super je topik obožam vas čitati
super je topik obožam vas čitati
hmmm....U nedjelju smo MM i ja prošetali sa mrvicom a jedan stariji susjed / s kojim nismo baš u čestom kontaktu/, nas je zaustavio i pitao "ćije je to dijete?"...Mi u glas "pa naše?!".... on ostao zbunjen, jer zna da nisam bila trudna, pa da ga ne držimo u neizvjesnosti, velimo mu da je posvojena...A on sav u čudu:" a od koga ste ju posvojili, kaj tu od nekoga, kaj ga znamo??"...objasnimo mu da nije "tu od nekoga" i da su to podaci koje ne dijelimo sa drugima : ...ali ni to nije bilo dovoljno pa pita "a jel vanbraćna???" :shock: :shock:
MM i ja se samo pogledali i lijepo ga pozdravili te nastavili svojim putem...
i nas je jedna dama pitala jel limač vanbračni ili bračni???!!!!!!
i nas je jedna dama pitala jel limač vanbračni ili bračni???!!!!!!
Mene je nedavno jedna teta sva u čudu pitala: Pa zar ste vi njoj dali svoje prezime!!! :shock:
Mogla si joj reći: "Ne, svi smo uzeli njezino!"Zdenka2 prvotno napisa
Stvarno čovjek, može čuti svašta.
Mi još nismo posvojili, nadam se da ćemo uskoro, ali komentara već ima.
Svi nam se tako dive, tako smo predivni, tako humani... bla, bla, bla, kad bi mogli tuđe dijete odgajati, kad je i svoje tako teško, a sa posvojenim nikad ne znaš šta te čeka
da, teška srca smo joj dali prezime, ali zaklela se da će ga s ponosom nositi i da nas neće sramotiti...Zdenka2 prvotno napisa
majko mila
Sad kad imam dvoje, stalno čujem komentare poput: "I da su pravi isto bi se igrali/svađali itd." "Ma ne, brinite, svađali bi se i da su pravi", "Ja sam svoje rodila, moji su, pa se isto posvade"... A ja onda: "Ma dajte, stvarno se i "pravi" svađaju? I "pravi" i "krivi" se svađaju?"
valjda te tješe da ne požališ što si se u to upustila, a istekao rok za reklamaciju. :?
otkud nekome uopće padne na pamet takav komentar? :?
:shock: o majko mila,pa u našoj državi cvjeta primitivizam i neznanje!!!
Često svratim na vaš topić (a možda vam se i jednog dana pridružim) i želim vam svima čestitat na prekrasnim obiteljima.
I ja sama znam često uć u razgovor o posvojenju jer i mene ljute izjave tipa:"ajoooj, pa svaka čast onima koji posvoje djecu,to je stvarno lijepa gesta,to je tako humano i bla bla bla,tj.treba im dići spomenik i svaka čast nama ako se i mi na to odlučimo!!!" Ja nikad ne mogu vjerovat šta sve ljudi znaju izjavit,čak mislim da nemaju ni pojma kakva je razlika između doma za nezbrinutu djecu i popravnog doma. A u svakom slučaju to su sve djeca,a oni reagiraju kao da se posvajaju alieni.
Uvijek me ljutila nepravda a tek kad počnu pametovat o tome gotova sam,ponašaju se kao da su ta djeca manje vrijedna,ali sam shvatila da možda nekom ni nije vrijedno to objašnjavat jer taj netko to ne želi ni shvatit,a kamoli se promijenit.
Svima vam šaljem veliki i dragim čekalicama želim da što prije dođu njihova dječica svojim roditeljima!
Ljubim vas !
camel prvotno napisa
camel.....mi još čekamo.........
camel :D :D :D ispričaj nam priču
Imam jedan novi biser.
Jedna osoba prilikom upoznavanja s mojom 6,5 godišnjom kćeri: "Pa, ona sasvim dobro govori!"
Ja: Ima li tu nešto čudno? Ona ima 6,5 godina.
J.o: Pa, mislim, dosta je dobro naučila govoriti za 3 mjeseca.
Ja: Kakva tri mjeseca? Ona ima 6,5 godina.
J.o: Pa, otkad je kod vas!
Ja: (cenzurirano).
Zdenka, većinu posta sam , ali na "cenzurirano" sam odvalilaZdenka2 prvotno napisa
Zdenka, mislim da bi ovo mogla biti izjava godine
Nekako mi se cini lakse sa izjavama nepoznatih ili nevaznih osoba. Ti nam ljudi i njihovo misljenje uopce nije vazno.
Mi nismo sa roditeljima puno razgovarali o posvojenju prije nego smo zapoceli obradu. Nismo htjeli da nam kazu "jeste sigurni?", "dajte si razmislite" itd. Rekli smo samo okvirno 'idemo doktoru za potvrdu za posvojenje" ili "dolazimo na razgocor s psihologicom". Prvi pravi razgovor je bio nakon razgovora sa socijalnom radnicom i psihologicom.
Moj svekar se samo rasplakao, jako je jako sentimentalan kad se tice obitelji, a ovdje se ticalo djeteta i to "sirotog djeteta bez roditelja", a svekrva je pocela teoriju o genima. Mrzim to. "Da nece imati moju boju ociju, ni velika uha, pa sta onda ?".
Znamo da su bake i dede vazne osobe u djetinstvu i nije nam svejedno njihovo misljenje. No treba uzeti u obzir da su nasi roditelji druga generacija i da se neki jos nisu sasvim oslobodili rasnih teorija 19 st. No, srecom, te se teorije cesto samo svedu na neko salonsko brbljanje, a kad bi nakon tri unuka dobila konacno unuku, poludila bi od srece. S mojim roditeljima je lakse, tata je puno radio s djecom, pa ga samo brine administrativna strana procesa posvajanja, a mama mi je pri ruci, pa imam vremena utjecati na njeno misljenje i polako ju "pripremati" i "obradivati".
Zanimljivo kako su vaši očevi prihvatili bez lakše, nego mame...je li to slučajnost ili su žene ipak zatvorenije (meni se tako čini česti i to da su muškarci ipak jednostavniji pa i u ovom slučaju imaju u obziru samo ono najbitnije)? :?eva71 prvotno napisa
sanja74 prvotno napisa
Poznanik, koji je nedavno saznao da smo posvojili klinca iako imamo "biološke" curice se iskreno oduševio i rekao da bi i on to učinio da je milijarder.
Obitelj moga muža nas podržava a moji starci su prvo govorili da sam luda a kad su ih svi sa strane popljuvli zbog takvih komentara, malo su se smirili pa stara sad pokušava bit ljubazna sa malim a on je uopće ne šljivi. Otac je za Uskrs rekao da uzmemo i jaje viška za malog. O kako je moj stari darežljiv!!!!
Ali, znate što, briga nas za sve komentare, iako nismo još dobro organizirani i uigrani mi smo sretna obitelj!
Pa sad sam tek skužila da vam se nisam pohvalila: PREKO TRNJA DO ZVIJEZDA!!! Naša obitelj je konačno upotpunjena, došao nam je tako dugo očekivan član! evo, 4. ćemo proslavit svoju prvu mjesečnicu!
Ja sam totalno luda od obaveza i ljubavi! Nikada mi nije bilo fizički teže, nikada mi dani nisu bili tako kratki, jednolični a ipak najsretniji!!!! Prosto ne mogu povjerovati da je mukama kraj i da sam Šimuna uspijela izvući iz pakla u kojemu je izgubio svoje najljepše godine odrastanja. Toliko je sve bilo teško da sam gotovo izgubila svaku nadu da će mi ga dati.
I dok ga gledam kako konačno ,bezbrižno spava, kroz glavu mi lete sijećanja na sve njegove noći u kojima ga niko nije pokrivao, bezlična jutra koja mu nisu doonila nikakvu radost.
Jutra sada započinjemo hrpom poljubaca i zahvalnošću Bogu što nas je spojio. Zagrljaji kojima me budi, pogledi kojima mi pretoči sva osijećanja daju mi snage za novo micanje brda!
Ipak, ne prestajem misliti na sve one koji su ostali zatočeni i svaki put kada pogledam na sat sjetim se njihovog tužnog životnog ritma i rutine koja im krade dijetinjstvo.
Bofida :D :D :D , prekrasno!
Čestitke :D za malog Šimuna i obitelj
Bofida !
Čestitke Bofida! :D
Ako uhvatis vremena ispricaj nam malo kako je sve bilo, nama koji se tek spremamo posvojiti takve price i iskustva puno znace, a i ostalima koji vec imaju klince.
Čestitke Bofida! :D
Ako uhvatis vremena ispricaj nam malo kako je sve bilo, nama koji se tek spremamo posvojiti takve price i iskustva puno znace, a i ostalima koji vec imaju klince.
Hvala svima što se veselite samnom. Mi svi sa ovim našim iskustvima postajemo kao obitelj.
Da, da, stvarno moram napisati o tome kako je sve počelo i kako nam ide. Mislim da je svako naše iskustvo dragocjeno ne samo da ga dijelimo međusobno kao bi lakše savladavali prepreke roditeljatva već i zbog budućih posvojitelja i udomitelja kojima niti jedna teorija iz škole roditeljtva ne može biti tako korisna kao naše žive, istinite bajke.
Velika pusa za veliku porodicu .
Nadam se da za čestitke nikada nije kasno.
Budite srećni i veseli :D .
Bofida, čestitam od srca cijeloj obitelji. Šimunu.
Bog mame! Nije me bilo dugo jer od brda obaveza ne stižem ni kavu popit a od kada je počela i školska godina razapela sam se ko Isus. Moj neposluh je poveo svoje prvo letovanje na najdivnijem Pelješcu a ja sam se sva ponosna sa njim šepurila. Prijatno me iznenadilo što su ga svi u mistu prihvatili potpuno normalno bez i malo ćudjenja ili negodovanja. Nisam to očekivala od tako male sredine. Svidelo mi se i to što su me svi otvoreno pitali sve što ih je zanimalo pa nije ostalo prostora za rekla-kazala priče, iako se moja mama svojski trudila da ih širi. Jedino me je njena prijateljica pitala da li me mali voli - kakva budaletina!
Moje voljeno biće je pošlo i u vrtić /za djecu oštečenog sluha/. sjajno se uklopio i počeo učiti ko blesav, kao da zna što je sve propustio i što mora nadoknadit. Stavljen je na listu za kohlearni implant pa bi mu to trebali uradit do kraja godine najkasnije. :D
Kad malo razmislim o svemu kroz šta smo prošli mislim da bi bio bolji scenarij od ijedne španjolske serije!
I, moram sa vama podijelit još jednu moju radost. Prije 10 god sam u bolnici kada sam bila na ispitivanju steriliteta, upoznala jednu divnu ženu koja je imala isti problem. Iako nas dijeli samo 250 km od tada se nismo više susrele ali smo prilično redovito kontaktirale telefonom. Mada jedno vrijeme, dok mi je pampers bila jedina briga, bilo mi je malo neugodno da sa njom pričam jer sam znala koliko čezne za tim slatkim obavezama. Medjutim, od kad sam sa Šimunom čujemo se češće i, ... upalilo je !!! Nedavno mi je javila da su podneli papire za usvojenje. :D Ima samo jedan, dva, tri... problema ~oni su prešli 45 i više ne mogu dobiti bebu, žive na selu i nisu im dostupne sve informacije i tako su savršeno neiskvareni pa se bojim da će ih socijalci zamantravat. Zato sam joj predložila da se odluče za romosko dijete jer smatram da neće uopće čekat i da bi mogli dobit i bebirona?!
Odoh spavat laka van noć!