Moj bivši suprug i ja razdvojeni smo već skoro 3 god. Nismo pokrenuli zahtjev za razvod jer je on iz prekooceanske islamske zemlje i bila bih se trebala vraćati u njegovu zemlju, a to sam htjela izbjeći. Po njihovom zakonu ionako ako su supružnici razdvojeni 2 godine, i nemaju u te dvije godine tjelesnih kontakata, smatraju se razvedenima. Taj moj bivši suprug molio me da pustim kćer u posjet njegovoj zemlji, da ju vidi njegova familija i sam bog zna zašto sam pristala :? , ali mislila sam "2 godine ju nisu vidjeli, ona je i dio njih kao i dio mene i moje familije, to joj je biološki otac itd" i pustila ju na navodno 2-3 tjedna. Prošlo je već 7 mjeseci, a on ju ne vraća i kaže da više nikad neće. da će joj reći da sam umrla i promijeniti brojeve. Kada pričam sa kćeri (ima skoro 6 god) kaže da pita tatu da je odvede meni, ali mi nikad ne kaže konkretno što on kaže. Mala više nije onako vesela i brbljava, sve što mi kaže preko telefona je "aha, da, ne, aa". Prvih mjesec dana se nije mogla napričati, a sada imam osjećaj da je deprimirana i po slikama se užasno razdebljala. Ne znam da li joj on puni glavu i čime, ali imam osjećaj da je toliko deprimirana da više ni ne pita za kući. Uz to, on ima takav posao de je 22 dana mjesečno na putu i dijete je sa njegovom bolesnom majkom, mentalno retardiranom sestrom i ocem alkoholičarem. Imao je 2 tjedna godišnjeg odmora i umjesto da ih provede sa njom, on ju je ostavio kod majke i otišao sa prijeteljima na Kubu. Zar je to istinska ljubav i briga za dijete. I kada je kući, pušta ju kod mame da bi on mogao lumpovati. Nažalost, Hrvatska nema diplomatskih odnosa sa tom zemljom, ja nemam novaca da angažiram ikakve internacionalne pravnike, a dole ne smijem jer sam se preudala i uhapsili bi me da udjem u njihovu zemlju. Ne znam što da radim?! Očajna sam.