ovo sam jednostavno morala podijeliti s nekim jer sam totalno zbunjena, tuzna, ljuta... ne znam ni sama
necu ulaziti u pricu o tome kako se sve desilo, ali to nije ni vazno. Da mi je zao, nije mi zao, da sam u soku jer nismo skupa, nisam, ali da sam potpuno zatecena po pitanju naseg klinca, e to bome jesam!
Nakon svih njegovih prica kako je straasno biti dijete rastavljenih roditelja i kako on to NIKADA ne bi mogao priustiti svom djetetu, nagovora da bi trebalo ostati zajedno radi njega, on umjesto da tako reci spava pred nasim vratima i gori od zelje da vidi svog sina, njega nema... ja ga moram zvati i pitati dali misli doci i kada? Evo jutro je, vec je 10 sati, sinoc sam mu rekla da mi javi kada bi dosao, kada bi htio doci i on je rekao da ce mi javiti navecer jer mora nesto obaviti.. jutros sam mu poslala poruku kada ce doci, a odgovora pogadjate; nema. Vjerojatno jos spava...
Ne razumijem, da mi netko uzme M samo na jedan dan, gorila bi od zelje da ga vidim, spavala bi u autu ispred i svaku sekundu koju mogu bi iskoristila da ga dodjem vidjeti, a on? on jos spava... ne jasno mi je kako to moze tako.
Ne vjerojatno mi je to kako se muskarci mogu promjeniti, od onog; ja obozavam svoje dijete, jedva cekam provesti vrijeme s njim ( iako to mozda znaci spavati na kaucu u dnevnoj sobi i pustiti to isto dijete da se samo igra na tepihu ), do ne znam ni ja cega... ma tako me to ljuti i rastuzuje, to licemjerje! a mene nazove ne majkom i kako cu ja unistiti nese dijete i kako mu JA oduzimam oca ( ja sam ta koja je trazila da se taj isti otac spakuje i napusti nasu malu zajednicu., iz jednostavnog razloga sto ne mogu tolerirati milijardu stvari, a najvise od svega apsolutni manjak postovanja prema meni, mom vremenu i trudu..., bitno je samo da se on naspava, popije kavu sa drustvom, procita novine, izadje na otvorenje novog kluba )
ne znam ni koje je svrha ovog mog posta, ali jednostavno sam morala napisati par redova, iako sam sada tako ljuta da bi mogla napisati knjigu!