Ja da udarim malo crnjaka.
Ne vjerujem da većina žena u HR stvarno želi takve promjene o kojima pričate, a kamoli da su spremne boriti se za njih. Mislim da žene još uvijek nemaju tu svijest o svojim pravima i mogućnostima, i idu linijom lakšeg otpora, tj. šute, trpe, prigovaraju, ali izvršavaju svoje obaveze. A i plašljive su dozlaboga. Te strah ih je ovoga, te onoga, ... te šta će ovaj ili onaj reći ... ma. Akcija nula.
Sve dok je tako, sredina će to koristiti. Obiteljska ili poslovna, svejedno. I onda imamo sindrom/kliše mučenica ili žrtvi, ili šta već.
Ali nije sve tako crno. Poznajem puno fajterica koje iskaču iz ovog prosjeka, a i tu su, uostalom na forumu
A i da pohvalim svoju firmu, kao poslodavca. Nikad, ali stvarno nikad nisam osjetila bilo kakvu diskriminaciju po pitanju spola. Napreduju u poslu svi - žene i muškarci. U zadnje vrijeme žene su postale aktivnije što se tiče upiranja u karijeru i posao, pa ih i ima sve više u management-u. CEO nam je, na kraju, žena
Kakav ceh tu plaća obitelj ... drugi je par postola. Mislim da sve stvarno ovisi o samim roditeljima i raspodjeli odgovornosti.
Ali mislim da se može - gurati karijera ako i žena i muž to hoće, i imati obitelj. Istina da će biti gusto i čupavo, i da će trebati puno međusobnog razumijevanja, pa i pomoći sa strane, ali gdje ima volje, ima i načina