Naravno da ćemo razdvajati djecu ako uđu u neki okršaj u našem prisustvu. Ali, mislim da se mnogi ljudi posve nepotrebno miješaju u dječje stvari i pri tome prezaštićuju i glorificiraju svoje dijete, a drugu djecu olako proglašavaju "agresivcima" i gotovo da ih demoniziraju. I u životu i na ovom forumu sam primijetila mnogo stereotipa u tom smislu: ljudi uglavnom tvrde da su njihova djeca sve što je loše u njihovom ponašanju pokupila od druge djece; kada se njihovo dijete nađe u okršaju s nekim dominantnijim, tada je to dijete odmah "agresivac" i "hiperaktivac", a kada njihovo dijete napravi nešto slično, onda je to "slučajno", "u nemoći" i slično. Moje dijete je sad krenulo u školu. Po mom mišljenju, sedmogodišnjaci su potpuno sposobni socijalizirati se bez neprekidnog miješanja roditelja (osim ako se radi o nekim ekstremnim slučajevima, o kojima ovdje nije riječ). Roditelji im zapravo ometaju socijalizaciju, ali to ne shvaćaju, nego stalno nešto tužakaju tuđu djecu. To mi je potpuno neprihvatljivo. Takvo ponašanje nažalost sve češće dovodi do ispada roditelja kao u linku kojeg je postavila abonjeko. Sjećamo se i slučajeva ubojstava zbog toga što je "moj mali imao pravo". Nije u redu da se djeca malo pokoškaju, ali je u redu da odrasli mrga prijeti malom djetetu, namlati ga i slično.