ne tako bajan Varaždin
Unaprijed da vas upozorim: nemojte da vas moja prica obeshrabri.
Pouceni tudjim iskustvima, a i vlastitim razmisljanjem, MM i ja odlucujemo da se nas mali momak rodi u Varaždinu prirodnim putem. 15.03 oko 18 sati počinju lagani grčevi. Pošto smo još bili 4 dana do službenog termina, pretpostavili smo da imam problema sa crijevima. Otišla sam spavati tu večer misleči da će se do jutra stvar srediti. Drugo jutro grečevi su se nastavili, relativno bolni, a s vremenom su se i ustalili na svakih 5-6 minuta. Zaključili smo da to više nema veze sa crijevima i savjet smo potražili na ovom forumu, a MM je nazvao rodilište. U rodilištu su nam rekli da sljedečih sat vremena mjerimo grčeve i ako su redoviti da dođemo. Iako sam ja htjela iči zadnje minute, nisam forsirala ostanak jer je padala kiša, a do Varaždina imamo oko 40 km. Nakonotprilike sat i pol krećemo put Varaždina. Primaju nas i dežurna doktorica nakon pregleda ustanovljava da sam otvorena 5 cm i šalje me na klizmu i u rađaonu. MM-u vele da se vrati nakon sat vremena. (MM napomena.. u 23:40 nedjeljom u Varaždinu bash i nema mjesta za izlazak ). Nakon što se MM vratio doveli su ga u boks gdje su nam dali neke CD-eve na biranje (cak i ok izbor... neka klasika.. sting, enya, rock instrumentali, bambi molestersi i tak to ). Probdjeli smo noć u mojem stenjanju, pol satnim odlascima na wc i šetanju (koliko CTG dozvoljava). Ujutro (oko 8:00h) došao je doktor. Nakon pregleda zaključuje da sam otvorena i dalje samo 5 cm, te preporuča prokidanje vodenjaka. Dao nam je 15 min da se konzultiramo, te se teškom mukom odlučujemo na prokidanje vodenjaka. Nakon što je dežurni specijalizant prokinuo vodenjak ( uz nadzor dr), rekli su nam .. to je to.. do 12 ste gotovi. Ubrzo su počeli jaki trudovi. Poneseni nadom da će sve završiti do 12 izguravam bol i pokušavam prodisat svaki trud. Siroti MM je poplavio od asfikcije koliko je disao samnom . Prošlo je 12 sati..1..2..3..od poroda ništa. Oko 16h dolazi najjadniji izgovor za liječnicu koju sam u životu susrela, te urlajuči kakvo je to ponašanje, kakvi prirodni porodi, tako se rađa na livadi, ovo je zdrastvena ustanova... dijete je u opasnosti i mi preuzimamo.. obavlja najgrublji pregled koji samikad imala (i na mužev komentar da je pregruba, dobili smo samo urlajuči odgovor da će MM udaljit iz rađaone). Nismo se mogli protiviti i tražiti drugog dr jer smo još ujutro čuli da je drugi dr također protivnik prirodnih poroda. Bolje ne izazivati sreću. MM je pregrizao usnu i dalje s ekoncentrirao na mene. Luda dr je rekla da mi spoje drip i da daju dilatan (jer sam bila otvorena samo 6 cm, a dijete je već imalo veliku porođajnu oteklinu) i ujedno nešto protiv bolova. Znam da zvuči smiješno, ali radim ko medicinska sestra i iako nemam problema u radu sa iglama, panično se bojim injekcija. To se dotičnoj ludoj dr činilo jako urnebesno i nije propustila priliku da skomentira da kakva sam ja to sestra koja se boji igala..U dano vrijeme ja sam već bila luda od bolova, a MM lud od mene, pa me nagovorio na drip. Preživjela sam ubode i čekala da počne veselje. No od veselja ništa. Drip mi je bio toliko pojačan da sam konstantno bila u trudu i mislila sam da cu se raspuknut od bolova. MM je i dalje vrijedno prodisavao moje trudove zajedno samnom, a primalja dolazi i smanjuje drip. I dalje sam vikala od bolova i dozivala sve redom. Primalje u toj smjeni su imale čelične živce jer bi me svatko razuman bacio kroz prozor. Zamjeram im samo to što su me uporno uvjeravale da nemam stolicu i da nemoram ići na wc.. «to je samo takav osjećaj». Taj «osjećaj» je uneredio i više od jedne plahte, na što su se svi čudom čudili pap kak.. otkud.. pa neka im je.. lijepo sam ih upozorila da mi je sila...Oko 18h ponovno je došla luda dr i još me jednom životinjski pregledala, ali sam u tom trenu već bila toliko izmučena da mi je bilo svejedno. Ponudila mi je još jednu dozu analgetika što sam ja (zbog igle) odbijala, ali MM je rekao da mi je daju. Nakon te druge doze.. bolovi su konačno malo popustili i uspjela sam predahnuti i lakše prodisati trudove. Luda dr mi je jako lijepo i glasno objasnila da se ne glupiram s disanjem, da će dijete ostati bez kisika, ja kao sestra to moram znat.. da se ne derem nego da dišem i tak to. Hvala bogu da je tad nekud nestala i da je preglede preuzela dr. Tot. Svakih minutu sam imala trud i svakih 15 sekundi sam dozivala sestru i doktore da je beba tu. Naravno.. nije bila tu. Stalno sam dobivala odgovore.. sam kaj nije.. evo još malo... (na MM-ov upit.. to malo može biti još 2-3 sata). Oko 18:40 preselili su nas u drugu sobu di su me smjestili na onaj predratni stol sa stremenom (jer je luda dr rekla da dijete ima veliku oteklinu i da stolčić ne dolazi u obzir). Ja sam prodisaval trudove i prljala im plahte njihovim «osjećajem za stolicom, ali u biti nema stolice»... Sve se to razvuklo do 19:00 i do treće grupe primalja. Tad sam počela već jako tiskat jer mi prodisavanje nije pomagalo. Smetala me stolica. Oko 19:20 došla je neka primalja i rekla je dosta mučenja idemo mi to poroditi. U 3 stiska sve je bilo gotov. Razrezala me i presjekla pupčanu vrpcu bez čekanja da ispulsira ili ponude da MM reže. Ali kaj sad.. sve je ošlo k vragu.. zašto nebi i to... Dali su mi moje malo čudo od 3870g i 52 cm u ruke i tad sam na sve zaboravila. Pošto smo dotad i ja i MM bili već oko 37h budni, a on je i umirao od gladi (pojeo je 2 cornya od dolaska u rodilište, a ja jedan corny na crno i 2 boce infuzije (ringer i glukoza)), otišao je doma. Na odjelu je osoblje bilo ok iako su malog Luku hranili na bočicu.. (bez da bi mi uopće nudili na podoj.. jer je kao iscrpljen,, nagutan plodne vode i sl). Največa glupost mi je bila drugi dan kad je dotični specijalizant, koji je prokidao vodenjak, u viziti od mene tražio da se ispričam starijim kolegama (ludoj dr i dr Čupiću kojeg nisam ni vidjela ni čula) što sam bila rastresena i imala razne prohtjeve. Iako sam mu rekla da ću se ispričati (on je siroti izgledao ko da je morao to reći), MM mi je striktno rekao da se nisam usudila nikom ispričavati...On ionako nije imao apsolutno nikakve nakane ikome (ludoj dr i dr čupiću) reći i jednu lijepu riječ. Neznam otkud im uopće obraza tražiti tako nešto.
Iako izgleda ka da želim svima zgaditi Varaždin.. nijetako. Samo sam tjela napomenuti da ni tamo nije uvijek tako bajno. Ali ako imate sreće i izbjegnete ludu dr Dombaj.. može vam biti jako lijepo. Ja bih opet išla...
Mislim da mi nemože biti gore nego je sad bilo (ok.. može se MM potući sa doktorima), iako trenutačno zbog iscrpljenosti nisam baš sigurna da želim drugo dijete, ali vjerujem da će se to promijeniti kad stvari sjednu na svoje mjesto.
Hvala svim sestrama na odjelu! Koliko mi je smetala bočica toliko mi je i večina njih pomogla. Sestra koja me primila ujedno me i otpustila i zena je za 10... ima strpljenja i neograničenu ljubav prema poslu. Hvala dr Magaš na savjetima.
Največe hvala sestri Eriki na podršci i ohrabrivanju tokom i nakon poroda, najhumanija osoba koju znam.
Naravno.. hvala i već dobro poznatom dr Jukiću na brizi prije poroda i savjetima nakon njega...
 |
|||
Odgovori s citatom
slatkom Luki šaljem bezbroj 
!
Angelina_2 prvotno napisa
i dosla je poslije kad joj je smjena zavrsila druga ekipa i druga sestra, koja je bila super.. iako mi je porod bio.. uh.. slican tvome, trajao je punooo krace !
I moja mama je imala iskustvo s njom prije puno godina. I izgubila bebu 
