Da li netko ima iskustva sa hiperaktivnim djetetom?
 |
|||
|
|
|||
Hiperaktivnost
Da li netko ima iskustva sa hiperaktivnim djetetom?
Jako malo vjerojatno.
Pojam hiperaktivan je (zahvaljujući marketinškim potrebama za čim bombastičnijim izrazima) dobio pozitivan prizvuk, a zapravo se radi o jako velikom problemu. U stvarnosti se pojavljuje puno rjeđe nego što se dijagnosticira. Dakle OPREZ. Ako je dijete živo ili ima nagle promjene ponašanja ne mora nužno biti hiperaktivno.
Moj jedini susret "na živo" s time bio je u Americi, a ta obitelj je stanje držala pod nadzorom pomoću prehrane i discipline. Po onome što sam poslije čitao o tome - njima kapa dolje. Tipično se takvi klinci drogiraju 100 na sat vrlo gadnim lijekovima. Strašno. (naravno da se nitko onda ne živcira oko njihovog školovanja ili socijalizacije)
Također preporučujem oprez kod upotrebe tog termina. Prava hiperaktivnost je puno teži problem, ali ljudi su skloni svako malo aktivnije ili življe dijete proglasiti hiperaktivnim, što nije točno. Prvi i osnovni pokazatelj je sposobnost koncentracije! Može li se dijete skoncentrirati i određeni vremenski period baviti nečim?
mišljenje psihologa je da su u ponašanju prisutni elementi ADHD-a ,te smo poslani na daljnju obradu
To je bilo misljenje (pored ostalih dijagnoza) i o mom sinu koji je dvije godine. Onda se ispostavilo da ima raspadnute krajnike i treci krajnik i da uopce ne cuje dobro od kronicnih upala uha.dolega prvotno napisa
Sad cekamo na operaciju krajnika i ugradjivanje ventilnih cjevcica za usi pa su malo promjenili misljenja o dijagnozama.
Kao sto neko rece treba biti pazljiv s ovakvim dijagnozama jer cesto nisu ispravne i vrlo je lako zaljepiti djetetu epitete.
moje dijete ima 8 god. i imamo velikih problema u školu,krenuvši od ponašanja,lošeg čitanja itd.a testove inteligencije je rješio visoko natprosječno,dok je sposobnost koncentracije i efikasnost ment.napora ispod prosjeka.
To kako si opisala svoje dijete je tipičan opis "indigo" klinca. OK, indigo je jaaaaako zloupotrijebljen pojam, ali mislim da je koristan za započeti potragu. Bitno za znati je da se takvim klincima prečesto pripisuju epiteti tipa ADHD, prečesto ih se medicinski tretira, a zapravo im jedino nedostaju ispravna disciplina i pravi poticaji. Sposobnost koncentracije ima veze i s izazovom, a u okruženju prosječne djece teško da će ga ikada dobiti.
Probaj razgovarati s nekim iz "bistrića" (http://www.nadarenost.net/), a postoji i forum "indigo svijet" (http://www.indigo-svijet.hr) (iako je malo vjerojatno da će to pomoći - ponešto su u oblacima).
Postoji i knjiga "Darovito je, što ću s njim?" http://www.alinea.hr/9531800618.htm, košta 100 kn i isplati se pročitati.
Kod nas još nije zavladalo shvaćanje da su nadarena djeca zapravo djeca s posebnim potrebama :/
davore, ne bih se bas slozila sa zadnjom recenicom, ja sam studirala psihologiju i, izmedju ostalog, nadarenom djecom bavili smo se i na kolegiju "djeca s posebnim potrebama"... a to je bilo prije nekih 8, 9 godina..
tako da mislim da struka na nadarene gleda kao na specificnu skupinu djece s posebnim potrebama, ali ne i javnost opcenito...
Hvala na savjetima, pokušat ću sve,mada se nekad čini da ću izludjeti od nemoći.učiteljica vrši veliki pritisak na nas, a mi nema koje odgojne metode nismo probali ali bezuspješno.inaće dr.misli da je mogući problem u neurološkim ispadima neposredno nakon poroda
Javlja ti se jedna defektologica kojoj se kostriješi kosa na glavi od naših učiteljica.
Sad se unaprijed ispričavam svim učiteljicama koje si stvarno daju truda u svom radu, ali ovakve priče o djeci koja imaju ADHD sindrom i o učiteljicama kojima se ništa ne može dokazati, gotovo svakodnevno imam prilike čuti.
Stvar je uglavnom u tome da te iste učiteljice uopće ne znaju kako postupati s takvim djetetom pa onda svojim krivim metodama rada dovedu dijete da ono na kraju stvarno pokazuje simptome poremećaja u ponašanju.
Ako dijete ima poteškoća u čitanju, onda to znači da mu obrazovne sadržaje treba prilagoditi njegovom načinu funkcioniranja. Stvarno je moguće da dijete ima na testovima inteligencije natprosječne rezultate, ali mu neka područja u školi "štekaju" pa se onda vrlo vjerojatno radi o tzv. specifičnim poteškoćama u učenju.
Ove SPECIFIČNE POTEŠKOĆE U UČENJU odnose se uglavnom na područje čitanja i pisanja te matematike (poremećeji tipa disleksije, diskalkulije i sl.)
Znači prvi korak koji bi roditelj trebao napraviti je otići kliničkom psihologu koji će odrediti vrstu i opseg poteškoće, a onda bi ako daj bože u školi postoji defektolog, on trebao pomoći učitelju da prilagodi sadržaje rada dotičnom djetetu. Vrlo je vjerojatno da će i poteškoće ponašanja nestati, kad se s djetetom bude radilo na ispravan način. Ustvari ove poteškoće u ponašanju se često kod djece javljaju kao upozorenje samog djetata da se s njim dobro ne postupa.
Ja sam sad ovdje vrlo površno iznijela moguće rješenje problema. Da bi se problem stvarno riješio oko djeteta se stvarno treba angažirati i s tvojim djetetom se ne može raditi ukalupljeno kao s ostalom djecom. On jednostavno traži individualni pristup i dijete će onda sigurno imati uspjeha.
Dolega, mi smo za našeg starijeg sina (skoro 6 g.) dobili dijagnozu ADD (bez H, srećom). Također je imao neuroloških poteškoća (distony sindrom) uzrokovane manjkom kisika i vjerojatno je tu i uzrok smetnjama u ponašanju (mogle bi se opisati kao snižen prag tolerancije - ispadi bijesa i plača, ali i neke druge stvari koje za sada nisu problem ali koje bi mogle preći u disgrafiju). Jedna od preporuka psihologice koja ga je testirala bila je da jako pažljivo odaberemo učiteljicu kad krene u školu - da ima autoriteta ali da zna raditi s takvom djecom. Ako ne uspijete s ovom na način kako je predložila rvukovic, možda je to dio rješenja.
A što se tiče prave hiperaktivnosti, jedni naši prijatelji imaju baš pravo hiperaktivno dijete (ne žive u Hr.). Da ti ilustriram kako to izgleda... dečko je imao nekih 10 godina u to doba: našlo se nas par obitelji u restoranu Domagojevi strijelci, tamo na Sveticama. Klinci su se igrali u onom malom parkiću, mi smo na smjene pili kavu, a on... trčao po atletskoj stazi valjda 2 sata...
Imaš danas u Jutarnjem članak o poremećaju učenja. Nema na webu pa ti ne mogu poslati link.
sad ću vam malo detaljnije opisati njegovo ponašanje.krenuvši od rođenja nije nikad spavao po danu dulje od 15 min,a prvu noć j prospavao sa 17 mj.prohodao je sa 10 i oduvijek su ga zanimale stvari koje nisu za djecu.npr.teško da će moći prepoznati od prve imenicu u riječi,ali o autima će vam ko iz topa izvaliti sve što zna.voli gurati nos di mu nije mjesto i svakom loncu je poklopac.n svaki nalog da nešto napravi odgovara sa neću,mada na kraju napravi uz negodovanje.ne može mirno sjediti,stalno se vrpolji i nikad mu se ne spava.,a umoran je samo kad treba pisati zadaću.matematika mu naprotiv ide vrlo dobro i jedan je od rijetkih predmeta koji mu se barem malo dopada.bavi se sportom,ali u školi ne želi vježbati jer mu je citiram "prelagano".pokušavamo biti autoritativni roditelji što kod kćeri vrijedi,ali ne i kod njega.za kompjutorom je u stanju sjediti 2 h i igrati igrice primjerene starijoj djeci.
Dakle nema lošu sposobnost koncentracije, nego nedostatak dovoljno izazovnog poticaja. Hiperaktivci to jednostavno nisu u stanju - mozak im za to nije sposoban.
(Uzgred, pogledaj malo po netu kako opisuju indigo djecu - mislim da ćeš imati 100% podudarnost. Kakva će ti od toga biti korist, ne znam, ali ćeš isto vidjeti da jako puno te djece ima problema s medicinskim establišmentom koji bi ih najrađe jako drogirao)
Mamazika da li ste išli neuropedijatru odmah nakon poroda?nma je pisalo na otpusnici iz rodilišta da odemo u roku prva 3 mj.,ali nismo išli jer je naša tadašnja pedijatrica smatrala da je to nepotrebno.a mi smo bili mladi i neiskusni roditelji i smatrali da je u pravu
pročitala sam str. o indigo djeci,al iskreno ne znam što bi mislila o tome
Dolega, ajde se ti lijepo naruči za pregled s djetetom na sljedeću adresu:
CENTAR ZA REHABILITACIJU
Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Adresa:
Prisavlje 4, 10000 Zagreb (Dječji vrtić "Vrbik")
Svoj dolazak možeš dogovoriti osobno ili telefonski
01/ 61 95 852
ponedjeljak i četvrtak od 14,30 do 18,30 sati
srijeda od 10,00 do 15,00 sati
utorak i petak od 09,00 do 13,00 sati
Budi uporna kad se budeš naručivala, ne trebaš nikakvu uputnicu, jedino ti ne mogu garantirati koliko ćeš čekati da budeš primljena.
Izloži svoju situaciju s djetetom i reci da bi htjela da te primi mr. sci. Snježana Sekušak-Galešev. Vidjet ćeš da ti je ona jedna krasna osoba, primarnog zvanja je psiholog. Tamo možeš napraviti ponovnu psihološku obradu i dobit ćeš upute za rad s djetetom.
Ovako na daljinu i preko interneta je nemoguće nekome dati pravi savjet, a pogotovo ako ne vidiš dijete i roditelja.
Puno sreće ti želim!
hvala,evo prvo ćemo obaviti obradu u kukuljevićevoj gdje nas je psiholog poslao.kod defektologa,logopeda,neurologa i psihijatra
ja bih vam isto radije preporučila prof. sekušak-galešev, nego kukuljevićevu.
Mi nismo išli neuropedijatru jer je on otpušten kao zdravo novorođenče (nije naglašen nikakav neurorizik). Pedijatrica uopće nije prepoznala znakove distonije, nego bakina prijateljica koja ga je slučajno vidjela kad je imao 3 mjeseca, a koja je prije radila na Goljaku i tako smo počeli vježbati. Nisam išla na Goljak jer je prijateljica imala iskustvo dugog čekanja i nikakvog vježbanja (gužva, rijetko) a kasnije teror vječnih kontrola - dijete je već bilo odličan skijaš a oni su ga i dalje naručivali
On je sad motorički sasvim ok, možda malo nespretan i zasigurno slab u rukama, ali dio toga je vjerojatno uzrokovan njegovim visokim rastom u kombinaciji s mršavošću (136 cm/ 27 kg).
Inače, i mi smo bili na Vrbiku (ali se ne mogu sjetiti kako se zove osoba kod koje smo bili - MM će mi javiti danas)
On isto ima svoja područja interesa koja može tjerati dugo (bageri, dinosauri) a ostalo ga uopće ne zanima. Sad je pomalo počeo crtati bagere inače odbija olovku kao da je užarena. A kad treba šarafiti i zabijati čavle, tu je spretan da ne vjeruješ.
Evo, bili smo kod Ljiljane Pintarić.
I da još napomenem, u stanju je odgledati crtić bez ikakvih nestrpljivosti (ako mu se sviđa) i voli igre na kompjuteru (slagalice i sl., akcije mu još ne idu savršeno pa se ljuti, s tim da je akcija hvatanje pahulja u grabilicu bagera,ne neka pucnjava i sl.)
I naprosto neće raditi stvari koje mu ne idu. Neće ni pokušati. To me najviše frustrira. Zato još nije naučio plivati. Jer on NEĆE zamahnuti rukama, ni probati, nego se kao pesek održava na vodi.
Dolega, na ovoj adresi koju sam ti dala su sve moji bivši profesori s faksa i vjeruj mi da su oni najkompetetniji za tvoj problem.
I tamo ćeš moći obaviti sve ove pretrage koje ti je preporučila tvoja doktorica. U savjetovalištu i rade defektolozi jer je to savjetovalište Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, bišeg Fakulteta za defektologiju. Logoped je isto defektolog, ali smjera logopedija, ja sam npr. defektolog-smjera rehabilitacija, a postoji ti i defektolog-smjera poremećaji u ponašanju, a prof. Sekušak ti je bazično psiholog, ali radi isto na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i bavi se hiperaktivnošću i sličnim stvarima da sad tu ne elaboriram.
Ne mogu ja sad reći bilo što ružno o Kukuljevićevoj jer i mi tamo šaljemo djecu na obradu, ali ako hoćeš konkretnu pomoć bolje ti je otići gdje ti preporučujem jer ti dijete neće samo tako dobiti DIJAGNOZU.
Tvom djetetu ne treba dijagnoza, vjeruj mi, ona će ti samo zakomplicirati život i bit će isprika nekim budućim učiteljima da se s njim pobacuju jer on ima dijagnozu. Dijagnoza se i tako ne može odrediti za jednog posjeta bilo kojem stručnjaku i tu smo danas jako oprezni svi mi koji hoćemo biti savjesni i stvarno pomoći djetetu i roditelju.
Vama trebaju konkretni savjeti za rad i život.
Postoji mogućnost da neke od kolegica iz savjetovališta stupe u kontakt s učiteljicom iz tvoje škole i da joj daju upute za rad. To nećeš doživjeti u Kukuljevićevoj nego ćeš dobiti samo nalaze, koji toj tvojoj učiteljici ništa ne znače jer ih ona ne zna ni protumačiti, ne zato što je glupa nego se nije školovala za to. Zbog toga postoje defektolozi i psiholozi.
Mamazika, postavila bih ti jedno pitanje:I naprosto neće raditi stvari koje mu ne idu. Neće ni pokušati. To me najviše frustrira. Zato još nije naučio plivati. Jer on NEĆE zamahnuti rukama, ni probati, nego se kao pesek održava na vodi.
-Želiš li ti raditi ono što ti ne ide?
Ti ne bi bila frustrirana kad od djeteta ne bi tražila da radi ono što mu ne ide. Dijete samo zna kad je spremno raditi neke stvari.
I plivanje poput peseka je plivanje i održavanje na vodi. Možda se tvoje dijete boji vode, možda još nije naučilo pravilno disati pa se boji da će se nagutati ako zamahne rukom.
Ne mora dijete odmah postati olimpijski plivač. Ako smo mi nešto naučili raditi u određenoj dobi ne znači da i naše dijete to isto treba raditi. Prije svega kao roditelji i kao stručnjaci trebamo poštovati dijete i njegove potrebe. To ne znači dozvoliti im da se ponašaju kako im padne na pamet nego biti mu podrška.
Meni često roditelji dolaze i govore : On/ona to neće i neće, Ono što ja vidim u praksi je, da se djeca često boje nešto raditi pred roditeljem koji je zahtjevan i ljut na dijete, da ne bi pogriješilo.
Ne morate vi dijete tući da bi se ono bojalo pogriješiti. Ono reagira tako i ako se vi mrštite, gunđate, kritizirate, namećete previsoke i djetetu nedostižne ciljeve.
Stalno kritiziranje djeteta uništava njegovo samopouzdanje i dIjete će prema vama postati nepovjerljivo.
Vjerojatno i sami znate da ste ako ste imali roditelje koji su od vas uvijek zahtijevali npr. sve petice u školi i ljutili se na manju ocjenu, bili u iskušenju nižu ocjenu zatajiti pred roditeljem.
Evo za sve roditelje koji imaju slične probleme ne samo s djecom nego npr i u braku u odnosu s partnerom nabrojat ću 7 ubojitih i 7 skrbnih navika:
Znači ubojite navike su: KRITIKA, OPTUŽIVANJE, JADIKOVANJE-ŽALJENJE, PRIGOVARANJE, PRIJETNJA, KAŽNJAVANJE, POTKUPLJIVANJE.
Skrbne navike su: SLUŠANJE, PODRŽAVANJE, OHRABRIVANJE, POŠTOVANJE, VJEROVANJE, PRIHVAĆANJE, PREGOVARANJE I KOMPROMISI.
Sad si predočite jedan problem s djetetom i prisjetite se koje ste navike koristili kad ste htjeli riješiti taj problem.
Evo i još ću vam napisati kojih je 7 loših roditeljskih navika:
-STAVITI BRAK NA ZADNJE MJESTO
-TRETIRATI DJECU KAO BEBE
-NE POSTAVLJATI GRANICE NI PRAVILA
-BITI DJETETU NAJBOLJI PRIJATELJ
-GURATI DIJETE NA PREVIŠE AKTIVNOSTI
-OČEKIVATI DA DIJETE ISPUNI NAŠE NEISPUNJENE SNOVE I NEOSTVARENE AMBICIJE
-ZANEMARIVATI SVOJ PROFESIONALNI I EMOCIONALNI ŽIVOT
danas sam zvala,al se nitko ne javlja.pokušat ću opet u pon.
Rv, dobro si mi dala misliti... ja sam ipak odrasla i razumijem uzrok i posljedice i prisilim se raditi i stvari koje mi ne idu a moraju se napraviti. Ali kao djetetu su mi takve stvari čak bile i izazov, ono, ne mogu skočiti gumi-gumi na visini vrata/popeti se na drvo/napraviti zvijezdu itd. ali pokušavat ću pa možda uspijem. Valjda smo bitno različiti mentalni sklopovi, Daniel i ja. Ovo s plivanjem mi je baš drastično, on se ne boji vode (više ne, prije se bojao, ali mislim više širine na moru nego baš vode, u Čatežu je od prve letio u bazen bez straha) nego si je baš uvrtio u glavu, kao što neka djeca neće probati neku hranu koju prvi put vide.
Postavljanje granica i strah od neuspjeha su neke od stvari koje su rekle i psihologice kod kojih smo bili.
Što se tiče navika - ja svaki problem/situaciju najprije pokušam riješiti skrbnim, ali nakon 3-5-7-xy (već prema situaciji) pokušaja pribjegnem onim ubojitim - obično kombinaciji prijetnje i podmićivanja (ako da...ako ne...). Rezultat toga je da moje dijete za svako otvaranje usta kod dr., za svaki tjedan proven u vrtiću, za sve i svašta, očekuje nagradu - u obliku igračke, naravno. Odlazak u park i slično on ne doživljava kao nagradu, to se podrazumijeva.
Tvom djetetu ne treba dijagnoza, vjeruj mi, ona će ti samo zakomplicirati život i bit će isprika nekim budućim učiteljima da se s njim pobacuju jer on ima dijagnozu
ovo si moram negdje uokviriti.......
radim u školi i svašta vidim i borim se s vjetrenjačama
Maria71, isplati se boriti s vjetrenjačama, mene moj muž zeza s rečenicom:
-Šta ovaj mjesec nećeš pokrenut peticiju?
Za neznanje pojedinih učitelja ne može biti isprika da je školstvo zanemareno i da nema novac. Svaki profesor je dio tog školstva, a dijelovi čine cjelinu.
Kad sam završila faks tek sam onda shvatila da ja ustvari još ništa ne znam i da tek sad kreće ono pravo učenje.
Mnogi moji kolege defektolozi od faksa pa na ovamo nisu možda pročitali 10 stručnih knjiga, a kad trebamo popuniti onu evidencijsku listu za stručno usavršavanje oni u nju unose knjige koje nisu pročitali nego samo prepisali naslove iz knjižnice u ustanovi. Kad ja i neke moje kolegice imamo hrpu toga napisanog oni nas zovu štreberima i nadobudnim čudakinjama koje će kad tad shvatiti da se trude uzalud.
Ja sam na to jako ljuta i stvarno ne podnosim kad ljudi rade posao koji ih ne zanima i kad jedva čekaju da odlete doma. To su uglavnom starije kolege, koji još uvijek žive u onom prošlom vremenu kad je bilo svejedno kako radiš pa nisu naučili koristiti mozak.
Najgore mi je kad u zbornici provale
(s onim posebnim tonom ,"stručnjačkim")
-" Znaš XY ti je disleksičar
kao da boluje od bubonske kuge
ili on ti jer "specijalac" -po skraćenom programu
ma fuj
Tuzan je taj nas mentalitet pojedinacaNajgore mi je kad u zbornici provale
(s onim posebnim tonom ,"stručnjačkim")
-" Znaš XY ti je disleksičar
kao da boluje od bubonske kuge
ili on ti jer "specijalac" -po skraćenom programu
ma fujSpecijalac mislim fuj. Ko bi rekao da su takvi ljudi obrazovani
Dolega, kao defektolog-rehabilitator takodjer ti toplo preporucujem prof. Sekusak-Galesev. Ona je i clanica udruge Idem koja organizira seminare za ucitelje i roditelje djece s ADHD-om. Jako je vazno za tvoje dijete da ostvaris dobru suradnju s uciteljicom i pokusas i njoj na neki suptilni nacin osigurati dodatnu edukaciju (ako nista, barem dodatnu literaturu).
http://www.specialneeds.htnet.hr/
Re: Hiperaktivnost
Dolega...ne znam dokle ste stigli ...
Dijete sa kojim se može raditi jest dijete koje pokazuje odaziv na određene stimulacije...ako odaziva nema onda nema ni rada bez obzira što mu nudili.
Da bi se moglo ponuditi kvalitetan rad sa djetetom koje nuno nemora biti u školi kao i drugi -treba uspostaviti dijagnozu i djetetu omogućiti kvalitetan pristup učenju....
Pa vjerojatno nije imao bliski susret sa specijalcem...ostavila bih ga ja dva dana sa specijalcem ,a onda bih ga pitala...Što mislite kolega?Tuzan je taj nas mentalitet pojedinacaNajgore mi je kad u zbornici provale
(s onim posebnim tonom ,"stručnjačkim")
-" Znaš XY ti je disleksičar
kao da boluje od bubonske kuge
ili on ti jer "specijalac" -po skraćenom programu
ma fuj
ja sam rdila u vrtiću s hiperaktivnim djetetom...
to što si ti opisala dolega...mene uopće ne podsjeća na ADHD dijete...
mene on podsjeća na vrlo darovito dijete koje zanimaju stvari koje ne zanimaju drugu djecu, na višoj razini je od svojih vršnjaka i ponaša se drugačije od njih...
mogu ti poslat tekst o "nadarenoj djeci" možda se prepoznate tu...
(to je moj seminarski rad iz specijalne pedagogije jako dobro obrađen i sa svim pohvalama od profesorice)
Evo,mi smo ipak išli u Kukuljevićevu,jer smo već bili naručeni.Nalaze čekamo.Psihijatrica je rekla da se njoj ipak čini da nije hiperaktivnost u pitanju,već,kako si i ti brane rekla,darovito dijete kojem je dosadno u školi.Samo stvar je u tome što mi i doma imamo problema,mada se čini da ima nekih pomaka na bolje.Defektologica smatra da dobro čita za svoj uzrast,a učiteljica tvrdi suprotno.Između ostalog ,pitali su nas da li smo razmišljali o tome da promijenimo učiteljicu,ali stvar je u tome što smo već jednu imali u 1.raz.koja je isto reagirala.Svaka čast učiteljima,ne branim svoje dijete,al mislim da naša učiteljica nije u redu.Evo npr.Neki dan su išli u kazalište,ali učiteljica nije htjela povesti i moga sina,jer ne može s njim na kraj.Pedagogica joj je savjetovala neka sama odluči.Ja sam poludjela,jer sam znala da će iz toga ispasti kontra efekt,te da će on postati još gori,jer je povrijeđen.Na kraju ga je na moje inzistiranje povela.Ja se pitam,šta bi ona napravila da mora osmaše voditi na maturalac. :/
brane,bit ću ti zahvalna ako mi pošalješ.
dolega, javi se u udrugu IDEM, nedavno su tiskali prirucnik za roditelje djece s posebnim edukacijskim potrebama: Moje dijete u skoli, autorica je prof Ljiljana Igric, pokusaj doci do primjerka.
ako ne uspijes, javi mi se, mogu ti ga posuditi iz rodine biblioteke.
Evo javljam se razočarana i očajna.Dobili smo nalaz iz Kukuljevićeve u kojem blago rečeno ne piše ništa.Preporučuju da se javimo za 6 mj.na ponovni EEG jer je ovaj "još uvijek" u granicama normale.A na ostale dvije strane piše osobna anamneza moga djeteta.I sve mi se čini da smo uzalud išli gore,al kako je psiholog inzistirao da odemo poslušali smo ga.
U par navrata sam pokušavala dobiti prof.Sekušak-Galašev,ali nisam uspjela,pa ću sada biti upornija.
Isto tako smo kontaktirali bistriće i dogovorili razgovor kod njih.
Ivarice,knjigu nisam uspjela naći,ali ću se temeljitije baciti u potragu.
dolega, evo link na udrugu IDEM:
http://www.specialneeds.htnet.hr/edu_rehprogrami.htm
INFORMACIJE: utorkom i četvrtkom od 16 do 19 sati, tel./fax: 385 (01) 481 30 81, Zagreb, Ilica 48
ako ih ne uspijes dobiti javi mi se
evo, ja nazvala.
prirucnik je besplatan, podji po njega u Ilicu 48 bilo kojim radnim danom, najbolje oko 11-12 h jer je administratorica onda sigurno tamo. treba se samo potpisati preuzimanje.
Ivarice,hvala na informaciji.
Da li netko zna gdje mogu nabaviti knjigu Darovito je,što ću s njim?
pošto se ne može naručiti preko firme čiji je link Davor stavio,jer je rasprodana.
pošalji mi adresu na pp ja imam kopirano pa ako želiš kopiram ti i pošaljem bez ikakvih problema, kopija se od originala razlikuje samo u koricama, ove kopirane su crno-bijele
Evo konačno smo se uspjeli naručiti kod prim.Sekušak-Galešev.Idemo za tri tj.al ne na Prisvlje već u Centar Slave Raškaj.Da li mi onda treba uputnica ili moram platiti ili šta.Zaboravila sam pitati,a trebalo mi je mjesec dana da se uopče uspijem naručiti.Molim vas ako neko zna.
Re: Hiperaktivnost
Ma svako djete je hiperaktivno, zivo... voli igru, zabavu...ev ja sa 17. godina jos dan danas olim da se igram s djecom, da skakucemo, igramo se ganje, zmire.. ma sve.. to je normalno, barem za mene, i nevidim razlog zasto da se takva djeca zovu drugacijom djecom.
Ne slažem se da su sva djeca hiperaktivna. Prije su zaigrana, nesputana i vesela...
Sindrom pomankanja pažnje je sasvim nešto drugo, a u to spadaju hiperaktivna djeca.
Evo što sam pročitala pa i prepisala u knjizi Stephana von Stepski- Doliwa "Sai Baba govori o odgoju".
Može biti pomoć...
• Beba u osnovi treba dvije stvari: mlijekoi tjelesni kontakt! A ne pravila i odjeljivanje. Zbog toga je nošenje bebe jako važno. Tjelesni kontakt, kretanje, glas, ljubav majke pružaju djetetu sigurnost i osjećaj zaštićenosti, koji će ga kao temeljni osjećaj pratiti cijeli život.
• Povjerenje koje dijete može izgraditi prema tebi, temelj je njegovog kasnijeg samopouzdanja. To je samopouzdanje baza njegove sreće i uspjeha.
Od odlučujućeg značenja za lječenje SPP-a je to da roditelji aktivno surađuju i s djecom i s lječnicima.
1. Roditelji se prem adjeci trebaju odnositi s ljubavlju i poštovanjem.
2. Na prvom mjestu trebalo bi biti motiviranje djece. To znači ako izgovorite jednu kritiku treba usljediti pet pohvala! Vrlo dobra mogućnost je bilježenje pluseva u dnevnik aktivnosti.
3. Vrlo je bitno da roditelji djecu čuvaju od poplave raznih «podražaja».
4. Od neprocjenjivog je značenja maženje, tjelesni kontakt, u kojem nikako ne smije biti prisutno profinjeno zavođenje. Ovaj je kontakt često od veće pomoći nego riječi!
5. Roditelji moraju postaviti jasne, dobro promišljene granice, o kojim ne treba puno raspravljati, odnosno «razvodnjavati ih».
6. Roditelji bi trebali imati na umu da je njihovom djetetu potrebno mnogo kretanja, sna, odmora, ali, prije svega uredan raspored dnevnih aktivnosti.
7. Roditelji bi trebali znati da moraju stalno usvajati novo znanje i raditi na sebi.
mamu hiperaktivnog djeteta hitno traze za Maju, snimanje u utorak.
molim javite mi se na mail ili na rodin mob: 091 5863717
natrcala sam na nizozemskim stranicama o cjepljenjima o podacima da postoje teorije (statisticki podaci) da su neka cjepiva i hiperaktivnost povezani. uz hiperaktrivnost povezuju cjepiva sa smrti u koljevci, alergijama i astmom
frendica u njemackoj hiperaktivnog klinca uspjela je srediti promjenom prehrane (secer iz neodgovarajuce prehrane oce izazvat hiperaktivnost)
ovdje skvadra masovno aktivnim (ne samo hiperaktivnim) klincima uvaljuje sedative. cak sam u dnevnim reklamama natrcala na reklamu u stilu "klinci vas izludjuju? smirite ih valerianom" i sljedi reklama za preparat za umirenje na bazi valeriana. sve to mozes kupit bez recepta i drogirat klinca kak oces, sam da imas mir u kuci a klinci nek vegetiraju drogirani, uzas
Upravo je to nonšalantno kljukanje klinaca sedativima odličan razlog za upozoravanje roditelja na problem proizvoljnog "dijagnosticiranja" hiperaktivnosti. Roditelji djeteta "s dijagnozom" imaju sve preduvjete za neometano drogiranje klinaca, čiji razvoj odlazi u... drugi plan.
Kod nas to još nije toliko uzelo maha, a nadam se da niti neće
Stručnjaci su već potvrdili da se hiperaktivnost dosta teško sa sigurnošću dijagnosticira, a konačna dijagnoza ne donosi se olako. Proizvoljne "dijagnoze" na temelju živosti nekog djeteta samo mogu napraviti nepopravljivu štetu.
Svim zainteresiranim roditeljima koji misle da im dijete pati od ADHD-a ili da ima problema s pažnjom na određene sadržaje te poteškoće u učenju, želim skrenuti pozornost na Udrugu "Buđenje" i sljedeću prezentaciju, naime i sama sam zainteresirana strana a vjerujem da nas ima jos...
Udruga "Buđenje" ima sljedeću web adresu www.budenje.hr, a sljedeća
prezentacija na temu "Zašto postoji ADHD?"će se odrzati u cetvrtak 19.05.2005. u 18:00 sati. Prezentacija ce biti odrzana u Klaicevoj bolnici (velika predavaona).
Otišli mi u nedjelju u kazalište (dječje) s obojcom. I naše malo dijete od 3 godine odgledalo oduševljeno predstavu (Plesna haljina ..?. maslačka, stvarno prekrasno i vrlo dinamično, plešu, pjevaju, pričaju, mijenjaju scenu) a naše veliko (6) dijete nakon 10 minuta hoće van... pitam ga poslije jel mu se sviđalo. Veli on da, ali mi je bilo dosadno.
Zna netko neku predstavu s bagerima, dinosaurima i sličnim? Možda bi to upalilo?
mamazika, i mi smo bili u nedjelju na "maslacku"!
bas mi je zao sto se nismo vidjeli :/ .
ono dijete koje se bojalo pauka i pocelo zvat mamu je bila moja curka.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom