"preskakanje" razreda, "kombinirani razredi&q

[Zorana]

Zadnjih dana i mjeseci muce nas neke dileme vezane za Zorkin polazak u skolu.
Vec odavno mi planiramo Zorkin polazak u skolu odgoditi do vremena kad ce napuniti sedam godina. (tu kod nas je tako da sva djeca koja pune sest godina do 31. augusta odredjene godine, te iste godine trebaju krenuti u skolu)
E sad, bili smo na razgovoru i objasnili nase zelje i razloge. Poslije strucnih testova i razgovora receno nam je da bi za Zorku bilo izrazito lose drzati je na ovom razvojnom stadiju do napunjene sedme godine. Sto to znaci? Znaci da ona od svoje druge godine prepoznaje sva slova i brojeve, pise ih od trece godine, sada sa pet vec jako dobro obavlja osnovne matematicke operacije, sa brojevima se inace jako dobro snalazi, vec par mjeseci jako dobro cita hrvatski, a sada je pocela i njemacki, ima jako dobro opce znanje-jako dobro za svoju dob)
U skladu sa svim ovim preporucena nam je daljnja psiholoska obrada nakon koje bi se trebalo odluciti da li drzati Zorku do sedme godine doma i tretirati je kao predskolarca ili drzati je doma do sedme godine uz kucnu poduku nakon koje bi odmah krenula u drugi razred.


Osim ovoga, imamo jos jednu dilemu. U obliznjoj skoli organizira se nesto sto ovdje momentalno postaje popularno u vrticima: spajanje generacija.
Znaci, formira se razred u koji bi zajedno isla djeca od prvog do cetvrtog razreda. Voditeljica skole nam je ovu opciju istaknula kao jako dobru za djecu koja imaju jako opsirno predznanje, za darovitu djecu kao i za djecu koja imaju problema s ucenjem. (znaci, okolina u kojoj bi djeca profitirala jedna od drugih) Povremeno bi djeca bila skupa, povremeno se odvajala da bi svatko ucio "svoje" itd.
STo mislite o ovome?
Zanima me sto mislite o citavoj situaciji jer sam sada totalno zbunjena.
Ne znam koliko mi je dobro drzati Zorku doma tu ekstra godinu i dati je odmah u drugi razred. S druge strane, nasa primarna ideja je bila osigurati godinu ekstra za igru i nebrigu o obavezama takve vrste. :/
Ok, ako bi se za dvije godine realizirala ideja o kombiniranim razredima, onda mi ovo sve ne bi bilo toliko problematicno. Ali, sve ovisi o broju zainteresiranih roditelja i djece. Kad to ne bi bilo realizirano, ne znam koliko mi je dobro izbjeci taj prvi razred. Ne toliko radi znanja (jer ga Zorka ima). Nego radi tog psiholoskog momenta kretanja u prvi razred koji je vecini djece vazan.

[Zorana]

Iz nekog razloga mi je zeznulo naslov. :?

[maria71]

nisam ljubiteljica spojenih razreda


neko zajedničko vrijeme za odgojne predmete ,ok-tu vidim poantu

u ostalom ne

[Zorana]

Daj detaljnije.....svatko bi ucio svoj dio gradiva, a dobar dio vremena bi provodili skupa.
Sto se socioloske strane tice, radi se o profitiranju koji djeca ostvaruju provodeci vrijeme s razlicitim dobnim skupinama.
Otprilike po sistemu nekih ovdasnjih vrtica gdje nema jaslica nego su sva djeca skupa.

[Zorana]

Sad nemam vremena pa cu veceras detaljnije. :/
Samo cu reci da sam vidjela jedan vrtic koji funkcionira po tom sistemu i da mi se to stvarno cini dobro. Ova mala djeca imaju nekad posebne aktivnosti, predskolarci isto tako....ali i jedni i drugi pokazuju velik stupanj tolerancije, posebno veci prema manjima. Manji jako profitiraju sto se tice samog znanja, veci sto se socioloske strane tice. Imaju priliku pomoci "drugu u nevolji", imaju priliku prenositi nauceno nekome itd.

[Zdenka2]

Ja sam mama djeteta kojoj su savjetovali izravan upis u 2. razred. O tome nisam htjela ni razmišljati, a kamoli pristati na to. Sad mi je sin završio prvo polugodište prvog razreda i mogu samo potvrditi da sam imala pravo kad sam htjela da krene od prvog razreda. Istina je da je on došao s velikim znanjem, ali sada stječe radne navike, usustavljenost znanja i socijalno se uklapa. Sasvim dovoljno posla za prvi razred.

Također, nikada ne bih pristala na te kombinirane razrede. Moj sin je išao u takav vrtić i iz iskustva ti kažem da to nije ni za koga dobro, a pogotovo ne za veću djecu. Naime, sve se uvijek prilagođava onima koji trebaju više pomoći, to jest mlađima. Dobri, stari razred, od prvog razreda nadalje, to je ono što bih uvijek izabrala za svog sina. Treba voditi računa i o tome da je za darovitu djecu najveći izazov u školi socijalizacija, a ne učenje. Ja sam uvjerena da bi taj kombinirani način i akceleracija ugrozili socijalizaciju i školski napredak mog djeteta. Da sam na tvom mjestu, opcija bi mi bila ili da dijete dam u školu onda kada postane školski obveznik (to bih po svoj prilici izabrala) ili da krene s odgodom, ali u prvi razred.

[Ivana2]

Zdenka2, x

[no@]

ajme znatiželjna sam ali zdenka2: užasno me zanima tko/gdje ti je savjetovao preskakanje 1. razreda?!!
(savjetuje se obično raniji upis u 1. razred ili preskakanje narednih razreda - obično parnih - ali nepisano je pravilo da se 1. razred nikako ne preskače.)

Zorana - imam iskustava s kombiniranim razredima; onako općenito mogla bih reći da puno ovisi o organizaciji rada u takvom razredu.
Prednosti kombiniranih razreda vidim isključivo u slučajevima kada u takvom razredu rade istovremeno 2 učiteljice ili učiteljica i razredni asistent. Jedna osoba jednostavno fizički ne može udovoljiti svim potrebama učenika različitih uzrasta, predznanja, još ako postoji dijete s posebnim potrebama ... Kombinacija u rasponu 4 razreda je svakako previše; kombinirani razredi od 2 odjela su optimalni (i nije svejedno koji se razredi kombiniraju 1 . i 2. ili 1. i 3 ili 4. npr)

Što se tiče darovite djece u takvim odjelima - oni u načelu profitiraju sve dok su mlađi od ostalih; kada dođu u 3. ili 4. razred počinju osjetno stagnirati.

(inače problem je u našem sustavu što ne postoji akceleracija u predmetu ili nekim predmetima; ne znam kakva je situacija u A?)

[Zorana]

U svakom slucaju bi bile u razredu dvije uciteljice. Ako se ne varam, tu je i inace tako da s djecom rade dvije osobe.

[Zorana]

Vidim, nema ljubitelja kombiniranih dobnih skupina. :/

[no@]

Kako ne: daroviti sami za sebe (kao posebna grupa) funkcioniraju odlično u mješovitim dobnim skupinama

(ne zagovaram posebne razrede ili škole za darovite, da me se ne bi krivo interpretiralo)

[Zdenka2]

ajme znatiželjna sam ali zdenka2: užasno me zanima tko/gdje ti je savjetovao preskakanje 1. razreda?!!
(savjetuje se obično raniji upis u 1. razred ili preskakanje narednih razreda - obično parnih - ali nepisano je pravilo da se 1. razred nikako ne preskače.)

To mi je bilo savjetovano u redovitom testiranju djeteta prije upisa u školu. I nisam jedina, čula sam za još takvih slučajeva.

[apricot]

i nama je to savjetovano i to kad je dijete imalo 4 godine :shock:
na timskoj obradi na Goljaku.

dakle, rekli su da je ona dijete koje ili treba ići u školu sa nepunih 6 ili da preskače razrede.

ne pada mi na pamet dati je u školu prije navršene sedme

[VIPmama]

Ja sam mama djeteta kojoj su savjetovali izravan upis u 2. razred. O tome nisam htjela ni razmišljati, a kamoli pristati na to. Sad mi je sin završio prvo polugodište prvog razreda i mogu samo potvrditi da sam imala pravo kad sam htjela da krene od prvog razreda. Istina je da je on došao s velikim znanjem, ali sada stječe radne navike, usustavljenost znanja i socijalno se uklapa. Sasvim dovoljno posla za prvi razred.

I ja sve ovo jednako :/

[flower]

ja kuzim ovo zoranino kao nase mjesovite grupe u vrticu ili nesto kuzim krivo

[Zorana]

Noa, znaci ti si za mjesovite grupe, ali iskljucivo ako se radi o darovitoj ili naprednoj djeci?
Flower, voditeljica skole je rekla da bi se radilo o djeci od prvog do cetvrtog razreda. S tim da bi u Zorkinu slucaju vjerovatno bila rijec iskljucivo o djeci prvih ili drugih razreda. To je novi projekt u skoli pa bi se s realizacijom krenulo tek za godinu-dvije.
Apricot, mi smo citavo vrijeme isli na to da Zorka krene u skolu tek sa sedam.
Ali, ono sto nas sada muci je to sto nas voditeljica skole uvjerava kako za niti jedno dijete ne moze biti dobro da dvije godine stagnira u ucenju. Ono sto ona sada zna je gradivo koje se obradjuje u prvom razredu.
E sad, ako ona ne stagnira, tj. ako kroz rad sa nama uci doma (kroz igru, kao i uvijek do sada), onda bi se taj njezin prvi razred mogao opisati kao stagnacija. (ovo se tice iskljucivo gradiva koje se obradjuje)

I ono najvaznije, ja moju Zorku ne smatram darovitom u dijagnostickom smislu. Da me se krivo ne shvati....nemam nista protiv djece s "dijagnozom" darovitosti. Ona je samo jako inteligentna i znatizeljna.
Sve sto je do sada naucila, naucila je kroz igru.
Pitanje je sada kako i dalje nastaviti tako i odgovarati na njezinu potrebu za ucenjem, a da se pritom izbjegne polazak u skolu sa sest ili preskakanje razreda. Vidim da izbor nece biti lak. :/
Do sada smo uvijek mislili isto kao i Apricot: nema sanse da ide u skolu sa sest, imat ce vremena u zivotu za takvu vrstu obaveza. Ali, sad vise nisam sigurna radimo li pravu stvar, tj. kocimo li je takvom odlukom.

[Zorana]

Ovo o kombiniranim razredima cu morati detaljnije objasniti veceras. To ni u kom slucaju nije razred sa velikim brojem djece i jednom uciteljicom koja citavo svoje vrijeme "gubi" na rad sa ucenicima koji imaju poteskoce u ucenju.

[Zorana]

Jako vazno mi je i reci da tu ustvari dijete ni nema toliko osjecaj pripadnosti prvom ili drugom razredu. Ne pridaje se tome toliki znacaj.

[flower]

ja recimo razmisljam ovako da skola nije samo gradivo i znanje vec jedna nova soc. sredina, pa ne vidim kako bi ona stagnirala - ne znam, ja imam osjecaj da ce kao i sad imati vise od odbrazovanja kuci iz jednostavnog razloga sto sad uci s takvim gustom i ono sto zeli i treba...u skoli uce ono sto moraju. no, ja govorim za hr i nas sistem, slabo poznajem vas.
raniji polazak u skolu je akceleracija i za nju treba osim znanja i intel. sposobnosti imati jaku emoc. zrelost.
meni se ti mj. razredi u biti svidjaju, jer mjesovitost zapravo naglasak stavlja na soc. zadatke a ne na obrazovne .

[Zdenka2]

Slažem se s flower, osim u vezi mješovitih razreda. To sam probala u vrtiću i nakon tog iskustva, hvala lijepa, ne.

Zaboravila sam napomenuti da, bez obzira na darovitost, ja nisam bila za to da mi sin krene u školu sa 6 godina. On je krenuo sa punih sedam godina (rođen je u kolovozu) i svejedno nisam primijetila ikakvu stagnaciju. Kako kaže flower, škola nije samo učenje, a i ne uči se samo u školi.

[Zorana]

Upravo to. Meni je voditeljica skole naglasavala da je ideja upravo u tome da se izgubi taj koncept raspodjele djece po razredima. Toga nema. Postoji jedan razred za djecu od seste do devete ili desete godine. (ovisi o tome kad je dijete krenulo u skolu)
Postoji program gradiva koje treba da se obradi tijekom te cetiri godine.
U koncept ulaze djece raznih profila; od nadarenih pa do onih koji se oznacavaju kao djeca s poteskocama u ucenju. Znaci, nema diskvalifikacija ili davanja prednosti u startu. U startu su svi jednaki, u startu ulaze u jednu zajednicu koja mora izaci na kraj s gradivom kao i svi ostali. Osim sto razredi imaju 20 do 25 ucenika, na razred dolaze dvije uciteljice. Ucenici se povremeno razdvajaju, ovisno o interesima, problemima, nadarenosti, kako bi se svakome poklonila dodatna paznja u onome u cemu je paznja potrebna. Znaci, nadareni dobiju priliku razvijati podrucje nadarenosti kao i interesa, oni koji zaostaju imaju priliku stici ostale uz ekstra rad.
Tu meni i lezi citava problematika. Ja citavo vrijeme razmisljam kako bi Zorka prihvatila preskakanje prvog razreda. Ali, tog prvog razreda u principu ni nema. Ona ulazi u kolektiv koji ce njoj u startu pokloniti paznju kao pocetniku. Ne ulazi u kolektiv djece drugog razreda. A to je velika razlika. I meni samoj je ovo sve velika nepoznanica jer sam navikla na funkcioniranje sistema kakav je u Hrvatskoj. Ovo je nesto totalno novo i nemam pojma sta da radim.

[hm]

Teško mi je govoriti o školi, ali od prošle jeseni moj sinak ide u kombiniranu grupu u vrtiću. Ukratko - organizacija jako dobra (i nije sve podređeno najmlađima, a baš je slučajno moj B najmlađi u grupi), grupa je dobno izbalansirana, otprilike je svih godišta podjednako i svi roditelji imaju dojam da je njihovoj djeci u toj grupi odlično i da svi profitiraju jedni od drugih na ovaj ili onaj način. Osim velikog napretka u razvoju govora, samostalnosti ........ primjećujem i da je nakon boravka u ovoj grupi u vrtiću puno smireniji za razliku od lani kad je išao u "normalnu" grupu (obično bi još po najmanje sat vremena nakon dolaska doma izbacivao svoje frustracije). Vjerujem da u našem slučaju to puno ovisi i o odgajateljicama koje se stvarno jako trude i puno rade s njima, a to vidimo ne samo po izložbama raznoraznih radova u hodniku ispred sobe, nego i po čestim zajedičkim druženjima s odgajatelja, djece i roditelja.
Što se mene tiče (i MM- a naravno, jer smo oboje oduševljeni) za kombinirane grupe.

[Zdenka2]

Hm, moram dodati da sam i ja bila zadovoljna mješovitom grupom dok je moj sin bio među mlađima. U takvim skupinama na šteti su starija djeca.

[Zorana]

Zdenka, imas li ti vec u startu nesto protiv ideje kao takve ili mislis da je ideja dobra, ali da u praksi ne funkcionira?

[seni]

zorana, nemam sad vremena za par opservacija o kombiniranim grupama, pa cu sutra.
sada bih samo rekla da mi se preskakanje prvog razreda ne cini dobrom idejom iz razloga koje je zdenka vec navela + socijalni kontakti. djeca se u prvom razredu nekako medusobno "pronalaze", stvaraju se medusobni afiniteti, prijateljstva....
u tom smislu, mislim da je lagani hendikep, kada dolazis kao novi dak u vec formirani razred. (naravno nije to nepremostivo, uvijek imas djece, koja zbog raznih razloga mijenjaju skole, odnosno razrede)

nemam osobno iskustvo kombiniranih razreda, ali sin dobre prijeteljice ide u takav kombinirani razred (1- 4) po montesorijevskoj metodi. (normalna skola s jednim takvim razredom) i on je jako zadovoljan, kao i roditelji.

[Zdenka2]

Zdenka, imas li ti vec u startu nesto protiv ideje kao takve ili mislis da je ideja dobra, ali da u praksi ne funkcionira?

U startu nisam imala ništa protiv takve ideje (govorim o vrtiću). Dapače, činilo mi se zdravim što će mi dijete biti u skupini djece različite dobi, kao u nekoj prirodnoj skupini djece iz susjedstva. U praksi, to je izgledalo tako da su se djeca grupirala po dobi, a tete i raspored su bili više prilagođeni mlađima. Nije bilo nikakve šanse da se djeca među kojima je razlika bila više od dvije godine međusobno druže, pozivaju na rođendane i slično. Sve je još bilo dosta dobro, dok je M. bio tro- i četverogodišnjak. Kasnije, s pet, a pogotovo sa 6 godina, ispalo je da veća djeca svima smetaju - njima se nije spavalo, pa su ometali manje u spavanju, kralo se vrijeme za malu školu i slično. Pred kraj njegovog vrtića u skupini je bilo više predškolaca nego ostalih i to je bilo dobro, ali ne i za manju djecu koja su ostala "visiti".

Što se tiče škole, ne znam, možda griješim, ali meni se to čini kao još jedan od besmislenih pedagoških eksperimenata kojima ne bih podvrgnula svoje dijete. Mi smo u Hrvatskoj tako nešto imali, odnosno imamo u sredinama gdje nema dosta djece za pojedine razrede. Možda bi vrijedilo informirati se o takvim iskustvima. Zanimljivo mi je ovo što piše no@ o uklapanju darovite djece u kombiniranu skupinu, jer sam ja do sada imala iskustvo da na mog sina pozitivno djeluje okruženje djece slične njemu. Međutim, to je rezervirano za posebne radionice, a što se škole tiče, meni je najdraže onako kako jest - da ide u razred sa redovitom populacijom svojih vršnjaka.

[no@]

Zanimljivo mi je ovo što piše no@ o uklapanju darovite djece u kombiniranu skupinu, jer sam ja do sada imala iskustvo da na mog sina pozitivno djeluje okruženje djece slične njemu. Međutim, to je rezervirano za posebne radionice, a što se škole tiče, meni je najdraže onako kako jest - da ide u razred sa redovitom populacijom svojih vršnjaka.

i mislila sam zapravo na iskustva sa radionica i izvannastavnih aktivnosti - gdje se pokazuju da razlike u godinama darovitoj djeci nisu nikakav problem. To mi je ujedno i argument za eventualnu mogućnost akceleracije samo za pojedine predmete u kojima je učenik jak.

[no@]

U startu su svi jednaki, u startu ulaze u jednu zajednicu koja mora izaci na kraj s gradivom kao i svi ostali. Osim sto razredi imaju 20 do 25 ucenika, na razred dolaze dvije uciteljice. Ucenici se povremeno razdvajaju, ovisno o interesima, problemima, nadarenosti, kako bi se svakome poklonila dodatna paznja u onome u cemu je paznja potrebna. Znaci, nadareni dobiju priliku razvijati podrucje nadarenosti kao i interesa, oni koji zaostaju imaju priliku stici ostale uz ekstra rad.
Tu meni i lezi citava problematika. Ja citavo vrijeme razmisljam kako bi Zorka prihvatila preskakanje prvog razreda. Ali, tog prvog razreda u principu ni nema. Ona ulazi u kolektiv koji ce njoj u startu pokloniti paznju kao pocetniku. Ne ulazi u kolektiv djece drugog razreda. A to je velika razlika. I meni samoj je ovo sve velika nepoznanica jer sam navikla na funkcioniranje sistema kakav je u Hrvatskoj. Ovo je nesto totalno novo i nemam pojma sta da radim.

Zorana, ne znam koliko ti mi svi možemo pomoći sa našim iskustvima iz sistema kakav postoji u HR. Način organizacije koji opisuješ meni djeluje ipak kao jedan alternativan program karakterističan za primjerice montesori ili waldorfske programe.
Ono što ti mogu iz našeg iskustva reći je da u HR zakonodavac izričito propisuje broj djece u kombiniranom razredu od 1. - 4. na maksimalno 15 učenika (posebna priča je ako postoji dijete s posebnim potrebama odnosno rješenjem o prilagođenom ili individualiziranom programu). Ako je kombinacija od samo 2 razreda broj učenika smije biti nešto veći (18 ili 20)

Meni i je problematično što pišeš da su u startu svi isti i da na kraju svi moraju proći isto gradivo. Time su naravno zakinuti oni koji bi mogli više od toga jer ih se sve "trpa u isti koš" uvjetno rečeno, odnosno izjednačava s prosjekom (za ono prosječno uvijek su precizno definirani kriteriji, dok daroviti trebaju biti zadovoljni ako su dobili makar mrvicu više - ne prate se zapravo realno njihove stvarne mogućnosti i potencijali).
Ako sam dobro razumjela Zorka, ne bi zapravo preskočila prvi razred, nego bi u tom mješanom razredu provela 3 umjesto 4 godine.
Ja bih bila sklona onda stavu da krene u školu sa 7 godina (što se tiče našeg sistema uvijek sam za 7 godina, čak i sa iznimno darovitima to se pokazalo kao dobra odluka).
Međutim ja vidim tu problem druge vrste: taj razred se treba tek oformiti i ti zapravo ne možeš od nikoga saznati informacije kako će to u realnosti funkcionirati, a kao što zdenka2 napisa sve se može svesti na pedagoški eksperiment.

[mim]

Mi smo što se tiče M. odbili:
- da krene u školu s jedva punih 6 godina (savjet teta iz vrtića i vrtićkog psihologa)- znala je čitati, pisati, računati, intelektualno i fizički je bila ispred svoje goeneracije, ali ja sam vidjela da je emotivno nezrela, a nitko drugi to nije vidio. Ustvari, ona je kod kuće bila emotivno drugačije dijete nego što se to moglo vidjeti u njenom ponašanju u kolektivu. Zato je ostala u vrtiću.

- u 1. razredu je učiteljica zajedno s pedagogom i psihologom predložila akceleraciju. Nismo pristali. Isti razlog.

Ono što smo napravili je da zadnju vrtićku godinu pohađa treninge i glazbenu školu (ne vrtić nego 1. pripremni razred) te da uči engleski dodatno (učila ga je u vrtiću). Tako smo joj, uz gomilu knjiga i vremena koje smo kreatino provodile zajedno) omogućili da bude intelektualno stimulirana, ali da joj ostavimo i vremena da "odraste". Školu je prihvaćala kao vrlo nezahtjevnu slobodnu aktivnost (tako je i sad u 4. razredu), a posvetila se ostalim aktivnostima.

Nikad neću znati kako bi bilo da smo napravili drugačije, ali sad, kad vidim kako neopterećeno i sretno raste, mislim da smo napravili najbolje što smo mogli. Treba osluškivati što nam samo dijete "govori". Mislim da roditelji, ako mogu pristrano, ali i nepristrano, sagledati sve aspekte ličnosti vlastitog djeteta ne mogu pogriješiti.

Što se tiče kombiniranih razreda-nemam iskustva ni s takvim vrtićem, ali ne bih M. dala u takav kolektiv. Zdenka je navela većinu razloga.

I još nešto: u razgovoru s poznanicom koja je psiholog čula sam jednu rečenicu koja mi se urezala u sjećanje: "Djeca ne mogu prekasno krenuti u školu. Samo može biti prerano." Btw, njena kćer je krenula sa 7 god. i 3 mj.

[sorciere]

ni meni se ne sviđaju mješovite grupe... i nekako mi ne sjeda ta opcija.

što se tiče preskakanja razreda - svom djetetu to ne bih nikad dozvolila.
ja sam preskočila drugi razred srednje škole, a osim "epiteta" štreberice - bila sam neka vrsta autsajdera u ekipi koja se znala od prvog razreda.

u kikičinoj (osnovnoj) školi je brat njene kolegice preskakao razred... uz period noćnih mora, glavobolja, povraćanja, i sličnih stvari - uspio se nekako uklopiti u sredinu... treba li to jednom malom biću? :/

[Zorana]

Sto se tice razreda s djecom kombinirane dobi, ovo su neke osnove:
- U istoj skupini borave djeca predskolske dobi pa do napunjene devete ili desete godine.
- Mnogi ovakvi razredi su integrativno orijentirani, sto znaci da u zajednicu ukljucuju i djecu sa odredjenim hendikepom kao i djecu koja su klasificirana kao nadarena.
- U razrednom radu uvijek sudjeluju dvije strucne osobe, eventualno uz pomoc trece. (ako u razredu ima djece sa posebnim potrebama bilo koje vrste)
- U posebnoj prednosti su djeca sa poteskocama u ucenju kao i djeca posebno nadarena. I jednima i drugima se osigurava dodatna paznja, motivacija i rad. Nitko nikoga ne mora "cekati". Napredne se motivira i pruza zeljeno znanje, a oni sa poteskocama u ucenju ostaju u istoj zajednici i izbjegavaju stres ponavljanja skolske godine.
- Kao jako vazan istice se rad i pomoc koju si djeca medjusobno pruzaju.
- Djeca se uce socijalizaciji sa vrsnjacima kao i socijalizaciji sa mladjima ili starijima od sebe. (grupe bi trebale biti pazljivo kombinirane tako da nema ni jedne dobne skupine previse ili premalo)
-

[Zorana]

- djeca se od prvih skolskih dana uce socijalziaciji koja vise odgovara stvarnim prilikama: neka djeca odlaze, nova dolaze, u razlicitoj dobi preuzimaju se i razlicite obaveze i uloge
- Mnogi, ako ne i vecina ovakvih razreda rade po Montessori principu.
- Velika paznja se poklanja timskom radu s roditeljima......


I da ne nabrajam dalje, to su neke osnovne vrijednosti i ideje.
Ovo nije nesto novo u Becu. Ovakav nacin poducavanja se provodi vrlo uspjesno vec godinama. Ovo je novitet u nama obliznjoj skoli, zato govorim o formiranju novog razreda.
Znaci, realno gledajuci, Zorka bi, kao pripadnica prve generacije takvog razreda bila okruzena vrsnjacima. Razred bi bio jako mali i onda bi svake iduce godine primao odredjeni broj mladje djece.
Voditeljica je pricala da se posebna paznja poklanja svakom djetetu i meni sad nije jasno na koji nacin bi darovita ili prosjecno inteligentna djeca mogla biti zapostavljena ako bi ispunjavala plan i program predvidjen za tu dob, plus sto bi dobili poticaj na polju u kojem su izrazito dobra?
ustvari, cini mi se da se u ovakvim razredima kiksevi mogu desiti iskljucivo zbog lose organizacije. Jer ideja kao takva nije losa.
U svakom slucaju, nasla sam jos jednu skolu u blizini koja vec godinama uspjesno poducava dva ili tri razreda na ovakav nacin. Pa cu se raspitati.

Vidim da su svi protiv preskakanja prvog razreda. I mi smo odlucili da prvi razred preskakati necemo. Osim u slucaju realizacije ovog skolskog projekta. U tom slucaju bi razmislili jer je nacin rada takav da se svake godine primaju nova djeca. Pa je onda i pristup dolasku nekog novog totalno drugaciji.

[Zorana]

Zdenka, to sto ti spominjes mi vise lici na losu organizaciju vrtica nego na losu ideju.

[Kanga]

Zdenka, to sto ti spominjes mi vise lici na losu organizaciju vrtica nego na losu ideju.

X. Po mom mišljenju, boravak djece u dobno mješanim skupinama je u odnosu na dobnu segregaciju prirodnija opcija sa većim potencijalom za optimalan emocionalni, socijalni i intelektualni razvoj svakog djetet (poštedit ću vas (ovom prilikom) elaborata o tome zašto tako mislim ). Činjenica da živimo u društvu koje favorizira efikasnost nad kvalitetom, po mom je mišljenju jedini razlog zašto istodobne skupine u praksi češće bolje funkcioniraju od mješovitih. Kvaka je u tome što je ključni faktor za uspjeh mješovitih skupina "nezgodna" matematika: broj skrbnika u odnosu na broj djece mora biti dovoljno velik. Tu su istodobne skupine u značajnoj prednosti: jedna će odrasla osoba postići bolje rezultate sa istodobnom nego mješanom skupinom, i to je to. Moje je iskustvo sa mješanom (1-6 god.) grupom u Montessori vrtiću u Austriji (Graz) izrazito pozitivno. Moja djeca su bila stara 1 i pol, 3 i 5 i pol godina kad su startali. U grupi je bilo 20 djece sa 4 tete. Funkcioniralo je savršeno za sve, osim što nije bilo jeftino, he-he.
Dakle, meni se čini da su standardi u Austriji ipak bolji nego u HR, pa bi stoga ipak išla na opciju mješovitog razreda.
Činjenica da će polaskom u mješoviti razred Zorka dobiti još jednu sigurnu (i neponovljivu) godinu učenja kroz igru, još mi je jedan razlog više.
No, što god odlučiš, od srca ti želim da to bude ono pravo za tebe i tvoje dijete!

[Zorana]

Hvala.

[Ribica]

Iskreno,
mislim da je Zorana već odlučila, a cijeli ovaj topic mi zvuči kao da želi čuti od nas da ono što je odlučila je dobro. Ali 100 ljudi 100 čudi

[hm]

U startu nisam imala ništa protiv takve ideje (govorim o vrtiću). Dapače, činilo mi se zdravim što će mi dijete biti u skupini djece različite dobi, kao u nekoj prirodnoj skupini djece iz susjedstva. U praksi, to je izgledalo tako da su se djeca grupirala po dobi, a tete i raspored su bili više prilagođeni mlađima. Nije bilo nikakve šanse da se djeca među kojima je razlika bila više od dvije godine međusobno druže, pozivaju na rođendane i slično. Sve je još bilo dosta dobro, dok je M. bio tro- i četverogodišnjak. Kasnije, s pet, a pogotovo sa 6 godina, ispalo je da veća djeca svima smetaju - njima se nije spavalo, pa su ometali manje u spavanju, kralo se vrijeme za malu školu i slično. Pred kraj njegovog vrtića u skupini je bilo više predškolaca nego ostalih i to je bilo dobro, ali ne i za manju djecu koja su ostala "visiti".

Sad definitivno vidim da se tu radi samo o dobroj organizaciji i o odgajateljima. Ovo kod nas funkcionira savršeno. Nema nikakvih grupiranja. Atmosfera u grupi je tako dobra da se uistinu svi jako vole. Najbolji prijatelji mog troipolgodišnjaka su upravo predškolci i svi su ga redom zvali na rođendane (možda je mali plusić za njega i to što je iznimno društven i oduvijek je volio biti u društvu starije djece i naći s njima zajednički jezik). A na kraju krajeva, moje veliko zadovoljstvo i oduševljenje grupom i radom u toj grupi dijele i roditelji upravo tih predškolaca. I na kraju, napominjem da svi oni skupa (poglavito odgajateljice) imaju još i više posla jer se radi o tome da je to njemačka grupa, pa uz sav trud koji ulažu u njih, još ih uče i strani jezik.
Već duže vrijeme planiram pohvaliti rad naših teta u vrtiću, a sad to definitivno idem odmah napraviti. Stvarno su divne.

[mama_tanja]

zorana, moj sin ide u 1. razred "mehrstufenklasse" (oprostite sto odmah ubacujem njemacku rijec, nastavit cu sa kombiniranim razredom, iako mi taj prijevod mozda nije stopostotno odgovarajuci).
necu pisati o tome kakva su njegova znanja bila prije polaska u skolu, recimo da su bila prilicno iznadprosjecna. sa konceptom rada me je upoznala prijateljica koja je sama pedagog i cije dijete takodjer pohadja jednu takvu skolu. moram priznati da mi je koncept odmah "sjeo". poklopio se sa mojim razmisljanjima gdje i kako ja vidim svoje dijete. i ta cinjenica (na to nas je kasnije upozorila i uciteljica) da roditelji trebaju vjerovati i smatrati da je to ono sto djetetu treba, je jako bitna. mi smo vrlo intenzivno ukljuceni u sami proces, pocev od zajednickih sportskih aktivnosti sa djecom (klizanje, skijanje i sl.), do sudjelovanja u obrazovnim projektima. nas razred ima 23 ucenika, dvije uciteljice i dva mlada asistenta koji dolaze povremeno. borave u dvije povezane prostorije, imaju dodatno i radni studio za projektni rad. osim ovoga ukljuceni su u program "bewegtes lernen" sto znaci da imaju dodatne satove tjelesnog (izmedju ostalog i obaezne satove u prirodi) i grad bec im stavlja na raspolaganje strucnjaka koji s njima povremeno radi.
ja sam zadovoljna, a sto je puno vaznije, moje dijete je sretno i rado ide u skolu. jos nam se nije desio nijedan da smo zakasnili, ili da je rekao da on danas ne bi u skolu. jos nijednom nije dopustio da mu neko drugi torbu nosi , a koliko god to smijesno zvucalo, meni je to znak da je moje dijete zadovoljno. ako te jos nesto zanima - izvoli

[Zorana]

Mama Tanja, puno ti hvala na informacijama. Javit cu ti se jos na pp, zanima me o kojoj je skoli rijec.

Ribice, nismo jos nista definirali osim da necemo preskakati prvi razred ako se bude islo u regularne razrede.

[nevena]

Nemam skolsko dijete i nemam iskustva sa skolom ali ova diskusija mi je jako zanimljiva.

zapravo slozila bi se sa onim sto kaze Kanga. Meni se mjesoviti razredi cine kao odlicna ideja (cisto osobno, nemam iskustva) jedino je pitanje kako ce ta dobra ideja biti realizirana u svakoj pojedinoj skoli sto na kraju ovisi o konkretnim ljudima koji ce ju provoditi u dijelo.
Ovo kako to opisuje Zorana mi se jako svidja.

Moje dijete ide u waldorfski vrtic i tamo postoje dvije grupe , velika 3-6 tj 7 godina i mala 1-3 godine. Vidim da to funkcionira jako dobro i cini mi se da je to prirodnije okruzenje za dijete i samim tim za emocionalni i socijalni razvoj. Imaju tu i veliki i mali neke koristi. mali uce od velikih a veliki se uce empatiji za male.

Jel mozda postoji tako nesto u hrvatskoj, takve mjesoviti razredi. ne misilm da waldorfsku skolu jer o njoj sam ovdje na forumu citala jako negativne kritike

[Zorana]

Samo javljam da smo donijeli odluku ZA mjesoviti razred.
Danas smo obavili razgovor u jednoj drugoj skoli koja ima vec cca desetogodisnju tradiciju vodjenja dva ovakva razreda, na putu su da formiraju i treci.
Argumente ZA sam vec gore napisala pa necu puno pisati o onome sto kaze direktorica. Uglavnom, njihova iskustva su jako pozitivna.
Djeca imaju priliku biti u istom razredu od predskolske dobi pa do desete godine. (u biti bezveze mi je uopce pisati o predskolskoj dobi, ovom ili onom razredu jer toga nema niti to tako klasificiraju)
Znaci, dijete se upise u skolu sa sest ili sedam godina. U nasem slucaju izgleda da ce ipak prevagnuti ovo sa sest. Puno smo razgovarali, preturali razloge za cekanje, razloge za polazak....i na kraju je ispalo da nam je u biti svejedno ide li Zorka tu jednu godinu u vrtic ili u takav jedan razred jer bi se u oba slucaja igrala, a ucila bi nesto iskljucivo ovisno o volji i nista vise od onoga sto bi radila i u vrticu. (osim ako bi ona htjela drugacije)
Tempo ucenja bi se maksimalno prilagodio njezinom interesu i sposobnostima. Svaki razred ima tri uciteljice ili ucitelja, od kojih je jedan specijalziran za Montessori pedagogiju, jedan za pedagogiju i rad s djecom s posebnim potrebama bilo koje vrste. U razredima ima maksimalno 24 djece.

A sad onaj prakticni dio tj. dojam o vidjenom....dosli smo do hodnika u kojem su smjestene tri "ucionice". Sve tri ucionice su povezane hodnikom.
Atmosfera je bila stvarno Pored ulaza u hodnik smjesten je stol na kojem se "izlezavalo" troje djece i radilo nekakve zadatke iz matematike. Jedna starija djevojcica je objasnjavala nesto ovim mladjima.
Pored njih na podu je sjedila uciteljica i smijala se s nekoliko vece djece.
U uglu hodnika se nekoliko djecaka igralo.
U samoj ucionici ne postoje klasicne skolske klupe i sjedalice nego se sjedi za dva ili tri velika "obiteljska" stola. Za jednim takvim stolom je ucitelj odradjivao nekakav projekt s djecom. U uglu sobe sjedio je djecak za kompjuterom i igrao igricu.
Neka djeca su jurcala okolo i smijala se, neka su bila duboko udubljena u citanje....atmosfera je uglavnom totalno drugacija od one kakva prati skolsku nastavu, jako familijarna i opustena.
Inace, voditeljica ove skole nam je rekla da je i ona osobno protiv preskakanja razreda, a posto smo se odlucili za ovakav model poducavanja, takve odluke necemo ni morati donositi jer se prate djetetove zelje i mogucnosti i u skladu s tim se ide dalje.
Nema ocjena, nema stresa, nema forsiranja. Djeca se "blago" usmjeravaju, nema onog strogog autoritativnog pristupa, djeca se kroz nenametanje i opustenu atmosferu poticu na razvijanje sklonosti i na ucenje. Eto toliko, nadam se da nisam previse udavila......Hvala svima koji su se javili sa sugestijama i iznijeli misljenje.

[nevena]

ZOrana drago mi je da ste se odlucili za mjesovitu grupu. Ovo sto pises mi se jako svidja. Podsjeca me na ideju waldorfske skole, samo ponavljam, pitanje je kako je ta ideja realizirana u RH u waldorfskoj skoli.

Dali netko slucajno zna, jel se o takvom necem mozda razmislja i u RH, u drzavnim skolama?

[flower]

zorana, da mogu i ja bih to odabrala a neveni odgovor - ne.

[LIMA]

Zorana, pročitala sam od početka do kraja tvoj post, željela bih da o tome i dalje pišeš, kad krene škola jer me to vrlo zanima, posebno s profesionalne strane.
Ja radim u jednom malom selu i imam kombinaciju 1. i 4. razred. O tome o čemu ti pišeš sam čitala u stručnoj literaturi i stekla sam vrlo pozitivan dojam o takvom načinu školovanja. Ja osobno se susrećem s velikim problemom, a to je što sama izvodim nastavu odjednom u oba razreda, ali kako je kod vas to riješeno (3 učitelja, znanstvena fantastika) ne želim krenuti u svoje jadikovke, već iznijeti pozitivne strane. Kako sam ja shvatila, tu nije strogo odijeljeno gradivo pojedinih razreda, već je to po sistemu - kad svladaš gradivo za određeni razred, (pod navodnicima) prelaziš u sljedeći (radiš gradivo sljedećeg razreda), ali nikuda "ne ideš", tako da tu niije riječ o onome što mi shvaćamo kao "preskakanje razreda", već je logično da ako dijete ima neka (pred)znanja neće to ponavljati već nastaviti dalje od toga. Učenici se mogu isto tako u jednom razredu zadržati i više od godine dana, ali to opet nije ono naše "padanje".

Ono što još želim napisati je moje ovogodišnje iskustvo rada (prvi put) s učenicima 1. i 4. razreda, 6 učenika 4.r. i 7 učenika 1. razreda. Na početku godine sam se stvarno bojala kako će to izgledati, pogotovo jer je to baš značajna razlika u godinama, ovi malecki, a ovi već na pragu puberteta ali što se toga tiče, sve je ispalo super, ma i bolje!
Učenici 4. razreda (vjerojatno igra ulogu i to što su stvarno dobra djeca) su mi bili ooogromna pomoć u navikavanju prvačića na školu, oni su im pomagali vaditi i spremati knjige, odijevati se, učili ih kako se ponaša u školi, briše ploča... Time su i oni profitirali i vidim koliko se oni sad zrelije ponašaju i nekako se zaštitnički postavljaju prema malima. (Tu ključnu ulogu ipak ima vođenje učitelja koji mora pravilno usmjeriti veću djecu)

Ja sam toliko razdragana da vam ne mogu opisati kad četvrtaši srijedom odlaze u matičnu školu na 4. sat (strani jezik), a prije nego što odu izgrle se i izljube sa svim prvačićima , a na rođendane svi pozivaju sve
Tako nešto ni u snu nisam očekivala!

[Zorana]

Lima
Javljat cu se povremeno...ako nista posaljem ti pp sa izvjesajem. Mi smo se danas isli upisati u skolu. Iduci mjesec nas ceka lijecnicki pregled, a nakon toga cemo dobiti poziv za probni dan.
Jedna velika novost koju sam danas saznala (a jako mi je bilo cudno) je to da nema fiksnog odmora, niti velikog niti malog. Svatko se odmara kad mu odmor treba/kad zavrsi zadatke ili kad ogladni. (razlog: djecu se potice na samostalnost i samoorganizaciju svog vremena)Razredi imaju nekoliko kutova za igru, s gomilom igracki, kockica i kojecega, a to opet sve sluzi za odmor za koji se djeca poticu da sama procjene kad im treba.
Upoznali smo i uciteljice...sve u svemu, dojam je jako dobar.

[vertex]

Kasno stižem na ovu temu koja je praktički zaključena, ali ipak cu i ja malo o mješovitim grupama.
A. je išao u mješovitu vrtićku grupu djece od 3 (ili malo manje) do 7 godina. U nju je ušao nakon jaslica, sa samo 2 godine i 5 mjeseci. Mislim da ta grupa funkcionira jako dobro. Naravno, ne idealno, jer je 25 djece na dvije tete u danu - dakle većinu dana je samo jedna s njima, kao i u većini naših vrtića. Možda je stvar u tome da naše tete više rade sa starijima, što je mlađima samo po sebi poticajno i zanimljivo, a s druge strane su uvijek spremne male uzeti u zagrljaj, pomaziti, pomoći. Spavanje je po želji - mali uglavnom spavaju, a veliki za to vrijeme rade program za predškolce, srednji se igraju tihih igara - crtanje, slagalice, didaktičke igre, ako ne spavaju. I to sve u istom prostoru, razdijeljenom zavjesom, odlično funkcionira! Kad je A. bio godina prije predškolske, njegova generacija (a bilo ih je jedno 6-7 vrlo živahnih dečkića) je toliko gnjavila tete da i oni žele raditi s predškolcima, da su napravile program za njih, i to zahtijeva svaka generacija pred-predškolaca od tada. Predškolski program su prošli izvanredno, što smo se svi osvjedočili kad su nam djeca krenula u prvi razred, u različite škole.
Igraju se po generacijama, ali se i isprepliću. Nas je prošle godine na rođendan zvala curica koja je slavila 5., a A. je već bio prvaš. I nije zvala samo njega, niti je to jedini takav rođendan.
Međutim, kad sam razgovarala s jednom od teta ( s njima sam već odavno prijateljica, već smo preko 6 godina u tom vrtiću) ona nije iskazala oduševljenje tim načinom rada. Smatra da su djeca puno povezanija kad su među svojom generacijom, odnosno da su u prilici naći više prijatelja, i misli da su maleni u ovom sistemu zakinuti, da dođu u grupu premaleni i da prvu godinu previše vremena provedu samo zujeći naokolo. Ja sa svojima nisam imala taj utisak, ali možda su oni jednostavno djeca kojima to paše.

[vertex]

U preinakama mi se izgubilo da je i D. od jeseni u istoj toj grupu.

[LIMA]

Smatra da su djeca puno povezanija kad su među svojom generacijom, odnosno da su u prilici naći više prijatelja, i misli da su maleni u ovom sistemu zakinuti, da dođu u grupu premaleni i da prvu godinu previše vremena provedu samo zujeći naokolo. Ja sa svojima nisam imala taj utisak, ali možda su oni jednostavno djeca kojima to paše.

Možda to i jest slučaj s VRTIĆKOM djecom, ali u školi, posebno kad se dobro organizira rad baš i nema puno zujanja

Ovakav program nije ništa novo, to je tzv. Jena plan po kojem se radi u Njemačkoj (naravno, ne cijeloj) još tamo od početka prošlog stoljeća. Utemeljio ga je poznati njemački pedagog Peter Petersen, a naziv je dobio po gradu Jena gdje se počeo primjenjivati.

Inače, neki pedagozi smatraju kako je grupiranje djece u školi isključivo prema kriteriju uzrasta krivo, jer su razlike u sposobnostima učenika i više nego ogromne. Kad pogledate, pa i u čistom razredu imate još i više kombinacija (različitih sposobnosti) tako da se onda može reći i kako dobri učenici ispaštaju zbog slabijih jer se s ovima mora puno više raditi, posebno ako je u razredu učenik s posebnim potrebama.
Ovdje su djeca više "kombinirana" prema sposobnostima nego prema uzrastu. Ako učenik svlada svoje gradivo može slobodno preći na ono sljedećeg razreda.
Ja tako nekako shvaćam školovanje i to je za mene idealan način usvajanja gradiva: kad nešto naučiš ideš dalje, a ako nisi usvojio zadržavaš se na tome dok ne naučiš i onda ideš dalje.
Ovo naše mi stvarno smeta, s gradivom se ide (mora se) bez obzira jesu li svi učenici to shvatili ili ne. Neki to mogu pratiti, neki su to već odavno znali pa se dosađuju, a oni koji ne mogu sve više i više zaostaju.

Jedna velika novost koju sam danas saznala (a jako mi je bilo cudno) je to da nema fiksnog odmora, niti velikog niti malog. Svatko se odmara kad mu odmor treba/kad zavrsi zadatke ili kad ogladni. (razlog: djecu se potice na samostalnost i samoorganizaciju svog vremena)Razredi imaju nekoliko kutova za igru, s gomilom igracki, kockica i kojecega, a to opet sve sluzi za odmor za koji se djeca poticu da sama procjene kad im treba.

Ovo mi je super, jedina prednost koju imam u radu je to što radim u smjeni sama u svojoj školici i nemam zvona. Tako sam se naučila i ne mogu više zamisliti rad sa zvonom. Radimo pojedini predmet dok ne završimo ili dok se ne umorimo. Naravno, sve to strpam u dnevnu satnicu ali samo trajanje pojedinog sata mi nije fiksno.
San mi je raditi u takvoj školi koja je prilagođena željama i potrebama učenika, a da to ne moraš silom trpati u krute okvire školstva i gdje se učenje kroz igru i igra u nastavi ne smatra kao gubljenje vremena za koje se stalno moraš opravdavati...

Ja oduljila ali baš mi to na srcu leži...

[LIMA]

preći=prijeći

[flower]

neke hrv. skole imaju samo pocetno zvono i zvono za vel. odmor, izmedju su blok satovi. nesto se krece, ali presporo.
potpisujem LIMU