Kala je rođena 28.02.2008. u 13.20, u Zagrebu na Svetom duhu
Službeni UZV termin je bio 24.02., po meni čak i dan dva ranije, tako da kad je već 26. došao počelo me brinut da mala želi kod mene Uskrs dočekat. 26. i 27. navečer osjećala sam nekakav blagi pritisak, ali ništa značajno. Na pregledu 27. sam bila 4 cm prohodna s nadom da će uskoro krenut.
28.02., četvrtak, oko 5 ujutro sam se digla na WC i osjetila nekakvo stiskanje u donjem dijelu trbuha. Ustala sam tek oko 8 i do onda primjetila nekoliko blagih grčenja.
Isto kao i s Ianom u križima i općenito nigdje drugdje me nije bolilo osim u donjem dijelu trbuha. Oko pola 9 sam primjetila da su zadnjih sat vremena ti "mali bolovi" na nekih 7-8 minuta. Nazvala sam muža da dođe s posla, al ne mora žuriti. Jer u bolnicu prije vremena – ne idem.
Do 10.30 trudovi su postali samo malo bolni i približili su se na 6 minuta. Muž je dotle već bio doma i suptilno je navijao da krenemo (svakom minutom je imao komad odjeće više na sebi spreman za izlazak), ali nije još bilo vrijeme.
Iza 11 ipak krećemo jer me izluđuju U autu se trudovi približe na 3-4 minute, ali ulaskom u rađaonu niš. Prikapčaju me na CTG koji ode jedva do 40, a onda kad se spusti na 20 ja sve zvijezde vidim. Čudna biljka sam, znam...
Nakon CTG-a dolazi dr. Blagaić i pregledava me. Ja pitam koliko, a on koliko bi ti? Ja velim ako nije barem 7cm odo ja. I onda slijedi pogađanje ko na placu
dr Blagaić: onda je 7
ja: ma je...koliko? nećemo se lagat
dr. Blagaić: 6
ja: super, odo šetat oko bolnice
dr Blagaić: možeš šetat.. po predrađaoni, a muž može oko bolnice pa ga zovnemo kad krene...
Uz još malo cerekanja sa sestrama oko podne sam ušla u predrađaonu i šetuckala okolo. Uskoro su me prikopčali na UZV, onaj prenosni, samo da vide di su bebina leđa i čim se doktorica digla – puko vodenjak. Vode cijeli hamper. Dakle sad je već prošlo 12.30 i šalju me u rađaonu.
Tamo me dočekala sestra Goga. Divno biće ispostavilo se. Još sam se stigla i kliberiti i cerekati 20-ak minuta između trudova, a onda je krenulo žešće. Goga se čudila kak mi tak kratko traju trudovi, a onda je skužila da ja reagiram samo na vrhunac truda. Što ja mogu, onaj početak me stvarno nije bolio.
Ona i još 2-3 sestre su mi podgle uzglavlje, savjetovale kak da se okrenem, kako da tišćem. ma super su bile. Negdje oko 13 zvali smo ih da je počeo izgon. Sestra GOga je uletila sa smješkom i konstatirala da sam se prestala smijati i zezati pa smo vjerojatno blizu kraja
Kala se rodila za 20 minuta (Ian u samo 2-3 truda), ali ovaj put me nisu rezali. Sestra Goga je maltene balansirala na trapavicama masirajući rukama, uljem, prevlačeći kožu preko glave – i više se nego potrudila. Izgledala je poslije ko da je maraton trčala i puno joj hvala na tome. Je da je izgon trajao 6-7 trudova i par tiskanja između trudova uz detaljne upute kada i koliko, ali rezultat je 4030g i 52cm i samo mala ogrebotina koju nisu šivali.
Epilog svega je – nitko mi nije ni spomenuo drip ni požurivanje bilo kakve vrste kao ni prokidanje vodenjaka. Svoju djevojčicu sam dobila na prsa čim se rodila, prije rezanja pupkovine, koju su btw. odrezali tek kad je otpulsirala – prije nego sam ih isto stigla zamoliti. Mazili smo se 5-10 minuta, izgubila sam pojam o vremenu – kad su je uzeli na minutu da je prebrišu, vagnu i da je tata pridrži.
Onda su mi je vratili i dojila je ko velika puni sat kad smo se morali rastat jer je jedna sirota žena skoro rodila u predrađaoni čekajući kraj našeg puta 8)