Najljepši dan u našem životu - Rijeka

KAKO SMO MI RODILI

Evo iskustvo mene, mog mužića i našeg Frana:
Dakle 22.09., subota došla sam na pregled u rodilište i tada nas je doktorica zadržala i rekla da je krajnje vrijeme da ostanemo u bolnici jer da samo što nismo ugazili u 42 tjedan.. mene malo stislo, ali sam se brzo pribrala… mužić donio stvarčice i pravio mi više-manje društvo cijeli dan… super mi je bilo.. lagano su mi radili i ctg, uzv, test reakcije na drip i ostale pretragice…

Nedjelja dan d ilitiga deložacija našeg najdražeg podstanara
Nakon doručka slijedi pregled – i kaže doktor – mi ćemo vam staviti gel da potaknemo otvaranje (pošto sam bila otvorena dva prsta).. i bi tako.. nakon nekog vremena mene kao malo počelo boljuckat kao laganini menstrualni bolovi, ali niš strašno… oko 13,30 sati došao mi mužić, kao mi ćemo malo šetati, i prije toga sam morala samo obaviti ctg – prikopčalo me – kad ono mene uvatili trudovi … i to ne baš slabi… bome disala sam ko luda (Hvala Bogu na tečaju).. ali nisam ja još mislila da je to to.. kaže sestra vodimo vas na klistiranje, pa ćete se onda vratiti u sobu, može vas muž u sobi čekati… i mi na klistir… e to je bilo ludo, mislila sam da ću eksplodirati, s jedne strane su me lupali trudovi s druge strane klistir… s jedne strane sam se uhvatila za radijator s drugom rukom za lavandin i vibrala u sebi: ovo mora imati kraj …
I nakon toga govori sestra: kada smo već tu dajte da vas pogleda doktor (onaj koji me gelirao), i ja raširila nožice on samo promrmljao odlično, neočekivano odlično, vi se otvarate ekspresno - i probušio mi vodenjak (to je već bilo cca 15.00 sati)..i kaže on: vozite ju u rađaonu a ja zinula… i mislim si: a predrađaona, pilates lopta, cd-evi koje nam je muž pripremio, htjela sam se tušnut, počešljat … uglavnom u roku od petnaest minuta došao muž u zelenom, a ja sam već jaaaako bila u trudovima… imali smo diiiiiivnu babicu koja je doslovce sjedila uz nas i vodila me za disanje (na kraju balade to je jedino važno) i tako smo prodisali trudove, i onda je krenuo izgon, mislila sam da ću eksplodirati, mogao mi je netko slobodno otpiliti ruku – ja uopće nebi osjetila, čak sam ih uvjeravala: ali ja stvarno ne mogu više, vjerujte mi, kunem vam se … i onda u dva truda (po dva tiska) u 16:15 je izašao mali Fran, 4050 grama i 55 cm, Apgar 10/10… e sada nemam riječi, ali cure samo je jedna istina od svih istina: da sve, kompletno svu bol ovoga svijeta zaboravite u momentu kada ga vidite i kada vam ga stave na prsa, ja sam samo ponavljala: ajme medo, pa dobili smo sina, vidi kako je lijep, dug.. a mužić mi je suzio od sreće…
I oboje smo se zaljubili na prvi pogled…

[Riana]

[smartic]

lubenica

[andiko]

divno

[Zara1]

[ZO]

[Yorkica]

To se zove porod :D

[tiskar32]

[yasmin]

krasno, draga...