evo stigao je i nas,i ja i mm smo kronično neispavani i umor nas je oboje savladao.šta da vam pričam,cure su sve zahtjevnije,po noći se često bude,što zbog jela što zbog blizine roditelja(kako mi se sve čini!)a nas to sve više iscrpljuje a pomoći od nikud nemamo.priznam da sam nekad na rubu živaca i onda sam ljuta sama na sebe jer nisu moje cure krive...
kakva je situacija kod ostalih duplih i ne duplih mama?