Stiglo danas na mail:
Poštovana,
Kako smo već odgovarali:
Pokazatelji stradavanja djece, unatrag nekoliko godina pokazuju trend
smanjivanja najtežeg njihovog stradavanja, što je u svakom slučaju dobro, ali ono što nije dobro je promijenjena struktura stradale djece prema njihovom svojstvu kao sudionika u prometnim nesrećama.
Naime, prije petnaestak godina, najviše je djece stradavalo u svojstvu
pješaka. Danas najviše stradavaju kao putnici u vozilima. Podatak o velikom smanjenju stradavanja djece pješaka, a isto tako i djece vozača, pokazuje nam da je uporni i sistematski rad policije, ponajviše sa školskom djecom, kroz provođenje niza preventivno-promidžbenih aktivnosti kroz akciju "Djeca,prijatelji u prometu" Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa,donio rezultate. Isto tako, kroz spomenute aktivnosti, a i u radu s djecom predškolskog uzrasta, apelira se na roditelje da djecu u vozilima prevoze isključivo u i na mjestima propisanim u zakonskim odredbama.
U vezi s navedenim, podsjećamo na nedavno provedenu promidžbenu kampanju "Kopčaš?", čiji je cilj bio animiranje svih sudionika u prometu koji se prevoze motornim vozilima da obavezno koriste sigurnosne pojase, kako one ugrađene u vozilima, tako i obvezno vezanje djece u sjedalicama pričvršćenima za sjedala u vozilima.
Isto tako, obavještavamo Vas da je policija tijekom 2006. godine, na
području cijele Republike Hrvatske, evidentirala 904 prekršaja opisanog u
stavku 2. članka 163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno
kršenja odredbe koja zabranjuje prevoženje djece do 12 godina starosti na prednjem sjedalu osobnog automobila, a na stražnjem sjedalu djece do pet godina starosti izvan dječje sjedalice. Za devet mjeseci ove, 2007. godine, takvih je prekršaja evidentirano 775.
To nije prevelik broj, ali budući da je ljudskoj naravi, barem deklarativno,
briga za djecu prva i najveća zadaća, a po pristigloj elektroničkoj pošti, u
kojoj ističete svoje zgražanje nad velikim brojem uočenih neodgovornih
odraslih osoba, odnosno roditelja, koji svoju djecu prevoze na razno-razne načine, jasno je da se ovdje radi o širem društvenom problemu, s kojim se treba pozabaviti cijeli niz subjekata i stručnjaka, s ciljem podizanja razine svijesti onih koji su odgovorni za dobrobit djece. Isto tako, jasno je da samo represivno djelovanje policije ne može dugoročno promijeniti stvari na bolje.
Naposljetku, zahvaljujemo Vam što ukazujete na ovaj očito prisutan i vrlo
ozbiljan problem te iskazujemo opredijeljenost policije da i kroz buduće
preventivno-promidžbene i represivne aktivnosti posebnu pozornost posvećuje ovakvom, najblaže rečeno, neodgovornom ponašanju odraslih, sa svrhom njegovog minoriziranja, odnosno svođenja na zanemariv broj.
S poštovanjem,
Odjel za odnose s javnošću