Moje noći su postale teška koma!
Osim šta smo svi preboljeli virozu s povraćanjem i proljevom, B se već tjednima muči sa zubima, i noći su se pretvorile u beskonačno nacicavanje... čim se odvojim od njega, on se u roku 5-10 min probudi i plače! Ne znam više šta da radim...
Sinoć smo pokušali s uspavljivanjem bez cike, cicao je prije spavanja, uspavala sam ga na lopti. Obično se u prvih 2 sata nakon što zaspe probudi 2-3 puta dok ne "učvrcti san", i to smo odradili na lopti. Onda se probudio 3. put oko 22 sata, i pokušala sam ga smiriti u krevetu, pjevušila, mazila ga... bezuspješno, samo je plakao... digli smo se, bila s njim na lopti, ja pa MM, pa mu pokušala dati piti vode... katastrofa, nikako da se umiri... nakon 40 min vratili smo se u krevet, na ciku, trebalo mu je pola sata da zaspe! Probudio se nakon manje od sat vremena... i u tom ritmu nastavio ostatak noći... crknuta sam i ne znam više šta da radim!

U 1. mjesecu idem 3 dana na sl.put i šta mislite kako se osjećam pri pomisli da ću tako dugo biti razdvojena od B...
A, s druge strane, moj posao je takav da me službeni put čeka prije ili kasnije, i da jednostavno život ide dalje i moramo se tome prilagoditi!
Sve se nadam da će to biti prilika da MM i B nekako nađu način da profunkcioniraju i kad mene nema...
Sve u svemu, ovo me sad sve skupa jako brine...