Kako pronaci solomonsko rjesenje?

[a zakaj]

Pitanje je prvenstveno upuceno visestrukim roditeljima, ali i savjeti ostalih su dobrodosli.

Naime, u zadnje vrijeme me uzasno frustriraju brojne situacije u kojima bih trebala razrijesiti neki sukob medju djecom, a tesko mi je odluciti tko je (vise) u pravu/krivu i sto bih ja trebala poduzeti.

Znam da je univerzalni savjet: ne mijesati se i pustiti djecu da sama rijese sukobe, ali meni to cesto nije prihvatljivo. jer bi sukobi u pravilu kulminirali do fizickog nasilja, a osim toga i T&T nisu ravnopravni partneri, toncek je intelektualno i emocionalno zreliji (i fizicki jaci). Dakle, moja procjena je da se moram umijesati.

Primjer: antun je dobio lego bioniclea na dar (ne od nas) i slaze ga na stolu. Tonka svako malo prilazi, i uzme po koju kockicu. On isti cas posizi i vristi na nju. Ona se tad tek pocne inatiti i ne zeli vratiti. Ja objasnjavam njemu da joj treba na lijep nacin objasniti da to njemu treba, i da moze malo pogledati, ali mora vratiti (a njoj objasnjavam da ne moze uzimati bez pitanja, nego treba zamoliti). Ali nikako da antun to usvoji, vec se i dalje dere, vrijedja je, na kraju je zeli i udariti. Zavrsilo je tako da je bionicle oduzet na dva tjedna za kaznu.

Ja kuzim njegovu frustraciju, on voli igre u kojima nesto slaze (figurice, vojske, kocke...), uzivljava se u svoje fantasticne svijetove, a tonka ga ometa i cesto namjerno rusi. Istovremeno, ona silno zeli da je on ukljuci u igru, i ako se dogodi da on bude fin prema njoj, suradjuje i ne inati se. U protivnom i ona tuce, dere se i gnjavi.
A onda i ja znam izgubiti zivce, pa se na kraju derem na oboje.
Bas mi treba neki dobar savjet.

[marta]

dijanam je ima dobru tehniku. ona klince izmjesti s mjesta "zlocina" u sobu da se dogovore sto ce i kako ce. onda joj oni jave rjesenje kad se dogovore.

[bleeda]

o ovoj situaciji si već sama sebi odgovorila: ona želi da ju on ukljuci, i kad to napravi super se igraju. dakle, potakni ih da se više skupa igraju.

moje pravilo je da se ne miješam, osim ako svađa dovede do čupanja i udaranja. u tim situacijama ja saslušam i jednu i drugu (razlika je 4 godine) i onda im objasnim što je ružno u njihovom ponašanju i onda slijedi kazna (to mi je sad najnovija fora). a kazna je jedna drugoj se moraju ispričati i dati pusu.

ako je situacija da igraju neku društvenu igru npr i posvađaju se oko banalne gluposti kao tko će imati crvenu figuru, onda im dam 5 minuta da se dogovore, inače spremam igru i nema više igranja...u zadnje vrijeme se češće dogovore

kad sam to prvi put rekla da naprave šok je bio neopisiv.
uglavnom, mislim da postupaš ispravno objašnjavajući im, drugog rješenja nema jer nemožeš samo nju opomenuti jer će on dobiti krila a nije baš ok ni da urla i vrijeđa sestru

[litala]

jap, al meni ta metoda djeluje za idu i nou... leo jos ne sudjeluje u dogovorima na nacin da se slozi s kompromisom :/ sto onda meni ostavlja jedino mogucnost da njega (lea) izdvojim iz te aktivnosti (dal ce to bit tako da se aktivnost odvija dok on spava ili dok se jedan od roditelja u nekoj drugoj prostoriji najaktivnije bavi njime - ovisi o situaciji...)


za drugim rjesenjem i ja sam u potrazi...

[litala]

ovo moje je replika na martu

[a zakaj]

to zvuci dobro. probat cu!

jos jedno pitanje.
imaju li vasi klinci (prvenstveno oni malo stariji) neki svoj prostor? Prostor na koji se mogu povuci, i zahtijevati da im nitko drugi ne prelazi granice tog carstva?
Toncek ima potrebu za takvim prostorom, i to je njegov krevet. I mi u pravilu stitimo to njegovo pravo, iako i oko toga cesto poludim, jer ako mene nema u blizini, on svoj teritorij brani i silom (npr. gurne tonku nogom).

[a zakaj]

ja odgovarala marti, a u medjuvremenu jos par postova.

[a zakaj]

dakle, potakni ih da se više skupa igraju.

trudimo se, i kad uspije, budu super, ali nazalost, to zahtijeva puno roditeljskog angazmana, sto nije u svakom trenutku izvedivo.
oni jednostavno nisu na istom nivou, po pitanju igranja (on voli zahtjevne, sofisticiranije igre, a ona je jos malko blentava).

[a zakaj]

jap, al meni ta metoda djeluje za idu i nou... leo jos ne sudjeluje u dogovorima na nacin da se slozi s kompromisom :/ sto onda meni ostavlja jedino mogucnost da njega (lea) izdvojim iz te aktivnosti (dal ce to bit tako da se aktivnost odvija dok on spava ili dok se jedan od roditelja u nekoj drugoj prostoriji najaktivnije bavi njime - ovisi o situaciji...)

tonka je kao leo, 04/05, pa je valjda to normalno za tu dob.
s tim da kod nje pokusaji izdvajanja obicno izazovu tantrume. ona ima silnu potrebu biti tamo gdje je 'akcija', a 'akcija' je tamo gdje je tona

[tatek]

a zakaj, ovo mi je sve poznato iz svakodnevne prakse, vidjeno svaki dan barem (pe)deset puta ...

Mi radimo slicno sto i ti - objasnjavamo Zrinki da Vedran sad radi to i to i da nije u redu ometati ga ... a ista je pjesma kad recimo Vedran iznenada pozeli nesto cime se bas taj cas igra Zrinka. Ponavljamo to kao papagaji, stotine puta, i, imam ipak dojam, da se to polako uvlaci u njihove usi. Zasad samo toliko da kad ih opomenemo da ne zvjeraju vise blesavo uokolo sa facom "ali, sto sam sad krivo napravio/la?" vec imam dojam da razumiju zasto ih opominjemo. (Vedran tu, naravno, prednjaci, ipak je stariji i razumije stvari, kod Zrinke je to razumijevanje jos u povojiam, ali mislim da ipak vec kuzi pomalo).

Takve situacije su frustrirajuce, cesto do bola frustrirajuce, no dojma sam da je ovo dobar put i da ce donijeti ploda. Meni je najvaznije da u takvim situacijama ne vicem, ne bjesnim, nego smireno svakome ponovim to "papagajsko" objasnjenje, obratim se svakome ponaosob ... tek ako zaista pretjeraju (recimo, ista stvar se desi 5 puta u 2 minute), tad zesce "uredujem", no to se ne desava tako cesto.

Pitanje o "samo-njegovom/njezinom" prostoru: mi ga nemamo. Svatko je "vlasnik" prostora na kojem se taj cas igra (ako ne ometa normalan zivot u kuci) i onaj drugi ga nema pravo ometati, moze se samo pridruziti igri (uz odobrenje onoga tko je igru zapoceo). Vedran tako neam samo svoj prostor, Zrinka ima puno pravo uci u njegovu sobu u bilo koje doba, pod uvjetom da ne narusava njegovu igru ... ako recimo Vedran igra mini-kosarku na sobnim vratima, tad je ulazak zabranjen, jer mu za to treba cijela soba.

Za kraj, malo off topika, ali sa poantom koja ima veze sa topikom. JUcer smo imali stravican dogadjaj doma - Zrinka i Vedran su se igrali na kaucu, zezali se i on je, usred igre, uzeo nju za noge i naglo ju povukao sa kauca. rezultat - ona je udarila glavom (potiljkom) o pod, tako da je sve zveknulo. :shock: Vidio sam sve, jer sam taj cas se okrenuo prema njima da ih opomenem da malo manje skacu po kaucu. I tako sam blenuo u njih i viknuo "Neee!"
Mala je ostala bez teksta, samo je blijedo gledala pa briznula u plac. A Vedran ... nije mu nista bilo jasno.
Na kraju je sve bilo OK, samo kvrga "smajlicbriseznojsacela:, Zrinki smo objasnili da je to bio opasan udarac, Vedranu da je bolje ne igrati se tako ... a on ... prvu minutu je bio u shoku, onda se durio, kao nije on tu nista kriv. I zaista nije kriv u smislu da je to napravio namjerno, to sam mu rekao, ali zato mora znati da neke stvari i igre mogu biti opasne, igra sa vatrom, strujom, skakanje ... odjurio je nakon predavanja u sobu i tamo se ljutio zbog opomene, no dosao je nakon 2 minute bez bijesa. Rezultat: jedna kvrga, objasnjena situacija (cini mi se i shvacena), nije bilo bijesa, nepotrebnih kazni, vike i vristanja, scena ... i, naravno, dosta roditeljskog straha, no glavno da je sve bilo na kraju OK.

[pikulica]

I kod nas je ista razlika samo su malo mlađi, ponekad se i igraju zajedno, ali s vremena na vrijeme N poludi kad P dira Bionicles vojsku, lego castle...
Ja sam nekako odlučila dodatno motivirati P za Lego duplo, pa sam kupila neke dodatne likove, traktor, životinje. Od tad je malo bolje P, se zaigra svojim Legačima ali još su mu draži bratovi :/ pa ponekad bude i sukoba, mi zasad interveniramo jer je P još premali i ne govori pa nema dogovora.
Čak razmišljamo o kupnji većeg stana tako da svaki ima svoju sobu...
Škicat ću kako vi rješavate, trebat će mi

[ninet]

Hajde ti meni sad odgovori (mene tek cekaju ti izazovi) - Zasto je u ovoj prici na kraju toncek "zaplatio"?
Meni se, kao neutralnoj promatracici ucinilo da je sankciju trebalo dobiti mladje dijete - ipak je to bila Toncekova igracka i strast i ipak je ona njemu "kvarila" posao....
Ili je to zato sto je meni mladje dijete jos uvijek samo u stomaku i u svakoj, pa i hipotetickoj situaciji - stitim prvenca :/
zlo mi je od ovih buducih izazova.....a znam da cu se mijesati jer i ja mislim da je fizicki obracun neminovan ako se ne umijesas...

[Trina]

I ja se slažem sa Ninet.Mislim da svako dijete treba prostora za sebe i da si jednostavno trebala nju maknuti i zabaviti je nečim drugim.Oni su dosta velika razlika i ona je još mala pa teško da se mogu zajedno zaigrati.A on je 7 godišnjak koji živi u svom svijetu i mora imati svoje vrijeme di ga seka neće ometati.Ako mu to omogućiš vjerujem da će i prema njoj biti blaži.

[Trina]

I da,mislim da bi bilo savršeno da svako dijete može imati svoju sobu.A što da ti kažem,moji su dvoje u jednoj sobi a još malo će im se i treći

[litala]

a zakaj, pa upravo je u tome poanta - jako jako jako rijetko mozemo izvest da leo ne smeta nekoj "sofisticiranijoj" igri ovih starijih :/ tj. mozemo - ako je tad njegovo vrijeme za spavanje. a sad je ulovio ritam da od 7 dana u tjednu 5 dana ne spava preko dana pa su izazovi jos i zesci...


ovo zaigravanje u drugoj prostoriji kod nas je samo - teoretski prijedlog. nit imamo drugu prostoriju nit je ikoji pokusaj "diverzije" ikad upalio...

[tatek]

Ah da, zaboravih konkretni primjer:

Primjer: antun je dobio lego bioniclea na dar (ne od nas) i slaze ga na stolu. Tonka svako malo prilazi, i uzme po koju kockicu. On isti cas posizi i vristi na nju. Ona se tad tek pocne inatiti i ne zeli vratiti. Ja objasnjavam njemu da joj treba na lijep nacin objasniti da to njemu treba, i da moze malo pogledati, ali mora vratiti (a njoj objasnjavam da ne moze uzimati bez pitanja, nego treba zamoliti). Ali nikako da antun to usvoji, vec se i dalje dere, vrijedja je, na kraju je zeli i udariti. Zavrsilo je tako da je bionicle oduzet na dva tjedna za kaznu.

Kod nas je to ostp svakodnevna situacija.
Ja bih Zrinki uzeo te kockice koje je uzela bez odobrenja (ona bi vristala ko vrag, morao bih joj silom uzimati iz ruke) objasnjavajuci joj istovremeno zasto to radim, zato sto se Vedran igra taj cas sa time i ona nema pravo uzimati nista od njega bez pitanja. Ona bi zatim tulila jos neko vrijeme, ja bih predlozio neku zamjenu, ona bi odbila i onda kroz suze za 2-3 minute zatrazila neku igracku koju taj cas moze imati (obicno neku kopju joj mozda ne dam zvaki put, ali zna da cu joj ju tad dati ... prefriganka mala! ). I time bi stvar bila zavrsena ... do slijedece prilike.

[ninet]

I da,mislim da bi bilo savršeno da svako dijete može imati svoju sobu.A što da ti kažem,moji su dvoje u jednoj sobi a još malo će im se i treći

Kaze jedan moj prijatelj - sad svako u kuci imaju svoju sobu, svoj TV, svoje igracke, svoj PC...i niko ni s kim vise ne razgovara...
:/
Kad bi moglo da se organizuje da ima dovoljno i individualnog, ali i zajednickog prostora - bilo bi idelano..

[a zakaj]

Hajde ti meni sad odgovori (mene tek cekaju ti izazovi) - Zasto je u ovoj prici na kraju toncek "zaplatio"?
Meni se, kao neutralnoj promatracici ucinilo da je sankciju trebalo dobiti mladje dijete - ipak je to bila Toncekova igracka i strast i ipak je ona njemu "kvarila" posao....
Ili je to zato sto je meni mladje dijete jos uvijek samo u stomaku i u svakoj, pa i hipotetickoj situaciji - stitim prvenca :/
zlo mi je od ovih buducih izazova.....a znam da cu se mijesati jer i ja mislim da je fizicki obracun neminovan ako se ne umijesas...

pa ne znam, nisam ni ja sigurna da sam bas dobro postupila.
istina je da obicno od njega ocekujem odgovornije i razboritije ponasanje (i stvarno, cesto se pitam da li ocekujem previse). ovaj put sam mu nekoliko puta objasnila kako mora odreagirati nenasilno, jer cu mu inace oduzeti igracku. cinjenica je da je ona svaki put, kad smo joj na lijep nacin rekli da moze kockicu na kratko uzeti i pogledati, a zatim vratiti, kockicu i vratila. dakle, situacija se, uz malo dobre volje s njegove strane, mogla rijesiti bez problema.

istina je da u vecini situacija smatram da je na njemu prvenstvena odgovornost da na miroljubiv nacin dodje do rjesenja, ali, kvragu, on je stvarno 4 godine stariji :/
a mozda ipak previse ocekujem.

[a zakaj]

Ja bih Zrinki uzeo te kockice koje je uzela bez odobrenja (ona bi vristala ko vrag, morao bih joj silom uzimati iz ruke) objasnjavajuci joj istovremeno zasto to radim, zato sto se Vedran igra taj cas sa time i ona nema pravo uzimati nista od njega bez pitanja.

vidim, morat cu tonku nagaziti malo jace.

[ninet]

jest 4 godine stariji, ali njemu je samo 7....A ocekujes (ocekujemo) da se ponasa ko da mu je 27....
Meni zao te starije djece od koje se uvijek ocekuje da popuste, shvate, odstupe, prihvate, uvaze...samo jer su stariji.
A opet, s nekim se pregovarati mora. Onda bar treba jednom da zaplati jedno, drugi put drugo....

Ne znam....cekam solomonsko rjesenje ko i ti....
U medjuvremenu grizem nokte.

[vertex]

Nemam baš rješenja, a pogotovo ne solomonskog.
Moji zapravo imaju cijeli raspon interakcije od zajedničke igre po dva sata do nemilosrdnog fizičkog obračuna.
Zanimljivo je da kad se ljutimo na A. jer gnjavi D., D. se trenutno okrene protiv nas i brani brata.
S A. često pričam koliko je važan mlađem bratu i koliko puno ovaj od njega uči. Kažem mu i da njihov odnos puno ovisi o njemu samom. Super je što je D. takav da zapravo na sve pristane ako ga se ljubazno zamoli, pa se A. može i osvjedočiti da je dio rješenja u njegovom pristupu.
Mislim da slobodno mogu reći da više rješavam ovakve situacije na hladno, nekom generalnom pričom pa je onda i kriza manje.
Ako jednome treba prostor i moji prijedlozi da se uključi i drugoga u igru nisu upalili, onda onaj koji želi mir, taj mir i dobije. Pa sad, tantrum - tantrum. Bilo od velikog ili od malog. Dobro, veliki više nema baš tantrume. Al' je žestok...uh.

[ninet]

Nemam baš rješenja, a pogotovo ne solomonskog.
Moji zapravo imaju cijeli raspon interakcije od zajedničke igre po dva sata do nemilosrdnog fizičkog obračuna.
Zanimljivo je da kad se ljutimo na A. jer gnjavi D., D. se trenutno okrene protiv nas i brani brata.S A. često pričam koliko je važan mlađem bratu i koliko puno ovaj od njega uči. Kažem mu i da njihov odnos puno ovisi o njemu samom. Super je što je D. takav da zapravo na sve pristane ako ga se ljubazno zamoli, pa se A. može i osvjedočiti da je dio rješenja u njegovom pristupu.
Mislim da slobodno mogu reći da više rješavam ovakve situacije na hladno, nekom generalnom pričom pa je onda i kriza manje.
Ako jednome treba prostor i moji prijedlozi da se uključi i drugoga u igru nisu upalili, onda onaj koji želi mir, taj mir i dobije. Pa sad, tantrum - tantrum. Bilo od velikog ili od malog. Dobro, veliki više nema baš tantrume. Al' je žestok...uh.

Ajme

[tatek]

Ja bih Zrinki uzeo te kockice koje je uzela bez odobrenja (ona bi vristala ko vrag, morao bih joj silom uzimati iz ruke) objasnjavajuci joj istovremeno zasto to radim, zato sto se Vedran igra taj cas sa time i ona nema pravo uzimati nista od njega bez pitanja.

vidim, morat cu tonku nagaziti malo jace.

Samo nagazi. I reci joj da sam ti to ja rekao.
(a rekao sam i MZ da malo bude cvrsca sa Zrinkom, nju najvise mustra)

Mi smo skuzili da nas mala sve vise i vise izrabljuje pod firmom da je mala i da ne moze sama i jedino rjesenje koje vidim je da se sa njom postupa s ljubavlju, ali odlucno (tako smo sa Vedranom i bilo je dobro).
"Neces se obuci za vrtic? Ne das mi da te ja obucem? Dobro, obuci ces se na stubistu."
"ne zelis jesti kruh iako si maloprije rekla da zelis? Ne zelis ni sira? E, onda ces pricekati da tata dovrsi to sto je zapoceo pa ces onda moci dobiti nesto trece."
Kladim se da ce taj pristup donijeti ploda.

[Anci]

Moja mlađa je, kao što vidiš u potpisum još premala za neka objašnjenja, a ove situacije nam se događaju svakodnevno.

Mala baš želi nešto Lanino i baš taj trenutak. Lani objasnim da ona samo želi pogledati i da je neće dugo zanimati pa da će joj vratiti, ali je ne silim da joj da. Češće se dogodi da joj neda .

Trudim se da ne očekujem od nje previše. Ona je starija sestra, ali ima samo 3.5 godine. Ne silim je da dijeli, maloj ne dam da joj ruši nešto što se ona trudila i sagradila. Isto tako ni starijoj nedam da seki otima iz ruke ako ona nešto "žvače".

Ma, kao ne bi se trebalo miješati, ali često stražarim iznad njih jer su u principu obje još male i svaki čas se mogu potući!

Nemamo zasebnog prostora, već je kao kod tateka, "vlastiti" prostor je onaj u kojem je netko trenutno nešto započeo i tamo se igra.

Udarce ne toleriram. Ne kažnjavam, ali jasno dam do znanja da tako nešto ne želim. Lana to zna. Nekad malo prekrši, ali što mogu....

[Anci]

jedino rjesenje koje vidim je da se sa njom postupa s ljubavlju, ali odlucno

slažem se

[Anci]

E da, primjetila sam da kad Lani kažem da ne mora ako ne želi nešto dati, vrlo brzo sama odluči podijeliti nešto sa sekom. I onda se malo poigraju skupa. Samo što Jeleni koncentracija izdrži cijele dvije minute

[Lutonjica]

imaju li vasi klinci (prvenstveno oni malo stariji) neki svoj prostor? Prostor na koji se mogu povuci, i zahtijevati da im nitko drugi ne prelazi granice tog carstva?

prva stvar koju smo napravili kad je margita propuzala bila je naći kutak samo za zaru. to mi je bilo skroz logično.
isprobali smo nekoliko kombinacija i pronasli jednu koja super fukcionira (dio dnevne sobe zagrađen sa svih strana). u zarinom kutku su sve njene igracke i margita u taj kutak fizicki ne može sama ući.
zara to zove "moja soba"
jedva cekam da izgradimo kucu pa da stvarno ima svoju sobu.

[Anci]

Mi imamo jednu dječju sobu koja će biti njihova. Mislim i je njihova, samo nema kreveta . Obje se igraju ondje, samo npr. ako se L. želi igrati u šatoru sama, mala ne smije ući. Ne bez pitanja.

[tatek]

Mi cemo to sa "svojim prostorom" uvesti za koju godinu. Sad vidim da Vedran jos uvijek zeli uglavnom biti s nama, ne zeli biti ometan, no opet da je u kontaktu sa nam, govornom i/ili vizualnom ... dakle, njegova soba obicno nije dobar prostor za igru, osim kad netko od nas nije tamo..

[a zakaj]

sad kad bolje promislim, stvarno mi se cini da koji put tonki previse popustim.
npr, to s osobnim prostorom.
par puta se dogodilo da joj ni pod koju cijenu nisam zeljela dopustiti da tonceka ometa i ide na njegov krevet, i poslije svih lijepih nacina, na kraju sam je morala dvadesetak minuta cvrsto drzati u rukama, dok se ona otimala svom silom, plakala i ostajala bez daha. meni je od takvih scena muka, pa mozda nekako i nesvjesno usmjeravam situaciju prema tome da toncek popusti, da se ne bih morala s njom sukobiti.

doduse, poslije takvih ekstremnih scena, ona obicno postane jako smjerna i mila, ali onda mi je tek grozno (imam osjecaj da sam je, kako bi luna rocco rekla, 'slomila').

[Anci]

sad kad bolje promislim, stvarno mi se cini da koji put tonki previse popustim.
npr, to s osobnim prostorom.
par puta se dogodilo da joj ni pod koju cijenu nisam zeljela dopustiti da tonceka ometa i ide na njegov krevet, i poslije svih lijepih nacina, na kraju sam je morala dvadesetak minuta cvrsto drzati u rukama, dok se ona otimala svom silom, plakala i ostajala bez daha. meni je od takvih scena muka, pa mozda nekako i nesvjesno usmjeravam situaciju prema tome da toncek popusti, da se ne bih morala s njom sukobiti.

doduse, poslije takvih ekstremnih scena, ona obicno postane jako smjerna i mila, ali onda mi je tek grozno (imam osjecaj da sam je, kako bi luna rocco rekla, 'slomila').

Ja u tim situacijama znam reći: Dođi, mama će ti dati nešto što samo ti smiješ!

Onda se obadvije slete

Ne znam koliko je to pametno,, ali eto...

[tatek]

sad kad bolje promislim, stvarno mi se cini da koji put tonki previse popustim.
npr, to s osobnim prostorom.
par puta se dogodilo da joj ni pod koju cijenu nisam zeljela dopustiti da tonceka ometa i ide na njegov krevet, i poslije svih lijepih nacina, na kraju sam je morala dvadesetak minuta cvrsto drzati u rukama, dok se ona otimala svom silom, plakala i ostajala bez daha. meni je od takvih scena muka, pa mozda nekako i nesvjesno usmjeravam situaciju prema tome da toncek popusti, da se ne bih morala s njom sukobiti.

doduse, poslije takvih ekstremnih scena, ona obicno postane jako smjerna i mila, ali onda mi je tek grozno (imam osjecaj da sam je, kako bi luna rocco rekla, 'slomila').

Sve smo to i mi prosli ...
Vidis, pouka tog primjera je da je lakse "slomiti" Tonceka, jer pruza manji otpor, a Tonku onda ostavis na miru da uziva u "pobjedi" ... siguran sam da ona kuzi taj sistem i upotrebljava ga svjesno!

I meni je bilo muka i popustao sam, ali ne zelim vise, jer to ne vodi u dobrom smjeru!

[sladjanaf]

o bože...
ja karlu isto puštam.
mislim si kako je diana veća,koristim ono famozno/grozno "ti si velika" jer stvarno ponekad nemam živce za njegove tantrume.
koji su redoviti kad ne može dobiti ono s čime se sestra igra. jer mu je to najzanimljivije.

ali postoje i obrnute situacije kad ona baš želi to s čim se on igra. tad opet on ima tantrume.

najbolje i najlakše je bilo kad je postojala dupla igračka. onda su oboje bili sretni i zadovoljni. a i ja s njima.

[marta]

I ja trazim od L i A da pustaju Vidu neke stvari, jer sam primijetila da ako im pustim odluku u potpunossti, onda odu u sobu, navale nesto na vrata i uopce ne pustaju malog blizu. To nije prihvatljivo. Ali se trudim da im povremeno svima omogucim samostalnu igru.

[a zakaj]

Ja u tim situacijama znam reći: Dođi, mama će ti dati nešto što samo ti smiješ!

Onda se obadvije slete

tocno
potrgas se da mladjem u najljepsim crtama oslikas neku alternativnu aktivnost, ne bi li starijem osigurao malo mira, a onda se i stariji ulovi na mamac.
bude i toga.

[litala]

I ja trazim od L i A da pustaju Vidu neke stvari, jer sam primijetila da ako im pustim odluku u potpunossti, onda odu u sobu, navale nesto na vrata i uopce ne pustaju malog blizu. To nije prihvatljivo. Ali se trudim da im povremeno svima omogucim samostalnu igru.

zvuci jako jako poznato

[sandra23]

ja sam bila to starije dijete koje je uvijek trebalo popuštati i to me strašno nekad smetalo i mislim da neću tako.Ja sam starija 9 g od svoje sestre i njoj je naravno uvijek bilo najzanimljivije jahati po nečem mojem i ometati bilo koji moj prostor (što je meni u pubertetu jasno bio ogroman problem )a ja nisam imala pravo ju otpiliti jer se onda derala i sl. a starci su htjeli mir u kući.Sad imamo normalan odnos ali ona je dosta još razmažena i još uvijek očekuje da sve bude po njenom-makar je naravno sad razumnija.

Meni je ok da ako se jedno dijete igra sad sa nekom stvari da ne treba dozvoljavati mlađem da mu to uzima-nek se igra nečim drugim a ovo može dobiti poslije.Mislim da svako dijete treba imati pravo na svoj kutak i svoj mir.Mislim također da moraju znati dijeliti ali ne baš u istom trenutku kad se jedan zaželi nečeg što drugi ima.U najgorem slučaju mislim da je najpravednije uzeti spornu stvar i nema stvari-nema ni problema dok se ne smire i dogovore.

Kad su kod nas klinci na igranju i kad krene deračina jer bi svi jedno-ja uzmem spornu stvar i nema više,ne raspravljam se s njima-kažem nema više toga evo vam nešto drugo i njačešće nema problema,igraju se drugim stvarima.
S obzirom da su od svih kolegica klinci slične dobi s Emom i svi su u fazi čupanja stvari iz ruku jedni drugima-ja se potrudim uvijek imati više slikovnica,više loptica,više autića-sličnih.Pa isto nema problema.Vjerovatno ne pali kad su stariji i kad žele"baš tu stvar" al tu sigurno dobro ide-nema toga dok se ne dogovorite.

Mislim da se nema smisla raspravljati jer djeca ne mogu zadržati koncentraciju dovoljno dugo da bi shvatili i saslušali naša objašnjenja.Barem do neke 3-4g.Nećak ima 4,5g i ne ferma objašnjavanje ni pol%.

[zrinka]

i ja nastojim 'cuvati' mislava od jelene..ako vidim da se bas s necim zaigrao, da se trudio oko nekog dvorca i sl ne dozvoljavam joj da ga srusi ili da mu se mijesa u 'posao'.....
nju pokusam zabaviti s necim drugim ili je fizicki maknem od njega...

smatram da on ne moze biti odgovoran za njeno ponasanja niti snositi posljedice zbog toga...i treba svoj diom prostora i mira....i n astojim ne ocekivati nemoguce od njega, jer kad se stavim u njegovu kozu i da meni jelena srusi nesto sto sam naporno radila, ne bi mi bilo svejedno a kamoli njemu koji ima samo 6,5 g....
iako, on dosta ima strpljenja s njom, bas zbog toga ga stitim na nekim nacin posebno...jer je prema njoj i dobar i pazljiv a njoj na kraju bude potpuno svejedno jel joj dam njegovu neku igracku koja je njemu vrijedna ili je zabavim sa cetkicom za zube ili vec sto mi dodje pod ruku...

i presmjesno mi ih je vidjeti, kako ona njega u svemu imitira
i kako se ipak vecinu vremena prilicno dobro slazu

[ronin]

iz pozicije nekadašnjeg starijeg djeteta imam razumijevanja baš prema njima

prva stvar koja mi je pala na pamet kad sam pročitala uvodni post od a zakaj bila je činjenica da je ustvari kažnjen tonček,koji se dok nije došla mlađa seka na miru igrao i slagao ,ustvari pomalo nepravedno,bez obzira na njegovu neprimjerenu reakciju

mi često automatski od starije djece očekujemo da postupaju zrelije nego što to oni ustvari objektivno mogu...a ni oni se,ruku na srce još ne znaju nositi sa jakim emocijama poput bijesa,tuge ili nepravde,iako mi to od njih očekujemo

ono što ja radim u tim situacijama je da automatski uzmem mlađe dijete koje smeta starije,ono doslovce ga uzmem,odvedem u drugu sobu,odmah ga preusmjerim na nešto što mu zaokuplja pažnju (to bude obično nešto što čuvam za hitne slučajeve )i funkcionira.Mislim,tupim ja Josipu sto puta na dan kako ne treba vikati,kako treba na lijep način zamoliti nešto što želi postići,kako ne smije lupati nogom u pod...ali ne onog časa kad mu Roko razmrda 500 puzzli koje je složio....bojim se da me onda i ne čuje

[sandra23]

ronin potpisujem

[Storma]

jos jedno starije dijete
brat 6 godina mladi
uf
dakle, ako zanemarimo da sam bila zbilja razumno i bistro dijete, i voljela svog brata koji je bio deriste (manji i mladi i uvijek nekako njemu) i teski gnjavator
i zanemarimo da mama u situaciji u kojoj je bila nije mogla bolje
i da sam imala uzasno jak zastitnicki osjecaj prema njemu
ostaje
da sam se uvijek, osim u situacijama kada sam se sama zeljela igrati/ici van/stogod s njim, osjecala kaznjenom sto imam brata jer sam uvijek ja bila starija, morala popustiti, razumjeti, dati, pomoci, zeljela ja to ili ne, pa ako jesam, osjecala sam se ko kaznjenik, a ako nisam, osjecala sam se ko najgora osoba na planetu

bilo bi puno lakse da sam imala vise vremena, prostora i svega za sebe, umjesto sto sam (vecinu vremena)prisilno bila dio dvojca

dugo sam mislila da je to zbog nasih obiteljskih nevolja (otac alkoholicar, blabla) no naisla sam na puno slicnih situacija u "normalnim" obiteljima

tipa, mlade dijete ostane beba i maza i puno mu se vise tolerira, a starije krci puteve i nosi teret odgovornosti samo zato sto se rodilo prvo

odgovor na prvi post -makla bih mlade dijete da neometano nastavi s poslom. Igra li se inace sa sestrom, ne mora joj biti na raspolaganju uvijek kad se ona sjeti.

[Storma]

Suvislije - ima li starije dijete vise obaveza od mladeg, svakako bi trebalo imati i vise prava. Obicno se od starijeg djeteta jako puno ocekuje, a malo mu se daje zauzvrat.

[a zakaj]

ne znam, nisam bas sigurna u ovo sto pisu ronin i storma.

konkretno, u situaciji s kockicama, meni stvarno nije jasno zasto ona ne bi smjela primiti kockicu (koju on jos ne koristi), pogledati je i vratiti (ovaj put nije nista rusila ni ometala). tim vise sto se igra nije odvijala na 'njegovom' prostoru, nego na stolu u dnevnom boravku, i tata je pomagao u slaganju (ja sam spremala dorucak).
Dakle, ne mozes zauzeti dio 'javnog' prostora, okupirati paznju raspolozivog roditelja samo za sebe i ocekivati da ces biti apsolutno nesmetan.
I nije dobio kaznu odmah, nego tek taj dan popodne, nakon sto se situacija s nasilnom reakcijom ponovila n-ti put.

ja sam isto bila najstarije dijete (od cetvero), i znam dobro sto znaci potreba za mirom i privatnoscu, ali isto tako sam u djetinjstvu dobro naucila sto znaci pravedno dijeliti, i ne izazivati tucnjavu.

a i ovo sto storma kaze:

Suvislije - ima li starije dijete vise obaveza od mladeg, svakako bi trebalo imati i vise prava. Obicno se od starijeg djeteta jako puno ocekuje, a malo mu se daje zauzvrat.

ne kuzim bas sto se tu podrazumijeva.
kakvih prava treba imati vise?
pravo da odlucuje o nekim stvarima samostalno - ok.
ali pravo na igru, na roditeljsku paznju, na prostor u domu - to imaju jednako, bez obzira na dob.

sad smo dobro protresli i uzivili se u ulogu starijeg.
a da vidimo kako je to iz perspektive mladjeg?
npr. kad je toncek bio tonkine dobi, toleriralo mu se puno toga sto danas ona ne smije. ako je slomio neki cd - mislili smo - pa mali je jos. ako je zasarao ili razdrapao knjige, nitko se nije derao. ako se priblizio nekom od nas i trazio da sudjeluje u nasim aktivnostima - nitko ga nije gurnuo nogom.
ja mislim da je zivot u vecoj obitelji zahtjevniji za sve - i mladje i starije (a bogme i za roditelje).

[tatek]

Jutrosnji dogadjaj: Vedran uzme u ruke Zrinkinu knjigu koju je ona odabrala jucer u knjiznici, ali je taj cas bila daleko od nje i nejne paznje. Mala je isti cas dotrcala i htjela mu je uzeti iz ruke, udarala ga i pocela vikati na njega. Mi smo ju odmaknuli, rekli da Vedran ima pravo prelistati tu knjigu, kao sto i ona ima pravo igrati se sa njegovim igrackama dok ih on ne koristi. Ona je nastavila vristati, trzati se, mislim da je bila vec blizu besvjesnog stanja (vec dosta dugo nije prestala disati i pala u nesvijest, no u par navrata kao i jutros je bila blizu toga), no nismo popustili, jer smatramo da je to dio nase kucne ravnopravnosti i da ona nema ekskluzivno pravo na tu knjigu dok joj nije u rukama i ne igra se/cita bas nju, tad joj nitko nema pravo uzeti.

Zavrsetak: Vedran je prolistao knjigu za 2 minute, Zrinka je prestala plakati za 5 minuta (knjigu nije vise ni pogledala), za 6 minuta su opet bili oboje nasmijeseni i OK, nije bilo kazni, mi roditelji smo se dobro osjecali. Nije nas ovaj dogadjaj bas razeselio, ali bogami mislim da nije nikome, ni nama ni djeci, ni za milimetar smanjio samopostovanje niti naudio icijem egu.

[Storma]

a zakaj, sad si dala vise informacija koje mijenjaju perspektivu.

rekoh da je moja situacija bila specificna.

mislim da nije u redu ocekivati od starijeg djeteta da UVIJEK ima razumijevanja za zelju mladeg da radi nesto s njim.
toncekovo pravo u odnosu na sestru bi bilo....recimo....od 5 puta kad slazes, 2x ju pusti da gnjavi i nemoj zivcaniti, a ja cu je ostalih 3x maknuti da slazes na miru. (ne znam koliko je to izvedivo u odnosu na dob, no shvacas sistem. ovako on ima pravo izbora.)

[anna-y]

Vi ste još u "dobroj" poziciji, jer se radi isključivo o vašoj djeci. Meni je možda mnogo teže, jer mi je situacija ovakva:
Živimo u velikom kućanstvu, poluzajedničkom sa mojom sestrom. Ona ima stariju djevojčicu L.(6 god) i malu N.(14 mj). Moj Mislav je 2 god. Igraju se uvijek zajedno. Starija nećakinja je bila centar našeg svijeta do rođenja mog malog, kojeg je sa oduševljenjem prihvatila. Ali, sad je došla i njena sestrica prema kojoj je jako zaštitnička.
U kući je uglavnom ludnica. Dvoje malih se super igraju zajedno, ali čim je najstarija među njima, prečesto dolazi do provociranja, vriske i plača. Uglavnom upravo L. isprovocira Mislava da on vrišti. Uzme mu igračku ili nagovori N. da to učini. Što je najgore, baš namjerno.
Ja nastojim biti "pravedna", ali ponekad se uhvatim da sam popustljivija prema svom djetetu i to samoj sebi zamjeram.
Ponekad skužim da i sestri to možda zasmeta, makar ne komentira. Istovremeno ona ništa ne poduzima da spriječi najstariju da se ovako ponaša.
Kad je Mislav zločest, nastojim ga ili kazniti, ili udaljiti i skrenuti. To i ostali ukućani rade, ali prerijetko reagiraju kad je Mislav "oštećen". A ja mislim da je teže objasniti dvogodišnjaku da se nešto ne smije, nego velikom djetetu.
I kako ovdje naći dobru mjeru? Koliko sam prezaštitnička "mama" :/

[MikiMama]

Jutrosnji dogadjaj: Vedran uzme u ruke Zrinkinu knjigu koju je ona odabrala jucer u knjiznici, ali je taj cas bila daleko od nje i nejne paznje. Mala je isti cas dotrcala i htjela mu je uzeti iz ruke, udarala ga i pocela vikati na njega.

Ah, kako mi je ovo poznato: " ... VRATI TO, TO JE MOJE! ... " , ali samo dok je tko drugi zainteresiran. A to kod mene radi starija. A mlađa dobrica samo pruži ruku i šutke vrati.

I upravo me to muči: starija je preegoistična i stalno sve zahtjeva, a mlađa predobra i sve bez pogovora ispunjava.
Kako da ublažim egoizam starije kad mlađa pristaje na sve?

[Mamita]

i mi u sličnim "problemima" iako se ja trudim smatrati to normalnim i neproblemom. zajedničko odrastanje i odgoj dvoje ili više djece zahtjeva malo više strpljenja i malo više razumijevanja i malo više živaca na sve 4 strane (ako uključujem i dvoje odraslih).
primjera imamo jako puno, sukobi su skoro svakodnevni, iz nekih nešto naučimo (svi), neki potpuno isti sukobi i situacije se ponavljaju.
stvar je i u meni samoj koliko sam taj dan domišljata pa uspijem sukob prekinuti bez da kuminira. nekad stvarno ne mogu pa pustim da stariji lupi mlađu ako mu je potrgala slikovnicu. onda slijedi blablabla nije lijepo, ne radimo to tako objašnjavam i jednom i drugom dok me glas služi. bude mi krivo što ju nekada udari, ali nisam prisutna svake sekunde niti mogu predvidjeti svaki njen korak tj. jedan tren normalno lista slikovnicu, drugi već trči po flomić ne bi li ju sredila. na što on poludi.


čuvam njegov "integritet" kad se zaigra. barem pokušavam.
kod nas je problem prostora, on se jednostavno nema gdje igrati u izolaciji osim na kuhinjskom stolu, ali i to nije baš riješenje za svaku igru npr. utrke auta.

ona opet želi sudjelovati u svemu što on radi. nekad to štima, nekada ne jer on ne želi da mu se garaža miče tam-vam, kvragu. niti mu je prihvatljivo da slon nestane iz zoo vrta. kužim ga i pokušavam onda naći...zamjenskog slona.


s druge strane nevjerojatno je da mi nekad oči ispadnu od šoka koliko ju štiti pred drugima. koliko mu je važna i koliko jedno drugom "drže štangu".

[sandra23]

nek vas tješi da bez obzira na sve gluposti što se dogode,ipak se jednom tome smijemo,a braća se vole i pomažu se-koliko god se sad klali.

miki mama-jel misliš da je to možda trajnija stvar koja joj postaje dio karaktera,a ne samo faza?jesi joj probala ukazati na neki način da je lijepo dijeliti,lijepše nego imati samo svoje?Ako na silu uzima tuđe stvari,e onda mislim da tu svakako trebaš reagirati.

[sandra23]

anna-y mislim da trebaš porazgovarati sa sestrom-nije u redu da se previše špota ili štiti bilo koje dijete,ako živite u kućanstvu da su stalno skupa.
A ne mislim da ćeš sama to moći riješiti,jer bi se svi trebali dogovoriti i ponašati se u skladu.Vidi prvo sa sestrom da li ona ponašanje starije kćeri smatra problemom.Nekad mislim da se u dječija posla ne treba previše pačati,jer klinci se posvade i već za 5 min opet igraju,a sa odraslima to baš i nije tako.
Nekad više treba biti žandar i pustiti njih da se snađu...ne znam... :/