Gle, ja ti to više tak ne gledam. Moram priznati da one godine kad sam se tek ukljućila na Rodu, a ponajviše sam se ukljućila baš zbog tog nekog nezadovoljstva sa MM-om i nakon kaj su mi ženskice otvorile oći i natjerale me da se izvučem iz tog crnila, ja sam postala druga osoba, ali je on nažalost ostao isti. Ali, on mi je muž i nitko me nije puškom tjerao da se udam za njega, ali nitko me ni puškom ne tjera da se osjećam jadno zato kaj se on ničega ne prima kad je doma. Ja imam dvoje djece, jedan ima osam godina i ide u drugi razred, a mali ima pet. Ja radim osam sati na poslu, a nakon toga dolazim doma gdje sve, ali baš sve čeka samo mene. Znaći, kuhanje, čišćenje, pranje veša, pomaganje oko zadaća, igra, šetnja, maženje, kupanje djece, čitanje slikovnica..........
ali mene nemože više ništa izbaciti iz takta, uz sve to idem tri puta tjedno na aerobic i svaki drugi tjedan ujutro prije posla na bazen na plivanje.
Idem ja i kod flizera, ali samo Subotom najranije ujutro dok oni još spavaju, jer u protivnom osjećam neku krvnju kaj nisam s njima doma.
I družim se s prijateljicama i pijemo kave i razgovaramo.......
I uz sve to, svaki dan kad dođem s posla čeka nas ručak kojeg sam pripremila prethodnu večer i imam vremena za igru s djecom i crtamo i mijesimo glinamol i izrađujemo dvorce od kartona, veš nam je opran(jedino kaj nije ispeglan) kuća nam je uredna i ima kolaća na stolu i sexam se sa MM-om po pet puta tjedno i gledamo filmove navećer kad djecu stavim spavat i vidi mi potpis, imam i jako veliku želju za još jedno dijete. I nisam ja nikakva super žena, već je život prekratak da bi ga živjela nezadovoljna. Najvažnije od svega je to kaj u ono vrijeme kad ja nisam fizićki doma i uz djecu, MM je. Tada i briše guze i daje jelo(pa makar pekmez na kruhu jer nezna ništa drugo) pa i briše proliti sok s poda i vodi ih van i tušira navećer ako sam na aerobicu i navaža oko doktora i meni je to dosta.
Mogu reći, a kako već i jesam da ne radi ništa i da ja moram sve sama, jer znam da bi mogao i više, ali budem li ja non stop živčana i nezadovoljna on će biti još i gori. Ovako nađemo kompromise, uostalom pa to i je bit braka, kažemo jedan drugome sve na glas (ja njemu da kaj ne vidi da treba pousisati pod, a on meni da bi mogla smršavit) i fino se posvađamo i navećer u krevetu pomirimo i drugi dan sve ispočetka. I boli me briga kaj ne pere suđe, bilo mu je jednostavnije otići i kupiti suđericu i briga me kaj ne pegla, ali niti ne prigovara ako ujutro ide izgužvane košulje na posao i briga me kaj mi se kuća ne cakli od čistoće zato kaj sam još jedan vikend provela sa svojom obitelji na Sljemenu na zraku. Ja sam sretna i namjeravam takva i ostati.