 |
|||
baš mi te je žao! Mislim da je tvoja tuga neopisiva! šaljem ti vibrice
:D :D :D :D :D da se ipak sve riješi najbezbolnije i što brže! Ti budi hrabra i jaka za sebe i svoju djecu! Oni su ono najvrednije što imaš!
Nikada neću moći shvatiti te muškarce! Sretno!
kako prodrmati idiota? nogom u guzicu.........
o draga tofi
nemam saveta, samo da posaljem dobre vibre
da se sve zavrsi najbolje moguce za tebe!
evo gledam ga tu na kutnoj, leži i spava uz tv, čovjek ga gleda i misli kako taj sigurno nema nikakvih problema u životu...
Ujutro ćemo opet razgovarati, javim se...
toffiBez obzira dal ga je pukla kriza (tko sam ja? što sam ja...) ili nešto treće, bolje da sad prekrižiš takvog muškarca, nego da ostatak života proživiš mučeći se pored njega... što god odlučila uz tebe sam
ovo cu potpisati.stray_cat prvotno napisa
ne znam,ja citam svo vrijeme i mislim da ovi tvoji pokusaji svakodnevnog razgovaranja sa njim imaju samo kontra ucinak,sumnjam da ce se sa tim sta postici jer je on vec odlucio svoje.
i nebi nikako kao sto je Anita napisala zahtjevala upoznati i tu drugu zenu,mislim cemu sve to.......sta ocekivati od toga...samo sebi mozes nanijeti bol.
Ne bi on to ni radio. Skulirao bi se brzo, kada bi vidio da si odlučna.Ne bih mogla, to nikako da ga gledam kako dolazi i odlazi u razne sate a da znam s kim je bio ili se pitam da nije bio, ma ne znam, ne želim znati znate štaPa, to i nije tvoj problem, već problem njihovog sina da osigura krov nad glavom ženi u babinjama i svojoj djeci. Ti to bi, da si sama u mogućnosti. Uostalom, možete se dogovoriti da dijelite stan dok su djeca mala. Koliki ljudi žive zajedno, a odvojeno?
Odlučno mu reci da si razmislila i da govora o rastavi ili tvom preseljenju nema dok djeca malo ne poodrastu i da se ti nisi udala i rodila da bi sama podizala djecu. Ako to već moraš, neka ti da vremena.
Reci mu da ćeš o rastavi pričati kada i ti (kao i on) budeš jednako spremna na takav razgovor, a da te sada samo uzrujava i onemogućuje ti da se smireno i nježno brineš za i oko djece i na kraju, sebe.
Ako ne želi u punom smislu riječi živjeti u braku s tobom, morat će se pomiriti s tim da ćete još neko vrijeme živjeti pod istim krovom. Reci mu da pristaješ na rastavu, ali tražiš vrijeme koje ti je potrebno da se osamostališ psihički i fizički, i da ti je to (u ovom trenutku dok si još žena koja je nedavno rodila) kao moralan čovjek dužan osigurati. Također mu napomeni da se u njegovo slobodno vrijeme (nevezano uz djecu i posao) nećeš petljati niti polagati pravo na njega.
Pa ćeš onda vidjeti u kom smijeru će se sve razvijati. Budi nenametljiva, ali odlučna da se dobro pobrineš za egzistenciju svoje djece, za šta je i tvoj muž odgovoran.
Nekako mi se čini da ovom čovjeku samo treba okrenuti leđa... i on će se skulirati. Ako nisam u pravu, nije rastava najgora stvar koja se čovjeku može dogoditi, ali u to ne srljaj i ne dozvoli da te on gura.
Polako. Stignete se razvesti.
Ako smijem primjetiti.... draga presijeci mučenje čim prije.... izbaci ga van i nek se ide skulirati u neki mračan prazan stan dok ti ne vidiš di ćeš i što ćeš. Iskoristi još to malo grižnje savjesti dok je ima. Nemoj si natovariti još na vrat traženje stana i promjenu okoline za dijete i ostalo.
Za njega i njegove "potrebe" ne vrijedi uopće trošiti riječi.... Divim ti se što pokušavaš razumjeti nešto što ni on ne kuži.... S takvima se uopće ne isplati razgovarati.
Dakle, TI odluči što možeš i TI kreni dalje.... Ako imaš priliku, potraži pomoć da ne padaš u teške depresije. I jednu po jednu stvar, jedan po jedan dan...
Ne daj se
Ja ne bih mogla svaki dan gledati čovjeka koji mi je u lice rekao da ja nisam ona koju on želi, da su naša djeca pogreška. Kad već on ne vidi koliko te muči svojom ravnodušnošću i sebičnošću, i ne ode sam, ja bih mu lijepo rekla da ode, ali da prije toga odradi jedan razgovor sa svojim starcima a ne da još i to tebe zapadne.
Ne mislim da je to kraj, ali mislim da vam treba razdvojenost da se stvari raščiste. Ako se kod njega radi o krizi neiživljenog mužjaka, vremenom će mu doći iz dupeta u glavu. A ako ti zaista nisi ljubav njegovog života onda ne vidim svrhu da i sekunde više bude kraj tebe. Dakle, razdvojiti se što prije, i vidjeti što će vrijeme donijeti.
U međuvremenu organiziraj svoj život bez njega, ako ti se nikad ne vrati ti ćeš biti za to spremna, a ako se ipak između vas stvari srede, dobro je da oboje znate da ti i djeca možete preživjeti i bez njega.
To je ono što bih ja (bar tako mislim) napravila. Odluka je, naravno, samo tvoja. Bez obzira što odlučiš, želim ti da to bude najbolje za tebe i tvoju djecu. Puno sreće!
Moram potpisati moju dragu i pametnu rinamu, pa bih svoja razmišljanja zaokružila ovom rečenicom:
Unatoč tome što tvoje srce zaista želi, samo ti znaš što je u ovoj situaciji rješenje za tebe i tvoju djecu. Postupi tako. I ostajem pri svome: ne brzaj!
mislim da ti je AdioMare dala najbolji savjet..pa nisi luda da ideš van iz stana s novorođenčetom..i kak ti je rekla, reci da se više nećeš raspravljati oko razvoda jer se trenutno ne želiš razvoditi, a takav te razgovor krajnje uznemirava (što je istina), a dojiš i brineš se o bebi
on ti ima drugu, sijeci me gdje sam najtanja, a sve ovo što ti govori su čiste pi***rije..
i ne daj da te navede da se ti iseliš i ideš ga ostavljati..to je sad njegov problem, on je zakuhao, on nek rješava..također bi bilo dobro da mu daš više obaveza oko djece, nek se šeće i brine o većem, ak niš drugo
da nije našao sebe i nije sretan..ma daj molim te..da meni MM ide prodavat te fore ja bi ga lupila, usred face, majke mi ako ne bi..reci onda barem ko čovjek što je posrijedi, a ne lagat nekome u oči ko zadnja p****
Toffifeee, šaljem pozitivne vibrice. No, ne znam koliko one mogu pomoći. Koliko god grubo zvučalo, SM ne možeš promijeniti, on je rekao što misli o braku i vašemu odnosu. Jedino možeš promijeniti svoj stav prema njemu. Sve dok ga ti pokušavaš zadržati, on će - bar mi se tako čini prema onomu što si napisala - željeti otići. Zato ga pusti. Na tvom mjestu - ne znam kakvi su tvoji roditelji roditelji i žele li ti i mogu pomoći - ja bih se s djecom odselila po principu "oš neš bangladeš". Niti tebi ni djeci ne može koristiti ostanak u braku ili u stanu s osobom koja te ne želi. To je nešto što ti potpuno može uništiti samopouzdanje. Kad se makneš od njega i pokažeš mu da (koliko god to bilo teško) život ide dalje i bez njega, tada možda i on promijeni ploču. Ako ne, onda je on gubitnik - ostao je bez žene koja ga voli unatoč svemu i bez svakodnevne blizine dvoje prekrsne djece.
Meni ovo sve govori...Mislio je da će funkcionirati i da će te možda zavoljeti i na "taj način" ali je s vremenom skužio da ga to sve skupa guši.
Slično tome ispričala mi je jedna poznanica. Hodala je s tipom 8 godina prije vjenčanja, nakon manje od godinu dana braka su se razveli jer je ona njega ostavila. Ona o njemu govori sve najbolje: da je divan, pažljiv, nikad se nisu svađali, obožavao ju je, tak dobrog čovjeka je teško naći itd....Ali nije ga voljela na "taj način", samo joj je pasalo da on nju voli i da bi sve napravio za nju. Tak dugo su bili skupa dok se nije zaljubila u drugog i pobjegla od muža koji je ostao slomljen i ništa mu nije bilo jasno. Sva sreća što nisu imali djece i što je ona to napravila na vrijeme bez obzira na osudu roditelja, zajedničkih prijatelja i svih ostalih.
TM nije imao hrabrosti ranije otići, ili je mislio da će s vremenom biti bolje, da će djeca popraviti situaciju...Ako nema drugu, a odseli se od vas, mislim da postoji vjerojatnost da se ohladi i da mu dođu neke stvari iz guzice u glavu.
Slažem se s AdioMare
Sirius Black, super si to napisala. Samo sto ima jedan problem....cak i da mu dodje iz guzice u glavu, uvijek ostaje otvorena ta mogucnost da ce jednom doci neka druga. Koja ce mozda biti ona prava. Pa ti zivi s tim strahom iz dana u dan. :/
Inače, ja sam mislila da smo mi tu da pomognemo toffi donijeti najbolju odluku za nju sada, a ne da analiziramo njihov dosadašnji ili budući brak i općenito nju i njenog muža... :/
Zorana, ja te skroz kužim, ali jedan mali osvrt na drugačije prilike u Europi...
Moji vjenčani kumovi su se razveli nakon 10 godina braka, zaista nevažno zašto. Ako zanemarimo duševne boli jedne i druge strane, te dječice koja su prošla kako su prošla, moja kuma je dobila plaćen stan, alimentaciju za djecu i sebe koja će biti isplaćivana slijedeće 4 godine.
Što reći? U životu joj se promijenilo samo ono što je željela: biti bez muža. Ostalo je ostalo isto.
U Hrvatskoj su prilike drugačije, na žalost...
Taj dio mi je jasan.
Toffi, pusti ga neka ide i neka traži "sebe".
budeš li ga pokušavala na silu, ucjenu ili na onu "jadna ti sam, šta ću ja bez tebe" zadržat, samo možeš još gore napravit.
znam iz iskustva kako to ne pali i kako ti se na kraju osoba samo još više omrzne. i nema šanse da ikad bude bolje.
bez obzira koliko ti njega voliš, on očito nije čovik tvog života. ne zbog tebe i tvojih osjećaja nego zbog njega. mogao je on bit divan, krasan, bajan, ali ti mu nisi "ono nešto". i bolje da ide sad nego za 5-10 godina.
moji vjenčani kumovi su tako prokuburili 15 godina braka i "ljubavi" koja se na kraju ispostavila samo kao navika da budu zajedno zbog dice. na kraju ona otišla i pronašla "ljubav" svog života. a i on, kad se povratio od šoka, shvatio kako se spasio.
da sam na tvom mistu, ma koliko mi srce pucalo i volila svog muža, pustila bi ga da ode. još mu pomogla i torbe spremit. jer živit s osobom za koju znaš da joj ti nisi "ono nešto" meni bi bilo užasno. nema tu sriće ma koliko se trudio da je bude. uvik ostaje to visit nad glavom. i zašto se svaki dan budit sa mišlju kad će on opet ustvrdit da mu je taj brak tlaka, obitelj tlaka i da mu žena nije "ono nešto" što njemu treba.
ja potpisujem Lory....ako to nije to čemu se truditi oko njega...djeci ćeš ti uvijek bit mama a on tata
toffifeee, stvarno mi je žao zbog situacije u kojoj jesi. Želim ti svu sreću svijeta u budućnosti. Ja sam dijete rastavljenih roditelja i mogu ti reći da je to nakraju bilo puno bolje nego svakodnevna šutnja i prebacivanje mojih roditelja. Mislim na tebe
CURE PREDIVNE STE SVE!!!!!!!
Čitam vaša razmišljanja i savjete i sve mi se više oči otvaraju!
Pokušala sam i jutros sa njim razgovarati, mali nagovještaj dali bi ipak mogli nešto skupa... vidim da je skroz odlučan u svojoj nakani i stvarno vam kažem
Moram ga zamrziti da bi ga prestala voljeti i stvarno se napokon okrenuti sebi i djeci. Moja frendica koja je rastavljena cca 6 god. kaže da se moram prvo pobrinuti za sebe kako bi se mogla brinuti za svoja dva mala srca. Ali nemogu se razbuditi, kao u nekom začaranom krugu.Imam osjećaj da ne mogu sama, kako provoditi večeri sama kada stavim djecu u krevet?Sve je to navika i svjesna sam toga, ali i same znate kako se teško odviknuti nekih stvari.
Isto tako je počeo razgovarati o financijskoj strani i kužim da pomalo se i s te strane mijenja(i to na gore).
Mislim da ostajem tu gdje jesam, sa djecom u kući njegovih roditelja. Nadam se da će sutra razgovarati sa njima da čujemo i njihov komentar. Njegovo mišljenje je da će oni reći da ja idem svome tati(koji živi sa drugom ženom, mama mi je umrla prije 12 g.) ili sestri koja ima svoju obitelj.
Vidjet ćemo sutra. U svakom slučaju vaši komentari kakvi god bili su mi velika podrška u stvarno teškom možda i najtežem razdoblju u mom životu.
Njegovo mišljenje ili njegove želje?
Oprosti na iskrenosti.
U svakom slučaju misli na sebe i svoju djecu, što je za vas najbolje.
Situacija je teška, ali preživjet ćeš i bit ćeš jača nego ikad.
Nisam se htjela miješati u topic, ali ovo me stvarno razljutilo. Em se rastajete njegovom krivnjom, em bi TI trebala pakirat kofere za vas TROJE i useliti s DVOJE DJECE u neko drugo domaćinstvo koje možda za to uopće nije prilagođeno. Pa to je stvarno čisti bezobrazluk s njegove strane. Oprosti ako sam gruba, ali trenutačno sam trudna pa sam malo "hormonalna" i stvarno mi je teško i samo čitati o tome kako su pojedini muževi neodgovorni i egoistični... Kao što je netko nedavno napisao u jednom sličnom topicu "koji je to luksuz, koja sloboda samo tako otići i ostaviti ženu i djecu da bi se tražilo svoju sreću"...
meni nije jasno..on trazi sebe, ti nisi ljubav njegovog zivota, sve ok.
ali zasto misli da si ti u paketu s djecom?
ti si bas ovako zamisljala svoj zivot? nisi.
a sto cete s djecom dok vas dvoje trazite sebe?
Nije mi jasno tko može ostaviti dijete od par mjeseci i nekoliko godina starije dijete. :?
Neka Ti plati stan i pokušaj ga što prije staviti na onu poziciju koju zaslužuje.
Ja bi rekla da odlazim ja i to iz ovih stopa pa neka se snađe i njegova su djeca. (naravno da to nebi nikada učinila ali bi pokazala stav prema svemu ovome).
Kako mogu pomoći? :?
Shvatio je da nisi ljubav njegovog života nakon što ti je napravio dvoje djece ili nakon što te prevario?! I htio bi da s dvoje djece odeš tražiti stan?
Uvijek mi je žao kada pročitam koliko žene u braku mogu dozvoliti da izgube sebe samu, svoj identitet i svoju osobnost...
Trebaš uvijek ostati svoja, imati svoje interese, zanimanja, hobije, ciljeve i sve to ne smije imati veze s bilo kojom živućom osobom na ovom svijetu osim sa tobom samom.
Ti si se toliko izgubila živeći njegov život da uopće nije čudno što se sada tako osjećaš. Teško je i meni kada čitam koliko patiš, znam šta znači kad te srce boli od očaja i tuge za voljenom osobom koja ti to ne uzvraća. Ali to je život i to se događa.
Ti nisi sama, imaš dvoje predivne dječice koji trebaju u sljedećem periodu tvog života biti tvoj pokretač i tvoja snaga za dalje.
Moje jedno dijete je doživotno hendikepirano i često puta sam razmišljala kako bi uvijek radije u životu odabrala da ostanem bez muža (nebitno na koji način), da bi sve lakše podnijela i preživjela nego ovakav život.
Muževa možeš imati i pet. Voljenu osobu možeš preboljeti i ona može postati uspomena, lijepa ili manje lijepa. U životu možeš voljeti, pa ne više voljeti, pa zavoljeti ponovo...
Djecu ne možeš preboljeti ako ih izgubiš, ne mogu ti postati prošlost i ne možeš ono starije dijete zaboraviti i zamijeniti novim, djeca su jedna sasvim posebna kategorija puna energije i snage koja se može prenijeti na tebe.
Prvo pusti muža. Ne vrijedi cviliti za njim, pogotovo da on to vidi, što ga više vučeš k sebi on će više bježati. Ako vam je suđeno, biti ćete opet zajedno, ako nije - nije. Tko zna gdje čuči nova sreća? A do tada, malo se više razljuti, napravi strategiju svog života bez njega, samo sa vas troje. Može se to, ne brini. Kad pronađeš u sebi svoju vlastitu snagu biti će lakše, vjeruj mi!
Iako si ponekad dopustimo da previše živimo tuđi (muškarčev) život, ipak smo u konačnici jače i snažnije od mase muških pripadnika. Pogledajte samo koja količina ostavljenih muškaraca ubija svoje bivše drage jer nisu mogli podnijeti da ih je ova ostavila. Statistika je zabrinjavajuća.
A žene... Uz sav očaj one se ipak dignu iz pepela i iz cijelog tog ružnog iskustva iziđu ljepše i jače nego ikad prije.
Sretno Feniks, želim to i tebi!
Sanjice, prekrasan post
Krasni deda i baka, za poželit.
Draga moja, bježi odatle glavom bez obzira.
U toj kući nikome nije stalo ni do tebe ni do dječice
A starci, ako su normalni, trebali bi lupiti šakom o stol i poslati idiota tamo gdje mu je mjesto a stati na stranu tebe i tvoje djece.
Sorry, ovo je moje iskreno mišljenje.
čitam tvoju priču i nemam što pametno reći osim da nitko osim tebe ne može iznjedriti pravo rješenje.u svakom slučaju mogu ti poslati ~~~~~od srca, da izdržiš ovo teško razdoblje....... kako provoditi večeri sama kada stavim djecu u krevet?
Ipak, na gore navedeno, moram reći da se u ovom trenu mogu sjetiti bar deset lijepih načina za provesti vrijeme navečer. Sigurna sam da nisi baš toliko ovisna o TM i da je on jedino lijepo u tvom životu.
sve mogu shvatiti, ali čemu ovo? :?
ja jedino to mogu shvatiti i slazem se do w sa sandromfsve mogu shvatiti, ali čemu ovo? :?
nema tu sentimenta, ljubav je ocito jednostrano ugasla, neodgovoran je preko svakog praga tolerancije, varao te - oprostila si mu pa mu se svidjelo i sad bi svirio po svom...
tako ce na kraju i biti, iskreno ne vjerujem u podgrijavanu ljubav (nije ljubav sarma) i ne vjerujem u odnose u kojima postovanja nema milimetra (a nema, jer vec cinjenica da ti ni sa njegovima nije bilo lako govori da nije imao postovanja ni ranije i sprjecio svoje u loseim postupcima prema tebi)
i da, slazem se s onima koji misle da on ima drugu...
kad je ljubav - ljubav, onda je sve lako, opusteno, lezerno; nitko ne dubi na trepavicama za srecu onog drugog, nitko se ne osjeca iscjedjeno i potroseno, a vjerojatno nitko ne zeli malo 'slobode' jer u takvom odnosu jesi slobodan i kompletan cijelo vrijeme
oprosti na iskrenosti, ne poznajemo se ali tvoja prica mi je bliska: doduse nismo bili u braku i Bogu hvala iz te veze nije bilo djece (ali je bilo trudnoca) - tek s odmakom od 6 godina mogu reci 'koja sam tuka bila'
glavu gore, uzmi svo vrijeme ovog svijeta koje ti treba da djecu i sebe postavis na noge; naplati se materijalno maksimalno koliko mozes (neces od toga sebi kupiti crveni kabrio za voznju gradom ali djecu osiguraj koliko god mozes) i bez pardona - uzmi mu sve sto mozes
on je tebo vec uzeo ono sto si vjerovala da imas - sretnu i kompletnu obitelj; vrijeme je da nauci da svaki nas postupak nosi posljedice
od srca ti zelim da nadjes mir za sebe jer ce klincima tako biti lakse, a gore je vec netko napisao: u sljedecem odnosu ces znati da NITKO i NIKADA ne smiju biti vazniji od tebe i o nikome vise neces biti emotivno ovisna, emotivna ovisnost je toliko prokleto iscrpljujuca i za ovisnika i za onoga o kome se ovisi da pocesto vodi u nepremostiv razdor
drzim ti fige
Wow, koliko korisnih i mudrih postova!!
Iako su cure vjerojatno u pravu.... postoji još jedna varijanta... što se tiče "one prave"... razumijem što znači kad zaista upoznaš osobu svog života, nemoguće je jako i obuzme te na jedan poseban, sveobuhvatan način.... i ne prestaje ni nakon deset godina.... možda ni nikad.... i znam da vrijedi mijenjanja života, navika, okolnosti... Užasno je jako i ..... sve što mogu reći je da mi je muž sad netko drugi i da upoznam svojeg muža (kojeg imam).... vjerojatno bi srušila svakojake mostove da budem baš s njim.
____________________________
ALI! Što ako je on jednostavno neodrastao, nezreo tip kojemu je "ona prava" svaka nova koja ga, poput igračke djetetu, razveseljava novim pogledima na njega, novim potvrđivanjem, zaljubljivanjem, pažnjom.... Da li ga treba pustiti da tako proživi svoj život ili mu treba pomoći da odraste? Jer ne radi se uvijek o odlasku za srodnom dušom, ponekad se radi o najjednostavnijem bijegu od odgovornosti u prvu zanimljivu "mišju" rupu. To naravno ne znači da treba ostati uz njega, to je samo njena odluka, već samo želim reći da nije svaki odlazak odlazak radi "prave" ljubavi.
Moj rođak je proveo 25 godina u braku, a da je svih tih 25 godina imao istu ljubavnicu. Tek kad su djeca odrasla (i stvorila svoje obitelji), ostavio je ženu i oženio ljubavnicu koja je očigledno bila "ona prava". Što mislite o tom scenariju?
Ali želim reći, da je čak i on bio toliko fer da pokuša nekoliko puta dati šansu braku..... no, uvijek se vraćao njoj nakon godinu, dvije... I drugo dijete je u brak došlo.... i .. ne znam. To je meni tako tužna priča.
Ali tako je teško ovako govoriti.... dovoljan bi bio jedan pogled na njega i na tebe... i da nam svima sve postane jasno u sekundi. Ovako je to tapkanje u mraku, zato i nastojim ponuditi što više različitih pogleda kako bi se lakše prepoznala u onom ispravnom.
_______________
No, bez ikakvog dvoumljenja potpisujem AdioMare, Sanjicu... Rinamu....
cure, što mislite kako se čitajući mnoge od postova na ovom topicu mogu osjećati
svi oni muškarci, ali i žene, koji su odlučili raskinuti brak, iz sličnih razloga kao toffiffin muž?
ok je dati podršku, ali ovaj kolektivni linč (jer ovo meni izgleda kao linč) na čovjeka kojega uopće ne poznajete, uz samo jednu stranu priče, uopće mi se ne sviđa.
kad bi barem žene u nekim drugim stvarima bile tako solidarne...
inače toffiffe, želim ti svu sreću i da ipak iz svega ispadne nešto dobro
odmah da se ogradim, AnitaAZ, moj post je slučajno odmah iza tvog.
njegovo ponašanje je neodgovorno
ne možeš stvoriti obitelj i onda pritisnuti OFF kad ti se taj život više ne sviđa
A što znači pritisnuti OFF??
Možda čovjek planira i dalje ostati dijelom života svoje djece, materijalno i fizički i srcem biti tu za njih. Bi li vam onda to bilo prihvatljivije?
on mora osjetiti posljedice svog postupka, očito ne razumije da žena i djeca nisu likovi iz kompjuterske igrice koje možeš mijenjati po volji ,stoga ga treba opaliti po džepu
anledo, potpisić
on želi živjeti samačkim životom. gdje su tu djeca?
materijalno? onda bi inzistirao da ostanu u toj kući
Ja stvarno ne razumijem okrutnost ovog podforuma na kojem gotovo nikada niti ne postam jer je tako jednostran (umjesto jednoroditeljski). Za sve što u životu činimo postoje posljedice, naravno.
Toffifeee, ne vjerujem da će ti ovaj linč tvog muža pomoći, ovo nije podrška, ovo je poziv na mržnju, a mržnja i gnjev nisu nešto što ti je potrebno. Niti sada niti ikada. Negativne emocije se samo vraćaju nama.
hvala na dobrim željama za početak.cure, što mislite kako se čitajući mnoge od postova na ovom topicu mogu osjećati
svi oni muškarci, ali i žene, koji su odlučili raskinuti brak, iz sličnih razloga kao toffiffin muž?
ok je dati podršku, ali ovaj kolektivni linč (jer ovo meni izgleda kao linč) na čovjeka kojega uopće ne poznajete, uz samo jednu stranu priče, uopće mi se ne sviđa.
kad bi barem žene u nekim drugim stvarima bile tako solidarne...
inače toffiffe, želim ti svu sreću i da ipak iz svega ispadne nešto dobro
odmah da se ogradim, AnitaAZ, moj post je slučajno odmah iza tvog
Ali ja nisam otvorila ovaj topić kako bi se naslađivala ženskom solidarnošću prema takvim i takvim muževima već čisto zbog podrške žena koje su u sličnoj situaciji ili event. kakvoj preporuci za pravnu pomoć.
Ne postoji druga strana priče, jer sve što napišem je tako-reći iz usta mm. Nisam ovdje iz razloga da lažem ili pričam bajke pa da me nepoznati ljudi sažaljevaju već zato da dođem sebi na ovaj ili onaj način..
Ali, mi znamo samo ono što nam toffifeee prenosi, nije li? Nismo sudjelovali u njihovim razgovorima. On želi živjeti bez nje, to je, koliko god bilo za nju tužno - znam, svatko tko je bio slomljenog srca zna koliko je to teško, koliko boli i koliko i nema veze s tim jesu li djeca u igri ili ne, time nam je samo lakše pravdati toliku bol (ali ta bol nije racionalna pa je ne treba pravdati, treba je odbolovation želi živjeti samačkim životom. gdje su tu djeca?
materijalno? onda bi inzistirao da ostanu u toj kući
Ja neću suditi o ljudima koje čitam preko weba. Ne sudim ni o bližnjima.
Al ste svi pametne do jaja... :shock:
Svoje komentare ću napisat kad dođem kući... (ak mi se uopće bude dalo pisat)... strava koliko gluposti izbija iz ove teme... :shock:
Od 10 postova, 5 ih je na mjestu a 5 totalna banana... :/
NE ZNAM ZAŠTO SMATRATE LINČ RAZGOVOR I KOMENTARE O ČOVJEKU KOJI SE SJETIO ODJEDNOM DA TO NIJE TO U NJEGOVOM ŽIVOTU NAKON 6 GODINA BRAKA I DVOJE DJECE??!!
On tvrdi da je to tako navodno od prvog dana, pa zašto onda nije napravio rez prije dok smo još bili cura i dečko?
To je točno kako je netko rekao probao je pa mu se svidjelo.
Sanjice hvala na postu
Osuđivati nečiju sebičnost se nekom čini linč? Da li toffiffee ima izbora u svemu ovome? Ko je nju išta pitao? I kako si u braku netko može dozvoliti takvu slobodu da živi svoj život sam a ima obitelj?
Eto on jadan pogriješio u svojim mislima i osjećajima i sad bi rado krenuo od početka.... baš mi ga je žao... sigurno je nesretan u toj svojoj izgubljenosti...
Anledo, zar u odnosu ne sudjeluju dvoje? Koliko se meni cini, t. je znala za puno toga i preko puno toga je presla, znaci pristala je na neki nacin na neke stvari?
Ja i dalje stojim iza toga da ovo nisu stvari koje treba uz toliko gorcine osudjivati. Jer smo svi ljudi i svima se pogreske desavaju. Dajte recite jel covjek treba provesti citav zivot uz nekoga ako je jednom uvidio da je pogrijesio? Ok, bio je neodlucan, muljao, varao, pokusao na kojekakve nacine da se "uzivi" u to sto sada ima...ali nikada nije jedna strana iskljucivi krivac. A postoje situacije kad krivca jednostavno nema.
Nego se dvije krive osobe nadju na krivom mjestu, u krivo vrijeme.....zapetljaju se u ovakve ili onakve odnose. I nekima jednostavno treba duze vremena dok to sve shvate i skupe hrabrosti izaci iz situacije. Znam da je tesko i da se cini uzasno nepravedno prema svima ostalima koji su upleteni, pogotovo prema djeci. Ali, zar nije postenije izaci iz takvog odnosa nego zavaravati i sebe i druge?
Ono sto sada treba je vidjeti kako da djeca najmanje ispastaju u svemu tome, kako si organizirati zivot da i tata sudjeluje u njihovim zivotima maksimalno....ali mi to nikako ne znaci pokretati akcije pod parolom: uzmi mu sve! Mislim ono....
užas.....
sve što ću reći je: kako TEBI mogu pomoći?
pretpostavljam da si u Zg ....
sve što ću reći je: kako TEBI mogu pomoći?
pretpostavljam da si u Zg ....
potpisujem
potpisujem...
hebate led, ja bi mu ostavila oboje djece i otišla (mislim srce bi mi prepuklo radi brige za djecu) pa nek se snalazi...to je tako nepravedno da on bude slobodan, a ti sa brigom i "omčom" oko vrata
oj vrit, umrla sam od smijeha
da ne ćetam tamo, stvar je preozbiljna
tamo=sada.
svako dobro pokretačici topica, ja ne znam što bih rekla
Pa nije nitko nikome silom stavio "omcu oko vrata". Kad ulazimo u brak, kad radjamo djecu, upustamo se u vezu, valjda smo svi svjesni cinjenice da se u zivotu nikad ne zna. I da se i nama uvijek moze desiti ono sto se inace desava samo drugima.
Meni je ovo totalno glupo. Citavo vrijeme imam dojam da pravdam nekoga koga ne bi trebala pravdati. Ali, svaki put kad vidim ovu temu sjetim se koliko sam ja osude dozivljavala...pocevsi od roditelja pa nadalje...jer sam samo htjela otici, pobjeci, poceti ispocetka. I nitko nije nikako mogao shvatiti kako i zasto. Jer sve izgleda super, sve izgleda ok, koji mi je vrag, o cemu "onome" ja to pricam kad kazem da nisam sretna. Koja budala sam bila. Vjerovatno sam trebala ostati u tom svom nazovisretnom braku i citav zivot drzati i sebe i bivseg muza u zabludi. :/
A da sam imala djecu tada, mogu misliti kakvih bi tek komentara bilo.
Pravila pisanja postova
