Akcija-svako dijete treba obitelj!

[čokolada]

Ima li netko podrobnije informacije o tome? Ja sam samo naišla na članak u Jutarnjem gdje se "ugrubo" objašnjava o čemu se radi, pa mi nije baš jasno da li su sva ta udomljavanja samo privremena, ili ipak ima šanse da se dijete i posvoji. Odnosno da li su djeca-kandidati za taj postupak ipak više oni kojima je obiteljska situacija nemoguća i vjerojatno će se riješiti posvojenjem, ili pak ona djeca kojima roditelji nemaju uvjete za odgoj na neko određeno vrijeme (bolest, zatvor...).
Ideja mi se čini super, mislim da je Jelena Brajša to potakla, samo me malo muči ta činjenica da se zbližiš s nekim djetetom, a onda nakon 2,3,4,...godine - hvala lijepa, doviđenja, dobili ste vašu novčanu naknadu! Mislim da to ne bih preživjela!
Zamislite, vežete se uz dijete, a onda ti se nakon 5 godina javi neka treća tetka od malenoga, i traži kao jedini srodnik skrbništvo! Pretpostavljam da će takvo što lakše preživjeti obitelji u kojoj već postoje djeca, a oni su se iz humanosti i ljubavi odlučili još ponekome podariti dom.
Ima li netko na forumu vlastito ili tuđe iskustvo udomljenja?

[odra]

Znam za jedno iskustvo iz druge ruke - dijete je bilo udomljeno kod jedne obitelji nekih valjda 2 godine (ne znam detalje). Bez prethodnog obavještavanja te obitelji da je dijete u postupku usvajanja (na što bi sigurno oni, da su znali za mogućnost prije, podnijeli zahtjev), obitelj je obavještena da su pronađeni posvojitelji i da djetetu prestaju oni biti obitelj. Strašan šok! Pokušali su nešto, ali nije vrijedilo (moguće da je tu i novac posvojitelja igrao ulogu, ne znam i ne ulazim u to...ali ova obitelj ništa nije uspjela). Znam da su to vrlo teško podnijeli emocionalno.

Akcija je super, ali se nadam da su nekako sredili uvjete.

[emanuel]

Ja sam upravo nazvala broj koji je napisan negdje ovdje u textu i razgovarala sam sa gospođom koja mi je eto u principu rekla sve ovo sto je i napisano u textu dolje, a meni se srce para jer ne mogu zamisliti situaciju u kojoj bi djete koje bi zavolila kao da je moje vlastito morala pustiti u neku od problematicnih obitelji jer su im ti roditelji eto bioloski roditelji.
Ma cak i ne razmisljam o sebi vec o tom djetetu koje bi nas s vremenom zavoljelo i naviklo se na nas i vidjelo u nama sve ono sto svako djete vidi u svom roditelju i onda nas moralo napustiti jer eto TO TAKO MORA BITI.
Meni je to tako tuzno i u neku ruku mi to lici na igru djecjim emocijama. Pretesko je, zaista pretesko!!!!!!!!

Gospođa mi je odmah odgovorila je da je udomiteljstvo skroz odvojeno od posvajanja i da nema bas sanse udomljeno djete usvojiti. Eto, na zalost je to tako

Krenula akcija 'Svako dijete treba obitelj'

UNICEF-ov ured za Hrvatsku u suradnji s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, uz nositelje akcije T-Hrvatski Telekom, Hrvatsku radio televiziju i Europapress holding pokreće program za promicanje i unaprjeđivanje obiteljskih oblika skrbi o djeci bez adekvatnog obiteljskog staranja pod pokroviteljstvom gospođe Jadranke Kosor, potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske i ministrice obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti


Pomozite jer 'Svako dijete treba obitelj'




Konferencija za medije održana u petak, 4. veljače označila je službeni početak programa za promicanje i unapređivanje obiteljskih oblika skrbi o djeci bez adekvatnog roditeljskog staranja 'Svako dijete treba obitelj'.

O potankostima i ciljevima akcije javnost su izvjestili predstavnici nositelja i pokrovitelja projekta 'Svako dijete treba obitelj': gospođa Jadranka Kosor, potpredsjednica Vlade RH i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, doc. dr. sc. Nino Žganec, državni tajnik Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, gospođa Tanja Radočaj, voditeljica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, gospodin Ivica Mudrinić, predsjednik Uprave T-Hrvatskog Telekoma, prvog partnera UNICEF-a u Hrvatskoj, gospođa Tanja Šimić, direktorica programa Hrvatske televizije i gospodin Ninoslav Pavić, predsjednik Uprave Europapress holdinga.

Program 'Svako dijete treba obitelj' pokrenut je s ciljem realizacije prava djece na odrastanje u obiteljskom okruženju, u skladu s UN -ovom Konvencijom o pravima djeteta, koja daje prednost obiteljskim oblicima skrbi te samo ako je neophodno predviđa i institucionalnu skrb.

Predstavljenom medijskom kampanjom 'Svako dijete treba obitelj' nositelji projekta žele prije svega povećati informiranost cjelokupne ali i stručne javnosti o potrebama djece bez adekvatnog roditeljskog staranja i pravu djece na život u obiteljskom okruženju, te prikupiti sredstva potrebna za poticaj razvoja udomiteljstva.

Na konferenciji za medije prezentirano je da bi se sa željenih dva milijuna kuna, koliko se nositelji akcije nadaju sakupiti u prvoj polovici ove godine, formirala najmanje četiri regionalna centara podrške udomiteljstvu, te osigurala njihova adekvatna priprema i edukacija. Također, tim bi sredstvima bile pokrivene potrebe 50-tak obitelji, koliko je procijenjeno da je potrebno selekcionirati, educirati, i pomoći u nabavci neophodnih stvari u kućanstvu za privremeni prihvat najmlađe djece, do tri godine života, čime bi se smanjio broj djece koja ulaze u institucionalnu skrb.

Organizatori akcije se nadaju da će akcija rezultirati i prijavljivanjem 200-tinjak obitelji iz svih dijelova Hrvatske, zainteresiranih za udomljavanje djece različitih uzrasta, koje bi se educiralo i licenciralo da postanu udomitelji. Ne najmanje važno je i očekivanje da se promijene propisi kojima se regulira udomiteljska skrb, kako bi se osigurao pravni okvir i poticajniji uvjeti za udomitelje, a u skladu s principima jednakopravnosti i najboljeg interesa djece.

Ovim programom daje se operativna podrška naporima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi na poboljšanju kvalitete udomiteljske skrbi kroz edukaciju i licenciranje udomitelja. Program se nastavlja i na reformske napore resornog ministarstva te svakako na prijedlog Programa deinstitucionalizacije. Program se također oslanja na povećana stručna znanja djelatnika sustava socijalne skrbi koji se izgrađuju kroz druge projekte, poput projekta Udruge za inicijative u socijalnoj politici.

U Hrvatskoj još uvijek velik broj djece provodi više godina u institucijama. Ukupan broj djece bez roditeljske skrbi u ustanovama u Hrvatskoj je oko 1.500, od toga oko 150 mlađih od 3 godine, a prosječna duljina boravka djeteta u domu je četiri i pol godine. U udomiteljske obitelji smješteno je oko 1.200 djece bez roditeljskog staranja.

Govoreći o važnosti pokretanja ove akcije, Tanja Radočaj voditeljica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku rekla je: 'Iako udomiteljska skrb ima u Hrvatskoj dugu tradiciju, danas je na relativno niskoj razini razvoja. Ne postoje, kao u razvijenim zemljama, specijalizirani oblici udomiteljstva za djecu sa specifičnim potrebama, za prihvat djece na kratki rok, za pomoć udomiteljima preko vikenda ili odmora, i ukupna podrška udomiteljima vrlo je slaba. Naknada koju dijete odnosno udomitelji dobivaju često ne pokriva ni osnovne potrebe djeteta, a sredstva koja država izdvaja za smještaj djeteta u obitelj višestruko su manja od cijene smještaja u domu. Kako je poseban problem neravnomjerna raspoređenost udomiteljskih obitelji po cijeloj Hrvatskoj, djeca koja su u svojoj biološkoj obitelji pretrpjela ozbiljne traume dodatno se traumatiziraju premještanjem u okruženje koje im je potpuno nepoznato.'


Pokretači i nositelji akcije nadaju se, baš kako se izrazila Tanja Radočaj, voditeljica ureda UNICEFA za Hrvatsku, 'da će zajedno napraviti sjajnu stvar'

Odbor za prava djeteta Ujedinjenih naroda razmatrao je krajem prošle godine Izvještaj o provođenju Konvencije o pravima djeteta u Republici Hrvatskoj, te je među ostalim, izrazio zabrinutost zbog dugog boravka djece u institucijama.

Konkretne preporuke Odbora su: da se razvijaju obiteljski oblici skrbi o djeci bez roditeljskog staranja i da se uspostave standardi udomiteljske skrbi, da se planiraju sredstva za unaprjeđivanje kvalitete zamjenske skrbi za djecu, da se skrati boravak djece u institucijama i da se institucije koriste samo kao zadnji izlaz i samo kad je to stručno opravdano.

Akcija 'Svako dijete treba obitelj' će trajati tijekom 2005. godine, i za to vrijeme građani će, osim izravnim uplatama na poseban žiro-račun – Zagrebačka banka: 2360000-1500065944, novac moći donirati i telefonskim pozivima na broj 060 9001 .

Jednim pozivom za akciju se donira 5 kuna, a cijena poziva je 6,10 kuna s PDV-om. Donacije je moguće dati i izravnim uplatama kreditnim karticama preko UNICEF Internet stranice, www.unicef.hr.

Potencijalni udomitelji od ponedjeljka 7. veljače sve važne informacije mogu saznati na besplatnom broju telefona 0800 1009. Novac za unapređivanje udomiteljstva prikupljat će se i na velikom koncertu Nine Badrić koji će se održati 14. veljače u velikoj dvorani Doma sportova. Sva zarada od prodaje ulaznica će biti donirana akciji 'Svako dijete treba obitelj'.

UNICEF i ostali nositelji danas prezentiranog programa pozvali su sve građane Hrvatske da im se, u skladu sa svojim mogućnostima, bilo kao potencijalni udomitelji ili donatori, pridruže u akciji 'Svako dijete treba obitelj'.




petak, 04.02.2005.

[rex]

Imam osjećaj da je državi najbitnije rasteretiti vlastite prostore, a za emocije djece uopće nisu osjetljivi,jer kako je djetetu kad se navikne na lijep,miran i sretan život vratiti roditeljima koji su ga emocionalno,a često i fizički ozlijeđivali.

Ne znam što žele s tim postići .

Mislm da bi trbali poticati usvajanje , a udomljavanje da bude korak ka usvajanju.

Nisu sva djeca u domovima tamo zato što su ih zlostavljali, to je isto bitna stavka...

Neki roditelji jednostavno nemaju mogućnost pružit im adekvatnu skrb, a onda je ipak potrebno pogledat to i iz njihovog kuta - ako roditelj daje sve od sebe da u dogledno vrijeme osigura za svoje dijete dom, sebi posao, itd, nema razloga zašto mu ga ne bi vratili...

[rex]

Svakako se s tim slažem,ali takvi roditelji posjećuju svoju djecu ,pružaju im ljubav,ako već dom ne mogu.Samo nažalost takvih je ipak puno manje,
mojoj osnovnoj školi je gravitirao dom i mnogo takve djece je išlo u samnom u školu i mahom su bili prezapušteni i napušteni od svojih bližnjih.

[quote="čokolada"]
Ja sam udomiteljica i imam udomljeno šestero djece trenutno u dobi od 11 godina do 18 .Neki su kod mene njih troje četiri godine dvoje tri ,a jedno godinu i pola.Sva ta djeca su udomljena zato što su im roditelji bili alkoholičari(dva oca i jedna majka mrtvi)jedna majka pije i dalje djecu uopće ne posjećuje,jedan otac isto negdje po Hrvatskoj skita u ovih godinu i pol samo jedan tel.razgovor dok jedna majka radi ,ali je granični slučaj ineligencije.Sva djeca idu u školu,relativno su dobri učenici.ali svi oni jedva čekaju da se vrate k svojim roditeljima ili obitelji kakvoj takovoj jer je njihova i bez obzira koliko ja njih voljela(A volim ih stvarno jer uđu pod kožu drugačije se ne bi moglo) i bez obzira kako sam ja tetica daš mi a sladač,kino ,OK,ili bilo što.Bez obzira što je tetica pokrenula zemlju da ove godine odemo svi zajedno kao obitelj na more oni jedva čekaju da se vrate u svoje obitelji i kuće koje to i nisu već su blago rečeno straćare ali oni ih nazivaju nasljedstvom.Nemojte zaboraviti ni smetnuti s uma da udomljeno dijete samo svojeg udomitelja prihvaća kao nužno zlo i pomoć vlastitom roditelju.Oni ne žele znati da im roditelji ne valjaju.Oni sebe uvjeravaju kako je društvo krivo što su njihovi roditelji jadni takvi kakvi jesu.Dalo bi se tu oš puno pričati ,ali nekom drugom zgodom

[lenina]

Stela, ne slažem se s da je uvijek tako. Tvoj dosta pesimističan stav proizlazi iz dosta starije djece i vjerujem da ti je teško s njima.

Naša djevojčica vrlo brzo nas je prihvatila kao svoje roditelje, te je ona svjesna da njezini roditelji nisu sposobni za brigu o njoj i za normalan život. To je i ideja udomiteljstva, naučiti ih da postoji neka druga realnost od one u kojoj su odrasli, te da je ona moguća.

Znam slučaj iz prakse gdje je žena udomila 4 djece. Jedno je posvojila, a ostala 3 djeteta s njom su ostala dok nisu odrasli, te su je uvijek tretirala kao svoju majku. Kada su im roditelji dolazili u posjetu, bojali su se i bili su svjesni njihovih nedostataka.

Ako želite udomiti dijete, razgovarajte s centrom da želite udomiti mlađe dijete za koje nije vjerojatno da će se roditelji "trgnuti", te da želite dijete posvojiti ako to bude moguće. Takva je situacija kod ovisnika, psihičkih bolesti i slično... Mi osobno poznajemo roditelje naše djevojčice i iako blizu žive oni nikada ne dolaze u posjetu (hvala bogu).

Pomoć toj djeci jednako je velika kao i posvojenje. Mislim da im treba dati i drugi pogled na život od onog koji imaju, te da na tome treba raditi. Njihove nerealne stavove treba mijenjati, a ne podržavati ih u tome.

Nikako sva udomljena djeca ne misli da su njihovi udomitelji nužno zlo, već je sigurno obrnuto. Možda je takav stav prisutan na početku, dok se dijete ne navikne, ali treba raditi na promjeni stava. Tu djecu treba odgajati, a ne dati im samo stan i hranu. Naravno, nije jednostavno...

[quote="lenina"]

Draga lenina ja nisam pesimist naprotiv optimist sam od glave do pete međutim imam puno više iskustva,to prvo ,a drugo nije ni normalno udomiti dijete sa ciljem posvajanja nego sa ciljem odgoja.Moja udomljena djeca su dobra ,sa njima mi je lijepo,evo imam sada maturanticu koja po zakonu budući je i punoljetna mora od naše kuće van.Kako nema kuda jedino na ulicu,a u doslovno straćaru k majci alkoholičarki i njenom ljubavniku ne želi ići ona će ostati kod nas.Ne mogu izbaciti dijete o kojem brinem godinama,pa kakav bih ja to čovjek bila,ne bih se mogla pogledati u ogledalo.Muž i ja naći ćemo joj posao bilo gdje i postaviti je do kraja na noge.<Unatoč tome ona je jučer sa svojim dečkom otišla u posjetu svojima,vratila se kasno poslijepodne pričala o događajuma i bila je vesela.O tome govori,imala sam ja i malo dijete ,moja djeca su već i odlazila ,svašta sam ja već prošla
Jako dobro znam šta je udomiteljstvo koliko donosi veselja,ali i azočaranja.

[lenina]

Draga Stela,
moja priča potpuno je drugačija. Mi nismo ni namjeravali biti udomitelji djevojčici, koju smo od ranije poznavali. Počeli smo se brinuti o njoj na bazi prijateljstva nje i našeg djeteta. Kod nas priča i ide u smjeru posvojenja, jer će joj roditelji (najvjerojatnije) biti lišeni roditeljskih prava. Mi nemamo namjeru udomljavati više djece, osim nje.

Napisala si da nije normalno udomljavati radi posvojenja. Znam da je inozemstvu praksa da se udomljuju djeca za koju je vjerojatno da će im roditelji biti lišeni roditeljskih prava kod potencijalnih posvojitelja. Ne znam da li kod nas takva praksa postoji formalno ili neformalno. Naša je priča slučajno ispala takva, bez prethodnog planiranja...

Drago mi je da ćeš svojoj maturantici pomoći, a sramota je da država diže ruke od te djece nakon 18 godine.

[čokolada]

Gledala sam sinoć emisiju Otvoreno, na temu udomljenja. Divim se Steli (i njenom suprugu) na tolikom strpljenju, ljubavi i takvom karakteru, jer čovjek stvarno mora biti poseban da bi bio takav udomitelj toliko djece!
Zapravo sam tek sad pažljivije pročitala gornje postove. Uvijek sam nekako mislila da bi svaki udomitelj rado i posvojio određeno dijete, ali Stela piše kako djeca ipak više-manje doživljavaju udomitelje kao nužno zlo, svejedno koliko pozitivno... nije se lako sa svima tim problemima nositi, svaka im čast! Možda bi se naša država zaista mogla sjetiti profesionalizirati taj posao, jer to zaista jest posao!

Inače, meni je Hloverka onako, pozitivna osoba, i pohvalno je da radi takve emisije, ali je STRAŠNO da tako nepripremljena ulijeće u tako ozbiljnu temu. Nevjerojatno kakvim se pitanjima obraća udomljenoj i očito zbunjenoj osamnaestogodišnjakinji: tko ti je draži, prava mama i tata ili tvoji udomitelji, buci-buci ? (Pitanje turbo neumjesno, a ispadne i da je pravi tata umro pred par godina, cura ne uspijeva reći ni slova....) Brka udomitelje u studiju jedne s drugima... znam da radi svaki dan drugu emisiju, ali malo papira u ruci s par bilješki ne bi smetalo.

[Zvrk]

Za Hloverku i njenu profesionalnost bi trebalo otvoriti poseban topic, al na nekom drugom forumu. <kad je riječ o našim temama, i nije tako bed osim ove nepripremljenosti o kojoj si pisala (no comment), bdw, šteta što svoj sivi lelujavi šos ne nosi svaki dan, već svaki drugi

[Josipova_mama]

Moja obitelj je imala jednu djevojčicu (sada već djevojku) u udomiteljstvu. Došla je k nama sa svojih 5 godina (roditelji su joj otišli u Srbiju tijekom rata, a ona je igrom slučaja ostala ovdje). Bila je kod nas 8 godina, a onda su se oni vratili i uzeli ju natrag. Bez pitanja, dogovora, njezinog mišljanja (ona je tada imala 13 godina i vrlo je dobro znala što želi, no koga briga...)
Znam da je praksa, jer sam proučila sve moguće zakone u svezi glede toga) da ukoliko roditelj ne brine za dijete duže od 6 mjeseci (tu se najčešće podrazumijeva javljanje centru za soc. skrb kao briga ili posjet domu) pokreće se postupak za oduzimanje roditeljskih prava, koji također traje neko vrijeme i roditelj se mora složiti sa time. No, najčešće se u domovima dešava da se majke pojave jednom u 6 mjeseci i posijete svoje dijete i to je to... Tako da se postupak ne može započeti.
No ukoliko se i započne, oduzimanje roditeljskih prava nije baš neka obožavana strategija koju koristi centar ili sud, više idu na neke druge varijante (nadzor nad obitelji i sl.)
Kada se to desi, dakle kada djetetovi roditelji ostanu bez roditeljskih prava, dijete ulazi u postupak posvojenja, i tu udomitelji imaju prioritet (najčešće).

Ja iz svog iskustva mogu reći se naša djevojčica kod nas super udomačila, nakon naravno puno puno ljubavi, strpljenja i prilagodbe, a sve ono što smo mi radili sa njom punih 8 godina palo je u vodu kada su njezini došli natrag.
Sada, samo zbog njezinog moljakanja i suradnje njezinih roditelja (kakve takve) ona k nama dolazi tijekom školskih praznika. Ja sam joj i dalje sestra, moji roditelji su joj i dalje mama i tata (makar se ponekad zbuni, jer i svoje prave roditelje naziva mamom i tatom).

Mislim da je nas sve taj slučaj samo obogatio, srce nam je svima puklo kada je otišla, ali to ne znači da smo se prestali brinuti za nju i tada, jer mi nismo (kao što to neki rade - a rade imala sam prilike vidjeti kod djece u školi u kojoj radim) ju uzeli s k sebi zbog smiješno male financijske pomoći (to je pak druga priča) koju država daje za takovu djecu.

No smatram, da je udomljenje, ukoliko su udomitelji provjereni od strane Centra, milijardu puta bolja varijanta od bilo kakvog doma, gdje obično djeca bez roditeljske skrbi završe.

[emily]

sve ono što smo mi radili sa njom punih 8 godina palo je u vodu kada su njezini došli natrag.

mislim da nikako 8 godina boravka kod vas ne moze pasti u vodu (i to jos u dobi od 5.-13. godine) Jedan od dokaza tome je i to sto zeli dolaziti k vama preko praznika, i vi ste i dalje njezina obitelj (sestra, mama, tata)

sa ovim se 100% slazem:

No smatram, da je udomljenje, ukoliko su udomitelji provjereni od strane Centra, milijardu puta bolja varijanta od bilo kakvog doma