Na otvaranje ovog topika potaknula me je Marčina rečenica iz onog o boksevima za blizance gde kaže da njene cure ne podnose ništa što ih razdvaja.
Naime, moji momci nikad nisu kao mali pokazivali da ne mogu jedan bez drugog (dakle mogli su bez problema boraviti u dva boksa koji su udaljeni i po više metara jedan od drugog). Ipak, izgleda da su i pored toga previše vezani. U vrtiću se ne odvajaju, u šetnji se ne odvajaju i iako se između njih dvojica redovno javljaju munje i gromovi ipak se traže i ne mogu jedan bez drugog.
Ovo bi bilo pitanje za mame malo starijih blizanaca mada i one druge mogu imati svoje mišljenje. Dakle, koliko poticati ovu vezanost odnosno treba li se malo više angažovati i praktično ih na silu naučiti da su 'dva puta po jedan' .
Mi jako retko praktikujemo njihovo razdvajanje prosto iz nemogućnosti da to odradimo. Ja sam sama sa njima i nemam kome da uvalim onog drugog tako da tata ponekad uskoči ali opet dolazimo do sporne tačke koja se javlja u pitanju ''A gde je Boka-Maki?''
Ovo pitanje može biti preformulisano i u koliko praktikujete 1on1 igru pošto se dosta radi i o tome. Mislim, meni je super što su moji momci dijametralno suprotne ličnosti i što kroz igru i druženje potiču jedan drugog na razne stvari (Boris Matiju na govor, Matija njega na jurcanje) ali bih možda više volela kad bi se svaki malo više koncentrisao na ono što voli i što mu leži :/