 |
|||
Mi smo bili na balkonu (1. red). Ja neiskusna nisam znala da djeca neće vidjeti preko ograde.
A predstava je stvarno krasna. Ja uvjek pomislim koliko je toj djeci trebalo da sve to nauče otplesati... i onda sam žalosna kad Daniel nema strpljenja gledati.
Pauka su zbilja napravili opasno zastrašujućeg. Nije čudo da se prepala. Jeste li se onda nosili van s prestave (mislim ti nju) ?
to je bila neka druga bebaPauka su zbilja napravili opasno zastrašujućeg. Nije čudo da se prepala. Jeste li se onda nosili van s prestave (mislim ti nju
Klara je sjela sa strane, pa kad se pojavio pauk se prepala i dotrcala meni u krilo, al se kasnije opet okurazila i zaplesala sa strane s njima.
ona inace obozava ples, pa je gustala...a mladja seka je odmah navalila cicat i prespavala cijelu predstavu, a sestricna (21mj) je malo cicala, pa malo virkala da vidi sto se dogadja na pozornici.
i meni je bas lijepa predstava...uf, sad ce nas anchie da smo opet skrenuli s krusaka na jabuke, hi, hi..
Davor prvotno napisa
Upravo je to nonšalantno kljukanje klinaca sedativima odličan razlog za upozoravanje roditelja na problem proizvoljnog "dijagnosticiranja" hiperaktivnosti. Roditelji djeteta "s dijagnozom" imaju sve preduvjete za neometano drogiranje klinaca, čiji razvoj odlazi u... drugi plan.
Kod nas to još nije toliko uzelo maha, a nadam se da niti neće
Stručnjaci su već potvrdili da se hiperaktivnost dosta teško sa sigurnošću dijagnosticira, a konačna dijagnoza ne donosi se olako. Proizvoljne "dijagnoze" na temelju živosti nekog djeteta samo mogu napraviti nepopravljivu štetu.
Ja sam mama kojoj je liječnik prepisao Meliril tablete za klinca od 5 godina dok su se još uvijek radile pretrage nebili se ustanovilo što se događa - Na upit zašto su te tablete - odgovoreno mi je -za smirenje.Mali je previše hiperaktivan ,doze su male i nema štetnih poslijedica.I ONDA JE SLIJEDILO UVJERAVANJE DA ĆE MENI TAKO BITI LAKŠE.
Danasnja tema na Sanja show u 17:45 je ADD/ADHD
JOŠJEDNA MAMA
Čitam već danima, razmišljam već godinama. Moj sin, star 6,5 godina krenuo je u prvi razre. Učiteljica me pozvala na informacije, i molila da smije obaviti razgovor s defektologom. Ima jako lošu komunikaciju s djecom. Tuče se i svađa, a jako se veseli školi i prijateljima. Prije godinu dana udario ga je auto, 40 dana je bio u bolnici, prohodao tek oko Nove godine. Vratio se tada u vrtić-djeca ga više ne poznaju, njegovi prijatelji imaju neke druge. Uz to, ima veliki ožiljak na soplalu kojeg se djeca plaše. On je živ, on je "zločest", ali je li tio zaista za defektologa?
JASNAKS, nemoj imati otpor prema stručnjacima - meni bi bilo drago da vidim kako je nekome stalo do mojega djeteta, kako se netko trudi...
Zašto ne dobiti informaciju više - pa to je odlična stvar!
Ako nema nikakvog poremećaja - super - bit će ti drago da ti to i potvrde.
A ako ima (pa što onda), bolje je reagirati na vrijeme - u tim godinama svaki dan puno znači.
Nasmiješi se, uhvati sina za ruku i odi hrabro kod defektologa - oni su studirali zato da nam pomognu.
Moguće da ima neki oblik ptsp-a. Svakako neka ga vidi stručna osoba, defektolog, psiholog...
Potpisujem.
On nema hiperaktivnost, ni traumu nego zbo krajnika ne čuje dobro. Sve opcije treba otvoriti i o svim sitnicama razmišljati. Ja sam sama došla do toga (a liječnici potvrdili).
24. veljače od 9-19 h
na Učiteljskoj akademiji, Savska 77, 2. kat, soba 208.
održat će se predavanje "Hiperaktivno dijete".
Teta u našem vrtiću ga je toplo preporučila, biti će nekoliko raznih stručnjaka, neki od njih i sami roditelji djece s pp, ali zapisala sam si samo prof Dr sc. Slavicu Bačić,
izvanredni profesor za Opću pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Samo predavanje nije baš jeftino, košta 500 kn, a preporučuju ga svim roditeljima, pogotovo onima čija djeca imaju naznake hiperaktivnosti.
Zainteresirani se trebaju prijaviti najkasnije do 18. veljače na kontakt@pedagosko-uciliste.hr
Evo tek sada sam otvorila ovu temu i osjećam jaku potrebu da napišem par riječi.
Moja curica ima deset godina i ide u četvrti razred.Od prvog razreda ima problema u školi.Šta u učenju i pisanju,a šta u ponašanju.
Na kraju prvog razreda rečeno mi je da nije bila zrela za školu i na tome je stalo.
Udrugom razredu krenuli smo na razne preglede.Uglavnom da ne dužim ustanovljena joj je disleksija i disgrafija,a uz sve to i enureza.Od svoje druge godine muca usljed čaga točno - neznam.
Njeno ponašanje među drugom djecom je takvo da se ona poistovjećuje sa njima što nije dobro prihvaćeno.
Ona sada u školi radi po individualiziranom programu,a na tretmanu je kod defektologa i logopeda.
Njen defektolog kaže da će možda trebat uzimat neke medikamente da joj bude lakše.
Neznam šta ću treba mi puno snage,jer je ovo jako teško.Ona će ubrzo u pubertet pa neznam što će biti.
Molim savjet ako imate.
MOj stručni savjet je da se što više informiraš o samom poremećaju jer što bolje razumiješ o čemu se radi to će biti lakše i tebi i tvojoj kćeri.
Kad ti je defektolog spominjao lijekove vjerojatno je mislio na psihostimulanse (Ritalin), koji kod neke djece budu dobra terapija, ali ja bih najprije krenula s modifikacijom ponašanja, a ne najprije s lijekovima.
Učlani se u Hrvatsku udrugu za disleksiju, odi na link
www.hud.hr
Sretno i možda ne bi bilo loše da i za sebe potražiš psihološku podršku, da se malo rasteretiš briga, jer ti svakako nije lako!
Upravo tako nije mi lako,neznam više šta napravit i kako se ponašat.Jednostavno pucam.
Ona treba ići na eskurziju ja neznam da li da je pustim.Primjetila sam da je počela lagati-ustvari kao da živi u nekom svom svijetu.Djeca je izbjegavaju a ona želi po svaku cjenu biti u njihovom društvu.
Možda se ja previše brinem,ali zar takvo djete ne traži posebnu brigu i pristup.
Hvala puno
Dobili smo preporuku od psihijatra da dijete za adhd uzima oikamid. Ima li tko iskustva?
http://www.strattera.com/1_1_about_s...jsp?eaf=ps0103
Na ovom linku je o nekom od najnovij lijekova za ADHD. Non-Stimulant Strattera® (atomoxetine HCl) .
Malo procitajte jer je taj lijek navodno manje kompliciran od Ritalina.
Od frendice mali ga je bas ovaj tjedan dobio pa cu vam javit kako ide.
Oikamid nije ritalin, to je nekakav navodno apsolutno neškodljivi psihostimulans koji koristi senilnim starcima, klincima, studentima pred ispit (to je moja generacija trošila kad je bila frka). No mene je ipak frka petljati s lijekovima, što kad prestaneš uzimati (ne izaziva ovisnost, ali ipak - prestaje djelovati, i to može biti dovoljno za negativne posljedice).
Dobro je što si oprezna i što razmišljaš o posljedicama davanja stimulansa svome djetetu - obavezno ju kombiniraj s psihoterapijom, najbolje modifikacijom ponašanja. Budi uporna, makar znam da je to puno puta iscrpljujuće, ali bit će rezultata. Ti si mama koja pitaš i tražiš rješenja, osvještavaš problem i vjerujem da ćete u konačnici uspjeti prevladati probleme.
Ja sam svjesna da se roditelji boje farmakoterapije, ali uvijek treba biti svjestan da dijete koje ZAISTA ima ADHD, ima drugačiji mozak od prosječne djece. Treba gledati dobrobit djeteta i odvagnuti sve pro i kontra.
Ponekad teškoće budu toliko ometajuće da se bez lijekova ne može, nažalost.
Što je ustvari ADHD?
to je dijagnoza, dolazi od Attention-Deficit Hyperactivity Disorder
U idealnom slučaju nastaje nakon dužeg promatranja od strane stručnih osoba i prilično je zahtjevna za sve koji se takvim djetetom bave.
U suprotnom, postavljaju je nestručne osobe iz nesposobnosti, pakosti ili hira. Sva živahna djeca su na meti.
Ti si meni Davore baš fora he-he.
Po ovome što si napisao ispada da mi koji promatramo tu djecu promatranjem izazovemo taj poremećaj.
Bome sam se zamislila nad tvojom konstatacijom, evo od sad budem žmirila pa možda ne bude ni ADHD-a.
Inače ADHD nema veze sa zločestoćom jer bih ja kao takva odavno bila dijagnosticirana i pod terapijom hi-hi, a možda i jesam netretirani slučaj.
Šala naravno!!!
Eto vidiš kako se sve lijepo dade okrenuti naglavačke. Nekidan su na vijestima objavili kako su u Hrvata osnovane nekakve udruge koje se bave djecom s hiperaktivnim poremećajem i lupili su brojku od 40 000 djece s tim poremećajem u Hrvatskoj. Ovisno o kriterijima što jesu, a što nisu djeca, ispada da je svako cca. dvadeseto dijete hiperaktivno. To znači da svaki školski razred u prosjeku ima barem jedno hiperaktivno dijete.
Sorry, ne kupujem takve fore.
Ako se hiperaktivnošću bave stručnjaci, onda se djeca s rizikom promatraju neko vrjeme i dijagnoza se donese utemeljeno i medicinski opravdano, a terapija je smislena.
U suprotnom, BILO KOJEM djetetu kojem je u kritičnom trenutku dosadno njegov nastavnik, časna sestra, učitelj glazbenog ili bilo koji drugi frustrirani pigzibner može prikrpati "dijagnozu" i onda imaš 40 000 takve djece u Hrvatskoj i bilo kakva terapija je neutemeljena, besmislena i štetna.
Problem je i u tome što ja nisam sasvim sigurna u tu dijagnozu, radili smo neke pretrage i one su ok, malo je promijenjen eeg, ali on je imao hipoksiju pa nisam sigurna da nije i od toga. Neko vrijeme već smo na homeopatskoj terapiji koja je malo poboljšala situaciju, također ide i na (psiho?)terapiju.
A opet, taj oikamid je lijek totalno bez nuspojava, nije nešto čega bi se čovjek bojao kao Ritalin (od kojeg može stradati srce). Znam da je svojevremeno skinut s liste lijekova jer je maltene proglašen placebom.
Inače, Ritalin se kod nas ne uvozi, nego moraš naručivati posebno (čak nisam ni sigurna da li to funkcionira). Tako da djeca čiji roditelji ne mogu kupovati lijek dobivaju sasvim neprimjerenu terapiju u vidu psihofarmaka koji dijete smire ali mu smanje i svjesnost.
Pa da dijegnoze se ne donose preko noći, nego se prvo opservira dijete. I nastavnici, časne sestre, učiteljice, učitelji glazbenog i sl. ne donose dijagnoze nego stručni tim, ali svi prethodno nabrojani smiju uputiti roditelje po savjet ako im se učini da bi im to koristilo, jer ipak borave i rade s djetetom.Njbolje je kad roditelj sam traži pomoć na vrijeme da ga se ne mora upućivati jer to ponekad dovede do problema u komunikaciji.
Ne mogu suditi o toj vijesti i brojkama koje si ti Davore iznio, jer nisam naišla na taj podatak, ali napretkom medicine se povećava i broj djece koja imaju neke manje ili veće poteškoće. To je eto tako jedan apsurd, ali je istinito. Ne moram objašnjavati zbog čega jel da?
Ne, nikako.
Iako, to što pišeš fino ukazuje na vrhunac apsurda oko hiperaktivne djece. S jedne strane imaš normalnu situaciju u kojoj je roditelj svjestan posebnih potreba svojeg djeteta i konzultira se sa stručnjacima. Sve 5.
S druge strane imaš opće prihvaćenu fiks ideju da netko iz čistog mira može tijekom života POSTATI hiperaktivan, a na to će ukazati časna sestra, učitelj glazbenog ili bilo koji drugi frustrirani pigzibner. Sorry, opet ne kupujem.
Hiperaktivnost NIJE karakterna osobina.
Uzgred, ajd neka netko od upućenih nama neukima objasni razliku između ritalina i ecstasy-ja i zašto je ritaline OK, a ecstasy nije. Kome nije jasno o čemu pišem, neka škicne link.
Kome još uvijek nije jasno, neka pogleda slijedeći link.
Ne, nikako.
Iako, to što pišeš fino ukazuje na vrhunac apsurda oko hiperaktivne djece. S jedne strane imaš normalnu situaciju u kojoj je roditelj svjestan posebnih potreba svojeg djeteta i konzultira se sa stručnjacima. Sve 5.
S druge strane imaš opće prihvaćenu fiks ideju da netko iz čistog mira može tijekom života POSTATI hiperaktivan, a na to će ukazati časna sestra, učitelj glazbenog ili bilo koji drugi frustrirani pigzibner. Sorry, opet ne kupujem.
Hiperaktivnost NIJE karakterna osobina.
Uzgred, ajd neka netko od upućenih nama neukima objasni razliku između ritalina i ecstasy-ja i zašto je ritaline OK, a ecstasy nije. Kome nije jasno o čemu pišem, neka škicne link.
Kome još uvijek nije jasno, neka pogleda slijedeći link.
Razlika je u tome tko ga uzima i u kojim količinama. Ono što je uravnoteženom mozgu štetno uneravnoteženom je korisno, inače bi isti efekt imao ritalin i na zdrav i na neuravnotežen mozak. U tome i jest poanta pojave da psihostimulans smiri hiperaktivnost kod neuravnoteženosti, a podiže aktivnost uobičajeno funkcionirajućeg mozga.
No i opet ponavljam da se neravnoteža mora objektivno ispitati pa tek onda tretirati.
opisala si moje dijete, a tvoje sumnje sam i ja dijelila prije nekoliko godina, sa istim pitanjem kao i ti ovdje, na Rodi.
kod nas se ponešto promijenilo, i onda mi je Davor rekao da se vjerojatno radi o Indigo djetetu, pa sam i danas sklonija toj "dijagnozi"
Tako je.
A sada lijepo napravi procjenu koliko je objektivno ispitanih unutar brojke od 40 000.
Mislim, brojku su očito "lupili" tako da su pomnožili populaciju u Hrvatskoj s udjelom ADHD u Americi, gdje je liberalnim načinom dijagnosticiranja (čitaj: stihijski) došlo do brojki nalik epidemiji. Mislim da nama ovdje to ne treba i da je potrebno glasno ukazivati na ovaj apsurd.
Amerikanci smi priznaju da je 5% incidencija debelo prenapuhana i da je u ostatku svijeta oko deset puta manja. Pojedini izvori govore o 16% incidenciji. Sorry, preskupo, ne kupujem.
Davore, slazem se stobom sto se tice brojke i statistike - farma kompanije znaju financirati studije koje uspjevaju mic po mic prosirivati granice tako da njihovi lijekovi obuhvate sto sire populacije - tj. ljudi koji su po starijim kriterjama bili samo granicni slucajevi koji bi mozda i uspjevali bez lijekova odjednom pripadaju skupini "oboljelih" pa "moraju" koristiti te lijekove. Neznam jel sam bila jasna u izrazavanju, valjda kuzis kaj hocu reci.
No, vracamo se na ADD i ADHD - moje dijete ima ADD, ne ADHD nego specificnije njemu fali koncentracije i po prirodi je "nervozan" - ne remeti mir u razredu, ALI nonstop nesto prcka, slaze i preslaze, miga se itd. Ima objektivne probleme s koncentracijom, i bez obzira sto je darovit (i to je potvrdjeno) - ima teskoce kod rijesavanja duzih ispita. Moze naglas rijesavati slozene matematicke probleme, u sahu rastura, ALI ako ima malkice previse zadataka na jednom papiru, gubi se u toj sumi i pocinje pisati gluposti.
To je uciteljica primjetila i psiholog potvrdio, i sto sad - kako mu olaksati zivot? Kako mu pomoci da sto bolje prodje u zivotu uz svojih nedostataka? Psiholog je dao popis piijedloga za uciteljicu, i srecom je ona otvorena i spremna na suradnju. Osim tih prijedloga za bolji sklad u razredu, sto mozemo poduzeti?
Zadnja rečenica je upitna, iako možda retorička, no svejedno, evo mog išljenja.
Kao roditelj, čovjek ima na raspolaganju nekoliko mogućih izbora, dok dijete nema zapravo niti jedan. Ovisno je o izboru svojeg roditelja.
Varijanta A) Roditelj može djetetu pronalaziti poticaje kojima će svoju energiju potrošiti i smireni obiteljski okoliš u kojem se aktivnosti mogu smiriti. Očito je da ovakav pristup traži cijelu osobu, a ne samo djelić pažnje. Isto tako u odnosima prema strukturama (vrtići, škole...) treba nešto češće pokazati čvrstoću u stavovima. Dobro pitanje je: koliko ima roditelja koji su to u stanju?
Varijanta B) Roditelj se nađe u situaciji koju ne shvaća, medicinsko osoblje mu ne zna puno pomoći, strukturama se gadi raditi s djecom s posebnim potrebama i ... udri po medikamentima.
Varijante C, D i E ne želim ni spominjati.
Uz Pareto distribuciju 80/20 može se pretpostaviti distribuciju roditeljskog zalaganja oko vlastite djece: 20% roditelja ulaže 80% ukupnog truda oko djece, 80% ih ulaže 20% ukupnog truda. Dakle, vjerojatnost da dijete skonča na lijekovima je barem 4 puta veća od vjerojatnosti da se roditelj s njime pozabavi i omogući mu stvarno kvalitetan život. (a takvi roditelji ulažu 16 puta više truda od onih drugih)
Problem je i u tome što te doktor koji je preporučio terapiju otkanta ako se nisi toga držao. Što onda? Mijenjati doktore isto ne vodi nikud.
mamazika, jel mozes ici kod privatnika za drugo misljenje?
Pa bila sam kod privatnika, odnosno privatnice, koja slovi kao vrhunski stručnjak. Dijete prima i homeopatsku terapiju,koja je malo poboljšala stvar ali ne toliko da bi ja mislila da će u školi u jesen stvari štimati.
mamazika,ako niste sigurni u dijagnozu zašto ga kljukati lijekovima?
D.ide na terapije u klaićevu kod jedne famozne mlade psihologinje.
meni se ta "dijagnoza" indigo djeteta ne dopada.opisala si moje dijete, a tvoje sumnje sam i ja dijelila prije nekoliko godina, sa istim pitanjem kao i ti ovdje, na Rodi.
kod nas se ponešto promijenilo, i onda mi je Davor rekao da se vjerojatno radi o Indigo djetetu, pa sam i danas sklonija toj "dijagnozi"
Paulina i Dolega, to je opis i mog starijeg sina - samo umjesto auta zna sve o kukcima, gljivama, skoljkama, ribama i ostalim stvorenjima nasih suma i mora. I ja sam skepticna prema teoriji o indigo djeci, mozda zato jer sam premalo citala o tome. Kad je nama psiholog stavila na papir: darovit/ADD - tu sam se mogla sloziti - i tu dijagnozu sam mogla potvrdit kad sam krenula citati sve sto sam mogla naci utipkavanjem te dvije rijeci (i varijacije tih rijeci) na internetu.
mamazika - sto se tice lijekova- stvarno ovisi o tezini situacije, zato ne bih odmah iskljucila tu mogucnost, no isto ne bih odmah krenula s kljukanjem. Negdje sam citala o oikamidu da je stvarno jedan od blazih psiho lijekova koji se koristi za dislekciju i ADHD, i da se preporuca koristenje za vrijeme skolske godine, onda pauziranje za vrijeme skolskih praznika. Nisam lijecnik tak da neznam koliko je to pametno - no ako je stvarno ozbiljna situacija, zasto ne davati dijetetu oikamid jedan semestar, onda pauzirati da vidis jeli stvarno pomaze.
On tek u jesen ide u školu.
Kupila sam jučer Oikamid, ali nisam mu dala - dogovorili se MM i ja da smo dalje na homeopatiji.
Možda da ga mi popijemo, pa lakše domislimo kako s njegovim biserima?
naš Paulo je u nekim stvarima genijalan- doslovno :
primjer:sa godinu dana već govori složeno , koristi više riječi u rečenici i relativno "čisto" izgovara
sa 18 mjeseci nabraja sve moguće vrste auta, uključujući i neke ne baš svakodnevne
dječje slikovnice sa pojmovima, nazivima i imenicama jer kompletno prešao, uključujući i one za nešto stariju djecu
zna prepričati priču
sa 4 godine znao je nabrojati 20-ak potpunih latinskih naziva dinosaura, kao i periode gdje su živjeli, a znao je još desetke skraćenih naziva, kao i koji je sa kojim u srodstvu
sada se služi kopjuterom malo lošije od mene, zna sve osnovne funkcije na njemu, normalno otvara svoje stranice na netu i služi se njima
pamti detalje iz najranijeg djetinjstva
s druge strane jedva je naučio čitati, točnije uopće nije imao motivaciju za to, jednog dana jednostavno je počeo čitati sam od sebe, kad sam ja već bila na izmaku snaga
do lani nije znao držati olovku u ruci, crtao je strašno, a sad stvara crteže koji su uvijek na panou u školi
zadatke iz matematike, i to one složene rješava ka iz topa, da bi te iste zadatke u kontrolnom u školi pogriješio jer ih je bilo mnoštvo na jednom papiru i on se nije snašao
Paulina, da li možeš zamoliti učiteljicu da mu te zadatke razdijeli svaki na svoj papir ili na pola papira pa stavi crtu? Moj D. čisto dobro nacrta čovjeka kad ima cijeli papir, a kad mu je prostor ograničen krivo planira omjere. Ali on je silno napredovao od kad radi (samo mjesec dana) s logopedicom na grafomotorici. A za čitanje ga polako potiče njegova silna znatiželja (kad je imao 4 godine mislim da sam morala odgovoriti na prosječno 20 novih zašto dnevno, onih tipa zašto pada kiša...)
paulina, sto vise opisujes svog sina, sve vise vidim slicnosti s mojim, pogotovo ovaj dio:
dok se setamo po kvartu mi naglas rijesava slozene matematicke zadatke s troznamenkastim brojevima (jer mu je zabavno) a iz testova iz matematike dobiva cetvorke jer gubi koncentraciju, a ne zbog neznanja.Postano: pet tra 07, 2006 1:50 pm Naslov:
--------------------------------------------------------------------------------
s druge strane jedva je naučio čitati, točnije uopće nije imao motivaciju za to, jednog dana jednostavno je počeo čitati sam od sebe, kad sam ja već bila na izmaku snaga
do lani nije znao držati olovku u ruci, crtao je strašno, a sad stvara crteže koji su uvijek na panou u školi
zadatke iz matematike, i to one složene rješava ka iz topa, da bi te iste zadatke u kontrolnom u školi pogriješio jer ih je bilo mnoštvo na jednom papiru i on se nije snašao
Mislim da je kljuc kod nase djece kako se mi prezentiramo kao roditelji - koja su nam ocekivanja u skoli glede ocjene itd. i kako reagiramo kada dobiju losije ocjene zbog manjka koncentracije - bezuvjetna ljubav...
mamazika - znaci dijete ti tek na jesen krece u skolu? Ne bih onda ni krenula s lijekovima barem dok ne prodje prvo polugodiste, neka se upoznaju dijete i uciteljica, naravno neka i uciteljica bude informirana, mozda ce biti sve o.k.
Na monitor.hr je osvanuo link na članak iz Daily Maila o tome kako farmaceutske firme utječu na povečavanje potrošnje lijekova, između ostaloga za ADHD.
Kad malo razmislim, to im je zapravo sasvim logičan potez. Percepcija pojma hiperaktivan je totalno iskrivljena u društvu i ideja da se "zločestom" djetetu može pomoći nekakvom čarobnom tableticom nije posebno neobična.
Evo, čitao sam nešto u "Odgajanju Kaina" o ovoj problematici i tamo lijepo kaže kako se u Americi 4 puta više dječaka "dijagnosticira" pozitivno na ADHD od djevojčica. Eh, sad, KAKO? Osim ako se karakterne osobine ne stavljaju ispred svih ostalih kod ocjene.
Čvrsto sam uvjeren da je ova epidemija ADHD kod današnje djece jednostavna posljedica lova na vještice. Fino je zamotana u ideju kako se toj djeci pomaže time što ih se etiketira i truje lijekovima.
Najvjernija krava muzara farmaceutskih firmi je populacija dijabetičara. Ima ih oko 5 do 8 promila u ukupnoj populaciji.
Sijanjem straha među roditelje i institucije koje se bave djecom (i općenito svim posrancima koji raspolažu djecom mimo njihove volje) o poplavi ADHD-a stvara potpuno novo krdo s tendencijom eksplozivnog rasta. Reality check: izaziva li Ritaline ovisnost?
Roditelji djece sa stvarnim ADHD-om će zapravo biti na gubitku, jer se nove terapije neće razvijati s njihovom djecom na umu, nego sa ciljem držanja ostatka krda na okupu.
Nesrazmjer udjela dječaka i djevojčica samo potvrđuje žalosnu činjenicu da aktualne ideje o ADHD-u nisu medicinski utemeljene. Radi se o običnoj hajci.
----------http://www.ritelefax.hr/stalnerubrike.asp?ib=562&sr=23
Ritalin - recept za rak (1)
Kada sam nedavno napisao nekoliko rečenica o Ritalinu, mislio sam da je njegova potrošnja kod nas zanemariva. Izgleda da sam se prevario. Broj pristiglih poruka brzo me je uvjerio da je ova pošast i kod nas uhvatila korijene. Ukratko, uznemireni roditelji u panici se pitaju: ZAR JE TO BAŠ TOLIKO ŠTETNO? Zapravo, trebat će puno prostora da vam objasnim u kakvu pogibelj gurate dijete pokušavajući ga «smiriti» putem Ritalina.
Za one koji ne znaju, Ritalin je vrlo popularan preparat. Namijenjen je smirivanju hiperaktivne djece. Odnosno, olakšava život roditeljima i učiteljima, KOJI NE ZNAJU KAKO POSTUPATI S (PRE)ŽIVOM DJECOM i koji, ZBOG OSOBNOG KOMODITETA (A NE ZA DJETETOVO DOBRO) TO SREĐUJU PUTEM KEMIKALIJA. I TO, VRLO OTROVNIH KEMIKALIJA. Uostalom, da li je hiperaktivno dijete uopće bolesno? Slijedeći istu logiku, mogli bi reći da i previše mirno dijete treba podvrći medikamentima. DA MALO ŽIVNE. To ni izdaleka nije sve. Ima i prevelike i premale djece. Ima i one, koja počnu govoriti puno prije ostalih. Znate, to su sve odstupanja od normale. I uvijek će se naći farmaceutska kuća sa spasonosnim rješenjem.
Simptomi hiperaktivnosti revidirani su više puta. Barem prema kriterijima Američke psihijatrijske asocijacije. Naslućujete, je li? Novi kriteriji znače i sve više dijagnosticiranih slučajeva. KOJE TREBA LIJEČITI. Dakle, što bi dijete trebalo činiti, da ga liječnička struka proglasi bolesnim? Ne sluša pozorno, u brzini dosta griješi, teško se drži reda, slabo organizira zadane obaveze, gubi stvari i igračke, vrti se u stolici (kada se zahtjeva mirnoća), napušta mjesto u učionici za vrijeme nastave, svuda se penje i trči (čak i na neprimjerenim mjestima), govori više od ostalih, odgovara prije nego je saslušao cijelo pitanje, teško čeka svoj red u igri, prekida druge u razgovoru ili igri. REKLI BI DA TAKVO DIJETE IMA «CRVE U GUZICI».
Ako i vaše dijete ima ovakve simptome, MORATE BITI SVJESNI DA JE, PO MEDICINSKIM KRITERIJIMA, BOLESNO. Možda će zaraziti i druge. Uostalom, zašto bi trpili nepodopštine i kraval u kući, kada farmaceutska kuća Novartis ima djelotvorno sredstvo za normalizaciju? Zašto da vas učiteljica neprestano upozorava da je dijete nemoguće? Što će reći rodbina i susjedi? ZAR NIJE TO UVOD U KRIMINAL, DROGU I ALKOHOL?
Milijuni djece širom svijeta koriste Ritalin. Smirivanje na globalnom nivou, zar ne? Istovremeno, NITI JEDAN PREPARAT NIJE IZAZVAO TOLIKO SUDSKIH TUŽBI KAO RITALIN. Zato što ranije zdrava djeca postaju bolesna. Recimo, SADA SE POUZDANO ZNA DA RITALIN MOŽE IZAZVATI RAK JETRE. A dugi niz godina to se nije znalo. Ili nije dopiralo do javnosti. Iz jednostavnog razloga. ISPITIVANJA NA KANCEROGENOST NEKADA NISU BILA OBAVEZNA. No, rezultati eksperimenata na miševima više se nisu mogli zataškavati. Pojava zloćudnih hepatoblastoma na mišjim jetrama primorala je proizvođača da upozori potencijalne korisnike. Na specifičan način. KAKO JE OVA VRSTA RAKA NAJČEŠĆA KOD DJECE DO ČETVRTE GODINE, NE PREPORUČA SE KORIŠTENJE RITALINA U PRVIH ŠEST GODINA ŽIVOTA. Još dvije godine «rezerve». Vrlo humano, zar ne? Prema nekim analizama, to nije previše utjecalo na potrošnju. Dapače, PROSJEČNA DOB KORISNIKA RITALINA JOŠ VIŠE SE SNIZILA. Da li se i tu primjenjuje ono zlatno medicinsko pravilo da bolest valja liječiti u najranijoj fazi, jer je tada izlječenje izvjesnije? A DA PRVU DOZU UŠTRCAMO KOD ROĐENJA? Preventive radi, da spriječimo kasnije divljanje.
Mnogi sumnjaju u postojanje svojevrsne ortačke veze između Američke psihijatrijske organizacije i farmaceutskog giganta Novartisa. Iako je to skoro nemoguće dokazati, sve «labaviji» kriteriji za dijagnosticiranje dječje hiperaktivnosti vjerovatno imaju vezu samo s profitom. A ne sa zdravljem. Uopće ne sumnjam da će broj «oboljelih» rasti do neba. RITALIN, KAKVO OTKRIĆE!
http://www.ritelefax.hr/stalnerubrike.asp?ib=563&sr=23
Ritalin - recept za rak (2)
Ritalin se oduvijek dizao u nebesa. (Lijek za treći milenij?) Osim djelovanja na dječju hiperaktivnost, propagira se i njegova navodna sposobnost aktiviranja skrivenih moždanih potencijala. Naravno, UZ KEMIJSKO KORIGIRANJE ODREĐENIH NERAVNOTEŽA U MOZGU. Dakako da takva opasna zadiranja nikada ne donose dobro. Pa ni ovaj put. Čak i proizvođač lijeka navodi da je dugoročna efikasnost lijeka KRAJNJE UPITNA. I stvarno, dobar dio djelovanja pripisuje se PLACEBO-EFEKTU. Odnosno, pukom vjerovanju u djelotvornost No, to ne znači da će štetne posljedice biti išta manje.
Već sam način djelovanja Ritalina je zastrašujuć. VRLO JE SLIČAN KOKAINU. Po izazivanju ovisnosti, ali i po nekim drugim svojstvima. Skeniranje mozga djece, koja koriste Ritalin, ukazuje na povećanu produkciju dopamina. (Vjeruje se da hiperaktivna djeca imaju niske vrijednosti dopamina. PA IH SADA TREBA POVEĆATI.) Isto se dešava i kod kokaina. Nedužna djeca vjerovatno ne znaju da će ih preparat «smirivati» danju, ALI I POJAČANO STIMULIRATI NOĆU. MOŽDA ZBOG TOGA NEĆE MOĆI NORMALNO SPAVATI. Prema specijalnom upozorenju proizvođača, odvikavanje od lijeka, pogotovo nakon dugotrajne upotrebe, treba provoditi uz osobiti oprez. Zapažene su psihoze i depresije, kao simptomi odvikavanja. ODNOSNO, NASTALE OVISNOSTI. (Oko 6% tretirane djece postaje psihotično već i tijekom terapije, ČESTO S HALUCINACIJAMA I PARANOJAMA.) Brojni slučajevi samoubojstava registrirani su nakon prestanka uzimanja Ritalina. Jedna mala studija UKAZALA JE NA RAZVOJ MOŽDANE ATROFIJE KOD BAREM POLOVICE ODRASLIH OSOBA, TRETIRANIH PSIHOSTIMULANSIMA. Znate, Ritalin nije ni vitaminski pripravak niti preslatki bonbon. Prije bi ga mogli nazvati vrlo opasnim otrovom.
Napadi vrlo slični epileptičnim predstavljaju jednu od najozbiljnijih nus-pojava kod korištenja Ritalina. Rizik je oko 3%. Izgleda da je u pitanju aktiviranje nekog ranijeg tinjajućeg procesa. (Podsjećam da se bolesni procesi UVIJEK aktiviraju pod utjecajem nekih otrova, stresa ili sličnog. A NIKADA bez razloga.) Još dramatičnija je mogućnost upale moždanih arterija. KOD JEDNOG OSMOGODIŠNJEG DJEČAKA TO JE DOVELO DO MOŽDANOG UDARA. Ništa čudno, znajući da se to dešava kod upotrebe amfetamina, a metilfenidat (aktivna tvar u Ritalinu) KEMIJSKI JE VRLO SLIČNA AMFETAMINIMA. Touretteov sindrom zahvaća svako deseto tretiranom dijete. Manifestira se putem čudnih tikova, SVE POD UTJECAJEM NASTALIH MOŽDANIH PROMJENA.
Prema analizama američkih liječnika, RITALIN ČAK USPORAVA DJEČJI RAST. (Naravno, ima nas većih i manjih, ali loše je kada se to regulira kemikalijama.) Navode se dva moguća razloga. Možda je u pitanju neuhranjenost, JER RITALIN NERIJETKO POTISKUJE APETIT I DOVODI DO ANOREKSIJE. Drugi razlog otkriven je tek nedavno. Naime, metilfenidati imaju snažan utjecaj na hipofizu, a UPRAVO HIPOFIZA KONTROLIRA HORMONE RASTA. Štaviše, hipofiza ima i puno drugih funkcija, pa će šteta biti višestruka. Od ostalih nus-pojava, registrirani su vrtoglavica, povraćanje, glavobolja, kožni osip, hipertenzija i probavni problemi. U stručnom časopisu Toxic Psychiatry doslovno piše da duža upotreba STVARA HIPERAKTIVNOST. Znate, to smo inače htjeli iskorigirati.
Eto, za «smirivanje» će trebati platiti prilično visoku cijenu. Svjestan sam da to neće obeshrabriti zagovornike preparata. Naročito one koji su navikli da se truju lijekovima za svaku sitnicu. I koji neće propustiti priliku da otruju i druge. (Na kraju, možda smo uipak dobili mirno i poslušno dijete. Medicina ispunjava mnoge skrivene želje. Zar nije to lijepo?) Kritičnije nastrojeni zacijelo će primijetiti da IQ ispitivanja kod korisnika lijeka NE POKAZUJU NIKAKAV NAPREDAK NA INTELEKTUALNOM PLANU.
U slijedećem broju pročitajte o skrivenim uzrocima hiperaktivnog ponašanja. Ako već težite nekakvoj korekciji, kako pomoći bez lijekova?
Slijedeći put: Malo šećer, malo aditivi...http://www.ritelefax.hr/stalnerubrike.asp?ib=564&sr=23
Malo šećer, malo aditivi
O uzrocima dječje hiperaktivnosti moglo bi se dosta raspravljati. Da se razumijemo, ja uopće ne mislim da je to bolest. A još manje mislim da je treba liječiti otrovnim lijekovima. No, činjenica je da se hiperaktivna djeca ne rađaju. Hiperaktivnost se, POD NEKIM OKOLNOSTIMA, razvija kasnije. Dakle, što pokreće promjene u ponašanju? Po svemu sudeći, ključnu ulogu igraju otrovi.
Kontinuirano unošenje olova i žive (recimo, putem hrane ili amalgamskih plombi) naročito je opasno za dječji mozak u razvoju, puno više nego kod odraslih. Kao posljedica, razvijaju se raznoliki neurološki poremećaji, pa i hiperaktivnost. Naglašavam da su neke vrste morskih riba poznate po visokim koncentracijama teških metala. 50% amalgamskih plombi čini živa.
Neke druge toksične supstance još su raširenije, jer se, uz zakonski blagoslov, NEŠTEDIMICE DODAJU U HRANU. Prehrambena industrija ih se neće tako lako odreći, BEZ OBZIRA NA OZBILJNE ZDRAVSTVENE POSLJEDICE. U londonskoj bolnici Great Ormond Street napravili su ispitivanje na osamdesetak hiperaktivne djece, kojoj su davali hranu bez ikakvih aditiva. NAKON 3 TJEDNA STANJE SE BITNO POPRAVILO KOD NJIH 80%. Suvišno je spominjati da «terapija» nije obuhvaćala Ritalin. No, neka djeca su kasnije nastavila sa starom «aditivnom» praksom. SIMPTOMI HIPERAKTIVNOSTI VRATILI SU SE PARALELNO S TOKSIČNOM HRANOM. Sada neću razmatrati što je opasnije, natrijev benzoat, ortofosforna kiselina ili umjetna boja šumskih malina. Sve je opasno i JEDINI SPAS JE IZBJEGAVANJE HRANE SA SUMNJIVIM SASTOJCIMA.
No, cijela priča ne završava s aditivima. Istraživanja su pokazala da hiperaktivna djeca ne toleriraju barem jednu vrstu hrane (koja nije tretirana aditivima). Takva hrana im ne uzrokuje samo promjene u ponašanju, nego i druge simptome. Najčešći su bolovi u trbuhu, nadutost i glavobolje. Puno toga može pokrenuti lavinu problema, ALI NAJČEŠĆE SU TO PŠENICA, MLIJEKO, ČOKOLADA I NARANČE. O povezanosti šećera (bijelog ili smeđeg, svejedno) i hiperaktivnosti govori se već odavno. Naročito su u tome glasni makrobiotičari. No, samo neke studije to i potvrđuju. Naravno, to ni izdaleka ne znači da je zašećerena hrana zdrava.
Izbjegavanje problematičnih namirnica čini se kao najrazumnije rješenje. Nažalost, mnogi mu nisu skloni, jer im to umanjuje svakodnevne užitke. Slijedeća metoda po vrijednosti je suplementacija. Recimo, ustanovili su da je antisocijalno i nasilničko ponašanje zatvorenika uvelike povezano sa slabom prehranom. Multivitamini u obliku tableta dovode do znatnog poboljšanja. Prema jednoj studiji, VITAMIN B6 REDUCIRA HIPERAKTIVNOST BOLJE OD RITALINA. Pokušavalo se i s koktelom vitamina B6, magnezija i kalcija. Uloga esencijalnih masnih kiselina (EMK) na hiperaktivnost još uvijek nije u cijelosti potvrđena. Ono što se zna je da većina hiperaktivne djece pokazuje simptome niskih vrijednosti EMK-frekventan osjećaj žeđi, često mokrenje, suha kosa i koža. Od biljnih pripravaka, najviše se koristi ekstrakt kore francuskog bora (Pycnogenol).
I manje modifikacije životnih prostora mogu biti od koristi. Tako, smirujuća ružičasta boja zidova ili prekrivanje grubog poda tepihom smiruju agresivnost. U jednoj školi na Floridi postigli su odlične rezultate uklanjanjem fluorescentne rasvjete.
Postupanje u nekim američkim školama ne nudi puno mogućnosti izbora. HIPERAKTIVNA DJECA MORAJU BITI «SMIRENA» U NAJKRAĆEM ROKU. Oni koji to odbiju, bit će prisiljeni putem suda. SVE PODSJEĆA NA POLITIKU CIJEPLJENJA. Naravno, proizvođači lijekova likuju. Osim Ritalina, pojavili su se i mnogi slični preparati – Adderall, Concerta, Focalin, Metadate CD, Cylert... (CYLERT JE NAROČITO POGUBAN ZA JETRU.) Za vašu informaciju, nedavno je antisocijalno ponašanje kod djece službeno promovirano u bolesno stanje. Nove kemikalije zdušno se miješaju. U svakom slučaju, djecu treba izliječiti.
ovo će zvučat malo neozbiljno,ali...pritisnite vi na učiteljicu.Ona bi trebala biti educirana i spremna da izađe na krej s takvom djecom.Nek ona malo popusti,ne može od takvog djeteta očekivati prosječnost.
opcenito pitanje, jel tko zna - dobiju li ucitelji kakvu literaturu (kao upute, ili savjeti) za rad s djecom s ADD ili ADHD u razredu?
vezano za Davorov zadnji komentar: osim knjige Odrastanje kaina (koju upravo zavrsavam, odlicna je) - preporucila bih knjigu "otkrijte stil ucenja vaseg djeteta" - zapravo nju sam procitala nakon sto ju je netko na Rodi preporucio na nekom drugom topiku. Ova knjiga je za svu djecu, ali ima i savjeta za djecu s ADD, dislekcijom ,disgrafijom itd.
evo za tu knjigu plus jos neke:
http://razvojdjece.crolink.net/SKOLA.htm
kad smo kod literature,
jeli netko citao knjigu:
RIGHT-BRAINED CHILDREN IN A LEFT-BRAINED WORLD: UNLOCKING THE POTENTIAL OF YOUR ADD CHILD
http://www.amazon.com/gp/reader/0684...3D#reader-page
ukratko ja sam majka kod kojeg je dijagnosticirano ADHD. Kao prvo što sam naučila u radu sa svojim pedijatrom,psihologom i psihijatrom da dijete odgajam kao normalno, da ne moram svkom objašnjavati zašto moje dijete ne može sjediti pet minuta na miru i sl. Vjerujte to je moje dijete i ne zanima me što drugi misle. Ta djeca zbilja moraju imati red,rad i disciplinu i ako se toga pridržavate uspjet ćete istina nije lako. I mi još pazim na prehranu a od lijekova ne uzimamo ništa. Spava malo ,ali naučili smo tako već sedam godina neznam sšo je spavanje cijelu noć. I to me ne pogađa kada vidim njegov osmijh na licu i okolinu koju ga je dobro prihvatila. I još jedan savjet nemoj te nikada pred svojm djetetom reći da je dijete sa posebnim potrebama to njih jako boli i s time im sami dokazujete da su drugačiji od ostalih.
zadnjih nekoliko postova koje sam pisala na ovom topiku su o knjigama, pa bih tako i nastavila
Preporucam Hiperaktivni Sanjari (Marko Ferek):
http://www.budenje.hr/knjiga.php
moj sin zna da ima ADD - na kraju krajeva on sam i osjeća da se razlikuje od ostalih, pa je ta razlika dobila i ime.
Pozdrav,
kao roditelj i stručnjak...
jako puno nekih sitnica ovdje upućuje kako je u jednom djelu spomenula rvukovi2 odnosi i na teškoće čitanja i pisanja odnosno učenja, naime nije baš sve u ADD iADHD, no svakako time se trebaju baviti stručnjaci- logoped, defektolog i psiholog...
kao pedagog ja guram doma i u školi no dio sa stručnjacima ostavljam njima...od savjeta što i kako do terapije i preporuka...
NE SLAŽEM se sa nonsensima o farmaceutskim kućama, lijekovima i interesima... naime jako jako malo djece dobije od stručnjaka-psihijatra nakon obervacije i pretraga-terapiju, u samislu medikamenata i tu atkođer popisujem rvukovi2...
No nije isto ako sam ja čula pa sama na svoju inicijativu dajem neki preparat, iako sam čak i to pomišljala...iako to mnogi smatraju ok, valjda zato jer postoji svoja volja ako želiš svom djetetu davati neki preparat, no jednako tako se onda već i za hiperaktivnost optužuju cijepljenja, valjda zato što je to "Nametnuto"
nijedan preparat nije bez sideefekta i nije mi milo priznati ali mene je bilo previše strah baš bilo što ugurati u tijelo svome dijetetu...naći ćete naime hrpetinu biljnih i inih preparata koje se reporuča dislektičarima i ADD, ADHD- no meni se dogodilo da mi žena u ljekarni za dijete to i njie htjela prodati :D ...
Mi uzimamo jedino omega 3 , vitamine i minerale...
s učiteljicom i školom uz ogromne pritiske imamo dil, hodamo na terapije logopedu i tresemo živce na ogradi i napredujemo... a spas vidimo u pubertetu!!!
Svima koji se ozbiljnije bave problematikom jasno je, da jedan hiperaktivac u razredu nije pretjerana procijena, dapače, a jednako tako pitajte se koliko je održavanih trudnoća pa ćete dobiti i taj odgovor ali i to je već gore višlje spomenula rvukovi2...
dakle ako sumnjate da je dijete problematično trk stručnjaku pa borba u školi ... i naravno tresite živce na verandi i budite dobar i čvrst oslonac svojoj dječici
Eh i svakako se ne mogu složiti da će dijagnoza samo zagorčati djetetu život- takvi koji to tvrde obično smatraju da je bezbolnije djete proglasiti lijenim ili glupim... a i stina je da je problem samo u lijenosti učitelja da se osposobe i educiraju...vjerujte i to se da riješiti ako ko sumnja samo me zovite...ali prije svega VELIKA ČAST I HVALA NAŠOJ DIVNOJ UČITELJICI, I SVIM DIVNIM PROSVJETRIMA, logopedima, defektolozima..KOJI SVOJE VRIJEME I ŽIVOT POSVEĆUJU KAKO BI TAKVOJ DJECI DALI FER ŠANSU I BOLJE SUTRA!!!!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom