ivana, hvala - predivno!
 |
|||
|
|
|||
ivana, hvala - predivno!
Hvala
Hvala ti, Ivana - dobar podsjetnik. Vrijeme je za pripreme.
Ria, sretno. Oprosti zbog lošeg primjera poniznosti, mene inspriraju tuđi trenuci iz života i ja ih ne seciram -ako meni nešto znače -pa sam išla tom logikom - žao mi je što nisam bolje promislila. Eto bubnula i ostala živa
To vrijedi i za ono sto je dupla duplica prije spominjala - kako na prvo mjesto staviti Boga, cak ispred obitelji, ispred djece. Kako je to znalo izgledati tesko... (skoro nemoguće!).Stoga najprije tražite Božje kraljevstvo pa će vam se i to nadodati.
A zapravo se radi o ovome gore. Kroz prizmu zivota u Ljubavi za Gospodina sve dobiva novu dimenziju i ljubav prema bližnjem postaje sasvim nova Ljubav.
Nego, ja sam dosla s vama podijeliti dio propovijedi naseg patera A. na Nedjelju Svete obitelji:
Vrlo ozbiljno stanimo pred svoju obitelj, pred tajnu, Božju tajnu, Božju ustanovu. Ne samo ljudsku, nego Božju ustanovu. I pokušajmo sve učiniti da se događa protok Božjega u našem srcu, da se događa protok osobe osobi. Gdje je prirodno prebivalište čovjeka? U srcu drugog. Kad prognamo nekoga iz svog srca oduzeli smo mu prirodno boravište.
Prirodno je da muž boravi u srcu svoje žene, prirodno je da žena boravi u srcu svoga muža. To je najtopliji dom! Bez toga doma nema drugog doma! Dom je svaki prazan bez toga. Prirodno je da djeca borave u srcu svojih roditelja, da roditelji borave u srcu svoje djece i da se tu ne dogodi izgon. To znači naći boravište svojoj duši i propustiti Boga u svoje srce. Sveza savršenstva je da propustimo jedni druge po mjeri koja nam je dana, onako kako nam je primjereno. Svatko po primljenom daru. Na jedan način muža, ženu, dijete, na drugi način brata, sestru, prijatelja, prijateljicu, na treći način suradnike, ali propustimo druge da borave u našim srcima po ljubavi, pokušajmo doći po dobroti do srdaca drugih i tako otvoriti prostor Bogu da raste u nama. Jer dati drugome da prebiva u našem srcu - zato smo stvoreni. Tako otvaramo prostor svetosti, tu otvaramo prostor samome Gospodinu. Kad smo otvoreni jedni drugima to je dotok Boga u naše središte i mi postajemo sveti, Božanski. To je dotok čovjeka čovjeku i tako postajemo jedni drugima Dar. Tako se vrši sveta razmjena. Darujemo jedni drugima ono što smo primili, darujemo Bogu ono što nam je Bog darovao, a po tom Daru, kad se darujemo jedni drugima, kad živimo u zajedništvu, u tom Daru se sam Bog nama daruje. Tako u svakoj obitelji boravi već sada ovdje Gospodin Isus, u svakoj obitelji koja se trudi oko ljubavi, oko svetosti, oko dobrote, boravi Duh Sveti i tako ona biva kuća Božja. Sveti hram koji Bog sebi gradi. To je bit obitelji.
prekrasno
prelijepo! šta si to snimila ili dobila napismeno? pitam jer je puno Duha, a ja navikla na homilije iz glave (srca)...
Danas sam nabaasala na ovu stranicu i odlučila sam im postaviti neka pitanja, koja bi vama ovdje postavila ali bojim se gadne rasprave i zatvaranja topica.
Pogledajte ovu stranicu s pitanjima i odgovorima, ja još nisam pročitala niti jedan pa ne znam kako ti teolozi odgovaraju, ima jaaaako puno zanimljivih pitanja u vzi, vjer, Crkve, grijeha itd. koja nas muče, nadam se da su i odgovori na visini :/
http://forummladi.hbk.hr/viewtopic.php?t=1816
http://forummladi.hbk.hr/index.php
Kad smo kod pitanja i odgovora, toplo preporučam knjigu "Bog i svijet" jednog novinara koji je napravio intervju s Jozeph Ratzinger-om u to vrijeme kardinalom. Ima i druga koju spominju "Sol Zemlje" koju još nisam pročitala.
Ivana, super za link,hvala.
ne razumijem, tko bi zatvorio topik i zasto, mislim da smo nebrojeno puta svi pokazali poprilicnu toleranciju i zrelostkoja bi vama ovdje postavila ali bojim se gadne rasprave i zatvaranja topica.
Rad si se o podpomognutoj oplodnji, pa ne bi htijela da se nađu dvije strane, znamo stajališe Crkve, a ovdje ima cura kojima je to jedina šansa da imaju dijete, iz nekih meni bliskih razloga i osoba znam kako je to, htijela sam napisati svoje razmišljanje, ali strah me je da ne uleti netko pa da dođe do vrijeđanja.... već sam vidila da je je ovaj topick već jednom bio zaključan, pa neznam....mada bi rado iznjela neke svoje sumnje i dvojbe i čula mišljenje cura s ovog topica "kršćansko orijentiranih", zanima me njihovo slaganje ili ne slaganje s Crkvom oko ove teme....pa evo čekam odobrenje admina, jeli mogu ili ne mogu o tome
snimano (mnogima se jako svidjaju te homilije pa je pala odluka da se snimaju).dupla duplica prvotno napisa
I da, zaista Duh progovara. Tu nema onog prolaznog emocionalnog zanosa kao kod lijepih i dojmljivih govora. To je zaista govor Duha. Te rijeci su postojane i slusaju se otvoreno i radosno!
I ja preporucam! Zaista izvrsna knjiga u kojem ovakva pitanja koja te Ivana zanimaju - imaju svoj odgovor.
ivana o mpo i crkvi su se vec vodile rasprave i to jako burne - mislim da tome ima par god. i u arhivi ako potrazis nacices i te topike.
ja osobno nisam protiv takvih rasprava i ne bojim ih se, ali...ovo je pdf izazovi roditeljstva, ovo je topik odgoj u vjeri - ne vidim smisla tu raspravljati o toj temi kad postoji citav pdf. o mpo. tako da ti preporucam ako imas potrebu o tome da diskusiju otvoris na primjerenijem pdf.
ovaj topik pratim i postujem, ali ne bih htjela da se pretvori u raspravu o vjeri, dogmama, uvjerenjima i sl. nas odraslih, vec da to bude (i ostane) mjesto na kojem ce vjernici raspravljati o duhovnom aspektu odgoja.
flower, i aspekt MPO takodjer spada u odgoj u vjeri (ili u prihvacanje ili neprihvacanje nauka Crkve u odgoju djece).
ne slazem se da bi pdf MPO bilo dobro mjesto za takvu raspravu. Bilo je prije takvih pokusaja i jasno je receno da taj podforum sluzi za podrsku ljudima koji idu na MPO, a ne za rasprave bilo kakve vrste o tome.
Ivana, bilo je starih tema i iako razumijem tvoju zelju da o tome popricas sa aktualnim forumskim prijateljima slazem se ipak s flower da se ovdje o tome ne raspravlja. Previse zadire u duboko intimna zivotna uvjerenja i tesko da bi rasprava ostala topla.
i ja se slažem. nemoguće je pomiriti duboka uvjerenja, a o takvima se ne treba ni raspravljati. kužim te, Ivana, i ja imam nekad potrebu o tome, ali neđem si sugovornike u real-life, ne želim nikoga povrijediti...
drago mi je!snimano (mnogima se jako svidjaju te homilije pa je pala odluka da se snimaju).
I da, zaista Duh progovara. Tu nema onog prolaznog emocionalnog zanosa kao kod lijepih i dojmljivih govora. To je zaista govor Duha. Te rijeci su postojane i slusaju se otvoreno i radosno!
ja nisam htjela reći da nisam čula govor Duha...zapravo, često je, po mom iskustvu, homilija iz srca ona prava, a ona koja je unaprijed napisana, više je kao govor ili kateheza (time ne nužno manje bitna) - no ovo me oduševilo upravo zato jer je puno Duha iako je napisano.
slažem se da emocionalni zanos nije znak prave vjere. zato, na žalost, često mnogima odlaski na seminare i duhovne obnove ne daju puno ploda...ako se ne živi Riječ svaki dan, a to nije lako, onda nema ni mogućnosti pravog obraćenja.
krscani nisu samo katolici, a kad je potpomognuta oplodnja u pitanju, nju ne odobrava jedino Katolicka crkva, dok je protestantske i pravoslavne Crkve, kao i Islam i Zidovstvo prihvacaju bez problema
ja opet ponavljam da bih voljela da se ovaj topic ne zatvori samo u katolicke krugove (recimo draze bi mi bilo da stavljaju linkovi umjesto cijelih citata poruka gospe iz medjugorja pa nek cita samo onaj koga zanima), da kad se pise Crkva da se ne misli samo na Katolicku crkvu, odnosno da se onda koristi i puni naziv i slicno
mislim da kad bi se na to malo vise pazilo i na taj nacin pokazalo otvorenost da bi nam se onda pridruzile i cure koje nisu katolkinje, a koje trenutno ne pisu na ovoj temi jer se mozda ne osjecaju dobrodoslima
krscani nisu samo katolici, a kad je potpomognuta oplodnja u pitanju, nju ne odobrava jedino Katolicka crkva, dok je protestantske i pravoslavne Crkve, kao i Islam i Zidovstvo prihvacaju bez problema
ja opet ponavljam da bih voljela da se ovaj topic ne zatvori samo u katolicke krugove (recimo draze bi mi bilo da stavljaju linkovi umjesto cijelih citata poruka gospe iz medjugorja pa nek cita samo onaj koga zanima), da kad se pise Crkva da se ne misli samo na Katolicku crkvu, odnosno da se onda koristi i puni naziv i slicno
mislim da kad bi se na to malo vise pazilo i na taj nacin pokazalo otvorenost da bi nam se onda pridruzile i cure koje nisu katolkinje, a koje trenutno ne pisu na ovoj temi jer se mozda ne osjecaju dobrodoslima
Dobro znam da kršćani nisu samo katolici, i pošto znam da je Katolička Crkva protiv MPO, zanimalo me isključivo stajalište Katolika o toj temi, pogotovo onih koji se ne slažu s takvim stavom Crkve.
Kao što sam i mislila to nije dobra tema za raspravu a pogotovo na podforumu MPO.
Možda s kojom curom ovdje porazgovaram o tome na p.p.
Inače primjetila sam da se ovdje javljaju i cure islamske vjeroipovjesti i ne vidim zašto bi ikom bilo nelagodno, ako tako osjeća netko neka otvori topic posebno za svaku vjeroispovjest, mada mislim da za tim nema potrebe i da se ovdije svi lijepo slažemo i razumijemo.
Kao drugo zemlja smo s većinom katoličkim pučanstvom, pa je normalno da nas je malo više od ostalih.
Ne vidim zašto bi Gospina poruka ikome smetala, ako u njoj je samo poruka mira i ljubavi, a ne neke provokacije,( pa čak i onima a među njima su i Katolički vjernici, koji ne vjeruju u ukazanja) što to znači da ni iz Biblije ni iz Kurana ne smijemo vaditi citate, (čime ne želim izjednačiti Gospine poruke i Riječ Božiju, da me netko ne bi krivo shvatio).
Meni ne bi smetalo da bilo tko ovdje bilo koje vjeroispovjesti, stavi i napiše, ako ima poruku vjer, mira i ljubavi.
Ali dobro, ako cure koje ovdje većinom raspravljaju odluče da im to smeta, a ne netko koji ne posjećuje ovaj topic, ja više neću stavljati poruke.
Meni ne bi smetalo da
Vidiš, ja jako, jako cijenim one koji unaprijed napišu svoje propovijedi. To znači da su se kroz tjedan pripremali, razmišljali o čitanjima i o poruci koju žele prenijeti. U pisanom mediju nema različitih anegdota i tokova svijesti što nikako ne volim u propovijedi. Volim da one budu povezane s čitanjima i da imaju teološku težinu. Jako je malo nadahnutih govornika koji mogu postići visoku kvalitetu bez prethodne pripreme - jedino takvi ne trebaju pisati propovijed, a svima ostalima sam zahvalna na tome. Osim toga, nekim ljudima nadahnuće dolazi upravo u pisanju. Mislim da je najbolje rješenje u pisanju natuknica, kako bi se izbjeglo mehaničko čitanje u crkvi.drago mi je!snimano (mnogima se jako svidjaju te homilije pa je pala odluka da se snimaju).
I da, zaista Duh progovara. Tu nema onog prolaznog emocionalnog zanosa kao kod lijepih i dojmljivih govora. To je zaista govor Duha. Te rijeci su postojane i slusaju se otvoreno i radosno!
ja nisam htjela reći da nisam čula govor Duha...zapravo, često je, po mom iskustvu, homilija iz srca ona prava, a ona koja je unaprijed napisana, više je kao govor ili kateheza (time ne nužno manje bitna) - no ovo me oduševilo upravo zato jer je puno Duha iako je napisano.
slažem se da emocionalni zanos nije znak prave vjere. zato, na žalost, često mnogima odlaski na seminare i duhovne obnove ne daju puno ploda...ako se ne živi Riječ svaki dan, a to nije lako, onda nema ni mogućnosti pravog obraćenja.
Zdenka nema goreg nego kada svečenik čita propovjed i to prepisanu, pa makar ona bila i dobra
A opet slažem se s tobom, da cijenim svečenike koji se pripremaju za misu i propovjed, pa makar i čitali.
Ali neki su vještiji u tome više, a neki manje.
Mi imamo jednog svečenika mladog, koji čita propovjed, prepostavljam svoju, i ona je jakooo dobra, ali on to tako suhoparno radi, baš "čita", tako da je nekada to jako dosadno i uspavljujuće, pogotovo njegov jednoličan ton glasa, nažalost, jer su u propovjedij ako dobre.
Ovo sa snimanjem ti nije loša ideja
a mi smo davno zakljucili da ovo nije topic samo za katolike i da necemo otvarati topice prema vjeroispovjestima pa prema tome ne mozemo onda ni raspravu temeljiti samo na pojedinoj grupi vjernika. osim toga, kad napises "krscanski orijentirani" onda to podrazumijeva upravo suprotno - da mislis na sve krscane. na takve stvari treba paziti jer mogu uzrokovati nesporazume, a i nije bas u duhu ekumenizma. Ne kazem da se time drugima odbija sudjelovanje, ali mozda nije ohrabrujuca atmosfera za njihovo ukljucivanje
meni recimo osobno kao katolika iritiraju, ali to je samo moj osobni stav i zato sam napisala da bi radije da se stavi link pa neka cita onaj koji u medjugorje vjeruje i koga zanimaNe vidim zašto bi Gospina poruka ikome smetala, ako u njoj je samo poruka mira i ljubavi, a ne neke provokacije,( pa čak i onima a među njima su i Katolički vjernici, koji ne vjeruju u ukazanja) što to znači da ni iz Biblije ni iz Kurana ne smijemo vaditi citate, (čime ne želim izjednačiti Gospine poruke i Riječ Božiju, da me netko ne bi krivo shvatio).
Mislim da je stav Pravoslavne crkve o potpomognutoj oplodnji identican katolickom, i da je najsporniji deo postupka zaledjivanje embriona. O tome vidi: prvi link, drugi link i treci link.
Stav Judaizma je, izgleda, liberalniji, mada opet nije da je bas svaki deo postupka prihvacen bez problema. Vidi link.
Nisam uspela da nadjem nista o stavu Islama.
Evo, ja nisam katolkinja, a redovno pratim ovu temu (jedna mi je od omiljenih), ponekad ponesto i prokomentarisem, i osecam se dobrodoslom.mislim da kad bi se na to malo vise pazilo i na taj nacin pokazalo otvorenost da bi nam se onda pridruzile i cure koje nisu katolkinje, a koje trenutno ne pisu na ovoj temi jer se mozda ne osjecaju dobrodoslima
Wewa je pisala o stavu Islama o MPO-i i oni je odobravaju, dapače potiču u cilju ostvarivanja roditeljstva i potomstva.Nisam uspela da nadjem nista o stavu Islama
Osobno smatram da će Vatikan vremenom promijeniti svoj stav (promijenio ga je i o transplataciji organa, pa vjerujem da će ga mijenjati i po ovom pitanju).
A što se tiče same problematike, o njoj se jako puno pisalo na forumu, ali izgleda nikad dosta.
Pretpostavljam da velika većina vas (hvala Bogu) nije imala potrebu detaljnije upoznati neki od postupaka MPO-a (osim, čini mi se Zdenke i Pujice), tj. ukoliko ne poznajete sam postupak krioprezervacije -zamrzavanja, njegov značaj i funkciju u MPO-u, zamolila bih vas da ga niti ne komentirate, pa čak ni u suprotnom, jer u najbolju ruku ćemo opet doći do pitanja zigote i raspravi tu nema kraja...
pravoslavlje zabranjuje in vitro doniranim stanicama i surogat majcinstvo, ali dopusta oplodnju izmedju bracnih partnera pod uvjetom da se niti jedna stanica ne zamrzne ili ne odbaci (vidi npr. dokument ruske pravoslavne crkve s americkog kongresa 1992)
zidovstvo dopusta mpo u braku, doniranje janih stanica i surogat majcinstvo, ali ne i doniranje spermeStav Judaizma je, izgleda, liberalniji, mada opet nije da je bas svaki deo postupka prihvacen bez problema.
islam mpo dopusta jedino u braku, zabranjuje doniranje i surogat majcinstvo (smatra ga bludom)Nisam uspela da nadjem nista o stavu Islama.
ja sam o ovome radila opsirno istrazivanje za posao pa eto znam za cinjenicno te podatke, iako ne mogu stavit linkove jer izvori nisu na internetu (odnosno bar ih ja nisam trazila) nego su sluzbeni dokumenti pojedinih vj. zajednica
ja se slazem s fritulicom i flower da ova tema nije najbolje mjesto za detaljnije rasprave o mpo, ali evo mozda je zgodno znati pogled razlicitih religija na to, bez ulazenja u preispitivanje zasto i kako - to je jednostavno navedeno njihovo naucavanje
Mislim da je stav Pravoslavne crkve o potpomognutoj oplodnji identican katolickom, i da je najsporniji deo postupka zaledjivanje embriona. O tome vidi: prvi link, drugi link i treci link.
Stav Judaizma je, izgleda, liberalniji, mada opet nije da je bas svaki deo postupka prihvacen bez problema. Vidi link.
Nisam uspela da nadjem nista o stavu Islama.
Evo, ja nisam katolkinja, a redovno pratim ovu temu (jedna mi je od omiljenih), ponekad ponesto i prokomentarisem, i osecam se dobrodoslom.mislim da kad bi se na to malo vise pazilo i na taj nacin pokazalo otvorenost da bi nam se onda pridruzile i cure koje nisu katolkinje, a koje trenutno ne pisu na ovoj temi jer se mozda ne osjecaju dobrodoslima
Jako mi je drago što si se javila, jer ja stvarno nisam stekla dojam da se ovdije netko tko nije katolik, nije osjećao dobrodošlim.
I jako bi se kao vjernik i čovjek osjećala loše, da sam ja, ili Međugorske poruke uzrok tome.
Dođi ćešće.
Ja sam pobornik ekumenizma, ( i ujedinjenja kršćana ) ako ništa bar njegove izvorne ideje, da svi vjernici trebaju težiti zajedništvu, bez obzira na različitosti, svima je Bog, vjera i ljubav, želja za mirom zajednička, sve nas je On stvorio.
Znala sam samo ako spomenem MPO, da će bar netko komentirati, nisam smijela.
Hoćete iskreno, meni bliska osoba saznala je da ne može imati djece i da je MPO jedino rešenje.
Otprilike znamo da Katolička Crkva, sama sa sobom nije na čisto oko toga.
Nas dvije smo zaključile po vlastitoj savjesti, nekako u dubini duše da ne vidimo stvaranje života na taj način kao grijeh, jer mislimo da je Bog taj koja na kraju udahne život, i da je Bog, možda taj koji je ljudima dao tu znastvenu spoznaju da pomognu jedni drugima :/ ( tko to može znati??) -po nama to samo Bog zna, a ne ljudi, svećenici, ( da ne kažem muškarci) svi oni mogu samo nagađati ( nekada su mislili da je Božije spaljivati žene kao vještice, naplačivati ispovjed, ići u Križarske ratove...itd) :/
Možda nije za usporedbu i zvučat će degutantno, ali Gospa je po Katolicima, bezgrešno začela, znači Bogu je sve moguće, i ON je taj koji na kraju daje život, a ne doktor, ako On ne odluči, oplodnja MPO neće uspjeti.
Protiv sam zlouporabe MPO, i svih ostalih degutatnih stvari vezanih za to.
Mislim da je Bog uvijek za život.
Možda će te mi se smijati kao moj MM, ali kako se razvijaju ove spolne bolesti, sada su otkrili neku goru od AIDS-a, za par godina bi mogli zabraniti i spolne odnosekao i uskoro cigarete.
Lijeka protiv tih bolesti nema, i jedini način da se očuva čovječanstvo možda će biti zabrana spolnih odnosa, a djecu će mo imati pomoću MPO?
Znam da to zvući kao SF, ili kao da si tražim opravdanja za MPO, ali nekada mi se to stvarno tako čini.
NADAM SE DA NISAM NIKOGA S OVIM ŠTO SAM NAPISALA POVRIJEDILA. UNAPRIJED SE ISPRIČAVAM.
Nije lako o tome razmišljati. ja samo kažem, hvala Bogu nisam bila u toj situaciji pa nisam imala tu dilemu.
Uvijek i u svemu, u dubini srca, tražim Božju volju za moj život. On jedini zna najbolji put, čak i ako nije mom srcu drag izbor u tom trenutku.
Da netko krivo ne shvati, ne mislim da moje srce uvijek zna razaznat BV. to je velika zamka! Zato služi Božja Riječ koja ne griješi. Ona mi uvijek da pravi smjer, kad sam u dilemi, zazovem Duha Svetoga, i otvorim Riječ, pa mi Gospodin progovori...nekad jasno, nedvosmisleno (kad sam čista srca zavapila), nekad ne kužim pa otvaram dalje...ali kad sumnjam u sebe, u to da me moje emocije i moja povijest možda vuku na krivi put, onda tražim Njegovo mišljenje i dobijem i smjer i snagu da se postavim kako treba, i onda imam mir.
pujice, ne razumijem, kako te kao katolika Gospine poruke mogu iritirati?
čak i ako ne vjeruješ u ukazanja, i ako nemaš osobni susret s Marijom, njene su poruke čista ljubav, što tu ima iritantno? ako ne vjeruješ- preskoči taj post, i gotovo.
meni su one jako bitne (imam osobno iskustvo Međugorja, jako i životno) i uvijek me ohrabre, usmjere, ojačaju moju vjeru i razvesele me.
svima kojima idem na živce - molim da mi oproste.
ja sam mislila na dobro pripremljenog svećenika, koji ima sukus u glavi, priča nadahnuto i jasno, a pritom si dozvoli slobodu da slijedi i neplanirani poticaj Duha.Vidiš, ja jako, jako cijenim one koji unaprijed napišu svoje propovijedi. To znači da su se kroz tjedan pripremali, razmišljali o čitanjima i o poruci koju žele prenijeti. U pisanom mediju nema različitih anegdota i tokova svijesti što nikako ne volim u propovijedi. Volim da one budu povezane s čitanjima i da imaju teološku težinu. Jako je malo nadahnutih govornika koji mogu postići visoku kvalitetu bez prethodne pripreme - jedino takvi ne trebaju pisati propovijed, a svima ostalima sam zahvalna na tome. Osim toga, nekim ljudima nadahnuće dolazi upravo u pisanju. Mislim da je najbolje rješenje u pisanju natuknica, kako bi se izbjeglo mehaničko čitanje u crkvi.ja nisam htjela reći da nisam čula govor Duha...zapravo, često je, po mom iskustvu, homilija iz srca ona prava, a ona koja je unaprijed napisana, više je kao govor ili kateheza (time ne nužno manje bitna) - no ovo me oduševilo upravo zato jer je puno Duha iako je napisano.
slažem se da emocionalni zanos nije znak prave vjere. zato, na žalost, često mnogima odlaski na seminare i duhovne obnove ne daju puno ploda...ako se ne živi Riječ svaki dan, a to nije lako, onda nema ni mogućnosti pravog obraćenja.
mislim da je problem u tome da se mnogi svećenici ne formiraju na način da imaju povjerenje u Duha SVetoga, nego na žalost više u svoju glavu i naučenu teologiju - koja je jako bitna, da me netko ne shvati krivo - ali bez Duha je ništa, još gore - može zaista zvučati kao moraliziranje.
Za mene je kriterij dobrog propovjednika ljudskost, da pokazuje i sadržajem i načinom govora da je i on čovjek, u službi stadu, da i on ima napasti, kušnje, krize, ail se oslanjajući s vjerom na Oca uvijek diže i hrabro korača dalje - tek tada i laici mogu dozvoliti sebi isto to. Inače imaju dojam da ne smiju griješiti, da su svečenici ljudi skoro pa sveti, i od sebe očekuju previše. Kako onda ne suditi drugoga, ako si pun osude prema sebi?
O tome se radi, i na taj aspekt sam mislila kad sam ono gore napisala.
Dakle, pripremljenost je i za mene bitna, ali pripremljenost koja govori i o životu, ne samo o teoriji.
Dobra propovijed je za mene ona koja potakne svakoga da barem jednu riječ iz svih čitanja, psalma ili pjesama doživi istinski, duboko, konkretno - vezano uz svoju trenutnu situaciju. Riječ je živa, ne govori o pričama iz povijesti izabranog naroda, nego o nama. Ako se ta Riječ ne oživotvoruje za svaku osobu na svakoj euharistiji, onda čovjek ne može iz Nje crpsti potrebnu snagu.
sam sad jasnija?
Slažem se s tobom, duplice, u vezi nadahnuća i ljudskosti onoga tko propovijeda. Ali i sama dobro znaš da u praksi ima jako mnogo propovjednika koji pričaju neke prispodobe i crtice iz života ili nas prepuštaju toku svoje svijesti ili često nas podcjenjuju razinom svog propovijedanja. Zato ja cijenim one koji se pripremaju, - time pokazuju da poštuju vjernike. A ima onih, nadahnutih govornika koji se ne moraju pripremati, koji mogu reći puno u malo riječi, koji ti ne dosade ni kad dugo govore i ne smeta ti ako im dikcija nije savršena. Takvih sam malo čula, no oni su ostavili u mojoj duši dubok trag.
ma sve stoji, slažem se.
na žalost (ili sreću, nisam sigurna), i propovjednici su samo ljudi, većih ili manjih sposobnosti -i govora, i misli - i takvi su nam dani od Boga, s planom i ciljem...danas nas svijet uči da gledamo samo na postignuće, znanje, sposobnosti....a nekad se puno može naučiti i od jednostavnog, priprostog čovjeka, bez obzira na to koju službu ima u crkvi.
iduću nedjelju Sv.Pavao u II.čitanju upravo govori o tome kako je Bog izabrao lude da posrami mudre...zato nekad baš mora biti tako da se ne slavi naša snaga, pamet, mudrost, sposobnost...nego On kroz nas i naše nesavršenosti. Tako barem ja razumijem ovu Riječ.
Ti zvučiš kao učena osoba, možda i teolog, a često nam naše obrazovanje, kao vjernicima, bude i kamen spoticanje - jer su naša očekivanja samim time povišena, no nemamo pravo to tražiti (visok nivo) i na to računati od drugih, kolko god smo na to navikli, pa čak ni od svećenika. inače - gdje je njihov prostor da trebaju nas? a trebaju nas, jednako kao i mi njih. ako ispada da je on divan, pametan, krasno zbori, ne puši, ne pije, nikad ne sudi druge - tada se ne osjećamo dostojni biti mu uz bok. ne kažem da nema i jakih, vjernih svetih svećenika - i hvala Bogu, oni su tek veliki znak i tako i treba biti. ali sve u poniznosti.ž
ne zamjeri malo raspravljam, i meni to fali ovako zatvorenoj u kući s djecom...
Nisam teolog, daleko od toga, imam neke druge škole. Ja mislim da ipak smijemo i moramo tražiti višu razinu - ipak se radi o školovanim ljudima. Naravno, crkva je za svakoga bez obzira kojeg obrazovanja bio, ali to uključuje i intelektualce - nismo li i mi potrebni crkvi? Moj vjeroučitelj, jedan od tih rijetkih nadahnutih ljudi za koje mislim da su blizu svetosti, uvijek je govorio da vjera mora biti ravnoteža između osjećaja i znanja i to je ono čemu ja težim.
ja se profesionalno bavim religijom pa sam mozda za razliku od zdenke ponekad pretjerano na strani znanosti u svojim razmisljanjima, iako to ne znaci da se ne trudim njegovati i duhovnost. No kad je rijec o medjugorju konkretno onda me upravo smeta (iritira) ta komponenta pateticnosti i pretjerane emocionalnosti (plus jos sve ono sto iza njega stoji, a vrlo je upitno sa strane same crkvene vlasti) kao i cesto potreba mnogih koji u tamosnja ukazanja vjeruju da to nametnu drugima (konkretno se radi o jednoj osobi iz moje obitelji pa mozda eto ponekad malo netrpeljivo reagiram kad bilo tko pokrene tu temu). Nisam nikoga htjela napasti ili uvrijediti, samo sam iznjela svoje misljenje, a mislim da je upravo ova tema i pravo mjesto za razgovor o tome kako tko od nas nesto dozivljavapujice, ne razumijem, kako te kao katolika Gospine poruke mogu iritirati?
čak i ako ne vjeruješ u ukazanja, i ako nemaš osobni susret s Marijom, njene su poruke čista ljubav, što tu ima iritantno? ako ne vjeruješ- preskoči taj post, i gotovo.
meni su one jako bitne (imam osobno iskustvo Međugorja, jako i životno) i uvijek me ohrabre, usmjere, ojačaju moju vjeru i razvesele me.
svima kojima idem na živce - molim da mi oproste.
Da pitam ovdje...
Marko jako želi ići u crkvu, stalno to ponavlja i ne samo da bi obišao crkvu već želi čuti i svećenika. ( vidio je na filmu ili mu je netko pričao, ne znam...možda baka ,ali ga vrlo rijetko čuva, no to nije bitno... )
Ja nisam vjernik, no ne želim mu nametati svoj svjetonazor.on nije moj klon.
Da li da ga vodim ? Ili da ga vodi baka koja je vjernica ?
maria, ni ja nisam vjernik pa je po njenoj zelji vodim u crkvu i druge hramove, bile smo i na misi, nije je se nesto dojmilo. ona voli razgledavati oltare...
Pravila pisanja postova
