice na racunalu, samo onda je problem tonka koja mu se uvaljuje i smeta...

[a zakaj]

jer bi i roditelji trebali imati privilegiju neometanog druženja sa svojim prijateljima...

sad kad ponovo citam, fakat ne razumijem kako to zamisljas.
ako se zelimo neometano druziti, onda organiziramo druzenje dok djeca spavaju ili su kod bake.
ili se druzimo ometano.
a cesto su gosti i takvi da se hoce i znaju baviti s djecom, pa je sve jednostavnije.

[Zdenka2]

Ja razmišljam slično kao a zakaj. Ako ne želim smještati TV u spavaću sobu ni u njegovu sobu, a to nipošto ne želim, moram i ja pristati na kompromis. Toliko tražim i od njega - to jest da stiša toliko da ne moramo vikati. Ako mi je baš jako važno, zamolim ga da ugasi TV. Najviše volim kada dođu i neka djeca, jer tada TV kao i da ne postoji.

[Luna Rocco]

Pa, ne znam, sad ste me poljuljale. Nekako sam si zamišljala da se sedmogodišnje dijete može izabaviti 2 sata, jednom u dva tjedna, samo. Gledam iz vlastite perspektive, meni su u toj dobi roditelji već polako postajali lijeva smetala.

[Luna Rocco]

a zakaj, sad vidim da si i ti mene krivo shvatila. Nikako ne zamišjam to neometano druženje tako da dijete ne može sudjelovati, dapače. Osobno mi je najdraže doći u obitelj gdje su svi na okupu i svi sudjeluju u druženju. Zato mi je nejasno bilo to poglašavanje TV-a do razine buke - meni to zvuči kao jako ometanje. Ali dobro, ja sam po pitanju TV-a vazemaljac, i inače nikad nisam shvatila kako TV uopće može biti upaljen dok me netko pozove u goste (moram priznati da me to prilično smeta - ali, opet, kužim i ovakvu situaciju kakvu ste navele, kad dijete ne zanimaju gosti, pa se i ono želi nekako zabaviti).

[pepi]

Njima je baš zabavno kad netko dođe.

I baš im je zabavno slušati o čemu razgovaramo.

I baš im onda nije zanimljivo igrati se u njihovoj sobi .

Tak da od našeg neometanog druženja nema niš.

[a zakaj]

Nekako sam si zamišljala da se sedmogodišnje dijete može izabaviti 2 sata, jednom u dva tjedna, samo.

ma moze, ali ne bas onda kad mi to narucimo
zapravo, tesko mi je to tocno procijeniti. Toncek u zadnje 2,5 godine rijetko ima priliku sam se u miru zaigrati, i mislim da mu to fali.

[Zdenka2]

Nekako sam si zamišljala da se sedmogodišnje dijete može izabaviti 2 sata, jednom u dva tjedna, samo.

ma moze, ali ne bas onda kad mi to narucimo

Točno tako. Ja pokušavam postaviti neke obrasce ponašanja, ali to ne ide bez kompromisa i razumijevanja i djetetove pozicije. Kad dođu gosti, M. želi biti u sobi gdje su i drugi, ali ako mu razgovor postane predosadan, upalit će TV. Ja ponekad to dozvolim, a ponekad zamolim da ne pali TV ili ga pokušam zainteresirati za nešto drugo. Ako ga upali, poglašnjavanje ide spiralno, točno onako kako je opisala a zakaj. Onda zamolim da stiša i sve OK. Za neometano druženje pozovem ljude navečer, onda pregrme neko vrijeme ometanog druženja dok M. ne ode spavati i nakon toga se u miru družimo, ne moramo čak biti tihi, jer njega ni top ne bi probudio.

[Arwen]

još jedna mama jednog dečka znatiželjnog
isto pojačava tv(ako je gledao crtani)i obavezno upada u riječ
opet zavisi i kakva je situacija ako mu se ne spava tj nije grintav da se i
dogovoriti s njim kad su gosti tu da baš ne prekida non-stop
ali kad MM i ja pričamo onda ima 100 zašto,kako,kada,gdje,šta,tko....

npr;kad noni dođu posjete on se odmah nacrta za stol i sluša
a meni je to grozno ja san uvijek bježala od odraslih i njihovih dosadnih razgovora

[a zakaj]

Za neometano druženje pozovem ljude navečer, onda pregrme neko vrijeme ometanog druženja dok M. ne ode spavati i nakon toga se u miru družimo, ne moramo čak biti tihi, jer njega ni top ne bi probudio.

ovo je i nama drag scenarij
doduse, gosti moraju otrpjeti moje izbivanje dok uspavljujem tonku (i ja se moram kontrolirati da ne zaspim skupa s njom).

[sanja74]

Keti će tek 21. mjesec. I već dugo "prisluškuje".

Npr. vozimo se u autu, MM i ja pričamo. Ako je vezano za nju, ili nešto što je zanima, utiša se i tu i tamo ubaci s nekim komentarom.
Čim pređemo na "nezanimljive" teme (politika, investicije, posao..) odmah se razgrakće, i ili pjeva ili priča punim glasom (dere se), samo da se ubaci i pokaže nam kako joj to naše nije zanimljivo.
Slično i kad dođu gosti. Ili se netko od nas mora s njom igrati, ili se razgrakće, dođe pa me ugrize (što joj inače nije običaj)..
Pokušavamo je uključiti u razgovor, ili zamoliti da bi i mi nešto popričali što njoj nije interesantno. Nekad upali, nekad ne..
Al i ona je još "mala".

[anek]

Moj M. je primjer da to nema nužno veze sa spolom. To je djelomično motivirano njegovom znatiželjom, ali još više potrebom da ja budem usredotočena samo na njega. Zna mi poprilično ići na živce da ne mogu u njegovoj prisutnosti izmijeniti ni par rečenica s MM, a da se on ne ubacuje pitanjima, upadicama i slično. Isto tako, čim se ja dohvatim telefona, eto ti njega: S kim razgovaraš? O čemu pričate?....

ovako je ISTO i kod nas.
linda, pogodila si "u sridu" s temom; jer sam ja baš frustrirana zbog tog njegovog konstantnog zapitkivanja i upadanja u svaki razgovor.
svaki put moram objašnjavati o čemu razgovaramo, i svaki put ga molim da me/nas ne prekida, jer je to jako ružno, i ja to njemu nikada ne radim. onda smo se dogovorili da ako ja s nekim razgovaram upita "mogu nešto pitati?" ili "mogu nešto reći?", ali onda on to ispaljuje svakih 15 sekundi...i opet prekida.
strašno je znatiželjan, a i stalno želi biti u centru pažnje /a naša pažnja mu apsolutno ne fali; naprotiv - navikao je biti konstantno broj 1/.
baš u zadnje vrijeme jako često razmišljam o našem roditeljskom postavljanju granica prema djeci - u smislu vlastitih želja i potreba i njihovog odnosa i poštovanja prema tome...

[Linda]

"mogu nešto reći?"

I još digne dva prsta k'o u školi.

[Nani]

U svakom postu sam se našla....dakle svi su isti i zanimaju ih iste stvari. Jednom sam u autu Niki rekla (nakon što je 100 puta pitao šta je tko rekao) zašto pažljivije ne sluša dok mi razgovaramo pa da mu bar ne moramo ponavljati, a on će onako tužno:Kad prebrzo pričate, dajte malo sporije. I da se nadovežem na WC, ja krenem na pipi ili whatever, MM bi se taman obrijao, Niko mi je baš zaboravio nešto reći, a Mara samo donese igračku i sjedne pokraj školjke...nekad mi je to bilo simpatično i smiješno sada mi je već malo dosta toga.

[Nani]

I Niko ponekad (čitaj: jako rijetko i to nakon upozorenja) pita može li neštp reći ali najbolji mi je kada nam upada u riječ kao fin je i pristojan ali ponovi to sto puta i svaki put upadne u riječ. Mi ga ponekad ignoriramo i onda skuži....ma presmiješno je to sve skupa!!

[alanovamama]

Megi je zakon

[yaya]

Njima je baš zabavno kad netko dođe.

I baš im je zabavno slušati o čemu razgovaramo.

I baš im onda nije zanimljivo igrati se u njihovoj sobi .

Tak da od našeg neometanog druženja nema niš.

Ooooooooooo da...plus uz pitanje " o čemu vi pričate" ide 1000 tko?? Zašto?? Kada?? Kako?? Gdje?? S kim?? i u beskraj....I onda još nađe naj nezgodniji trenutak da to nekomu ispriča ili da si potvrdi istinitost priče pita tu osobu...

[Vlvl]

Mi s našim velikim dečkom imamo obje krajnosti i sve ono između.
Npr. uleti u sobu kad je naš razgovor na kraju, čuje zadnju rečenicu i "Što, što?" krene preisapitivat od početka.
Ili za telefonski razgovor "Tko je to bio, što je rekao?".
Ili prekine naš razgovor pitanjem da mu objasnimo neki detalj. Ako krenemo objašnjavat, nakon jedne i pol rečenice mu dosadi, pa pita nešto drugo, po mogućnosti bez ikakve veze s ranijom temom. Onda mm krene "Ne znam jesi li možda primijetio da nas dvoje razgovaramo o ..."

Ali zato u autu najavljuje "Ja ću sada slušati MP3. Meni je dosadno slušati vaše razgovore".
Odrasli gosti mu nisu toliko zanimljivi kao njegov kompjuter. Mota se na početku oko njih, onda ubaci ljubazni osmjeh broj 6 i kaže da će on sad ići malo u svoju sobu, i "još ću doći poslije". Neki put dođe sam, a češće ga moramo potaknuti da se ode još podružiti.

[leonessa]

U svakom postu sam se našla....dakle svi su isti i zanimaju ih iste stvari.

Vjerujem da je vecina djece takva i nekako sam se vec naucila na bambinovo upadanje u rijec (sad vec uglavnom koristi "oprosti mama ali...."), skretanje paznje na sebe (na sve prihvatljive i neprihvatljive nacine) kad nam je netko u posjeti (vezano na pitanje dali se moze dijete od 7 godina samo zabaviti-moze, cak ponekad i pola dana ali bas nikako ni minute ako je netko kod nas ili kad mi to zelimo)....Ono sta mi je sad u zadnje vrijeme postalo najnapornije su njegovi komentari na neki razgovor koji cuje povrsno i uglavnom ga i ne razumije ali ima potrebu komentirati i dati svoje videnje stvari a sta onda cesto ispadne bezobrazno i nekako nedjecije, znate sta mislim, ono kao neka baba -to je novost od ovog ljeta, cesto ne znam kako se postaviti jer u puno slucajeva to i nije tako strasno da npr. ja komentiram ali kad to kaze malo dijete ispadne nekako bezveze. MM to nista ne smeta i on smatra da svako moze govoriti sta misli, naravno to i ja mislim ali svejedno bude mi malo neugodno ispred drugih ljudi. Sad sam izdramatizirala cijelu situaciju, vjerujem da je to samo faza (mozda cak i predpubertet ) ...

[maria71]

U autu mora svirati "njegov " cd i mi možemo neometano razgovarati.Takav je dogovor.

Kad želi razgovarati s bakama ili tatom, sam nazove ( imamo memorirano )

U gostima je strpljiv-no ipak moram u torbi imati par slikovnica. Kada nama dođu gosti koji ga ne zanimaju ,igra se sam.

Morala sam postaviti granice jer sam postala nevidljiva i utišana ,a to ne volim.

[Vlvl]

...njegovi komentari na neki razgovor koji cuje povrsno i uglavnom ga i ne razumije ali ima potrebu komentirati i dati svoje videnje stvari a sta onda cesto ispadne bezobrazno i nekako nedjecije, znate sta mislim, ono kao neka baba ...

Ovo prepoznajem, i ja sam znala šiziti "ne komentiraj što ne razumiješ, barem nemoj negativno komentirati" uz dodatak mm da je to nešto što ni mnogi odrasli nisu savladali. Sa zadovoljstvom uviđam da je takvih komentara u zadnje vrijeme manje. Malac raste, i zapravo razumije sve više.

[Nani]

Kada nama dođu gosti koji ga ne zanimaju ,igra se sam.

Mojem nitko nije dovoljno nezanimljiv...uvijek ima nešto novo za pokazati ili reći.....i to je redovito popraćeno životinjskim urlicima, sprintom po kući..... pokušavamo mu objasniti da kad njegovi prijatelji dođu, odu se igrati i pričati u sobu jer ne žele da im smetamo (iako to kratko traje) pa isto tako želimo i mi. Volimo tebe i Maru ali volimo i svoje prijatelje i želimo isto kao i sa vama i sa njima razgovarati....u miru!!! Ali teško je to njemu shvatiti jer kad mu prijatelji dođu malo se igraju u sobi i onda se presele u dnevni kod nas pa smo onda svi skupa (valjda im je u sobi pretiho - hihihihi)....nas minimalno 4odraslih i bar 4-5 malih... ...to znači u miru popiti kavu s prijateljima......

[tinkie winkie]

mi smo u fazi kad zapitkuje tko je to, s kim pričaš.... Ako pričam na telefon, ne da mi mira, i vrišti da joj dam slušalicu.... često ju pukne neki film, pa upada meni i MM u riječ tražeći da prestanemo razgovarati..... Najčešće ima milijun pitanja tko,kako,zašto nakon što nekog sretnem i kratko popričam...
Ima 3 god.