Bezuslovna ljubav ?

[UmaBg]

Draga moje, redje se javljam, nego u pocetku, pisem tamo gde mogu da se uklopim ali sad smislih novu temu .
Sa stanovista psihologa ljubav roditelja prema detetu koje su rodili je bezuslovna, ne znam sta psihologija kaze o usvojenoj deci ?
S druge srane, mene su pored roditelja odgajali baka i deka, jer smo svi ziveli zajedno i mnogo vise ljubavi sam dobila od njih nego od roditelja, koji su se uzeli mladi, ocito psiholoski nespremni za roditeljstvo.
Na raznim forumima procitala sam izjave zena koje na mogu imati decu, ali kazu da se boje usvajanja, jer ne znaju da li bi usvojeno dete mogli voleti kao "rodjeno".
Nedavno se raspao brak zene s kojom sam se dopisivala, nakon sto je njenom muzu dijagnostifikovano da nikad nece moci imati dece. On ju je bukavlo oterao od sebe, sto je najgore vole se i ovo je bio jedini razlog raskida braka. Rekao je da to radi zbog nje i da ce mu biti zahvalna kada bude drzala "svoju" bebu u narucju.
Pisala sam joj, molila da razmisle o usvajanju, medjutim ona mi je na kraju rekla da bi ipak vise volela da rodi nego da usvoji dete. Tada sam prestala da je nagovaram. Njena zelja da rodi je bila jaca od ljubavi prema muzu koga zna od srednje skole, a oboje imaju po 30 i nesto.
Posebna prica su zene koje zele da rode po svaku cenu .
Ne znam da li je do vas stigla prica o zeni iz Crne Gore koja je rodila u 62. godini ( sa doniranom j.c.), a muz joj ima 70 ! Daj Boze da on dozivi da sina isprati u prvi osnovne, a ona ce do tada vec biti starica.
Pre nekoliko dana sam citala o zeni koja je rodila bez obzira na tesku srcanu manu. Porodjaj je obavljen ovde, u Beogradu, ali ne u pordilistu nego u bolnici, jer je uz ekipu ginekologa - akusera bila i ekipa kardiologa, za slucaj da stvari krenu naopako.
Imamo i slucaj umetnice iz Vojvodine koja je rodila pored toga sto ima presadjenu i jetru i bubrega !
Odoh predaleko.
Osnovna ideja je bila da na neki nacin opovrgnemo tezu o "bezuslovnoj ljubavi" bioloskih roditelja tome da se usvojeno dete ne moze voleti kao rodjeno, kako neke zene pisu. Ili da neko da prilog ovakvoj tezi, sto da ne, onda je diskusija jos zanimljivija. Da nikog ne osudjujemo, samo da diskutujemo 8) .
Ako je ljubav bezuslovna, otkud onda toliko cedomorstava, prebijanje dece namrtvo u bukavlnom smislu te reci, nelegalnih abortusa posle treceg meseca :? ( ovde se ogradjujem, uzimam stav zvanicne medicine, a ne Rimokatolicke crkve koja kaze da je abortus, bilo u kojoj fazi jednak ubistvu, vi uzmite kako ko misli da je ispravno po svojoj savesti i verskom ubedjenju ).
Ne mogu da zaboravm slucaj decaka koji je nesto ukrao, najverovatnije cokoladu iz samoposluge i otac ga je tukao po sakama, tako da su malom morali da amputiraju prste. Od zdravog deteta je napravio 100 % - tnog invalida.
Da ne govorimo o seksualnom zlostavljanju zenske dece od strane oceva i majki koje sve to znaju i prave se lude, stiteci nasilnike :/ .
Ono sto znamo je samo vrh ledenog brega. Pisem o situaciji kod nas, a verujem da je univerzalna, bar za ovo nase podneblje.
Gde je ta bezuslovna ljubav kad tek rodjenu bebu bacis u bunar , kad se otac uvlaci maloj cerki u krevet ili kad ubiju decu od batina ?
Moja teza je da bezulovna ljubav, pa cak i briga i paznja nisu imanentni bioloskim roditeljima, a sve sto sam napisala potkrepila sam primerima.
Nisu svi, valjda, umno poremeceni, sigurno da postoji odredjen procenat, ali toliko je zlostavljanja dece, elementarne nebrige, nepaznje, da ispada da zivimo okruzeni ludacima.
Znam da imamo temu "Posvojiti starije dijete uz svoje vlastito", ali mene zanimaju stvari sa aspekta te "bezuslovne ljubavi".
Po obicaju, pisala sam zbrkano, ali nadam se da cemo se shvatiti.
Kao i uvek.

[Zdenka2]

Bezuvjetna ljubav roditelja prema djeci je samo mit, bez obzira jesu li ta djeca rođena u obitelji ili posvojena u nju. Istina je da ima ovakvih i onakvih roditelja. Naša, posvojena djeca, su samo ekstremni primjer nepostojanja bezuvjetne ljubavi - to su djeca koja nisu našla ni bezuvjetnu ni ikakvu ljubav kod svojih bioloških roditelja, a svoje pravo mjesto našla su u tek u srcima mame i tate koji su ih posvojili. I u obiteljima koje su ostale na okupu isto ima svega, od nasilja, do hladnoće, zanemarivanja, pravljenja razlike među djecom, prepucavanja preko djece, svega. Meni je uvijek najviše žao one djece koja žive u rođenim obiteljima koje ih ne vole.

[saraR]

Evo da se i ja javim.Iako već duže vrijeme pratim ovaj forum tek me ova tema moram priznati zaintrigirala da se i ja javim.Draga Uma moje stajalište je da se djeca vole bezuvjetno bez obzira na genetiku,jer roditelj se nepostaje samim bračnim činom i rođenjem djeteta,već svakom njegovom pelenom,bočicom,korakom,osmjehom pa i suzom ta ljubav treba da raste iz godine u godinu kako i djete raste,kao i što raste bračna ljubav i bilo koja druga ako je iskrena jer ja svog supruga nevolim sad jednako i isto kao prije šest godina kad smo bili u vezi to je sad sazrilo pod utjecajem vremena i problema.A mislim da svi ovi primjeri što si navela su u principu nedostatak prave ljubavi.A što se tiće abortusa tu se neslažem sa stajalištem medicine,jer i ja i ti i svi mi smo nastali po istom principu tj. spajanjem muške i ženske spolne stanice i bili smo i zametak od par centimetara i plod od 2-3 kg i dana nam je mogučnost da živimo,stoga zašto uzimati tu slobodu u svoje ruke i reći da to nije djete te ga ukloniti ko nekakvu cistu da li bi nam bilo pravo da su to nama napravili?Ja stojim iza toga ako majka neželi djete neka bude barem u toj mjeri moralno poštena pa rodi djete i ako ga i dalje neželi neka ga da na posvajnje sigurno će mu netko dati ljubav,jer svi znamo koliko je nas posvojitelja na listi čekanje a koliko djece ima za posvojiti. I mislim da mi posvojitelji uistinu ma koliko tužna bila sudbina naše posvojene djece možemo u jednu ruku biti i zahvalni tim ženama što su se odlučile i rodile tu djecu iako su ih se odrekle!Eto to je moje skromno mišljenje i nadam se da nikoga nisam uvrijedila,ako i jesam nije mi bila namjera!

[UmaBg]

@Zdenka2
Najbolji i najsladji avatar na forumu

@saraR
Drago mi je da te bas moje razmisljanje potaklo da se ukljucis u diskusije :D .
Sto se mene tice ne vidim zasto bi me bilo sta iz tvog posta uvredilo ?
Ovde smo da razmenjujemo misljenja, a tolerancija se podrazumeva.

[eva71]

Puno si puta postavim to pitanje. Kako roditelji, i bez da vide sliku, vec u potpunosti vole to svoje dijete koje ce posvojiti.

Citala sam nedavno koliko je vazno da psiholozi imaju priliku "pripremiti" dijete, i roditelje, na posvojenje hraneci njihovu zelju i fantaziju o novoj obitelji. Zvali su to, ako se ne varam, stvaranje obiteljske mitologije. I zapravo, kad razmislim, onaj ludi osjecaj "bezuvjetne ljubavi" koji osjetimo kad nam se rodi dijete je zapravo kraj jedanog dugog (9 mjeseci) psiholoskog procesa iscekivanja i zamisljanja tog "naseg" djeteta. I u posvajanju, dugo cekanje ispunjavamo raznim projekcijama o tome kakvo ce biti nase dijete, kako cemo izgledati kao obitelj, sto cemo raditi zajedno, kako cemo biti sretni....

Novorodena beba nikada ne odgovara onoj slici koju smo zamislili, no nasa zelja za tim djetetom i nagomilana ljubav cine nas spremnim da sto posto prihvatimo to dijete i da ga volimo bez obzira na izgled ili spol. Milsim da se posvajanje bitno ne razlikuje. Dijete zavolimo onim trenutkom kad nam kad postane "nase dijete". Zapravo ne, mislim da ga volimo citavo vrijeme, samo cekamo priliku da nam se pridruzi kako bi mu tu ljubav i pokazali.

Samo si tako objasnjavam cinjenicu da je svaki roditelji lud za svojim djetetom ...

[Gost]

Kako mi je samo ušao jedan datum u glavu .To je bio datum dječaka iz jednog centra za kojeg smo se borili 7mjeseci.
Na kraju smo bili u izboru od tri para i nismo uspjeli .U prvom mjesecu kada sam zvala prvo mi je pitanje bilo da li je mali proslavio Božić sa roditeljima ili u domu odgovor je bio sa posvojiteljima , bila sam presretna .
Ne znam kako da to kažem a da me se krivo ne shvati , zavoljela sam ga i nekako u mojoj glavi će on uvijek biti moje djete koje nikada nisam dobila.......moje izgubljeno djete , iako ga nikada nismo vidjeli .
Koliko sam bila sretna zbog njega ,moram priznati da sam bila tužna što nije naš .
Sada se borimo za svoje "drugo " djete i iako ni njega nismo vidjeli volimo ga svim srcem svojim , i nema te ljubavi i veličine na ovom svijetu s kojom tu ljubav možemo usporediti i nadam se da će biti naš, i da ćemo mu mi biti mama i tata .Ovu noć molim Boga da mi da snage ako ishod nebude pozitivan .

[Snjeska]

Kako mi je samo ušao jedan datum u glavu .To je bio datum dječaka iz jednog centra za kojeg smo se borili 7mjeseci.
Na kraju smo bili u izboru od tri para i nismo uspjeli .U prvom mjesecu kada sam zvala prvo mi je pitanje bilo da li je mali proslavio Božić sa roditeljima ili u domu odgovor je bio sa posvojiteljima , bila sam presretna .
Ne znam kako da to kažem a da me se krivo ne shvati , zavoljela sam ga i nekako u mojoj glavi će on uvijek biti moje djete koje nikada nisam dobila.......moje izgubljeno djete , iako ga nikada nismo vidjeli .
Koliko sam bila sretna zbog njega ,moram priznati da sam bila tužna što nije naš .
Sada se borimo za svoje "drugo " djete i iako ni njega nismo vidjeli volimo ga svim srcem svojim , i nema te ljubavi i veličine na ovom svijetu s kojom tu ljubav možemo usporediti i nadam se da će biti naš, i da ćemo mu mi biti mama i tata .Ovu noć molim Boga da mi da snage ako ishod nebude pozitivan .

Mislim na vas

[UmaBg]

Kako mi je samo ušao jedan datum u glavu .To je bio datum dječaka iz jednog centra za kojeg smo se borili 7mjeseci.
Na kraju smo bili u izboru od tri para i nismo uspjeli .U prvom mjesecu kada sam zvala prvo mi je pitanje bilo da li je mali proslavio Božić sa roditeljima ili u domu odgovor je bio sa posvojiteljima , bila sam presretna .
Ne znam kako da to kažem a da me se krivo ne shvati , zavoljela sam ga i nekako u mojoj glavi će on uvijek biti moje djete koje nikada nisam dobila.......moje izgubljeno djete , iako ga nikada nismo vidjeli .
Koliko sam bila sretna zbog njega ,moram priznati da sam bila tužna što nije naš .
Sada se borimo za svoje "drugo " djete i iako ni njega nismo vidjeli volimo ga svim srcem svojim , i nema te ljubavi i veličine na ovom svijetu s kojom tu ljubav možemo usporediti i nadam se da će biti naš, i da ćemo mu mi biti mama i tata .Ovu noć molim Boga da mi da snage ako ishod nebude pozitivan .

Dirljiv post, ja molim Boga da ishod bude pozitivan i da vec ovaj Uskrs proslavite sa svojim detetom.

Zelim vam svu srecu sveta i sto brze ostvarenje snova .

[Vlvl]

Dijete zavolimo onim trenutkom kad nam kad postane "nase dijete". Zapravo ne, mislim da ga volimo citavo vrijeme, samo cekamo priliku da nam se pridruzi kako bi mu tu ljubav i pokazali.

Da, ja to osjećam tako. Bili smo spremni zavoljeti punim srcem naše dijete i prije nego je ušlo u naš život, prije nego se počelo raditi o određenom djetetu. A kad je došlo do upoznavanja našeg možda budućeg sina... nemam riječi da opišem kao kakvu smo ga krhku dragocjenost gledali, koliko ljubavi usmjerili prema njemu. I bila je to bezuvjetna ljubav, jer još nismo znali hoće li on zaista postati dio naše obitelji - nešto slično što piše kbegicsi.

[Zdenka2]

Kbegicsi, ja molim da bude pozitivan!

[ivanas]

Puno si puta postavim to pitanje. Kako roditelji, i bez da vide sliku, vec u potpunosti vole to svoje dijete koje ce posvojiti.

Citala sam nedavno koliko je vazno da psiholozi imaju priliku "pripremiti" dijete, i roditelje, na posvojenje hraneci njihovu zelju i fantaziju o novoj obitelji. Zvali su to, ako se ne varam, stvaranje obiteljske mitologije. I zapravo, kad razmislim, onaj ludi osjecaj "bezuvjetne ljubavi" koji osjetimo kad nam se rodi dijete je zapravo kraj jedanog dugog (9 mjeseci) psiholoskog procesa iscekivanja i zamisljanja tog "naseg" djeteta. I u posvajanju, dugo cekanje ispunjavamo raznim projekcijama o tome kakvo ce biti nase dijete, kako cemo izgledati kao obitelj, sto cemo raditi zajedno, kako cemo biti sretni....

Novorodena beba nikada ne odgovara onoj slici koju smo zamislili, no nasa zelja za tim djetetom i nagomilana ljubav cine nas spremnim da sto posto prihvatimo to dijete i da ga volimo bez obzira na izgled ili spol. Milsim da se posvajanje bitno ne razlikuje. Dijete zavolimo onim trenutkom kad nam kad postane "nase dijete". Zapravo ne, mislim da ga volimo citavo vrijeme, samo cekamo priliku da nam se pridruzi kako bi mu tu ljubav i pokazali.

Samo si tako objasnjavam cinjenicu da je svaki roditelji lud za svojim djetetom ...

Potpisujem svaku riječ

kbegicsi Molit cu za vas