Iskreno, ne mogu zamisliti da Kalebov otac ne sudjeluje u odgoju, igri i obavezama koje se odnose na Kaleba barem u jednakoj mjeri poput mene. Oboje smo roditelji, jednakovrijedni.
Pripremao se sa mnom za porod u trudnoći, išao na sve preglede, gledao ga na uzv-u, bio sa mnom na porodu, nakon poroda skupio sav mogući godišnji (inače radi u takvoj firmi da nikad ne može uzeti duže od 2 tjedna u komadu, ni ljeti) i ostao prvih mjesec dana s nama (nismo zvali ni bake ni dide jer smo od početka htjeli funkcionirati nas troje kao obitelj, bez pomoći sa strane). Od malena ga je znao okupati sa mnom i često uspavati (tada ga nije hranio jer je Kaleb skoro 7 mjeseci isključivo dojio), uvijek se igrao s njim...
Sad Kaleb ima 22 mjeseca i MD ga uvijek uspavljuje navečer (nošenjem), dolazi na prvo buđenje (kasnija, noćna, ja dajem cicu); uvijek ga on kupa navečer, to je njihov ritual; od kad dođe s posla pa do spavanja se on igra s njim (naravno, ne aktivno cijelo vrijeme, pojede, porazgovaramo i mi, prosurfa...); vikendom on ide s Kalebom u šetnju (ili idemo utroje), koji put ga odvede kod bratića i sestrični (MD ima dvije sestre i brata i svatko od njih ima po 2 djece u dobi 1-9 godina
); presvuče ga (moram priznati rjeđe otkad imamo platnene...); nahrani ga...
Ono što uvijek ja radim je pranje Kalebovih stvari i kuhanje.
Samo, ima jedna caka u tome. On sve to radi dobrovoljno, nikad ga ja nisam "tjerala" na to. Tako da ne znam što bih napravila na tvom mjestu - meni (a ni mom djetetu) ovo što si opisala definitivno ne bi bilo dovoljno, no ako ga budeš forsirala da se više bavi djetetom i ako on to prihvati samo zato jer inzistiraš... Ne znam koliko će ijedno od njih uživati u tome.
Možda da probaš porazgovarati s njim bez pritiska, istaknuti kako bi i za njega i za nju i za njihov budući odnos bilo izvrsno kad bi provodili više kvalitetnog vremena skupa... Ili tako nešto, ti najbolje poznaješ svog muža i znaš kakav pristup pali.
Sretno!