Zašto je dijete takvo? (očajna sam i ne mogu više...)

[Švedica]

Uglavnom, htjedoh reć da je radost super opisala kako to izgleda.
I to da moram prihvatiti činjenicu da se neće desiti čudo po kojem će moje dijete naučiti dobro i kvalitetno spavati i biti bolje volje i manje zahtjevno, već da nam je svaki dan - novi dan, i da nema pravila, a nemoguće je nekom stegom i disciplinom nešto postići, a niti je želim puštati da plače dok je ne "slomim".
Ipak moram priznati da nam je za nijansu lakše otkako je uspijemo uspavati na sat-dva dnevno jer toliko je vremena manje plakanja i nošenja na rukama, a uspije se i malo prileć i odmorit pa se lakše izdura dan.
I ne mogu ništa očekivati od nje, samo da je živa i zdrava.

Htjedoh još puno toga reći svakome od vas, postovi su puni žive istine, razumijevanja i podrške..

[pino]

Svedica, suosjecam sa situacijom, iako nisam imala tako tesku bebu. Imamo problema s uspavljivanjem, ali ne tako drasticnih. Ona definitivno puno lakse zaspi na meni - a nikako nije mogla i jos ne moze zaspati na krevetu; zaspi i u autu (iako je prolazila kroz fazu uzasnog deranja u autu s 8 mjeseci) i u kolicima, ali najbrze i najbolje zaspi na meni. Ja sam si sasila mei tai samo da ju mogu sto bolje nositi. To je slicno klokanici ali puno udobnije i moze se nositi i do 3 godine i naprijed i na ledjima i na boku. Moja mala redovno zaspi u tome (iako ponekad moramo ici u setnju da ju uspava ritam nosenja). Da sam ju nosila na rukama, presvisnula bi. Marama mi je bila preteska za stavljanje nutra-van, a ovo se moze odvezati bez da se mala probudi. Toplo preporucam (ali prvo isprobaj). Sretno!

[lukica_vk]

evo i ja bi se pridružila svojim komentarom- i iskustvom. luka je moja prva beba i do sada se nisam previše susretala s novorođenčadi. u trudnoći koja je bila savršeno u redu samo sam puno čitala, čitala, čitala...
ali kad se rodio luka sve te knjiške teorije su propale u zemlju. kako dijete koje si toliko dugo čekao, tako malo i nezadovoljno dok te maznim plačom zove pustiti da plače 10min jer to je kao za jačanje njegove samostalnosti?! užas! i tako sam ga ja nosala, nunala, pjevala, igrala satima nakon svakog podoja.... za savku suzu sam ga stavljala na prsa jer mi se činimo da on to traži. jedan dan sam ga držala skoro 3 sata na prsima! što da vam kažem... dijete je prvih tjedan dan kod kuće dobilo 600grama! i plakao je STALNO! onda ga je jedan dan bolio trbuščić od svih tih plinova koji su proradili u njemu nakon tako obilnih podoja- i onda sam shvatila razliku između plača ''boli me'' i plača ''mazi me''.
luka nije prezahtjevno dijete ali ima u dnevnom programu potrebu za druženjem koje dovodi do ludila i svaki put pred spavanje noću- traži zabavu po 3 sata!
i neki dan sam poludila jer sam shvatila da smo ramazili dijete.
već drugi dan provodim novu taktiku i mogu reći da za sad pali i vidim napredak. dok ovo pišem lukica tamo kme- kme zove ali jednostavno morala sam sati tome na kraj jer više ni on a bome ni ja nisam znala što učiniti da se umiri. sad ga pusti nakon dojenja dase nakon zajedničke igre sam zabavlja što traje 3 min pa drito u plač. i tu ga pustim nakratko pa obiđem da me vidi i čuje pa odem. i tako nekoliko puta i eto, bogu hvala danas je već dvaput sam zaspo nakon svega 20 min.
JUPI!!!!

[pužić]

švedica samo sam ti došla pružiti podršku.vjerujem da će se ubrzo stanje popravljati, da ćete se smijati zajedno po cijele dane
vezano uz porod i zahtjevnost-imala sam brz i relativno lagan porod (uz naravno gel i epiz.)-rezultat je kuc, kuc prekrasna, mirna djevojčica koja samo po nekad ima faze deranja i nervoze.No, ima još vremana postati "zahtjevna zloća"
spavanje-otkako smo došli kući iz bolnice ona nakon jela ne voli nosanje i uspavljivanje, nego ju stavim u kinać, legnem na naš krevet koji je spojen s njenim i to je to..okrene se na stranu, pokriva pelenom po glavi dok ne zaspe (voli mir i svoj krevet)
drugo dijete-čisto me strah kakvog će karaktera biti, jer ona narodna kaže ako je prvo dobrica, drugo će biti zahtjevno i obrnuto..(dakle švedica ti ćeš uživati s drugim )
draga, znaj da smo tu za tebe i kad god ti je teško javi se, pojadaj, bit će ti lakše..

[ivaa]

švedice vi ste samo dva mjeseca mlađi od nas...
i moja Greta je izrazito zahtjevna beba, noću se budi svakih pola sata, sat i plače, onda ju uspavljujemo, nosamo... i vratimo u krevetić,
imam osjećaj da ćim zatvorim oći, ide sve ispočetka.
Budi se između 5 i 6 ujutro i ne želi više soavati,
ponovo zaspe oko 8 na pola sata i preko dan par puta po 20 min do pola sata.
Jedn ovrijeme, mislim baš oko njena 4 mjeseca su nam se cijel idani vrtili oko uspavljivanja, spavanja, plakanja jer je umorna i ne spava dovoljno....
Sad je već malo lakše... bar danju, spava tri puta a kad je budna- po desetak minuta se zabavi na puzzlama, viperu, krevetu, meni... pa ponovo!
Ona je dijete koje nikada nije samo ležalo u krevetiću i igralo se, uvijek traži pažnju... ali to je tako!
malo jesam umorna ali sam se pomirila s tim da imam zahtjevnije dijete od prosjeka.
nas muće drugi problemi-- ona ne jede
jučer smo došli iz bolnice. rota virus, cerebralni poremećaj kretanja i slabije tjelesno napredovanje... tako da se spavanje sad ćini kao manji problem....

vjeruj mi- bitnocda je zdrava, sve će drugo proći

[ivaa]

sorry na greškama, pisala sam brzo...

[*dancy*]

Švedice i ja se htjedoh nadovezati pa ako ti pomogne moje iskustvo.
Moj L je inače noću uvijek bio za mene super beba, od početka se budio samo jednom ili ni jednom ali kako smo imali dugo problema sa povišenim bilorubinom doktori su me savjetovali da ga obavezno budim svaka 3 sata za dojenje što sam i prakticirala prva 2 mjeseca dok se stanje nije normaliziralo. Nakon toga sam odustala sa prisilnim buđenjem i on je sam uhvatio ritam da se budi dva puta noću i to je trajalo mjesec dana da bi se sada sa četiri mjeseca starosti budio jednom ili ni jednom samo za podoj s tim da ode spavati oko 22 sata.
Tako da se meni noćno spavanje činilo podnošljivo, ali dan nam je prvih mjesec dana bio katastrofa dok ga jednom nisam pokušala staviti na stomak i odspavao mi je 3 sata u komadu. Znam da govore da nije dobro i bojala sam se, ali drugačije nije išlo. Dan me je jednostavno iscrpljivao jer je spavao po 10 min do pola sata max a ostalo se samo nosao i tražio pažnju na sve moguće načine.
Sad nam je super, noću normalno na leđima od 22 pa čak i do 8 ujutro, zatim u 10 pola sata do sat na leđima oko 13 ga stavim na stomak i tad odguli 2 pa i do 4 sata i još oko 19 ili 20 naveče po pola sata na leđima.
Neznam šta drugi misle ali nama odgovara i možda bi bilo dobro da pokušaš sa spavanjem na stomaku preko dana (samo pripazi malo u početku ako je beba troma i ne okreće glavicu).
Malo sam odužila ali želim pomoći.

[Eci]

Samo bi potpislal ovo o spavanju na trbuhu, i Vito tako spava preko dana i odguli po sat-dva (meni je i to puno ).

[pužić]

joj ja stalno razmišljam o onome što sam gore napisala i pitam se jesam li to trabala tako sročiti. Zaista nisam htjela da ispadne kako se hvalim što mi je dijete super nego odgovoriti na ona postavljena pitanja jel ima veze porod s psihom i ponašanjem djeteta, kakvo je prvo/drugo dijete i spavanje u miru...kako bi se sventualno moglo doći do nekog zaključka vezano uz to..još jednm sorry švedica ako moj post nije na mjestu ..
i javi kako napredujete

[BlueSky]

svedice, samo sam ti htjela reci da te razumijem i drzi se... na brzinu cu samo napisat prije nego se moja mala probudi (usput, rodjena je 22.07. na svetom Duhu). Moj je porod bio teezak, jako tezakza mene, iako su pustili da sve ide prirodnom putem, mislila sam da necu izdrzat i da cu umrijet, jako sam se namucila a i beba skupa sa mnom. Uglavnom, ne znam koliko ti ima veze ali ja sam zbog tezine poroda dugo nakon toga prozivljavala nesto sto ja zoven poslijetraumatski sok, samo sam plakala kad sam i se sjetila poroda, nisam mogla vjerovat da je to nesto tako strasno. Vjerojatno je i moja beba tako osjecala, ako tezak porod ima veze sa tako osjetljivom djecom. Uglavnom, i ona je bila takva da je prve mjesece samo plakala, a i ja skupa s njom, sto zbog ragada, sto zbog grceva, a kasnije i zbog ne znam ni ja cega... Samo se htjela nosit, cim ju u rukama okrenem u horizontalan polozaj pocne plac ko da ju netko tuce, ma strasno. Ja sam jutarnje zube prala tek u 5 popodne kad bi mm dosao doma, jela na stojecki i doslovce nabacivala u sebe ( moj obrok je trajao jednu minutu i gadila sam se sama sebi kako zderem), da ne pricam o svojim psihickim problemima, mala je htjela punu paznju, a je se NIKAD nisam stigla naspavat jer dok bi ona spavala ja bi se izdajala da potaknem mlijeko. Nagore od svega sto sam bila psihicki dotucena, tesko je to nekom za objasnit ali ti razumijes osjecaj kad NE MOZES i NE ZELIS vise uopce cut kako place, toliko si psihicki ubijen, sjecam se samo koliko sam puta rekla mm da cu u Vrapcu zavrsit,i to sam ZAISTA MISLILA, jer TAKO VISE NISAM MOGLA.... Zvala bih mamu i plakala joj, kad bi mm dosao doma ja bi sam sjedila i blijedo gledala u zid, i govorila Evo ti je, ja je vise ne mogu slusat... i osjecala sam se ko prazna ploca... bez ikakvih misli, bez ikakvih zelja, bez icega.... Uglavnom, moj ti je savjet ako ikako mozes ostavi je barem pola dana nekom, sat vremena ti nista ne znaci (barem meni nije nista znacio), jer si stalno psihicki napeta kako ce bit kad se vratis. Ja sam. npr znala otic u grad i bila sam isto psihicki lose jer sam znala kad se vratim da me ceka dug mracna noc... Izdoji se i ostavi bebu muzu ili nekom da ju nahrani a ti odi negdje ili se naspavaj, ili se prosetaj ili odi u shopping. Bilo sta, samo se makni. Ja nazalost vise na dojim pa mi je po tom pitanju lakse. Meni je puno pomoglo kad je mama prespavala 2 puta kod mene, mala je isto tako plakala ali mi to nije toliko smetalo jer nekako u psihi znas da ne moras ti skakat, dizat se, nosit ju, nego ima osoba koja ce to umjeso tebe.... Mislim da je zato muskarcima puno lakse, znaju da ce zena to. I za kraj, obzirom da mi mama i svekrva rade, ne mogu je cuvat preko dana, ja sam i dalje ljudila s njom doma i plakala mami na mobitel i milslila da cu skrenut i da vise nijedno dijete ne zelim imat (a zeljela sam cevoro, mislim naravno da cu imat) jer je mala zeljela ( i jos uvije zeli punu paznju), pocela sam ju ostavljat da place. TO mi je bilo tako okrutno i cijelo sam vrijeme mislila da ce zbog toga imat posljedice, ali drugog naicna nije bilo, jer sam ju po cijele dane nislia i ujutro kad bih se probudila nisam od bolova mogla stat na stopala... Ona place, ja ju pustim minutu,pa joj dodjem, nasmijem se, poljubim, nesto joj kazem i odem, i tako 20 puta dok se ne smiri. A nekad kad su mi zivci slabi samo ju odnesm u sobu na deset minuta i par puta dodjem,jer ju ne mogu slusat pa zatvorim vrata, ona se dere ko luda, i nakon deset minuta kad se jako izmori samo joj dam dudu (ti mozes ponudit dojku) i ona ju odmah prihvati i zaspe.... Eto, mozda ce netko reci d je to okrutno, ali tko nije ovo prosao taj ni ne zna. Uvijek me strah da i drugo dijete nece bit takvo, jer se boijim da ce se u tim trenutcima ovo prvo sigurno osjecat zapostavljeno. Uglavnom, tebi zelim svu srecu sa tvojim andjelkom i nadam se da je sad bolje. Kod nas je,sama se vec pomalo igra u kinderbetu (jucer je za sv. Nikolu dobila vrtic od svekija) i dok je tako dobre volje ja ju pustim da se igra, ne ometam ju, samo dodjem svakih par minuta, nasmijem se i poljubim ju, tako da zna da je mama uvijek blizu pa je i ona mirnija, jucer je cak tako i zaspala igrajuci se. Eto, toliko od mene. Ti ces najbolje znat kako treba o od svih ovih silnih savjeta i misljenja uzet sto tebi najbolje odgovara, i naravno tojoj bebici. Svi so uz tebe i drzite se! Javi nam kako ide i je li se situacija promijenila nabolje.

[zmaj]

bluesky, ne zvuči okrutno ovo o čem si pisala. nažalost, vrlo mi je poznato .i vrapče i ostavi da plače (inače bi ga valjda zadavila), čak sam razmišljala kak bi bilo dobro da me nema. evo tek godinu nakon svega mogu otvoreno o tom pričati...draga moja to ti je postporođajna depresija i još k tome težak porod....
ali, ja si nikad ne bi oprostila da sam mu umisto sise dala dudu, da sam ga ostavila pola dana s nekim drugim znajuć da će tit jest svako sat vrimena...
danas sam ponosa zbog toga...što smo izdurali jedno gadno razdoblje koje je ostavilo traga i na mojoj psihi i na tijelu (pluća...mastitisi..)
i opet bi platila cijenu, ako ne i veću, samo da mu omogućim ono najbolje: sisu koja je bebama sve bar prvih 6mj
dojimo i dalje :D
ovo što sam napisala nije osuda onih cura koje nisu izdržale
samo govorim da sam mnogo sretnija s ishodom dojenja neg bez 8)

[Adi]

mi od početka imamo problema sa uspavljivanjem i njenom nervozom. Da nekažem na koje sve načine je nisam uspavljivala. Onda mi uspije par dana uspavati ju na isti način, pa poslije smišljaj nešto drugo. Sama nije htjela biti ni minutu do prije nekih mjesec dana. Uz sve njeno nosanje, buđenje po noći svakih sat da bi ona osjetila sisu i da sam ja tu ja sam se još izdajala do kraja da navlačim mlijeko.
Bila sam luda. Međutim prije nekih 3 tjedna joj je dijagnosticirana hipotonija i onda sam shvatila zašto nemože sama zaspati i zašto je nekada jako nervozna.
Sve u svemu išli smo čak i u Udrugu Osmijeh, divni su, psihologica mi je dala korisne savjete koji su upalili. Sad Lorena zaspe bez puno cendranja na siki. Jeste da se budi svaka 2 sata da poliže siku, ali bar neplače.

Sve u svemu prihvatiti svoje dijete, i situaciju jer ti onda ništa nije teško za dijete a i ti si smirenija jer nemaš sto pitanja u glavi a zašto je sad tako. Ne znam kad sam spavala duže od 2 sata. Ali sam se navikla. Kad spava preko dana spavam i ja s njom, jer inače nemogu izdržati do noći. Do kad će se ovako buditi, ne znam. Ali više mi ni nesmeta toliko.

[Švedica]

Evo kako izgleda naš prosječan dan:

- buđenje oko 7 uz plakanje, pokušaji smirivanja dojenjem ili nošenjem, ovisno o tome što bolje prihvaća, trenutno je smirena
- prematanje pelena uz histeričan plač
- smirivanje dojenjem ili nošenjem slijedećih sat-2 do slijedećeg podoja, ako je bolje volje prihvaća igru al za 10 min opet cendranje i smirivanje
- zaspi na dojci, probudi se nakon 20-tak min u plaču bez obzira dal mi spava na rukama ili ju spustim sa strane i ležim uz nju
- ak ne pada kiša idemo u šetnju kolicima i marami, najčešće se dreči dok ne zaspi
- do kraja dana se izmjenjuje plač sa dojenjem i nošenjem
- od 0 do 24 je samnom, ne podnaša odvajanje ni 3 minute, drugi mi kuhaju, jedem dok dojim, drugo ništa ne radim po kući jer plače kad ju ostavim
- navečer kupanje, njega, smirivanje, stišavanje vanjskih podražaja, pokušavam je uspavati dojenjem, ponekad to traje do ponoći
- spavamo skupa, budi se jednom il dvaput u sat vremena do jutra i prištekava se na sisu, dugo siše
- prosječno potrošim oko sat vremena jednom do 3 puta tijekom noći na ponovno uspavljivanje jer plače

i tako od kad se rodila (sad ima 4 mj.)

ne mogu više, pružam joj svu moguću ljubav, pažnju, ali ništa ne pomaže da toliko ne plače, počinjem pucati po šavovima i bojim se za svoje mentalno zdravlje za ozbiljno

par noći sam iskušala cry-out metodu što si neću oprostiti dok sam živa i želim si da gorim u paklu zbog toga iako je pokazalo rezultate jer je počela više i bolje spavati

pedijatrica sliježe ramenima, obavili pretrage krvi, urina, uha, isprepipali je, sve 5, beba dobro napreduje....

što i kako dalje?

Evo kako je sad:

- buđenje između 7-8h sa smješkom na licu
- dojenje, presvlačenje, higijena
- samostalno igranje na baby gim-u , ja doručkujem i gledam tv pored nje, pričamo, pjevamo igramo se do sljedećeg podoja
- oko 11 ju ulovi pospanost i najčešće ne želi spavati nikako drukčije osim u kolicima, marami, AS ali ga odere i od sat do 3 sata!
- onda je uglavnom kao na početku dana, minimalno cendra
- ak imam snage onda idemo u još jednu popodnevnu šetnju da još odspava sat-dva
- spavanje oko 20.30, 3 podoja do jutra, najčešće se probudi još koji put između podoja, kaže par puta nje nje njeee i natrag zaspi

Eto...a kak sam to postigla, to vam je SF...mogli bi mi platiti za znanstveno istraživanje ovi koji se bave problematikom spavanja... ...uglavnom forsala sam na redu i dnevnoj rutini i bila dosljedna, naučila sam je da su papanje i spavanje dvije različite stvari, bilo je suza i mojih i njenih, ali isplatilo se jer je ona sad drugo dijete
Još je uvijek dosta zahtjevna i u sekundi se jako rasplače ali se to sad dešava milijun puta manje a i smijeha je puno više, a da ne pričam kako ju sad nosakam svega sat vremena dnevno ...

Hvala svima na postovima i podršci

Ja sam sretna majka

[traktorka]

Ja sam sretna majka

Ovo je super :D
Švedica-baš mi je drago da ide na bolje!
Bit će još uspona i padova,ali bitno da je s malenom sve ok!
Pusa i uživajte

[devet_mjeseci]

Svaka čast! Super! :D :D :D

[mamalela76]

Super! :D

[ana-blizanci]

bravo švedica

[laumi]

Draga švedica, baš mi je drago zbog vas!

[luce23]

baš sam došla da vidim ima li kakve promjene kod vas...drago mi je da je sad bolja situacija... :D :D

[KokoLu]

Ja sam samo htjela reći da evo imam dvije curice, rođene na jednak način, carskim rezom, drugi put smo prošli i "rooming in" na Svetom Duhu, oporavci podjednako teški, odnosno laki, a djeca skroz različita.
Lucija, od trenutka kada se rodila, pa valjda do prvog cijepljenja, nije zaplakala na duže od pola minute, ili koliko je meni trebalo da dođem. Nismo je puno nosili, nismo je morali ljuljati, pjevati, svaki put kad bi joj prišli bi se nasmijala, u međuvremenu bi promatrala ručice, stvari oko sebe. Kad je imala 3 mjeseca bili smo s njom i prijateljima na moru, danas kažu da su se brinuli je li s njom sve u redu, jer nikada ne plače. Jedino što smo jače osjećali su bili skokovi u razvoju i cicanja, nekad i svakih 15 minuta, pola sata. Ali, dijete napravi kme, daš cicu i ono zadovoljno.
I ja sam stvarno bila uvjerena da je ona takva jer dobiva puno pažnje, ljubavi, jer reagiramo odmah na svaku njezinu potrebu. I takva je i danas, vedra, vesela, pametna, malo mušićava, i još uvijek zahtjevna po noći (zaboravila sam reći da je bilo razdoblja kada se budila po noći i 10, 15 puta, svakih pola sata, ali je po danu bila dobra ko' kruh i vesela).
E sad, Petra od kada se rodila odmah je imala lijepi ritam cicanja, svaka 2-3 sata, i ja rekoh, super, bit će još bolja nego Lucija. Što je, naravno, bilo nemoguće. Prvo su počele večernje nervoze i vrištanja, pa se to proširilo i na dan, pa neće zaspati do 3 ujutro (a budna od 6 popodne). Uglavnom, nikako mi nije bilo jasno što joj je, nosim ju, ljuljam, pjevam, dajem cicu, neće, i dalje vrišti. A radim sve isto kao i s Lucijom, odmah skačem, pokušavam joj udovoljiti na sve moguće načine, a ona vrišti još jače.
I zaključih, stvarno nisu sva djeca ista, i nekad, koliko god se trudio, ne postižeš željene rezultate. Ali trudiš se i dalje, jer ako odustaneš, nećeš si moći oprostiti.
I vjerujte, puno je lakše dizati se po noći i 15 puta ako treba, a imati miran dan, nego spavati, a po danu slušati plač i vrištanje bebe s kojom pokušavate sve, ali ne pomaže.