Savjet vas molim!
Lavić je bio bebica koja je od rođenja spavala u svojoj kolijevćici a zatim u krevetiću neposredno uz naš krevet. Spavao je od prvog mjeseca noću i do osam sati u komadu, dojili smo se uvijek na zahtjev. Kada bi se usred noćnog hranjenja kao po satiću pokakao, presvukli bi se uz noćno svjetlo, bez riječi da zna da je ovo "tiho" doba a ne za igru, i nakon što bi ga spustila u njegov krevetić znao je sam zaspati.
Sa cca pet mjeseci (sada imamo 7) počeo se noću buditi sve češće, plačući naravno, na što sam ja odgovarala podizanjem i dojenjem, ali mi je polako postajalo jasno da to više nije buđenje zbog gladi. Kulminiralo je sa do 6 buđenja noću! E sad, bilo bi super kada bi njega cica uspavala ili moje maženje, ali čak i kada ga probam staviti uz nas u krevet on plače! Uspavljuje se jedino dok hodam na mojim rukama i budi se čim ga stavim u krevetić!
Isto je i danju. Nekada je znao zaspati sam, zatim kad više nije išlo znala sam leći uz njega u krevet pa se iskrasti kada uz cicanje zaspi, ali sada se budi doslovce istog trena kada/ako se maknem! Najljepše naravno spava u marami u šetnji
E pa sad, s obzirom da ga ja zaista ne mogu cijele noći nosati, a i po danu bih morala štogod po kući napraviti (što sam prije mogla dok on spava) - što mi je činiti? Ne želim ga ostavljati ga da plače ali ne vidim više niti jednu soluciju???
Hvala unaprijed na vašem mišljenju!