a za sve vas koje Majčica zove, a ne možete potegnuti dolja, evo dođite nam na Trsat pa ćemo se i upoznati...
 |
|||
|
|
|||
a za sve vas koje Majčica zove, a ne možete potegnuti dolja, evo dođite nam na Trsat pa ćemo se i upoznati...
Već dugo, dugo razmatram svoje hodočašće u Međugorje.
Divne su mi priče i svjedočanstva, a posebno ono koje mi je ispričala mama dječaka s Downovim sindr., koji je tamo progovorio, a svi su bili skeptični i njihove prognoze nisu bile ohrabrujuće.
Hvala Ti, ISUSE.
onda planirajmo zajedno, draga - može li?
Znaš moj odgovor :D
Posebno bih voljela da idemo s klincima.
Potrebno je analizirati svoju kritiku.
Kritiziraš li druge, grupe i društva, događaje i odnose, ljude i prilike, jer voliš ljude, jer ti je stalo do njihova blagostanja, jer želiš novi život?
Onda se ne boj, nego kritiziraj.
Tvoja će kritika donijeti blagoslov.
Polazi li tvoja kritika od ideoloških pretpostavki?
Je li pokretana kratkovidnošću, ljubomorom i mržnjom?
Želi li rušiti, raniti, dotući?
Tada si bolesni kritičar, specijalist za rušenje, koji iza sebe ostavlja samo razvaline.
Phil Bosmans
Isusovi recepti
Pratimo naše svakodnevne reakcije. Vrlo često si prigovaramo da smo prenagli, da nepromišljeno djelujemo i da se damo izazvati zlom. Na grubu riječ spremni smo uzvratiti jednakom ili još gorom grubošću. Ako nas netko u nečemu zakine, radujemo se ako mu uspijemo vratiti istom mjerom.
Ljude koji nas ne simpatiziraju ili ne vole ni mi ne volimo. Čini se kao da još uvijek među nama vlada zakon davnih vremena kad još nije bilo ni Isusa ni evanđelja, kad još nije bilo civilizacije koja se temelji na porukama o Kraljevstvu Božjemu. Kao da se ponašamo prema riječima: 'Oko za oko, zub za zub!' Bojimo se da ćemo pred očima svijeta ispasti slabići i kukavice ako ne znamo uzvratiti na udarac ili, po mogućnosti, još jače udariti protivnika.
O ljudima se govori kao o prijateljima ili neprijateljima, a ne misli se na čovjeka kao bližnjega. Evanđelje nas ni u kom slučaju ne želi ohrabriti na takvo ponašanje. Za Isusa svaki je čovjek bližnji, vrijedan pažnje i ljubavi. Zapravo svaki mu je čovjek brat. Isus u svom srcu ne nosi neprijateljstvo. Svaki takav osjećaj nije vlastit njemu, a ne bi smio biti vlastit niti njegovim učenicima. Isus i neprijatelje ljubi. On zapravo ljubavlju pobjeđuje svako neprijateljstvo.
To je novi način osvajanja svijeta za dobro, za Kraljevstvo Božje. Tako nastaje novi poredak, novi svijet, novo doba, ono Kristovo u kojem će vladati ljubav i radost. Svako neprijateljstvo se u Isusovom kraljevstvu treba nasukati na ljubav i dobrotu. Da bi nam pomogao, Isus ima i određena pravila, mogli bismo reći recepte za ispravno ponašanje i nasljedovanje njegovog načina djelovanja. Puno vremena, živaca i zdravlja trošimo na dokazivanje svoga prava. Ne želimo da nas drugi izigra, čak ni ako u traganju za pravdom izgubimo daleko više sredstava i vremena. Isus poručuje: 'Ako vas netko prisiljava da idete s njim milju, pođite dvije milje.'
To zvuči previše jednostavno da bi nam se činilo ispravnim. A ipak, usudimo li se povjerovati Isusu, neutralizirat ćemo mnogo negativnih osjećaja i kod sebe i kod drugih.
Agresija drugoga može se suzbiti samo ljubavlju i prihvaćanjem. Ako na agresiju uzvraćamo agresijom, ona se udvostručuje. Ako na mržnju uzvraćamo mržnjom, nastaje razdor i nemir. Ali ako na mržnju ili na nečiju agresiju uzvratimo mirom i ljubavlju, nestaje agresije, nestaje mržnje.
Nestaje kod onoga koji tako prema nama nastupa, a ni mi ne dajemo prostora da se ugnijezdi u našim dubinama. Isus nam ne preporučuje ništa što i sam ne čini. Svaka agresija i mržnja odbija se od njegova čistog srca. On jednostavno ljubi. Ljubi čitavim bićem, ljubi svakog čovjeka, jer je svaki čovjek dijete Božje, a nama brat i sestra. Svojom ljubavlju i praštanjem Isus je pobijedio mržnju i grijeh svijeta. Samo svijet bez mržnje ima budućnost, samo to je recept za novi svijet Isusova kraljevstva.
fra Zvjezdan Linić
Sabiranje Crkve pod Križem Isusovim
6. Korizmena - Cvjetnica - Službeni latinski naziv Nedjelja palmi o muci Gospodnjoj potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4. st. skupljali popodne na Maslinskom brdu, tu slavili produženo bogoslužje riječi te uvečer u procesiji, s granama palme ili masline u ruci, ulazili u Jeruzalem.
Službeni latinski naziv Nedjelja palmi o muci Gospodnjoj potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4. st. skupljali popodne na Maslinskom brdu, tu slavili produženo bogoslužje riječi te uvečer u procesiji, s granama palme ili masline u ruci, ulazili u Jeruzalem. Time su vjernički ponovno uprisutnjivali Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem pred početak muke. Običaj se širio s vremenom po Europi, gdje su vjernici upotrebljavali zelene grane i drugih drveća te ih nakon sudjelovanja u bogoslužju stavljali u svoje domove ili na polja sa željom da Bog od njih odgoni zle sile i nevrijeme. S vremenom je uveden liturgijski blagoslov tih grančica na Cvjetnicu pred svečani ophod kako bi postalo očitije da zaštitna moć zelenih grana proizlazi iz blagoslova Crkve, a ne od nekih magijskih sila.
Mesijanski ulazak u Jeruzalem prvoj je Crkvi bio tako važan da su ga zabilježila sva četiri evanđelista utkavši u izvještaj elemente svoje teologije. U ovoj liturgijskoj godini čitamo danas Matejev izvještaj. Njemu su vlastiti sljedeći elementi:
- citat iz Iz 62, 11 i Zah 9, 9 o Mesiji mirotvorcu koji jaši na magarcu, dok narod priželjkuje Mesiju ratnika na konju (r. 4-5);
- da bi proročanstvo bilo što doslovnije ispunjeno, Matej bilježi kako je mnoštvo stavljalo haljine na magaricu i magare a Isus "uzjaha na njih" (r. 7);
- mnoštvo kliče "Hosana Sinu Davidovu" (r. 9), jer je Matejevoj Crkvi važno istaknuti da je Isus Mesija iz roda Davidova.
Mi u svojoj liturgiji spominjemo danas Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem. Blagoslovljene grane ne možemo nositi u procesiji kroz mjesto u kojem živimo, ali i pojedinačni hod s liturgije s granama vanjski je znak naše vjere u Krista.
Danas čitamo muku po Mateju. U gradi vlastitoj Mateju kroz povijest muke istaknuto je sabiranje vjernih Židova i prvih pogana oko Isusa raspetoga. Time nas Matej podsjeća da smo svi mi krštenici Crkve zato što se sabiremo oko križa Isusova. Središte Crkve u svakoj župi jest Krist raspeti i uskrsli. To nastojmo proživljavati u tjednu muke Gospodnje.
Lica svojega ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja (Iz 50, 4-7)
Ovaj odlomak sržni je dio treće pjesme o Sluzi Patniku u Izaijinoj knjizi. Podsjetimo se sadržaja svih četiriju pjesama: u prvoj Bog predstavlja Slugu kao svoga miljenika (Iz 42, 1-9), u drugoj Sluga govori o svome proročkom zvanju (Iz 49,1-6), u trećoj se Sluga žali na teškoće u vršenju proročkog poziva (Iz 50, 4-9), u četvrtoj Sluga biva nasilno ubijen a Bog njegovu smrt okreće u izvor blagoslova za sve (Iz 52, 13 - 53, 12). U našem današnjem odlomku Sluga zahvalno priznaje da mu je Bog dao "jezik vješt" u krijepljenju umornih i naviještanju poruke spasenja među sužnjima u Babiloniji. Međutim on je najprije Božji učenik koji već ranom zorom sluša riječ Božju, o njoj razmišlja da bi je kasnije mogao drugima prenositi i tumačiti. Reci 5-7 sadrže teškoće na koje Sluga nailazi u obavljanju svoga tješiteljskog i navjestiteljskog poziva. Takve su teškoće imali i drugi Izraelovi proroci (usp. Am 7, 10-17; Hoš 2, 6-10; Jr 20, 7-18). Kad kaže da mu je Bog otvorio uši a on nije uzmicao, Sluga podsjeća na intimni doživljaj poziva koji je bio tako snažan da mu se nije mogao oduprijeti unatoč očekivanom osporavanju. Bog ga je ne samo pozvao nego i nadahnjivao u proročkom djelovanju, a to je djelovanje njegovim zasužnjenim sunarodnjacima moglo izgledati kao rušenje vjerske tradicije. U tome je ovaj Sluga slika Isusa kojega sude vjernici iz vlastitog naroda misleći da on potkopava vjeru u narodu Božjem. Brada je na Istoku onog vremena bila ukras i ponos muškarca. Čupati nekom bradu bila je teška uvreda. Sluzi to čine, a on uz to podmeće leda, ne zaklanja lica. Osjeća da Bog od njega traži upravo takvo obavljanje službe i zato se neće smesti ni postidjeti.
Ovaj Sluga slika je Isusa koji stoji pred smrtnom osudom ako ne povuče svoje tumačenje Božje riječi i ne ublaži svoju kritiku okamenjenih vjerskih institucija u vlastitom narodu. Iako ga čeka nasilna smrt, ni on se neće smesti ni postidjeti, jer vjeruje da će Bog njegovu patnju pretvoriti u izvor blagoslova za sve ljude.
Poslušan do smrti na križu (Fil 2, 6-11)
Ovaj odlomak iz drugog poglavlja Poslanice Filipljanima himan je u čast Kristu, kao trajnoj slici Božjoj, koji se ponizio uzevši pravo ljudsko tijelo i pristavši na smrt na križu. Pavao je uvrstio ovaj himan u svoju poslanicu radi pouke o vjerničkoj poniznosti i međusobnom podnošenju. Prije toga, u r. 3-5, moli vjernike da među njima ne bude suparništva ni umišljenosti. Potiče da druge "smatramo višima od sebe", da se staramo "ne samo svaki za svoje nego i za ono što se tiče drugih". Pravi uzor u poniznosti jest Krist ponižen utjelovljenjem, kojim je uzeo "lik sluge", i križem, na kojem se pokazao poslušnim Ocu "do smrti na križu".
Uočimo kontrast kojim završava prvi dio himna i počinje drugi: "Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime... Gospodin" (r. 8-9.11). Isusova se poniznost sastojala ne samo u prihvaćanju da živi kao običan čovjek nego i u mesijanskom djelovanju među galilejskim seljacima, ribarima i trgovcima, u prijateljskom postupanju prema grešnicima, u ozdravljenju malih ljudi kojima drugi nisu htjeli ili nisu mogli pomoći. Namjerno je odabrao takav način djelovanja i predstavljao se kao onaj koji je blaga i ponizna srca (usp. Mt 11, 25-30). Nasilna smrt uslijedila je kao prirodan produžetak i potvrda svega onoga što je činio i govorio objavljujući dobrotu Božju prema svima ljudima. Zato ga je, kaže himan i Pavao s njime, Bog preuzvisio. To je novozavjetni izraz ne samo za uskrišenje Raspetoga nego i za unošenje u stanje eshatonske proslavljenosti te sjedanje zdesna Bogu. Iz tog uskrsnog i proslavljenog stanja Krist može spašavati sve ljude. Upravo zato imaju se pred njim prignuti anđeli na nebu (nebesnici), ljudi na zemlji (zemnici) i pokojnici (podzemnici). Svi oni kliču sa zajednicom krštenih: "Isus Krist jest Gospodin!" To je kratko vjerovanje prve Crkve. Priznavati Isusa Gospodinom znači vjerovati da je sada u proslavljenom stanju s Bogom te da može spašavati one koji se vjerom oslanjaju na njega i krštavaju u njegovo ime.
Vjerni Židovi i prvenci pogana pod križem ulaze u Crkvu (Mt 26, 14 - 27, 66)
Matej je u svojoj povijesti muke više od ostalih evanđelista istaknuo nastajanje Crkve pod križem. Samo on ima u povijesti muke zgodu o smrti Judinoj (27, 3-10). Ona dobiva puno značenje iz Judina vladanja na oproštajnoj večeri. Kad je Isus najavio da će ga jedan od sustolnika izdati, apostoli se snuždeni glasno pitaju: "Da nisam ja, Gospodine?" (Mt 26, 23). Matej je to formulirao imajući na umu razbježavanje svih učenika (usp. r. 56b). Svi su kukavički pobjegli i zato su na Isusovu najavu znali da Isus zna o njima više nego oni sami. Ponizno su pitali da nisu možda oni. Pitao je i Juda, a Isus mu je dao do znanja da zna za njegovu namjeru (r. 25). Kad je Juda opazio da Isus neće učiniti čudo u prilog sebi te da mu predstoji sigurna nasilna smrt, vraća novac dobiven za izdaju i oduzima sebi život. Iako je - kao Petar koji je izašao nakon izdaje van i gorko zaplakao u znak spremnosti na obraćenje - znao da Isus nije zlopamtilo te da rado oprašta, nije smogao snage za ponizno kajanje. Matej bilježi da se po njegovoj izdaji ostvarilo proročanstvo o odbačenom vođi (usp. Zah 11, 12-13 i Jr 32, 6-9). Time se raskida savez između Boga i njegova naroda Izraela te otvara mogućnost za sabiranje pogana u novi narod Božji.
U procesu pred Rimljanima nije bilo dovoljno izaći s optužbom da se Isus pravi transcendentalnim Mesijom Pomazanikom, koji je Sin Božji (usp. Mt 26, 63-64). Zato su tužitelji tu optužbu iskrenuli u političku: ako je Isus Mesija iz kraljevske loze Davidove, onda se pravi židovskim kraljem (usp. Pilatovo pitanje u Mt 27, 11). U toku suđenja pred Pilatom upraviteljeva žena poručuje: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega" (27, 19). U njoj vidi Matej i prva Crkva s njime prvence pogana koji se zanimaju za Isusa i traže informaciju o njegovu pokretu, o kršćanstvu. To je još više naglašeno ispoviješću sastanka nakon izdahnuća Isusova: "Satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: 'Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj" (27, 54).
Marko i Luka kažu da je ovu ispovijest izrekao samo satnik, a Matej ističe i njegova tri druga koji su od strane rimske vlasti bili zaduženi za javni red u toku izvršenja smrtne kazne nad osuđenikom. Pripisujući ispovijest pod križem svoj četvorici vojnika, Matej govori iz iskustva svoje Crkve sastavljene od obraćenih Židova i pogana. U Crkvu mogu ući svi koji pristaju uz Raspetoga kao Sina Božjega, kao Gospodina. Pritom se već kršteni trebaju tako ponašati prema zainteresiranim Židovima i poganima da oni požele u Crkvu ući i u njoj ostati.
Matej jedini spominje uskrsnuće mrtvih na Veliki petak (usp. 27, 51-53). Sam potres, razdiranje hramskog zastora i ovo uskrsnuće mrtvih znakovi su kojima Božja priroda prati umiranje nevinog pravednika, kidanje Starog saveza i nastajanje Crkve kao zajednice Novoga saveza. Matej ne čeka uskrsno jutro da navijesti novi život uz Krista. On povezuje otajstvo križa i uskrsnuća. U svjetlu uskrsnog jutra vidi početak Crkve sabrane od Židova i pogana već pod križem Isusovim.
Ovakva povijest muke prema Mateju podsjeća nas najprije da je Crkva sastavljena od obraćenih grešnika poput Petra. Tko doživi svoju moralnu slabost i vjeruje kako mu Bog u Isusu oprašta, može u Crkvu ući i u njoj ponizno ustrajati. Nadalje, Crkva su svi oni koji se sabiru oko križa Isusova -Židovi i pogani. Isus je središte Crkve. To nikada ne smijemo smetnuti s uma, osobito u ovim danima Velikog tjedna.
KTA/KNI
Poruka, 25. veljače 2008.
“Draga djeco! U ovom milosnom vremenu pozivam vas iznova na molitvu i odricanje. Neka vaš dan bude isprepleten malim žarkim molitvama za sve one koji nisu upoznali Božju ljubav. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
http://www.medjugorje.hr
Napravili smo velike stvari, ali ne i bolje stvari,očistili smo zrak, no zagadili dušu.
Svladali smo atom, ali ne i svoje predrasude,pišemo više, no učimo manje.
Planiramo više, no postižemo manje,naučili smo žuriti, no ne i čekati.
Gradimo jača računala, proizvodimo više kopija nego ikad, ali razgovaramo sve manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa.
Ovo su dani dviju plaća i više razvoda, luksuznijih kuća i uništenih domova.
Zapamtite, provedite nešto vremena s vašim voljenima, jer oni neće biti zauvijek tu.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome tko vas gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići.
Sjetite se dati topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne stoji ništa.
Sjetite se reći "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, no najviše od svega iskreno mislite tako.
Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu kada dolaze duboko iz srca.
Sjetite se držati se za ruke i cijeniti trenutke jer jednog dana ta osoba neće ponovno biti tu.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena dijeljenju vaših dragocjenih misli s drugima.
George Carlin
obožavam Trsat, tamo sam doživjela neka od najljepših trenutaka u molitvi uz Majku Božju Trsatsku, imam sličicu sa sobom u novčaniku uvijek, jedva čekam da opet dođem -
Svima koji u nedelju slavite dan Hristovog vaskrsenja cestitam i saljem ovu prigodnu pesmu
http://www.youtube.com/watch?v=9Y22G26aaEk
ahhh drage moje, evo nam jos jedan Uskrs se priblizio
Uskrsnu, kako je rekao ... Aleluja!
Čestit i blagoslovljen Uskrs svima na forumu!
U duhu vjere i međusobnoga uvažavanja i nadalje na ovome pdf-u!
Evo, spremam se na prvu jutarnju misu u tišni i miru.
Sretan i Blagoslovljen Uskrs!
Maloprije sam stigla iz Hercegovine, na Veliki Petak bila u Međugorju, ispovjedila se i pomolila za sve vas i vaše nakane i mioitve koje nosite u srcima-Gospodin zna što vam-nam treba, i da ga ne zamolimo!
Ja sam se borila u ove uskršnje dane s Ivanovim bronhitisom. Fizički naporno, a najgore od svega su trenuci straha za dijete. Uzela sam tada knjižicu sv. Josemarie Escrive i nasumce je otvorila. I pročitah - tražite Božje kraljevstvo i ne osjećajte tada strah jer Gospodin najbolje zna što vam trebaivana zg prvotno napisa
Gospodin zna što vam-nam treba, i da ga ne zamolimo!
Hvala ti za molitve Ivana
Hvala
Ivana zg prekrasno si sve ovo napisala,uspjela si me dobrano rasplakat!
Rado vas čitam...
Prošla godina je bila godina rođenja vjere u meni...u mojoj 42. godini života, a Međugorje i prošlogodišnji Uskrs potvrda da je to istina. Otišla sam tamo iz znatiželje i vratila se drugačija. Prošla je godina dana od tada i razgovor o vjeri mi je posato dio svakodnevnice. Ljudi su sjetni kad pričaju o vjeri, o Isusu, o Bogu i ljubavi. Moja djeca također svakodnevno pričaju i povezuju događaje iz svakodnevnice sa Božjom riječi u Bibliji. Čitamo prije spavanja dječiju Bibliju, na preskokce, prigodno i ispočetka. Vrlo često mi nedostaju riječi na njemačkom ili obrnuto na hrvatskom, međutim vjerska smisao bilo kojeg jezika je ista.
Bila bi vam zahvalna na dječijim molitvama - pjesmicama koje djeca lako uče. Neke koje se rimuju. Moja djeca govore bolje njemački nego hrvatski.
Moja se djevojčica priprema za Prvu pričest i njena grupa prvopričesnika sa učiteljicom vjeronauka (katehetkinja ili katehetica...što je ispravno na hrvatskom?) dolazi kod nas kući i drži satove. Anina grupa se zove Vjernost uz još 6 grupa iz našeg naselja 1. Ljubav 2. Svjetlost 3. Zajedništvo 4. Povjerenje 5. Harmonija 6. ???zaboravih
Svaka grupa ima jednu duginu boju i DUGA je simbol njihove Prve pričesti i Znak Božje ljubavi.
Divno, samaritanka!
Poslala sam ti dvije pp, a prethodno sam imala nekih teh. problema.
Nadam se da ćeš ih primiti. Javi se.
Poruka, 25. ožujka 2008.
“Draga djeco! Pozivam vas da radite na osobnom obraćenju. Još ste daleko od susreta s Bogom u vašem srcu. Zato provodite što više vremena u molitvi i klanjanju Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu da vas on mijenja i stavi u vaša srca živu vjeru i želju za vječnim životom. Sve je prolazno dječice, samo je Bog neprolazan. S vama sam i potičem vas s ljubavlju. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
"Moj anđeo"
Na ovom linku ima jako puno pjesama, za sve postoji tekst, a neke možete i poslušati:
http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/popis_pjesama.htm
Postoji CD od Zagrebačkih mališana s vjerskim pjesmicama, možda se može naručiti:
http://www.zagrebacki-malisani.hr/in...d=27&Itemid=38
Jel netko probao čitat Anastaziju ?
'ZVONKI CEDAR RUSKI' Vladimir Megre
Ima 7 knjiga, čita se u jednom dahu...
Meni je to najbolje 'štivo' i način na koji ću djetetu objašnjavat Boga, ljude, dobro i zlo, smrt i slične teme...
Evo molitve koje mi molimo svako veče uz Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu
nastavak anđela čuvara
...vječno klanjat dragom Bogu
Anđele moj dragi, čuvaru moj blagi
tebi hvala budi što me čuvaš svugdi,
nek je tebi hvala, što me čuvaš mala,
čuvaj me dok živim, da ništa ne skrivim,
Anđele Božji čuvaru moj,
danas (noćas) i uvijek uza me stoj,
ruku mi pruži vodi me ti,
prati i čuvaj od zala svih!!!
i još jedna našoj dragoj Majci Mariji:
Draga naša Majko,
blagoslivljaj me svakoga dana
čuvj me u igri, učenju i svemu što radim,
bdij nada mnom kad spavam, pomozi mi da budem dobar svojim roditeljima i svima koji me vole,
čuvaj moju braću i sestre,
roditelje, rodbinu i prijatelje,
da živimo u vjeri, ljubavi i miru..
Volimo te naša Draga Majko!!!
Možda zvuči puno, ali oni to tako brzo nauče i postane im normalno!!
Idem spati
Boga zvati
Bog će meni
dobra dati
i Marija, Božja mati
slavu Božju uživati
***************
Anđele moj dragi
moj čuvaru blagi
Tebi budi hvala
što me čuvaš mala
čuvaj mene dokle živim
da ništa ne skrivim
***************
Hvaljen budi Isuse
oprosti mi pogreške
ja Te ljubim srcem svim
kad sam budna i kad spim
Isuse maleni, prijatelju moj,
prati me, vodi i uz mene stoj.
Kao božje dijete da Ti slavu dam
i da trajno ostanem
Tvoj božanski hram.
A nebeska Majka nek me trajno prati
dobra Tvoja, Isuse,
a i moja Mati!
S Kristom ligam i ustajem,
Krist me čuva,
do po noći,a anđeli od po noći.
Slatka mala Terezice
ja te lijepo molim
reci malom Isusu
da ga puno volim
umorna mi glavica
spavat valja poć,
oče, majko laku noć
Idemo spat'
Boga zvat'
Mariju milovat.
Marija je Božja mati,
pa će nam se smilovati.
Nebesa se otvoriše,
anđeli se pokloniše,
nečistaki pobjegoše.
Hvala Bogu prođe danak
i dolazi mili sanak.
Tebe Boga ću prizvati
da mi budeš u pomoći
čuvajuć' me cijele noći,
da me svaka bijeda mine
i sutra mi sunčeko sine.
Amen.
ovo sam našla na forumu mama-mami
inače ja sam kao mala imala dječji molitvenik, ali ga nikako ne mogu nači, i imam jednu zamolbu, znam jednu molitvu ali nisam sigurna da baš tako ide, ja ću je napisati, a neka me netko od vas ispravi, da sad ne zovem baku
Križom se križam,
pod križ ligam,
križ me čuva,
od jutra do mraka, ( za ovu rećenicu nisam sigurna)
Bog i Gospa dovijeka,
Amen
Anđele moj nisam znao, Dragi Bog mi, Tebe dao.....
Anđele moj ja Te molim, Ti me čuvaj ja Te volim......
Anđele moj Ti me brani, kada dođu školski dani.....
Nek me vodi Tvoja ruka...idemo se igrat skupa.....
Kada mama na me viče, ti mi pričaj Rajske priče.....
http://www.verbum.hr/naklada/po02.htm
Moj mali molitvenik
--------------------------------------------------------------------------------
U ovom molitveniku za djecu pokušali smo objediniti sve prednosti koje su jedni pred drugim imali molitvenici usmjereni prvopričesnicima i djeci osnovnoškolskog uzrasta. Knjiga je tvrdog uveza a sadrži veliki broj crteža i ilustracija u boji. Molitvenik je to koji plijeni svojim sadržajnošću, preglednošću ali i izuzetno povoljnom cijenom.
http://www.nasa-djeca.hr/index.php?o...=193&Itemid=11
Moje prve molitve
http://www.upt.hr/index.php?action=v...&mid=15&id=392
MOLITVENIK ZA DJECU l NJIHOVE RODITELJE
Napisala ga je majka, psiholog. Njime želi pomoći roditeljima da svoju djecu nauče spontano moliti.
U Nedjelju smo s Emanuelom bili na Uskrs festu u Lisinskom od 19h-23:30 :shock: uživala je, plesala, pjevala, dobila je blagoslov od kardinala Bozanića i biskupa Srakića :D
"Vrijeme može biti odgođeno način može biti neočekivan ali odgovor će sigurno doći nijedna suza tajne patnje ni dah svete čežnje Bogu izliven neće biti izgubljen nego će u Božje vrijeme i način poput vjetra dopuhnuti u oblacima
Milosrđa i pasti poput pljuska blagoslova na tebe i na one za koje moliš"
http://laudato.hr/molitve.htm
svaka čast, nemate pojma koliko mi fali otići na misu- mi smo u trećem krugu kozica- sad sam ih ja dobila i imam osjećaj da nikad neću izaći iz kuće. Htjela sam vaš nešto pitati - kako se osjećate u društvu ljudi koji psuju (nisam ni ja svetica - prije obraćenja sam jako psovala, a sad me zna uloviti onak u društvu u nekoj opuštenijoj atmosferi, ali to obično nije pred djecom i definitivno nije često), ali čini mi se da je to kod nas kao narodni običaj-čak i ljudi koji se deklariraju koa vjernici svesrdno kunu - ja osobno sklanjam djecu od toga,ali me ljudi često čudno gledaju. Kako se nosite s tim?
ne baš sjajno, draga. i mene smeta, ali ne reagiram uvijek jasno. mlaka sam. ako se uzrujam, onda u srcu sudim tu osobu i maknem se ća.
ako sam prisebna duha, pomolim se u srcu za tu osobu, ili zazovem zaštitu arkanđela Mihaela, ili molim Vjerovanje. a nekad i nešto kažem toj osobi, kao molbu da ne psuje. probam to reći bez napada, u ljubavi, koliko mogu. neki me popljuju, ali nekima je drago i kažu da će pripaziti.
ali tužno je da i ja sama ponekad, pod stresom, nešto izvalim. i kad me moji malci čuju, to mi nije drago. hvala Bogu, to su rijetki trenuci i odmah se ispričam Isusu, djeci i kažem da je to grozno i nek me probaju ne kopirati, ili tako nešto. mm ne psuje, niti itko od bližnjih, pa nemam puno drugih dvojbi u tom smislu.
neka vas svih blagoslovi Gospodin i neka vas čuva!
maoko nas svu psuju -kao jako su otkačeni i opušteni, jednom se dogodilo da smo išli na dva obiteljska (šira familija) ručka za redom i na oba se prepičavao nightmare stage - horor :shock: dominik se držao za pimpića preko hlača kao da se osjećao napadnut od toliko spominjanja istog - bilo mi je užasno.Nisu navikli valjda pa primjećuju svaku psovku.
Eva i ja smo jučer bile na Trsatu i u crkvi, podragale smo i kip voljenog pape. Nedjeljom je obavezno odvedem na misu barem na 10 minuta, koliko izdržimo i ja i ona, opet dobro. U životu mi je potreban Isus, koliko god od njega se udaljavala i sporo se vraćala on je uvijek moja luka.
Bravo za mamu i Evu.
pikula-
Meni to užasnoo smeta, i moja se djeca zgražaju kad čuju kako netko sočno psuje, i na svaku psovku se pogledaju i vrte glavom u znak negodovanja.
Ja blagoslivljam psovače. jednostavno iz srca zamolim Gospodina da ga blagoslovi. Ta sjetite se Njegovih riječi s Križa: "Oče oprosti im jer ne znaju što čine." Tražio je oprost za svoje krvnike. Svakodnevno sam okružena psovkom na radnom mjestu, čak i bogopsovkom (čak i od onih koji sebe zovu vjernicima) i događa se nekoliko puta dnevno da zamolim oprost za one koji svojim riječima Gospodina pribijaju na Križ.
Nakon što blagoslovim ne osjećam više niti ljutnju, niti tjeskobu.
I moja djeca znaju moj stav i učim ih koliko je psovka pogubna za duhovni život i koliko čovjek njome udaljuje blagoslove od sebe.
ljiljan@
bravo
Momze obrisala smajlica u skladu sa forumskim pravilima
osoba sam u čijoj se kući nije psovalo, možda koja sitna psovka u razgovoru na j... t. , što ljudi i ne smatraju psovkom jer se koristi u svakodnevnom govoru (što ne znači da ona to nije).
Počela sam se družiti s prijateljicom koja jako psuje, ispočetka mi je to JAKOO smetalo, da bih na kraju ja počela psovati psovke za koje sam mislila da od srama neće nikada izaći iz mojih usta, da mogu psovati sve osim toga.
Živjela sam u katoličkoj komuni, u Italiji, izolirana od svijeta u molitvi bez ikakve psovke godinu dana, znala sam na engleskom opsovat
Inače okruženje ne djeluje na mene, i nisam podložna ni pozitivnim ni negativnim utjecajima, ali ovaj put je djelovalo i to pozitivno, i to tako kada sam se čula s sekom telefonom jednom prilikom, u razgovoru je upotrijebila riječ j... te, a meni je to tako zaderalo uši da sam joj rekla da ne psuje, na što je ona meni rekla da ne glumim, i da ona uopće nije psovala!!!
Kada sam se vratila u Hrvatsku nakon 2g sve se vratilo na staro, sada užasno psujem, čak i moja familija koja to prije nije, jednostavno u ljutnji i bjesu to napravim s guštom iz inata, da se riješim pritiska, bijesa, da pokažem da mi je teško, da sam ljuta...
Ne znam koliko sam se puta ispovjedila zbog toga, baš zato što je to većinu puta svijestan i namjeran, a ne podsvjestan grijeh, koji uništava sav blagoslov i molitvu.
Jedan svećenik mi je na ispvjedi u Međugorju rekao(Slovenac) da ću završiti u Vrapću, ne zato što sam preumorna, već što nemam vremena za Boga, što sve radim bez Njega, a uz to psujem i prokljinjem...a tu nema blagoslova
To je istina, ja nikako da se izvučem iz kruga umora, preopterećenosti, strahova, ne spavanja, živćanosti, već sam par puta završila na Hitnoj i rekli su mi da je moje gušenje pruzrečeno kroničnim umorom, i da mi samo odmor može pomoć.
Ne pomažu ni krunice, ni mise, ni ispovjed, ni ikakava molitva, razmišljam da odem do Z.Linića- bojim se nekih drugih uzroka, ali mislim da je najveći problem u mom psovanju i koji pobija, "poništava" svu moju molitvu i blagoslov!!!!
" jezik kojim blagoslivljate, ne možete i proklinjati" piše negdje u Bibliji
tj. " jezikom, ustima kojima proklinjete, ne možete blagoslivljati" mislim da tako nekako ide
Psovka ubija i zagađuje dušu, um, i najprodavaniji je sotonin proizvod u Hrvata!!!!!
ivana zg
Ja nisam imala problema s psovanjem, ali jesam s ljutnjom. Svaka sitnica me ljutila i onda bi dugo bila neraspoložena, tmurna...
Na savjet tadašnjeg dečka (sadašnjeg muža) počela sam u tim trenucima, kada me nešto naljuti, moliti. I ljutnja bi vrlo brzo prošla i sve rjeđe se pojavljivala. Više gotovo i neznam kakav je to osjećaj (ljutiti se).
Ako si to već probala i nije pomoglo - sori...
(samo me nemoj psovati)
Ovo je dobar primjer! Što si molila?ivana zg
Ja nisam imala problema s psovanjem, ali jesam s ljutnjom. Svaka sitnica me ljutila i onda bi dugo bila neraspoložena, tmurna...
Na savjet tadašnjeg dečka (sadašnjeg muža) počela sam u tim trenucima, kada me nešto naljuti, moliti. I ljutnja bi vrlo brzo prošla i sve rjeđe se pojavljivala. Više gotovo i neznam kakav je to osjećaj (ljutiti se).
Ako si to već probala i nije pomoglo - sori...
(samo me nemoj psovati
Ako mi se dogodi da u dva mjeseca opsujem dva puta ono što se negdje smatra poštapalicom, mogla bih se kladiti da me zaista jezik počne peći iza toga, osjećam se kao produkt debelog crijeva.
Ivana, ovo me u jednu ruku čudi, u drugu žalosti.Ne pomažu ni krunice, ni mise, ni ispovjed, ni ikakava molitva,
Kod mene je to potpuno suprotno, od kako se redovito ispovijedam, idem na sv. misu i zaista svakodnevno molim, to me samo više veže uz Gospodina i potrebu da produbljujem Njegovu prisutnost u mom životu kroz molitvu, misno slavlje, ispovijed... zapravo, od kad sam ušla na TA vrata, naprosto ne želim natrag, samo naprijed.
No, ti najbolje znaš što ti se događa i kako se osjećaš, pa postupi onako kako osjećaš da trebaš.
To je bilo na početku mog obraćenja i upoznavanja s Bogom.
Tada je za mene, moliti, značilo moliti "Oče naš", ali ne samo redati riječi, nego se zadubiti u smisao tih riječi.
Oče naš – Otac je dobar, voli me, želi mi dobro, ono što mi govori – za moj je boljitak, uvijek je spreman prihvatiti me i poduprijeti, čeka smo moj poziv
koji jesi – iako ga ne vidim, stvaran je i njegovo djelovanje može se vidjeti i osjetiti
...
budi volja Tvoja – o, da to bi za sve nas bilo najbolje, i molim Te pomozi mi da (u nekom konkretnom slučaju) prepoznam što je Tvoja volja i da ju prihvatim i kada to za mene predstavlja teškoće i bol
I tako redom.
Sada uglavno zahvalim ili zamolim za nešto određeno. Ako je to "vrijeme za molitvu" – znači da me nitko ne ometa i nemam drugih neodložnih poslova – to može potrajati. Jer kad počnem zahvaljivati tek onda uviđam što mi sve Bog daruje i koliko je milostiv... I kada molim za blagoslov, zaštitu, mudrost – počnem od svoje obitelji, prijatelja, susjeda, pa shvatim da bi bilo dobro da vodi i profesore, pa i liječnike, pa naše političare, pa se sjetim bolesnih, siromašnih, napuštenih kojima je potrebna snaga i hrabrost da prebrode teškoće kroz koje prolaze...
Kada sam u sto poslova koje ne mogu prekinuti, a nešto me izbaci iz takta i bespotrebno grubo reagiram, iz dubine duše, srca i svijesti, kažem:
Bože oprosti.
Molim Te pomozi da to više ne činim.
U stvari ovaj zadnji dio (kada sam u sto poslova, a nešto...) tek opkušavam ostvariti. Ključan trenutak je: sjetiti se Boga kad sam zaokupljena sa stotinu problema materjalne prirode.
Nije mi to do sada palo na pamet, ali krećem Tvojim stopama.
Ne znam kako bih to objasnila (i sebi samoj) osim da mi srce još potpuno nije otvoreno
No, mene stoji izvjesne muke ne nizati riječi kao pogani, biti svjesna riječi molitve koju izgovaram, istovremeno razmišljati o otajstvima i .... ne samo u mislima ne odlutati od molitve, već se duboko i istinski; ne pronaći u riječima, već u njima ostati, ako me razumijete...
Vjerujem da moja nestrpljiva narav opet želi neke stvari preko noći i da će doći trenutak potpunog predanja i pripadanja...
Kažem, nisam to u potpunosti u mogućnosti, (ne mogu niti uspoređivati jer ne znam kako to izgleda kod drugih vjernika) ali trudim se izgovarati riječi molitve s dubokom vjerom, jer one jesu istina u koju ja duboko vjerujem.
Ne znam je li preintimno pitati kako je kod vas?
Hvala vam cure na savjetima
Ni ja više ne znam u čemu je problem, osim da sam PREUMORNO I PREOPTEREĆENA, a sve bi htijela napraviti, i kada me neko kritizira, poludim, mislila sam da ja najviše očekujem od sebe, ali očekuju i drugi, mada se prave da ne..pa onda oni puknu na mene, baš u onome trenutku kada ja pomislim da bih mogla biti malo popustljivija prema sebi i ne živcirati se toliko. Ja nemam vremena za sebe, ali baš ni jedne sekunde, ni kada idem na WC-e, jer i tada bebica ide samnom. Nikada mi se to u životu nije dogodilo, ali ja već 1g, nemam sekunde za sebe, i kada mi priteknu u pomoć, ja moram obavljati stvari koje ne stignem s malom
Što se tiče samog izgovaranja riječi bez da u njih uroniš, jednom mi je rekao jedan svečenik ili sam negdje pročitala; samo moli, kako je tu netko već meni savjetovao lijepo, u ljutnji, samo moli, kroz zube i bijes izgovaraj molitvu, bez razumjevanja, nije bitno samo moli i sve blagoslivljaj, od predmeta, ljudi, mjesta, vremena, događaja koji te čekaju,-i najveći "pustinjaci", sveci su imali i po par sušnih godina kada nisu osjećali ništa kada su molili ( ja mislim da sam ja već duže vrijeme u toj sušnoj fazi), kada se u njihovom žicotu nisu događale bitne spoznaje, niti neka veća ljubav prema Bogu.......
Ja mislim da je i takva bezrazmišljajuća molitva bolja od nikakve, jer je blagoslov, isto kao što je nesvjesna psovka-proklestvo????
kažu da treba moliti u ljutnji, a najviše blagoslivljati jer tako pobjeđuješ zlo i zloga, a i sebe.
Iskreno ja sam to nekada mogla i uvjek je palililo, postala bih bolje volje, ali danas to više ne mogu, kao da ne želim zatomiti, smiriti tu ljutnju, nego je izbaciti iz sebe po svima
Teško je moliti s razumjevanjem da nam misli ne lutaju, ja sam išla na meditacije u tišini po tri dana i par sati, i to je nemoguće da ti misli ne odlutaju ni časa ili da na trenutak ne misliš na ništa.
Meni je lakše moliti neke "svoje" molitve nego promišljati o pojedinačnim riječima npr. Oče naša satima
Mi smo se ns FSR-u jednom zezali, da niko neće moći izmoliti cijeli Oče naš, s razumjevanjem svake riječi i da mu misli ni jednom ne odlutaju-nitko nije uspio!!! :shock:
Ja najviše volim to polakše moliti pogotovo Zdravo Mariju, kao da se baš obraćam njoj tim pozdravom, pa si je onda nekako posvjestim kao da je "prava osoba" ispred mene, i onda nekako to konkretnije imolim, ali ne mogu to npr. cijelu krunicu.
Blago vam se kada imate MIR u duši, i vremena za sebe i Boga.
Ima te sebe, ja više nemam. Čovjek jednostavno da bi bio normalan treba biti sam s sobom i Bogom, imati sebe, da bi se mogao davati drugima.
ivana zg, ne obeshrabruj se!
to što si umorna i rastrgana, napeta i nisi potpuno u miru - ne znači da nemaš odnos s Bogom!
On je milostiv Otac, i zna zašto ti dopušta ovo vrijeme....
....sigurno ima jaaako dobar plan s tobom.
a to što kažeš....mislim ovako: često smo mi prekomotni da bi tražili Boga u krizama. volimo misliti da je razgovor s Bogom nešto za što trebamo svoj mir. i ja tako nekako u sebi priželjkujem.
ali znam da upravo u kušnjama, On želi jačati moju vjeru.
i znam, da ih daje s nježnom ljubavlju u želji da me odgoji u zrelu vjernicu.
ipak, kao i ti, u tim se trenucima često prepustim svojim slabostima, a samo kad sam jaka u DUhu, okrenem se Njemu i pustim da me provede kroz tu krizu. i to su najbolja iskustva.
ne boj se, Bog te voli, i dat će ti snagu...samo strpljivo sa sobom!
hvala ti na ohrabrenju, osjetila sam neku toplinu, iskrenost, dok sam ovo čitalaivana zg, ne obeshrabruj se!
to što si umorna i rastrgana, napeta i nisi potpuno u miru - ne znači da nemaš odnos s Bogom!
On je milostiv Otac, i zna zašto ti dopušta ovo vrijeme....
....sigurno ima jaaako dobar plan s tobom.
a to što kažeš....mislim ovako: često smo mi prekomotni da bi tražili Boga u krizama. volimo misliti da je razgovor s Bogom nešto za što trebamo svoj mir. i ja tako nekako u sebi priželjkujem.
ali znam da upravo u kušnjama, On želi jačati moju vjeru.
i znam, da ih daje s nježnom ljubavlju u želji da me odgoji u zrelu vjernicu.
ipak, kao i ti, u tim se trenucima često prepustim svojim slabostima, a samo kad sam jaka u DUhu, okrenem se Njemu i pustim da me provede kroz tu krizu. i to su najbolja iskustva.
ne boj se, Bog te voli, i dat će ti snagu...samo strpljivo sa sobom!
stvarno sam na dnu dna, nadam se da neću dublje, upravo sam se maloprije i s mamom posvađala, jednostavno se "ne podnosimo" u zadnje vrijema :shock:
a ovo što si rekla da Bog ima neki plan samnom...to ja mislim cijeli život i osjećala sam se tako posebnom, kao mala djevojčica zbog toga, kao da sam privilegirana kod Boga, ( i čekala ja da ste taj plan napokon ostvari
ivana , potpuno te razumijem. Ja sam se tako osjećala tjedan dana pred svadbu. Živčana i ljuta umjesto vesela i opuštena pred najljepši dan u životu (barem do onda
Nisam uvijek jednako usredotočena, kao što nije nitko. Ali, vjerujem, i kad moj duh nije uz svaku riječ koju izgovaram, riječ je tu i dobra volja je tu. Volim moliti i naučene i "svoje" molitve i jedno i drugo ima svoje mjesto i značenje. Poznate molitve smiruju mi duh, a svojim molitvama razgovaram s Bogom i puštam ga u svoje srce, priznajem mu svoje muke i slabosti, puštam ga da djeluje u meni, ponekad se i sukobljavam s njim.
Što se tiče "prelijetanja" molitava bez razumijevanja, djeci sam kupila slikovnicu "Oče naš" koja svakoj riječi molitve posvećuje jednu priču i objašnjenje prikladno za djecu. Moj sin je to slušao otvorenih očiju i rekao mi je: Mama, ja sam tek sada svjestan da do sada pola toga nisam razumio. I u razgovoru s djecom može se razmišljati i razgovarati o smislu molitve, a kroz to usredotočujem ne samo djecu nego i sebe.
Vjerujem da je tako.
Jedna psihologica je pričala da je upoznala muža iženu koji su, kad bi se sukobili, lajali jedno na drugo....kao da ne želim zatomiti, smiriti tu ljutnju, nego je izbaciti iz sebe po svima
Oni su na taj način izbacivali svoje frustracije, a nisu si ništa ružno ni grubo rekli. Nakon lajanja mogli su puno mirnije riješiti sukob.
Znala sam uzeti stolicu i staviti kraj sebe da Isus može sjesti.
Teško mi je s ljudima govoriti na tom nivou, a ne porediti s nečim opipljivim...... a svojim molitvama razgovaram s Bogom i puštam ga u svoje srce, priznajem mu svoje muke i slabosti, puštam ga da djeluje u meni...
Zdenka, je li to kao kad jednom savladaš neku zemaljsku vještinu (ovdje duhovnu) pa ju je nemoguće ikada više ne znati, biti nevješt u njoj?
Nadam se da ćeš razumjeti kako to mislim... ne mogu se baš ovdje otvoriti u potpunosti, ali ... npr. ja osjećam Božje djelovanje oko sebe, (svejsna sam, tu je) osjećam kako se mijenjam zbog Njega, (svjesna sam da djeluje u meni) meni ne nedostaje ljubavi za Njega, (iz iste to radim za Njega) ali nedostaje mi onaj nedokučivi spokoj, kada u trenutku ne trebam zazivati, okretati se, tražiti; već ZNATI da je On tu.
Evo, dok ovo pišem, nametnuo mi se jedan odgovor, ali već kad sam napisala...
Pravila pisanja postova
