tiho dječje društvo

[Adrijana66]

ne sjećam se da bi to tako bilo kad smo mi bili djeca ali kamo god da dođemo... neka mrtva tišina, kao nijema slika bez tona...
vani igrališta, brdo djece, a svi ozbiljni i ne pričaju... samo se igraju...
a i u vrtićima, mi smo išli u dva, i kad bi god došla, bila bi ta disciplina tišine, meni osobno je to depresivno...
a šta je s pjesmicama, igrama u kojima se priča...
šta je to s tim malim dječjim društvancem...? nekomunikativnim ...

ok sa nekim s kim se bolje poznaju unutar 4 zida super komuniciraju, ali ipak... ovo vani... :/
šta vi mislite o tome?

ili su jednostavno predškolska djeca premlada za takvu vrst komunikacije...

kad moja mala dođe na igralište., sa svima bi pričala, pitala kako se zovu i to... a svi čudno pogledaju tipa... šta sad ova hoće
doduše, ima nekih rijetkih koji i odgovore... :/

baš su se neki dan dječica vozila na malom vrtuljku, njih 4-ero, svi tiho, smrknute face i vrte se a vrijeme prolazi, moja počne pjevati a ovi još smrknutije

ili je to ono, ne pričaj sa strancima

bez obzira na to, atmosfera mališana mi je pretroma... nevesela...

koji je uzrok tome?

[Anci]

Ja nemam takvo iskustvo. Baš smo ova dva dana bile jako puno vani popodne i igrala se i pričala i smišljala svakakve igrice i s djecom koju pozna i s onima koje je prvi put vidjela.
Sva ta djeca su se normalno igrala. Moja im je smislila igru mace papčarice i nitko je nije čudno gledao. A ona jedva čeka da se izuje

[Maya&Leon]

Pa ja ne bih rekla da su na našem igralištu djeca tiha, dapače, vrlo su živahni i veseli, samo ono što sam ja primjetila jest da su agresivnija nego što se sjećam djece u svom djetinjstvu.
Loli bi isto odmah sa svima pričao, odmah stupi u kontakt sa novom djecom (naročito starijom, valjda mu to imponira), ali ubrzo krene neka gruba igra koja redovito uključuje zamišljene pištolje/puške/mačeve, ninja urlike, guranje, mahanje šibama i granama ispred nosa i sl.
Čak i bezazleni tobogan postaje neka "utvrda" sa koje se puca, viče, vidim samo majke kako panično sklanjaju svoje jednogodišnjake.
Meni se upravo to ne sviđa :/

[rinama]

ja bi rekla da su i previše glasni, ali nažalost u svome agresivnom ponašanju. ponekad se pitam kakva je atmosfera u domu jednog dvogodišnjaka koji trći sa šakom u zraku i lupa po glavi sve redom do koga dođe ili jednog trogodišnjaka koji za sve igraćke u parku viće da su njegove i ne dozvoljava drugoj djeci da se igraju.
Ja u parku uglavnom izgledam ko dežurni žandar pazeći na male agresivce da ne sataru one koji su se došli zabavljati.
Dok njihovi starci uglavnom vode neke svoje misli i razgovore, a imam dojam da su tu samo zato da mogu u miru sjediti dok se njihova djeca iživljavaju po parku.

[BusyBee]

Mi nemamo negativnih iskustava ni s previse tihom, nekomunikativnom djecom niti s agresivcima (ima agresivnih izuzetaka, ali rijetko i t su cesce roditelji nego djeca).

[Maya&Leon]

ja bi rekla da su i previše glasni, ali nažalost u svome agresivnom ponašanju. ponekad se pitam kakva je atmosfera u domu jednog dvogodišnjaka koji trći sa šakom u zraku i lupa po glavi sve redom do koga dođe ili jednog trogodišnjaka koji za sve igraćke u parku viće da su njegove i ne dozvoljava drugoj djeci da se igraju.
Ja u parku uglavnom izgledam ko dežurni žandar pazeći na male agresivce da ne sataru one koji su se došli zabavljati.
Dok njihovi starci uglavnom vode neke svoje misli i razgovore, a imam dojam da su tu samo zato da mogu u miru sjediti dok se njihova djeca iživljavaju po parku.

Potpisujem.
Jako malo djece želi dijeliti svoje igračke sa drugima (u pješčaniku redovito bude prepiranja oko toga), a ne vidim niti roditelje da ohrabruju svoju djecu da podijele igračku tipa "ti njemu - on tebi". Onda se glupo osjećam što opominjem Lolija da ne bude sebičan kada 2 milisekunde nakon toga on to doživi od drugog djeteta (a inače je tip djeteta koji bi podijelio i omiljenu lizaljku ). A nadležni organ mudro šuti i gleda me kao da sam pala sa Marsa. Ili Venere. Whatever.
I kakvu mu poruku onda šaljem? Ti Loli trebaš posuditi svoju igračku ali je u redu ako ti netko ne želi dati svoju? Dvostruka mjerila? Bezveze.

[Adrijana66]

ma da tih svađa ima (mada rijetko), to ne podrazumjevam pod veselo :D
baš ono... lijep način igranja...

[hm]

U našem je parkiću uvijek veselo, a bome i u vrtiću .....

[larmama]

moje iskustvo nije takvo, atmosfera i u parkiću i u vrtiću je vesela i vrlo zivahna, ponekad i previse

a ja sam bas u ponedjeljak kad sam L vodila iz vrtića razmišljala kako je prekrasan dan, a klinci puni zivota i veselja

[čokolada]

Gdje A. dođe nema tu više tišine .

[Zdenka2]

Gdje A. dođe nema tu više tišine .

Kod mene puta dva.

U vrtiću/školi i na igralištu nisam primijetila ni nekomunikativnost ni tišinu ni pretjeranu agresivnost. Onako, djeca su baš djeca i ništa mi posebno ne smeta. I potpisujem BB u onom dijelu o agresivnim izuzecima.

[Brunda]

Gdje A. dođe nema tu više tišine .

Potpis. Samo umjesto A. je S.

[Angie75]

Ni ja nisam stekla neki dojam tišine... Mada bi mi ponekad godila...
Štoviše, F. i dok samo hoda - pjeva. To je zasluga nonota koji stalno pjeva, pa tako i dok šeta s F. Svi se okreću za njima

[modesty71]

I moja voli komunicirati s djecom, a zna joj se dogoditi da klinca/klinku pozdravi i(li) pita kak se zove, pozove ju na igru, a dijete ju gleda i ne odgovara, ili jednostavno ode. Onda moja mala ostane zbunjena, pita me zašto joj dijete nije odgovorilo? Ne znam točno što je to, ali mislim da je stvar roditelja jer su i neki roditelji prilično hladni. Meni je normalno kad nam se približi neko dijete, da mu se bar nasmješim, potaknem Unu da ga pita kak se zove ili sl. Ali vidim da se neki roditelji drže po strani i ne žele kontakt ni svog djeteta s tuđim, pa vjerojatno i njihova djeca poberu takav stav prema ljudima.

[Deaedi]

I moja voli komunicirati s djecom, a zna joj se dogoditi da klinca/klinku pozdravi i(li) pita kak se zove, pozove ju na igru, a dijete ju gleda i ne odgovara, ili jednostavno ode. Onda moja mala ostane zbunjena, pita me zašto joj dijete nije odgovorilo? Ne znam točno što je to, ali mislim da je stvar roditelja jer su i neki roditelji prilično hladni. Meni je normalno kad nam se približi neko dijete, da mu se bar nasmješim, potaknem Unu da ga pita kak se zove ili sl. Ali vidim da se neki roditelji drže po strani i ne žele kontakt ni svog djeteta s tuđim, pa vjerojatno i njihova djeca poberu takav stav prema ljudima.

Isto tako, imam ista iskustva.

[Luna Rocco]

I moja voli komunicirati s djecom, a zna joj se dogoditi da klinca/klinku pozdravi i(li) pita kak se zove, pozove ju na igru, a dijete ju gleda i ne odgovara, ili jednostavno ode. Onda moja mala ostane zbunjena, pita me zašto joj dijete nije odgovorilo? Ne znam točno što je to, ali mislim da je stvar roditelja jer su i neki roditelji prilično hladni. Meni je normalno kad nam se približi neko dijete, da mu se bar nasmješim, potaknem Unu da ga pita kak se zove ili sl. Ali vidim da se neki roditelji drže po strani i ne žele kontakt ni svog djeteta s tuđim, pa vjerojatno i njihova djeca poberu takav stav prema ljudima.

Isto tako, imam ista iskustva.

Eh, meni je ovo bolna točna. Trgam se od nastojanja da se Kaleb počne igrati s drugom djecom, uvijek pitam nekog njegovog vršnjaka/vršnjakinju kako se zove, pokušavam ga uključiti u našu igru (loptanje, spuštanje niz tobogan, lovice)... I Kaleb na to redovito zbriše dalje. :/ Jednostavno ne želi kontakt s djecom. A ja sam valjda oličenje komunikativnosti i pristupanja djeci u parku. Tako da mislim da ovo što ste napisale nije uvijek pravilo.

[kli_kli]

I ja mislim da nije bas tacno to da nekomunikativnost i agresivnost poticu od roditelja.
Novi je veoma komunikativan, ali bolje mu ide sa odraslima jer je verbalni tip.
Sa decom je ponekad agresivan, a niti ga tucemo, niti ima gde da vidi nasilje (ne gleda tv, crtane biramo).


Mislim da deca nikad nisu tiha ako se igraju, a mogu da se lepo igraju tek kad se koliko toliko poznaju.
Ako se 5 dece sretne prvi put u parku, a pri tom imaju 2, 3 ili 4 godine, tesko da ce uspeti da se zaigraju.

[aleta]

ima tu još nešto: dječja sramežljivost se često može protumačiti kao hladnoća. moja mala je nekoliko puta prešutjela kad ju je neko dijete pozdravilo, jer je propadala u zemlju od srama. takva je i gotovo. kako raste, to nestaje, srećom.

[MGrubi]

I moja voli komunicirati s djecom, a zna joj se dogoditi da klinca/klinku pozdravi i(li) pita kak se zove, pozove ju na igru, a dijete ju gleda i ne odgovara, ili jednostavno ode. Onda moja mala ostane zbunjena, pita me zašto joj dijete nije odgovorilo? Ne znam točno što je to, ali mislim da je stvar roditelja jer su i neki roditelji prilično hladni. Meni je normalno kad nam se približi neko dijete, da mu se bar nasmješim, potaknem Unu da ga pita kak se zove ili sl. Ali vidim da se neki roditelji drže po strani i ne žele kontakt ni svog djeteta s tuđim, pa vjerojatno i njihova djeca poberu takav stav prema ljudima.

Isto tako, imam ista iskustva.

nepovjerenje prema strancima je nešto što se nauči od roditelja, i ja to smatram pozitivnim u ovakvom svijetu

moja mama je jako komunikativna, ja nisam
kao dijete bih se uvijek izdvajala, igrala sama, nisam pričala osim ako baš ne bih morala nešto reči ... nije moja mama bila kriva, ja sam jednostavno takva

i sad sam u stanju dugo šutiti u društvu koje mi nije interesantno ili mi je tema off

[Strobery Shortcake]

Ja sam bila totalno povučena, ali sam se iza puberteta totalno promjenila, pa sam sad izrazito komunikativna i to nekako E. preuzima. A tišina, nema šanse, kao da su svi gluhi, više od jednog djeteta obavezno znači graju i veselje.

[Loryblue]

Gdje A. dođe nema tu više tišine .

a bome i kad se Šefica negdi pojavi.
koliko je bučna drugi se stvarno ni ne mogu čut, ni uz najbolju volju i podmazane glasnice.

ako ne nađe sugovornika/icu nije problem ni zapivat "pantagana...." ili izurlat hajdukovu himnu. bitno je da se nju čuje.

kad dođem u vrtić mene doslovno preplavi buka, galama i pjesma. zavisi kraj vrata koje grupe prođem. svega ima samo nema tišine.

[flower]

moju zovu - tornado...toliko o tisini.

luna - jos je premali da ga interesiraju djeca na taj nacin

[Kanga]

Uhvatila ja jednom zgodan trenutak kad su mi se djeca lijepo, "u tisini" zaigrala da nazovem kolegicu. Prica mi poslije jedna druga kako joj se ova prva zalila na buku koja se cula iz pozadine i kako ne zna kako ja mogu zivjeti u takvim "uvjetima"...

[summer]

Uhvatila ja jednom zgodan trenutak kad su mi se djeca lijepo, "u tisini" zaigrala da nazovem kolegicu. Prica mi poslije jedna druga kako joj se ova prva zalila na buku koja se cula iz pozadine i kako ne zna kako ja mogu zivjeti u takvim "uvjetima"...

Sve je relativno Dok sam bila trudna dosla mi je kuma u posjet s dvije curice (2 i 4 godine). Kad su otisle meni su usi otpadale, MM je bio u shoku, a samo su se igrale i zabavljale. I ona je rekla da su uvijek takve, da kad ih nema doma da je njoj uzasno prazno, tiho i tuzno.
Moj malisa je jos mali, pa kad se igra u drustvu nema tu puno price, vike, najcesce svak o svom poslu, uz poneko cupanje oko igracke, tek sad primjecujemo prve naznake zajednickog igranja. Tisina je zasad jos dobra, znaci da nema placa

[tanja_b]

Kod nas je doma različito - ponekad se igra u tišini i kadar je tako izdržati dugo vremena, a nekad je u fazi da ne zatvara usta i brblja sto na sat. I jedno i drugo čini mi se normalno.
A vani - uglavnom priča, ali sam za sebe, potiho. Njemu tobogan nije tobogan, nego krevet, penjalica mu je dnevna soba, drugi dio penjalice kuhinja, zamišlja neke svoje igre i sav je u tom filmu. S drugom djecom ni ne pokušava komunicirati, kao da mu i ne trebaju.

[maria71]

Uhvatila ja jednom zgodan trenutak kad su mi se djeca lijepo, "u tisini" zaigrala da nazovem kolegicu. Prica mi poslije jedna druga kako joj se ova prva zalila na buku koja se cula iz pozadine i kako ne zna kako ja mogu zivjeti u takvim "uvjetima"...

ja imam jednog koji urla ko nespašen

a u biti je jako dobro dijete

[marta]

I Lovro je urlao iz petnih zila. Sad vec puno manje. Zato je Vid preuzeo pa vristi. I nema sanse da mirno razgovaram na tel. Cim ja za slusalicu, oni Tko? S kim? Zasto? Kako? Jel mogu ja? Daj mi baku!

[Anci]

Kod nas je doma različito - ponekad se igra u tišini i kadar je tako izdržati dugo vremena, a nekad je u fazi da ne zatvara usta i brblja sto na sat. I jedno i drugo čini mi se normalno.
A vani - uglavnom priča, ali sam za sebe, potiho. Njemu tobogan nije tobogan, nego krevet, penjalica mu je dnevna soba, drugi dio penjalice kuhinja, zamišlja neke svoje igre i sav je u tom filmu. S drugom djecom ni ne pokušava komunicirati, kao da mu i ne trebaju.

Ovako i moja. S tom razlikom da je njoj penjalica dvorac ili tamnica a ona mala zatočenica.
Previše bajki, čini mi se.

Ali ona se zna zaigrati s djecom, ali isto tako se igra i sama.

[iridana2666]

kod nas je tišina luksuz

[nely]

Jooj baš mi je žao ako tako "vidiš" svijet kikića,i njihova igrališta ..
Nemoj me molim te krivo shvatiti,ali možda si ti u nekoj malo tužnijoj fazi pa ti je samo tako čini,jer ja baš suprotno,oko sebe vidim samo veselu,glasnu i zaigranu djecu :D !
Istina,u toj galami ima i svađa i raznih drugih negodovanja,ali i pjevanja i smijanja..a to je sve djetinjstvo i odrastanje!

[Sandrich]

U mom naselju sva djeca se čuju od najmanjih do pubertetlija. Točno se zna kad se ide u vrtić, kad se djeca s bakama šeću kad je završila škola. I to mi je baš super

I moj Luka je vrlo brbljavo dijete i glasno dijete. Doma. I s "njegovim" ljudima.

S drugim ljudima, njemu treba dosta vremena da se opusti i postane svoj. Onda ispadne da je tih, nedruštven ili nesocijaliziran.

Jednostavno nije dijete na prvu loptu.Ali mislim da je to sve normalno. Nismo svi isti, zar ne?

[Adrijana66]

valjda losa karma, kolo srece se okrece... pa ce doci i bolje...

ali vrtić u koji je išla.... dođeš i čekaš u hodniku, tišina za umrijet, samo se čuje teta, i to rijetko: nemoj ovo... djeca tiho....

i baš me je jedna mama pitala čija je curica isto išla u taj vrtić zašto je sve tako tiho depresivno, dal je to normalno?
očito nije....

drago mi je da ima i razigranih vrtića )))))))))) naravno da ih ima

a djeca na igralistu, kada je to igraliste ispred zgrade... svi se znaju i bum...

ali mislila sam potpuno nova mjesta...
pa dobro... nisu svi komunikativni na prvu, možda se treba preispitat situacija, išli smo i na druga igrališta... neka su bolja... veselija
ali ono jedno veliko o kojem sam pričala... uvijek ista priča...

međutim još nisam doživjela da dijete nešto pjeva vani :/ nikada